Home > Full text of "Starohrvatska prosvjeta"

Full text of "Starohrvatska prosvjeta"

Google



This is a digital copy of a book that was preserved for generations on library shelves before it was carefully scanned by Google as part of a project

to make the world's books discoverable online.

It has survived long enough for the copyright to expire and the book to enter the public domain. A public domain book is one that was never subject

to copyright or whose legal copyright term has expired. Whether a book is in the public domain may vary country to country. Public domain books

are our gateways to the past, representing a wealth of history, culture and knowledge that's often difficult to discover.

Marks, notations and other maiginalia present in the original volume will appear in this file - a reminder of this book's long journey from the

publisher to a library and finally to you.

Usage guidelines

Google is proud to partner with libraries to digitize public domain materials and make them widely accessible. Public domain books belong to the
public and we are merely their custodians. Nevertheless, this work is expensive, so in order to keep providing tliis resource, we liave taken steps to
prevent abuse by commercial parties, including placing technical restrictions on automated querying.
We also ask that you:

+ Make non-commercial use of the files We designed Google Book Search for use by individuals, and we request that you use these files for
personal, non-commercial purposes.

+ Refrain fivm automated querying Do not send automated queries of any sort to Google's system: If you are conducting research on machine
translation, optical character recognition or other areas where access to a large amount of text is helpful, please contact us. We encourage the
use of public domain materials for these purposes and may be able to help.

+ Maintain attributionTht GoogXt "watermark" you see on each file is essential for in forming people about this project and helping them find
additional materials through Google Book Search. Please do not remove it.

+ Keep it legal Whatever your use, remember that you are responsible for ensuring that what you are doing is legal. Do not assume that just
because we believe a book is in the public domain for users in the United States, that the work is also in the public domain for users in other
countries. Whether a book is still in copyright varies from country to country, and we can't offer guidance on whether any specific use of
any specific book is allowed. Please do not assume that a book's appearance in Google Book Search means it can be used in any manner
anywhere in the world. Copyright infringement liabili^ can be quite severe.

About Google Book Search

Google's mission is to organize the world's information and to make it universally accessible and useful. Google Book Search helps readers
discover the world's books while helping authors and publishers reach new audiences. You can search through the full text of this book on the web

at |http: //books .google .com/I



vp





GLASILO

HRVATSK06A STARINARSKOG DRUZTVA D KMD,






DREDNIK .10.1
FRANO RADiC

TEOKETIONI ICITEIJ HTHUKOVNOG TECaja U KOIICDU.



Cod. II. Br. 3.




V:



U KNINU 1896.

NAKI.AnOM HRVATSKOr,* STARINARSKOG DRU^.TVA.



DI0NI�KA IISKARA U ZAGKEBD.



Tut iiutwcociTV nr mipui^aki iiddadico



1)6

.S'ro



Mrtvacki ostanci nadjeni u prostu grobu na staro-hrv.

groblju uz biskupsku baziliku Sr. Marye u Biskupiji

kod Knina.

(Sa slikama.)

redovitom tromjeseCnom izvjeSCu, Sto ga je upraviteljstvo naSega
j drugtva objelodaniio u zadnjem broju prve serije „Viestnika hrvat.
j ark. druStva u Zagrebu",* javljeno je, izmedju oslalih, ovo odkride:
„Dne 19. istoga (t. j. lipnja 1892.) praraa fietvrlim pilovima daleko od ba-
zilike (Sv. Marije na groblju u Biskupiji) 4-00 u istoj dubini, ko i ostali
grobovi prije spomenuti (oko 3 — 4 m.), naSast je jedan mrtvac sa zlatnim
liizantinskim novcem prije opisanog cara (Konstantina V. Kopronima i sina
mu Lava IV., iz god. 751 — 775.), sa slikom gore okrenutom. Lieva ruka
mrtvaca bila je niz tielo opruiena, dofiim desnom privitom na pojas prstima
je prihvadao srebrenu fibulu od pojasa, o komu nije naSast maC. Kod nogu
nasaste su ostnige sa odnosnim fibulam al loSe saCuvane. Ostruge su bile
veoma liepo sa srebrenim arabeSkam izvezene i tkanenim navlakam provi-
djene i spadaju med ukusnije �to jih se je do sad na ovom gitiblju naSlo.
Mrtvac je obiCajnom pozicijom u drvenom Hesu bio poloien".

Mrtvac spomenut u navedenora izvjeSfiu nije bio zakopan u ogradjenom
ili kakogod zidanom grobu, nego u prostoj zem^i u drvenom liesu, i to izvan
bazilike. Drveni je lies bio vaskoUk iztrunuo i razpao se tako, da su se od
njega naSli samo riedki u trud pretvoreni ostanci. Od lubapje mrtvaCeve
safiuvane su donje i gornje vilice i u njima posve zdravi svi zubi, te poje-
dini komadi raznih �esli lubanjske liupljine. Od ostalog koStura nadjeni su
tek pojedini prelomljeni komadi, koji se, uz spom. komade lubanje, Cuvaju u
na�em muz^u.

Ostruge i pripadajui^i jim kovinski komadi kaji�i<S& ili remeoja, za nji-
liovo prive^ivanje na noge, bili su gvozdeni, a ureSeni tek umelnuUm, da-
masiiiiranim, srebrnim ^icama i plo^icama, pa su zato silno postradali od
debeie hrdje, koja jih je mal ne posvuda skrozimice zahvatila. Ove ostruge
su u glavnom istoga, samo prostijeg oblika kao i druga dva para ve6 objelo-
ilanjena u proSasta dva broja ovog Casopisa. VeiiCinom se pribli^uju onim
opisanim u II. broju, ali su jim Siljci krad i dugi uprav kao oni na malim

• Qod. XIV. Br. *., Btr. 12&



srebmim ostrt^ama opisanim u I. broju. Ukupna jim je duljina 16'8 cm.,
otvor meclju nutrryim stranama ploCasto zavrSenih krajeva je 8*2 cm., ali
da obstoje i ploCice, od kojih se je tek komadiC safiuvao na jednom samom




kraku, nebi taj olvor bio vet^i od 7 8 cm. PloCice su duge 24 cm., Siroke
2 cm. bez kriia, a sa krillma za klince, kojima su bile utvrdjene ploCice za
prifivrSienje kiajevd remenja, 3-1 cm. Ove su ostruge bile u obi^e tanje,
nego dva prije opisana para. Presjek krakova je takodjer trostrau, debeo ill



- 145 -

visok 8 cm., �irok 0-6 cm. Ukupna duljina �iljka iznosi 3 cm., od kojih
1-1 cm. pripada valjkastoj osnovici ^a ostalih 1"9 Cunju; debljina valjka
1 1 mm. Na ovim ostrugama ne ima hikakva naskoCena, cezelovana uresa,
iiego jim je sva povr�ina bila gladka. Krila na krajevima ploCicd niesu imala,
kao na prije opisanim ostrugama, po Cetiri, nego samo po Iri klinca, i to
takodjer gvozdena sa okruglom glavicom i, rek bi, bez kolobara pupicS
pod njom.

Zujicc, pellje i saponi naliCe u glavnom onim srebrnim, opisanim u
I. ovog. broju ovog Casopisa, samo sto su ograniCeni unaokolo prostim ne nare-
zanim obrublma, u suglasju sa gladkim svojim povrsinama.

Stra^nji, a mo2da i sprednji krajevi zujica niesu saCuvani, nego jih je
hrdja odvalila, ali se po zarezim u debljini njihovoj na stra2njoj strani, koji
su imali sluziti za osiguranje vanjskih slobodnih knyeva remenja, kao na
zujicama oslruga opisanim u prva dva ovog. broja ovog fiasopisa, daje na-
slucivali, da su i one imale na stra^njoj strani deblji kraj sa tri klinca
krugljaslih glavica. Preostavsi srednji komadi 2ujica dugi su po 2*9 cm.,
siroki po 2-1 cm., debeli straga 8 mm., sprieda 4 mm.

Obe su 2ujice izgubile svoja proviesla, a ostale su jim same slabo sa-
Cuvane ploCice pakruina oblika, duge 2'7 cm., �iroke 2-3 cm., debele od

2 mm. do 3 mm.

Svakolika vanjska povr�ina ostruga izki<5ena je umetnutom srebrnom
zicom Cetvornog presjeka, kojemu je stranica duga od 0'3 mm. do 0*5 mm.
Gornje i dolnje kose oble strane svakog kraka ostrugS ureSene su svaka sa
17 ili 18 komada dvaput zavijenih kuka, na izmjence poredanili i sloienih
tako, da saCinjavaju kao vijugaste crte, iz kojih, sad s jedne sad s druge
strane, izlaze pojedine zavojice. Po tri takove kuke, s gornje i dolnje strane,
umetnute su i na povr�ini oblog temelja �iljka. Valjkaste osnovice �iyaka
imaju po �est takovih dvostruko zavijenih kuka, koje na jednoj ostruzi saCi-
njavaju jednu vijugavicu sa slobodnim krajevima, a na drugoj su tako slo2ene,
da dvie saCinjavaju samostalnu sponicu, poput s naopaka leieieg slova S.,
tri su Slovene u vijugavicu slobodnih krajeva, a jedna se s naopaka naslanja
uz kraj te vijugavice. Cunjasti dielovi Siljaka rek' bi da niesu bill ureseni.
Gornja i dolnja strana valjkastih osnovica Siljaka ureSene su svaka umetnutim
srebrnim obruCem.

{^letvorinaste gladke vanjske povr�ine ploftica na krajevim krakovS ostrugS,
pakru^ne gornje povrSine ploCicS petaljd i paCetvomo-oble gornje povr�ine
zujica obkoljene su umetnutom 2icom i ure�ene centralno poredanim jedno-
slruko zavijenim kukama, nakitim, �to jih na�e hrvatske djevojke izpod Ve-
lebita i Dinare planine liepo nazivlju umetcima. Sredi�te svakog od tih ume-
taka zabiljezeno je umetnutom paCetvornom srebrnom ploCicom, dugom od

3 do 4 mm., �irokom od 2 do 3 mm. Oko te sredi�tne ploCice poredaue



— 146 —

su Cetiri trokutne ploCice, koje se oblikom raanje ili vise priblizuju istokraCnim
trokutiraa sa osnovicama izvanka, a vrhovim okrenutim prama stranicama
paCetvorinS, odaljeno od lyih po 1 do 2 ram. Te ploCice spominju svojim
razporedom kri2 raz�irenih krakova. Na plofeicama ostruga i na ^ujicama,
izmedju svaka dva susjedna trokuta izvlaCe se po tri 2ice od kojih srednje,
dijagonalne u umetku, zavrguju dvostrukora kukom, a pobocne zavrSuju u
jednu kuku tako, da se sa susjednima simetriCno sljubljuju nad osnovicama
trokutidS., saCinjavajud ryih osmerica na krajevim obsrdCasto zavrsen kvii.
Na 2igicama se simetriCne kuke uprav dotiCu, pa se jo� iz njihovih dotica-
li�t4, koja stoje smjerom duljine, izvija do osnovicd trokuta po upravna crta ;
doCira se na ploCicama ostruga te kuke ne dotiCu. Na ploCicama petalja izlazi
izmedju svaka dva susjedna trokuta po 2ica, koja zavrsuje u dvoslruku ve-
liku zavojicu. Nad pazu�cim dvostrukih kuka i nad simetriCno priblizenim
kukama* umetnuti su opet raali istokraCni ploCasti trokutidi, s vrhom okre-
nutim put sredi�ta, osam jih na broju.

Petlje, od kojih je jedna ciela, a od druge je tek podanak safiuvan,
moie se samo u obde kazati, da se priblizuju oblikom onim srebrnim gore
napomenutim, jer jih je koru�ina zemljaste hrdje posve prikrila, i da jim je
velieina, kako i kod druga dva opisana para, toCno ude�ena prama veliCine
2ujic4, koje su se imale da provlaCe kroz njih.

Uza pas mrtvaca nadjena su dva valjasto savijena komada srebrne
ploCice, na razmake od 3 mm. ure�ene poprieCnim plitkim zliebovima. Jedan
je komad dug 4-5 cm., dragi 2 cm. PloCica je debela 0*5 mm. a svijena
je na va^ak kojega promjer iznosi 8 mm.

U izvje�taju upraviteljstva spomenut bizantinski zlatni novae s obijuh
je strana dobro saCuvan.






Sl._l. Bl. 2.

Slika 1. odnosnoga novca za Vs nianja je od naravne veliCine; tezi
pako 3 grama i 70 centigrama.

Ovdje naknadno donosimo takodjer i sliku 2. novca na�asta u sarko-
fagu, opisanom u II. br. ovogodi�njeg teCaja „S. P.". Tezi 4 grama. Slika
je razmjerom prama naravnoj veliCini kao i ona prije spomenuta.

Svi se opisani predmeti Cuvaju u na�em Prvom muzeju hrvatskih spo-
menika u Kninu.

Ono �to sam o kuJcama, kao slavenskom uresu, pisao u proslom broju
ovog Casopisa (str. 82 — 83), daje se primieniti na cjelokupan ures gori opi-




k



— 147 —

siinih gvozdenili ostruga i pripadajudih jim petalja i iujica. Obzirom pak
na priprostitost uresS na ovim predmelima, koji se aapokon svi svadjaju
na prostu kuku, kao cigli uresni elemenat, samo razliCito sloien; obzirom
na zlatni novae bizantinski iz druge polovine VIII. vieka, 3*7 gr. te2ine, koji
se je na�ao prilo2en uz mrtvaca, mo2emo slobodno kazali, da ovi predmeti
zastupaju niii stepen razvitka kovinske tehnike kod Hrvata, nego li je to sluCaj
kod prije opisanih (Br. I. i II. od ove god.) ostruga i pripadsgudih jim ko-
vinskih predmeta, a to uprav stanje toga razvitka u 21. polovini VIII. vieka.

Ovdje opisani predmeti spadaju dakle u ono gluho doba hrvatske po-
vjesti, iz kojega nam povjestniCki pisani izvori ni traCka svietla niesu saCu-
vali. Oni se broje medju prve viestnike 2ivota hrvatskog obrtnika i njegovog
urajetniekog 6u<5enja u to prvo doba kulturnog historiCnog razvitka na�ih
pradjedova.

Ko bi zato mogao da dostojno procicni njihovu vriednost prama zna-
nosti i prama rodoljublju hrvatskomu?

Niko zaisto nebi mogao; jer malo ima iivudih naroda u Evropi, koji
se mogu diCiti tako krasnim i tako riedkim predmetima, �to no su jih nazad
jedanaest yjekova na svojim viteikim nogama nosili njihovi pradjedovi, kao
�to se mo2emo mi Hrvati diCiti i ponositi ; a ve6 nam to priznavaju odliCni
uCenjaci francuzki, Ceski i ryemaCki. Nye daleko vrieme, da 6e se diviti ovim
predmetima cieli uCeni sviet.

Po�to hrdja nede da ustavi svog uni�tujudeg djelovaiya na njih, na�e
se je upraviteljstvo dogovorilo s upravom jednog velikog muzeja u NjemaCkoj,
kojega 6e se osoblje, jedino iz Stovaiya prama tako riedkoj starini, drago-
vo^jno zauzeti, da jih popravi i da jih saCuva od da\jnjeg propadanja, te da
nam spasi jo� i tolike druge slabo saCuvane kovinske a navla� gvozdene
predmete naSeg, kako nam njemaCki i francuzki uCenjaci jednoglasno potvr-
djuju, vrlo zlamenitoga muzeja sredovjeCnih starina.

U Kninu, o Glavosjeku Ivanovu 1896.

F. Radie.




T^i^a^jSFA



i<mwm^k




Topograficke crtice

starohrvatskim zupanijama u Dalmaciji i starim gradovima na

kopnn od Velebita do Neretve.

Napisao

Fr. Stip. Zlatovid.

(Nastavak v. br. 2. god. 1896.)

VI. Znpanija Kninska.

rvati napuCise u prvom doseljenju liepu i pitomu kninsku okolicu,
sagradi�e jaki grad Knin i po njemu prozva�e uslrojenu zupaniju,
koju raedju najstarijim spominje u X. vieku Const. Porfirogenil.
Ona se pruzala i zauzimala plodna polja : Kninsko, Kosovo i Petrovopolje, lug do
Strmice, Plavno do Zrmanje i siroke ravnice izraedju Krke i Cikole, te medjaSila
od iztoka Psetskom i Getinskora ^upanijora, od juga Sminjskom i Zagorskom,
od zapada Bribirskom i Podgorskom, a sa sjevera Krbavskom i Psetskom.

2upanija plodna, bilaje dobro napuCena i imala bogate gosposline i tvrde
gradove. Poglaviti grad Knin srtiatrao se rad svoje jakosti kljuCem Hrvatske,
bio je sielom 2upanije, ka�nje prestolnicom hrvatskih kraljeva, gdje su oni
obiCno stanovali, sabore drzali, i povelje dielili: hoc actum est in Teneno
(RaCki, Mon. VII. 118.) Sedes enim hujus regis et solium in l^enen. (Ra6ki,
Mon. VII. 481.)

Stare listine piSu: Tzena, Tenen, Tenena, Teninium, Tinninium i
sliCno. Spominju se razni 2upani, koji su kraljske povelje potvrdjivali: god.
1076. Jurina tenenstico (RaCki, Mon. VII. 113). God. 1187. iuppano Cathlo
tyniensi. (God. dipl. II. 117.)

Ka�nje 2upanija do�la u vlast velmoza Nelepida, koji ju odrzase do po-

lovice XIV. vieka.

Oradqvi.

i. Knin. Na strrau i klisurastu brdu sv. Spasa, od hiljadu godina cje-
lokup, jo� se uzdr^i hrvatski grad Knin, sa kasnjim dometcima turskim i
mletaCkim. Obzidan dvostrukom ogradom visokih zidova sa podzemnini i
medjukudnim hodnicima. Turci poslie g. 1522. uz staru tvrdjavu nadogradise
srednju, a MietCani iza g. 1688. donju; tako saCinjavaju tri tvrdjave jednu
povis druge, sdru2ene mostovinia i jarugama razstavljene. Rad njegove ja-
kosti bi proglaSen branikom krscanskim, a na krajini: krvavom kosuljom,
rad mnoge krvi okolo njega prolivene.



— 149 —

Po smrti zadnjega gospodara svojega Ivani�a bana Nelepifia mienjao je
jiiii gospodare: hrvatsko-ugarske te bosanske kraljeve, te opet hrvatsko-
garske, pak godine 1522. turske; a od godine 1649. pak 1688. mletaCke,
ak fraiicuzke. Napokon se povratio svomu hrvatskomu kralju god. 1813.

Tvrdjava kninska bija�e samo branik Ca^trum velikoga kninskoga varo�a,
dje kralj P. Kre�imir na polovici XI. vieka uzpostavi hrvatskoga biskupa.

Po nekih biljezih rekao bill, da je i Knin sagradjeii na ru�evini nekog
itinskog grada. To dokazuju rimski nadpisi, kameni urezi rimskoga sloga,
ipolrebljeni u gradjevinama hrvatskih bazilika, novci i komadi opeka i zern-
jana posudja po zemlji razstrkani. Neki ciene, da je tude stala Arduha(?)y
.li ne odgovara Cassiovu opisu. Na povrsju uzka strmenita brda, slari grad
Ciiin pruiao se od juga k sjevem biizu jedan kilometar duljine.

2. Oton. Na sjevernom kraju 2upanije, prama Zvonigradu u Lici s lieve
ilrane rieke Zrmanje, nad selom Otonom, u kninskoj obdni, na vrh visoka
)slruljasta humca, stoji velika obla kula slaroga grada Otona, a okolo iste
uscvine ograda i dvorova. njemu ne imamo uspomend, ali valja da su ga
Turci uzeli kada i Knin, te kao suvisna zapustiii. Vefi je i obla kula raz-
)olovljena i sjeverna strana oborena do zemlje. S ju^ne strane uza nju di2e
e iz rusevina velik komad ograde.

3. Tuklac — Tukled — f Plavno. Pravo na tromedji izmedju Bosne,
^ike i Dalmacije nad Plavnora u kninskoj obdini, uz dugu provalu, kud je
norao biti put za Bosnu, na sjevero-zapadnnom kraju planine OrlovaCe,
:oja razstavlja Strraicu od Plavna, na slrmu briegu visi se stari medjasni
rrad Tuklac, spomenut u nagodbi Sigizmunda kralja sa Mletcaniraa g. 1433.
\os mu je samo obla kula cjelokupa, te ju seljani nazivlju kadca. Preostaje
lesto zidina velike ograde i temelji ku6i�ta. Sve je ostalo sa zemljom
5razeno.

4. Phtvno. Od grada Tuklaca u jug vide se velike ru�evine grada Plavna,
<oji iza odlazka Turaka (1688) MletCani jo� bolje utvrdise i, kao medjasnu
vrdjavu, CuvaSe do pada skupnovlade. — Neki ciene, da je na Plavnu bilo
^ielo Psetske 2upanije(?). Nije mogude, da je psetska 2upanija dopirala do
r^lavna, niti je mogude, da bi joj tu sielo bilo, po�to se sterala daleko
c iztoku do Livna, k sjevera do Plive, a k zapadu do Krbave, te da je na
cm zakutku mogla imati svoje sredi�te, razstavljeno velikimi planinami od
3slale zupanije.^ Serdar Simid podpisivao se Comandante delta fortezza di
Plavno, god. 1718. U istom selu nalazi se i njegova tvrda kula.

J. Strmica. Na sjever od Knina u selu Strmici, kninske obdine, vide
;e na krSevitu grebenu ostanci temelja tvrdjave, koja se kao raedjaSna spo-

> Medju rotnim sudcima „stoIa tninskoga'^ g. 1451. spominja se TomaS i Badivoj Bojni^ii^i iz
Vlamia, (V. Klaid: Opia zem. g. ob. Hrv. II. �tr. 57.) 0. Ur.



— 150 -

mii\je g. 1433. u nagodbi Sigizmunda kralja s Mletcaniraa. Zauzese ju Turci
god. 1522. i dopade u vlastniCtvo bega Kulinovi<5a. Imala je oblu kulu i
jaku ogradu, ali ju god. 1715. naSi digo�e u lagura i lad je sru�ena do
teraelja. MletaCko izvjeSce god. 1630. o njoj kaze: Stermizza loco piccolo
murato. (Starine XIV. 184.) Ot. Frano Appendini uze njezine ru�evine za
one latinskoga grada Stridon(!).

6. Topolje. Na iztok od grada Knina kod izvora i vodopada rieke
Krke na Topolju, s desne strane, staja�e tvrda kula na obranu mosta, gdje
Nelipidi potuko�e vojsku i zasu2nji�e Jurja Subida kli�koga u prvoj polovici
XIV. vieka (1325). Ona je razru�ena do temelja, a mjesto joj odrza naziv
gradina. Po vrh brda ne�to starih zidina viri iz ru�eviua.

7. Brkljadina kula. Na ju2nom kraju sela Biskupije, Kninske obcine,
pri jezeru, na osamljenu kuku stoji Cetvrtasta jaka kula, a nize isle druge
utvrde, koje danas zovu BrkyaCinom polaCom. Valja da je na lorn mjeslu
Cuvala prolaz, kojirn je iz Celine put salazio. MletaCko izvjesde god. 1630.
spomlnje: h un castelletto. (Starine XIV. 184.)

8. Petrovac. S iztoCne strane brda Proraine, nad kosovaCkim klancem
i selora Tepljuhom, a nad razvalinama liburnskoga grada Promone u dr-
niskoj ob6ini, na �iljastu humcu stoje ru�evine kula i ogradsl tvrdoga grada
Petrovca, koji je mo2da ime dao Petrovupolju. U vrieme prvih turskih pro-
vala bio je zapu�ten, le ga sad vrieme hara i obara. MletaCko izvje�6e god.
1626. ka2e: Petrovaz loco cinto di muro disabitato- (Starine XVII. 116.)

9. Stikovo. Nad selom Slikovo s ju2ne strane brda Kozjaka u drni�koj
ob<5ini bijaSe tvrda kula, koju sporainje raletaCko izvje�(5e god. 1626. Sticovo
loco murato ma disabitato. (Starine XVII. 116.) Danas joj traga neima.

10. DrnU. Sa jugoiztoCne strane varo�a Drni�a, povrh strmih klisura
s desne strane potoka Cikole, stoji tvrdi grad Drni� sa velikom oblom kulom
i dvostrukom ogradom Na njemu je vas naCin i razpored gradjevine kao
i kod ostalih starih gradova; al niu nigdje uspomene prije god. 1522., kada
ga Turci naselise i prostran varo� opasase ogradora. Pod generalom Fo-
scolom na�i ga na juri� osvoji�e i po obiCaju zapusti�e. Do malo, opet ga
Turci zaposjedoSe i odr2a�e do godine 1684. Zapu�ten opet, bez prestanka
ga ru�e i njegovira kamenjem nove ku6e grade. MietaCko izvje�6e god. 1626.
ka2e : Demis citUi murata die gira circa mezzo miglio et ha un castelletto
disabitato. (Starine XVII. 116.)

11. Kljuiice. Pod selom KljuC u drni�koj obfiini 2upe Miljevaca, prama
selu Gari�u, s desne strane Cikole, na strmoj klisuri stoji liep i prostran
grad KljuCice sa visokom oblom kulom, gospodskimi dvorovi i velikimi ku-
6ami, opasan visokom ogradom. (Viestnik hrv. arkeol. dru2tva god. 1885.
Br. 4.) U XIV. vieku u njem zapoviedahu velmoXe Ivan i Konstantin Nelipi(5,
koji rad njega imado�e duge prepirke s primorskim gradovima i s MletCa-



— 151 —

nima. Spominje se u iiagodbi Sigizmuiida kralja s MletCaiiima god. 1433.
Kasnje ga osvojise Turci i zapusti�e, te se i nesporaii\je u mletaekim iz-
vjesdma god. 1626. i 1630.

12. Lavidar. Iznad skradinskoga buka (ili vodopada), gdje se Cikola
slieva u Krku, na lievoj strani, u Sibenskoj ob6ini, nad riekom vide se
povrh strma humca, rusevine staroga grada, i to samo tcmelji ograde i unu-
tra�njih sgrada. Narod po navadi, kad mu nezna imeiia, zove ga Babingrad.
Taj grad god. 1335. ponudio je neki Stjep�a, vlastnik, MietCanom. (Starine
I. 407. — 409.) Sva je prilika, da su to ostanci grada velmo^e Nelipi6a, koji
se iza KljuCica spominje u nagodbi kralja Sigizmunda s MletCani god. 1433.
iiiienom LavizzaVy jer u svoj okolici, nigdje drugoga biljega neraa tomu
gradu. Bit de ga Turci zauzeli kao i KijuCic pa zapustili. Bijase KijuCic na
nepristupnoj klisuri, te se dobro odriao, a LaviCar na briegu nad vodom,
te Cobani svalili kamenja u rieku kao i Rogovu.

13. Kamidak. Pri iztoCnom kraju tjesnaca, izmedju visovackoga jezera
i ro^koga slapa, na kraj sela Bri�tani miljevaCke iupe, drni�ke ob6ine, povrii
sannograda oble klisure vide se ostanci gradida KamiCka s lieve strane nad
riekom. Zadnji mu gospodari bijahu velmoie Utjesenovifii. Na njerau se
rodi slavni kardinal Juraj, koji je dugo vladao sudbinora Erdelja i Ugarske.
Jos su mu cieli temelji ograde i Cetvrtasta kula s jugozapadne strane. Kli-
sura, na kojoj je sagradjen, tako je nepristupna, da je uza nju u 2ivu ka-
raenu usjeCen uzak prolaz. Zapu�ten od gospodara, i Turci ga zapustise.
Grad Rogovo preko rieke na desnoj strani ostaje mu u zapad. U njem se
rodila majka kardinala Jurja, Martinu�i6ka.

14. Bogodin-Bogetic. U selu Bogetidu, 2upe Promine na zapad, a u jug
prama manastiru Arhangjelu, u kninskoj ob6ini, pruiio se od brine kiisurast
lakat brda i na njem se vide ostanci ograde i utvrda staroga grada Bogo-
dhiay kojemu zadnji gospodari bijahu gospoda Bogetidi, a davnije velmo2e
Martinusidi. Ostavljen od gospodara, a Turcim suvi�an, ostade zapu�ten, te
ga seljani bez prestanka razkopavaju i njegovim gotovim kamenjem svoje
kude grade.

15. Sii^elj. Na ju2nom kraju brda Promine, nad selom Razvadje, dr-
ni�ke obdne, povrh klisurasta grebena, dize se prorovana visoka obla kula
i oko iste razvale ograda i ku6a grada Su�elja, sto ga spominje mletaCko
izvjesde god. 1626.: Hotiblich cinto di mura o con un castelletto dis"
abituto. (Starine XVII. 116.) Drugo god. 1630.: Hotiblich da altri chia-
mato Supelich. (Starine XIV. 180.) Kao nepotrebit od Turaka zapu�ten i
razrovan od trazioca blaga.

16. Nedven. Na kraj sela Necvena k zapadu, u zupi Promini, kninske
obdine, povrh vrletnih i strmih klisura, nad riekom Krkom s lieve strane,



— 152 -

stoje razrovani ostanci velikog i liepoga grada NeCvena. Riedko je koji drugi

onakovim razporedom i ukusom gradjen! Velika obla kula, redovilimi sa-

vovi eetvrlasta kamena i pasovi zaobljeaim s dvora i iz nutra, pokaziva, da

nije na njoj �tedjeno novca ni dobra ukusa. Ograda jaka i visoka, pro-

strana dvoriSta i visoke kude sve odaje bogate gospodare. Obla je kula pro-

rovana i razpolovljena, najvi�e od traXioca blaga; ali su zidovi liepih ku6a

vedinom cjelokupi. Grad kao da visi nad riekom sa zapada, ali na iztok

pru2a mu se ravno pitomo polje sve do brda Promine. S ote strane bijase ^

2upanijska varo�, sva razorena, samo sto joj se vide temelji liepe crkve i

gdjekojih kufia. Grad bija�e velmozd Nelipi(5a kiiinskih, a prama njemu s desne

strane rieke liepi grad CuCevo, bribirskih Subida. Ovi su gradovi u takovoj

blizini, da bi se mogao razgovarati s jednog na drugi. Dvoje ti spominju:

a) Takmu medju le dvie mogude hrvatske porodice na poCetku XIV. vieka.

h) Da su gradjeni za stra2u mosta i poglavitog puta izmedju Bukovice i

Kotara iz jugoiztoCne Dalmacije, gdje su u ono doba gospodari primali po-

reze od putnika i trgovaca, kao �to bija�e kod Kllsa i kod KljuCica. Turci su

NeCven odrzali sve do god. 1G84. U njem su drzali: bega, agu, dizdara i

kadiju krCkoga, kojih se vlast pru2ala do Drnisa i do Knina. Po turskom

odlazku zapu�ten i ve6 na pola razru�en. MletaCko izvjesde god. 1630. kaze:

Necven alquanto meno grande di Dernis, ha un cdstello assai forte. (Sta-

rine XIV. 180.)

VII. Zagorska Aupanija.

Ovu 2upaniju nespominje Const. Porfirogenit, le bi se moglo sudili,
da je kasnje utemeljena, a njezino zemlji�te da je mozda u poCetku pripa-
dalo dridskoj; nego poSto je Zagorje osamljeno i zaokruzeno planinama,
koje su ga od ostalih 2upa razstavljale, bilo je naravno, da se uredi u po-
sebnu 2upaniju. Od sjevera stoji veliko i dugo brdo Mosefi od Drni�a do
Nehorifia; od iztoka i juga velike strane nad Gizdavcem, Prugovom i
Konjskom do Klisa; od jugo-zapada Kozjak sve od Klisa i niz kastelanska
brda do Labina, te na Sni2nicu do Boraje ; od zapada Trlar do jezera Pru-
kljana i do Cikole. Me^jaSila je sa ^upanijami od iztoka kninskom, — od
juga kli�kom i dridskom, — od zapada i sjevera kninskom. — Listine spo-
minju 2upane god 1074.: Vldna sagorsticum. (God. dipl. I. 174.) Opet
god- 1080. Vilcina sagosticum (RaCki Mon. VII. 132.), god. 1088. Pra-
goslairi sagorstici. (RaCki Mon. VII. 149.) Zagora je svakolika krsevita, po-
suta brdlm i briegovima, te nije mogla biti vrlo napuCena, niti po njoj go-
spodStina ni Ivrdih gradova. OznaCit 6emo one, koje nam pismene uspomene
zabilje2i�e, ili se podrtine ili predaja od njih u narodu odrzala.

Gradovi.

1. Visoka. Gdje li bijase sielo ove zupanije, gdje glavni grad, od nikud
nam nije poznato; nego, kako je mjesto Visoka nasred Zagore, i neko je



— 153 —

prvenstvo imalo nad ostalim selima, kao za ustrojenja obdind na po^etka
ovog vieka, kad iraadija�e svojega Sindika. U davnije doba u torn je selu
bio biskupski namjestnik, dekan ; pa je mozda i prije uiivala prvenstvo i
bila sielora ciele zupanije. Visoka leii raedju selora Nevestom, Utorim i Sra-
tokam u drni�koj ob6ini. Pro�lih vjekova iraadlja�e svoj tvrdi gradid, kako
nam tvrdi Ot. Vinjalid u svom djelu Gomp. Storico R. p. „Pietro Vojslauich
signore del cdstello di Visocaj colle decime manteneva le guardie di quel
castello (di Visoca) come facevano i suoi antecessori e davano al Capitolo
di Knin 15 Cechini. I preti lo citarono al vescovo di Sebenico Sisgorich
pretendendo tutta la decima''. To bija�e o polovici XV. vieka, danas mu
spomene neima.

2. Bogodin. Izmedju sela Nevesla, Unesic^a i Kopraa u drniSkoj ob<5ini,
na vrh visoka i o�truljasta huma stoje poderine i razrovane ruSevine ma-
lahna gradca. Cienimo, da to bijaSe tvrdi gradi(5, �to ga je na poCetku XIV.
vieka sagradio velmoZa Kosto Nelipi6, gospodar KijuCica, na medjaSim Tro-
girskim i rad njega imao prepirakS s Trogiranim i MletCanima. Rusevine zovu
BogoCin ? *

3. Brnjica. U selu Brnjici 2upe Konjevratske, u �ibenskoj ob<5ini, na
iievoj obali Cikole prama KljuCicu put iztoka, bijase tvrda kula, odkud knez
Nelipid potra zemlje Mladina III. Subi6a, a spominje ju listina iz god. 1344.:
Benica in districtu sibenicl (Ljubid. Mon. II. 214.)

4. Gorii. U selu Gori�u iupe Konjevratske, u �ibenskoj obdini, s lieve
strane Cikole na jug prama gradu KljuCicu, SibenCani sagradiSe god. 1342.
tvrdu kulu protiv KljuCicu NelipifiS. (L^jubifi. Mon. II. 162. 206.)

J Labin. Od sela Prapatnice do Labina, pravcem od iztoka k zapadu,
pruza se veliko brdo Labinica, u trogirskoj ob6ini. Na iztoCnom kraju toga
brda, na zapad sela Labina, vide se sgromiiane rusevine staroga gradca, tako
zvana Gradina. Tu je bio slari gradac Castrum Labena, Labenitza, Al-
bona, spomenut u listini god. 1078. : . . . tota jurisdictione castri Albona,
Radosichi et SminaCj quae sitae sunt intra mantes (Cod. Diplom. I. 164.
i dalje). U XV. vieku Labin i Rado�i(5 bijahu kao gospo�tine u vlastniCtvu
hrvatskih banova i kli�kih zapovjednika.

6*. Radoiic* Od Labina k jugoiztdku, na medja�u obfiine trogirske i
Ledevieke, selu Rado�i6u na iztok, kod crkve sv. Jurja, povrh oble glavice
vide se sgromiiane ru�evine staroga gradca. I to se mjesto zove Gi^adinom.
Radosid se spominje od doba narodnih kraljeva u listini P. Kre�imira god.
1078. (Cod. dipl. I. 164.), a i ka�nje vige puta. (RaCki Mon. VII. 115. i
dalje.) Gospo�tinu darova krajj Vladislav god. 1407. djevojci Petrici. (Arkiv



* Mi smo zajedoo sa O. Marunom, predsjediiikom naSeg dru^tva, posjetili Ijetos glavicu Bogo^iii,
all na njoj oadjosmo samo na vrliii veliku predbistoridku gomilu i okrui^nastu ogradu, a nikakovib tra-
gova u iivo gradjenih zidova. 0. urednictva.



— 154 —

za povjest . . . kajiga VII. 68.) Radi njega kli�ki zapovjednici imadoSe Cestih
zadjevica s Trogiranima.

7. Znojilo. Istim pravcem prama brdu Labinici pru2a se od sjeveroiz-
toka drugo, izmedju Suhoga Dolca i Prapatnice, u trogirskoj obfiini. Na
iztoCnom kraju tog brda, povrh visoka humca jo� se vide razrovani temelji
tvrde kule i jakih ograda stara gradca. Kad su zapoCele u drugoj polovici
XV. vieka turske provale, Trogirani su u njemu dr^ali dobru strazu protiva
turskih Cetnika, kako Sanudo u svojim uspomenama Cesto biljeii.

VIII. 2apanua zmii^jska.

Sva je prilika, kako sudi dr. RaCki, da Const. Porf. a 2upanija i Ntvx nije
drugo nego Smina, vi�e krat spomenuta u starim listinama i crkovnirn odlukama.
„Mallem in Gonstantini Nina supponere mendum pro Sa-vx id est zupanija
Smina in spalatensi dioecesi". (Mon. VII. 413.) Spominje se u darovnici
kralja Zvonimira god. 1083. nadbiskupu spljetskomu „in loco qui Smina
nuncupatur, i prvo god. 1078. „toto jurisdictione castri Albonae, Rado-
sichi et Sminae quae sitae sunt intra monte^". (God. dipl. I. 164.) Po torn
znamo, da je 2upa blizu Labina i Rado�i6a izmedju planina. Ona se spo-
minje u darovnici kralja Kolomana god. 1103. (God. Dipl. II. 8 totum terri-
torium de Smina) i na crkovnom saboru u Spljetu god 1185. Spalaten.
habeat has Parochias: Glissam, Scalle Sminam etc. (God. Dipl. II. 131.) Kako
ka2e listina kralja Zvonimira, Zupanija zminjska bija�e int7'a monies : od sje-
vera joj visoko brdo Grivac i planina Svilaj, od iztoka Zelovo i Sutina, od
juga visoka brda od Pragova do Konjskoga, a od zapada Mosed. Medjasila : od
zapada 2upanijom zagorskom i kninskom do Rotne gromile, od iztoka i
sjevera cetinskom a od juga kli�kom. Ona se sterala ravnicom Konjskoga,
Prugova, Nebori6a, dvaju Mu(5a i velike 2upe Ogorja, do kraj vrbe ili Rotne
gromile. Do karlovaCkoga mira ona je saCinjavala jo� osobitu katoliCku zupu
i zvala se Zmino, a pripadalo joj zar i selo DrStanovo u Zagorju. Kasnje
se doselilo puno svieta iz Hercegovine i ustrojile se nove ?.upe, te stara
izgubila ime i prva�nji naziv.

Oradovi.

1. Zminj. Da li je ova Zupa imala svoje glavno mjesto istoga imena,
ne moie se znati. Novi naselnici ne zateko�e ga, a nisu znali niti mjesto
(Zupanija) kako se zvalo. Mi nagovie�tamo, da je grad Zminj bio nad ru�e-
vinama latinskoga grada Andetrium, na Mudu. Ondje povrh brda, nad seloni,
opaZaju se na vise mjestS, gromile, koje zovu gradinom* Pod istim, u gornjem
selu, bila je starinska crkva sv. Marije, kod koje je na�ast zlameniti nadpis
kra^a Dranimira iz god. 888. sada u zagrebaCkom muzeju. Sa sjeveroza-



I



}toga sela ostade ime potoku Zmijevac, koji je u davaye doba mogao

lijinac, pod gradom Zminjem.
Nekoric. Na odignutu humcu sela NehoriiSa do iztoka, pri podno^u
bijaSe do nazad nekoliko godinS liepa obla kula grada NehoritSa u
ob6ini, Sto ga god. 1537. osvojiSe Tuici, kad i Klis, pa zapusU�e.

si XVIL vieka izHie ga biskup VidoviiS u svojim uspomenama: Ne-

pulcherrima arx penes Komko. Sad je razkopan do teme(ja.
Konjsko. Izmedju Neborii^a i Klisa, u kli�koj obdini, pri plodnu po-

elu na zapad, na podno^u visoka brda, stoji tTrda gradina Konjsko.

u starim listinama vi�e je puta spomenuto : quod Conuatina nomi-
(Cod. Dipl I. 178.) [RaCki Men. VII. 139.] Tvrdjava je visokom

itom ogradom opasana i u njoj su velike dvorane. Qjelokupu ju

knez Tartaija, kojega djedovima MIetfiani ju darovaSe za junaCtvo

mira karlovaCkoga.

iNaatnTit 6e se.)





Starinske crkve i samostaiii hrvatskih Benediktinaca kod
Koiiiize na otoku Visu i iia susjednom otoci(3u Bisevu.

(Sa slikaraa.)

! doba hrvatske samostalnosti, pa i ka�nje, n vrieme dok je Dalmacija hila pod
vladom hrvatsko-ugarskih kraljeva, bilo je na�e primorje, a navlag otoci su bili
posuti benediktinskim samostanima i dotienim crkvama, kojih su se ostanci
manje ili vise safuvali navla� u Tkonu, u Povljim na Brafu,* u Komizi na
otoku Visu, na Svecu (S. Andriji), na BiSevu, Mljetu, Lokrumu i t. d. Ovdje du sad da
opiSera tragove benediktinskih gradjevina u Komiii i na BiSevu prama Koraiii.

Najstarija do sad poznata izprava, koja spominje komiike i biSevske gradjevine bene-
diktinske, jest bula pape Aleksandra od god. 1181,^ kojom udieljuje velike povlastice samo-
stanu svetoga Silvestra, koji je na otoku Bisevu („monasterium saneti Silvestri, quod in
insula Buci situm est**). U toj buli nabrajaju se ovako dobra toga bogatoga samostana:
^Locum ipsum, in quo prefatum monasterium situm est, cum ipsa insula et aliis suis per-
tinentiis. In ciuitate spalatensi ecelesiam saneti Siluestri cum pertinentiis suis, ecclesiam
sancH Michaelis, et ecclesiam saneti Nicolai in insula que dicitur Lissa^ cum earura
pertinentiis; et possessiones alias, quas habetis in eadem insula". BiSevski je samostan
dakle god. 1181 posjedovao : cielo BiSevo sa crkvom i samostanom i drugira njegovira pri-
padnostima, onda u gradu Spljetu crkvu S. Silvestra sa njezinira pripadnostima, na otoku
Visu crkve S. Mihovila i S. Nikole sa njihovim pripadnostima i druge jo� posjede na
istomu otoku. Sad kad se pomisii, da je otocic Bi�evo, mal* da ne vaskolik, pokrivcn vrlo
dobrom teJiatnora debelom zemljora, koja slabo trpi od suse, jer i u sred Ijeta za tihih
vedrih noci padaju na nju obilne rose; da je ototic tolik i tako plodan, da u danasnje
doba raoze roditi na njerau tri do eetiri hiljade hektolitara vina, i ako ima jos liepih
paSnjaka i Sumica, u kojiraa rastu bor i cesraina, te grmlje ruJ^marin, zelenika, i>lanika,
mrtvina, leprina, smrca, trn, kupina i t. d. ; da na njemu izvrstno uspieva svako voce naseg
podnebija i svako povrde, pa da se od davnih vremena spominje, da je oko njega bila
obilata ribaStina, navlas t. zv. plovudo ribe, kao no ti srdjela, lokaradi, skusa, mincuna,
pa da de u ono davno doba pravo ribaStine bit svakako pripadalo Benediktincima, posjed-
nicim otocica; a da se dandanas hvata oko njega poprieko oko 8000 barilA. srdjela, niin-
cund., sku�& i lokarada; kad se pomisii, da pripadnosti crkava S. Mihovila i S. Nikole u
Komiii iznasahu svu teiatnu zenllju u velikim dScima nad Koraizom,' na kojoj svakako
moze uroditi vise od tisude barila vina moze se imati pravi pojam o bogatstvu tog samo-
stana. Ali treba znati, da i ako su benediktinski samostani bili tako bogati, da su oni i
imali hraniti mooztvo kaludjerd i lajik^, koji bi ostavljali sviet za jedan ili drugi razlog,

* Vidi moj 61anak „Starohryatski 6iriiicom pisani nadpisi iz Povalja na otoku BraCu" u ovom
^asopisu (God. I. Br. 2, str. 103—108) i dra. Ra6koga, Starine XIII., str. 102 i si.

2 Iv. Kukuljevid, Cod. dipl. II., str. 119—120.

^ Vidi predaju istih zenialja od strane hvarskoga vie^-a opatu Stanku samostana S. Nikole god.
1323 u kiijizi: Prof. 8. Ljubi<5, Listine V., str. 384.



k



— 157 —

te bi pribjegavali n okrilje zidina samostanskih, zapisujud jira sva svojaimanja; kako srao
vidili na Bra{!u,^ da su 5inili mnogi, pa i sara knez Bre^ko, i kako se spomioje u nave-
denoj bull papinskoj,.:^e sveti otac dopuSta saraostanu primati svakoga: „Liceat quoque
vobis clericos, vel laieos seculo fugientos, liberos et absolutos ad conversionem recipcre,
et eo8 absque contradictione aliqua retinere".

Po onoran, gto pi�e kolega mi J, Marinkovic, Komizaain,^ on je uvjeren, da su Be-
nediktinci imali samostan S. Silvestra najprije na BiSevu, pa da su se pred strahom od
arapskog zuluma, oko god. 840., preselili na Eomi^u, sagradivsi tamo samostau Sv. Nikole
i istoimenu crkvu, kojoj je nad gornjim pragom uklesano :

. A-D-DCCCL <m�'

Nego po spomenutoj izpravi 1 po onoj iz god. 1226., po kojoj puk hvarski dariva
manastiru S. Silvestra na otofiidu Bivsevu' neko jezero (lacum), ili bolje lokvu, za napajanje
stoke, vidi se, da su Benediktinci bili na BiSevu pri svrsetku XII. i poSetkom XIII. vieka,
a da su njihove bile crkve S. Nikole i S. Mihovila na otoku Visu, u danasnjoj komiJ^^koj
obcioi. Nakon god. 1226. ne mo^e se spomenicima posvjedo5iti boravak Benediktinaca na
BiSevu, dofira izprave iz god. 1323., 1347., 1380.,* 1458. i 1461.^ spominju Benediktince
samostana S?. Nikole na otoku Visu, koji se u re(enim izpravama 1458. god. naziv^e joSte
„monasterium sancti Nicolai de Lissa alias sancti Sylvestri de Scopulo Buci Farensis
diocesis ordinis sancti Benedicti". Po tomu se razumije, da su se Benediktinci svakako, iz-
medju 1226. i 1323. godine. preselili iz Bi�eva na Komizu i tamo da su ostali do svojeg
izseljenja: a neimamo stalnih podataka, po kojima bi se dalo zakljufiiti, da su imali samo-
stan u Komiii i prije 1181. god. sve i ako su posjedovali crkvu S. Nikole i S. Mihovila,
koje su svakako najmanje par viekova starije od toga doba, a navedeni nadpis svjedoSi,
da je erkva S. Nikole dapaCe iz god. 850., to ji^st i vi�e od tri vieka starija ; jer, da bude
obstojao samostan S. Nikole prije onoga S. Silvestra, nebi se bio zvao alias sancti Sylvestri.

Godine 1458. izprainjeno je bilo opatovsko dostojanstvo, to je papa Kalikst III. mje-
seca lipnja naredjivao, da vse nadarbina S. Nikole sdniii sa hvarskom biskupijom; nego
po�to to odraah uije bilo izvrseno, to je papa Pijo II. u listopadu iste godine izvrSiteljima
prve naredbe preporucivao, da ju izvrSe, nebi li godiSnji plod nadarbine od 200 for. po-
vecao i onako mrSave prihode biskupa i kapitula hvarskoga. Isti je papa Pijo II. pak god.
1461. opet uzpostavio opatovsko dostojanstvo re5enog samostana.

Slike ], 2, 3 i 4 prikazuju crkvicu S. Mihovila, koja se nahodi ba� na graniei vodo-
vadje komiike i viSke pokraj puta, koji vodi iz Komize u Vis, s desne strane. Krov joj se
sruSio, te (?e biti do malo popravljen. Na sred proJelja joj je mali okrugli prozor, a do
vratnib pragova i na zaSelju eetvrtaste abside su raalaSni takodjer fetvorinasti prozorCidi,
uiSta vedi od obiinih argatnica. Otar je bio namje&ten pri ulazu u absidu. Samo Juino
platno ima s nutrnje strane dvio lezene, koje poduj)iru tri polukruine sliepe arkade, sje-
verno je gladko. Absida je posvodjena.

Na mjestu prijasnje benediktinske crkve i samostana S. Nikole, na brezuljkji s iztoCne
strane Komlie, sagradjena je u novije doba (1694.) komi^ika iupna crkva S. Nikole, na pet
brodova, jedan Siroki srednji i po dva pobocna sa svake strane. Prvi poboeni brod do
srednjega sa sjeverne strane sastoji ocj prvobitne crkve S. Nikole. Od nje su u svodu ostala

' Vidi moju spom. razpravu i razpravii dra. Rkf^koga.

� Vidi u podlistku „Nar. Lista" god. 1895. Br. 36. u ^lanku „Na otoku Svecu kod Komi2e".

• Vidi sp.^ kDJigu nListinft**, fttr. 223.

* „Li�tine� S , str. 207, 209, 347, 349 i :J84.

� Theiner, Mon. Vet. 81. Mer. I. DCXXII, DCXXIII i DCLXII.

12



^




- 169 —



Setiri dobro naskofiena pasa, koji su ju dielili na pet traveea. Bila je daga iznutra 15*2 m.
a siroka 4*17 m. Na temelju prvog traveea sazidan je danaSnji zvonik, nad yratima kojega
se nahodi iztaknut starinski nadpis god. 850. Na izto5noj strani je crkva zavrgivala polu-
kru^nom absidom sa prozoriicem po sriedi. Samostan jo po ondagDJem benediktiDskom
obi^aJQ bio uz juinu straDu erkve. BaS je sredina novo iupne crkve zapremila dvorifite
samostana, kako pi�e u nadpisu, �to ga je za crkvom dao urezati iupnik Andrija Yitaljid

u riedima „hoc saceltum intra
coefiobii claustra .... extruen*
dum curavW. Ostali dielovi sa-
mostana jog obstoje uz juiau
stranu sadaSnje erkve te zavrfiuju
povisokom kulom.

Na otoiidu BiSevu, od prilike
na tredem dielu puta duljinom
otoka, idud s liike zvane Mezzo-
porto sa sjevera k jugu, na iz-
to6nom obronku ddca Kvarnara,
orientovana iztok-zapad, sa vrav
tima na zapadnoj strani, stoji
starinska mala kapelica S. Sil-
vestra, duga iznutra 2*6 m.;
fiiroka 2*07 m., vis. 2 m. Svod
se je odavna sruMo. Absida je
izkopana u iivcu kamenu, koji
s ote strane zatvara crkvicu. Do
abside izkopane su takodjer u
i^ivcu po dvie rupe na visini od
70 cm. nad zemljom, a dvie na
viSe za ntvrdjenje kakvih po-
prie6nica, koje su driale otar.
U vrh uto5ida Bigeva, bliie
julnoj njegovoj obali, je crkva
S. Silvestra i ruSevine istoimenog
samostana, gto je sve prikazano
prileiedim slikama 5, 6 i 7. U
tlorisu (si. 5) zidovi a prikazuju
pofetak samostanskog dvoriSta.
S ote strane, uz same ju^noplatno
erkve, rek bi da je bilo groblje, jer pripoviedaju seljaei, koji su medju ruSevinama samostana
sagradili svoje ku(fe za stanovanje, da su naSli na torn mjestu mnoiinu Ijudskih koStura.
Crkva S. Silvestra duga je iznutra 10*82 m., giroka 4 9 m. i zavrSuje polukruiuom absidoro,
koja je zidom razstavljena od crkovne ladje i slu^i danas kao riznica. Crkva je ta posvo-
djena giljastim svodom, visoka od tla do tjemena svoda 4*95 m., tvrdo zidana i snabdje-
vena iznutra sa tri para jakih lezena (I) 1*35 ro. visokih, a s dvora sa sjeverne strane sa
Setiri, a s juine, pri jugozapadnom kraju, s jednim jakim podpornjakom (m). Podpornjaci
su pri zemlji dugi po 1*22 m. i, nagnuti prama platnu, sastaju se s njim pod samom
strehom. Glavna su vrata obnovljena sa cielim okvirom u novije doba. Nad vratima je
starinski uzaban prozor5ic, a takova dva su i u arkadama do otara. Oblika su, u pre-




SI. 8.



— 160 —

sjt^kuj predromani(;ka, a u vrha, mjesto luka, zavrSuju sa dvie na kut prislonjene ploCe.
Na lezenama pofivaju od njih za polovicu uii pojasi oko crkovnoga svoda, a sdru&enc su
medju sobom sa Setiri sliepo arkade (p) sa svake strane. Na rubu gornje povrsine abakusa
nadstupine prve lezene, ili polupilova, do proceija, na sjevernom platnu crkve, urezani su

ostanci nadpisa: ^.^^mt^^^^^ ^^^^^ t^vtt, i^r>^,,,n

^ MEMENTO D>E lOHS PPSO/////

to jest: Memento D(omi)ne JoJi(anni)s Po toj se ploci razuraijo, da su nutinje

lezene bile popravljenc, i da je na torn mjestu bila upotrebljena za abakus nadgrobna
ploSa nekog Ivana^ zar priora manastirskoga. Nije saiuvan starinski otar.

Dodajem ovdje i tloris (si. 8 na prednjoj strani) i pogled sa strane (si. 9) poruSene
crkve S. Luke na Uzdolju u Kosovu kod Knina, koje su uresni ulomci i tloris bili vpc lani
opisani u ovom (asopisu.^ Nadpis u S. Luki dokazuje, kao zadu^bina kneza brvatskoga Mu^-i-
mira, da je ta crkva sagradjena pri svrSetku IX. vieka. Po^to se pak crkva S. Silvestra na
BiSevu i oblikom i veli6inora i nagnucein podpornjaka, kao sto i lezenama i razmjerjera protega










Sl. 9.



u relike priblizuje navedenoj erkvi S. Luke, to je najvjorojatnije, da obedvie budu poticati
iz istoga zeraana. Podpornjaci su graditeljski donietak, kojega je prvi izvor u povjesti gra-
diteljstva poznat bio do sad tek na nekojira spomeniciraa u Normandiji iz dnige polovine
X. vieka. Mi ovdje iznaSamo eto drugi primjer starohrvatskih crkava iz drnge polovine
IX. vieka, na kojima se nahode dobro razvijeni podpornjaci tetvorokiitnog presjeka, a ii
ruSevinam trobrodne bazilike na Stupovim u Biskupiji i u onim S. Spasa u vroln Cetine,
moiemo dokazati, kako su se podpornjaci u hrvatsko-bizantinskom gniditeljstvu bili udo-
iiiacili tecajem X. vieka i razvili se do oblika poluoblih podpornjaka. Driigi nas pak mnogi
sporaenici upucuju, da su se u isto doba rabile kod nas niitrnjo i vanjskc lezene sdruzene
arkadama i primljene od ravenatsko-bizantinskog sloga, koji je a VII. vieku dao prvi po-
ticaj razvitku hrvatsko-bizantinskoga. Moze se pak kao staino uzeti, da su podj)orniaci nista
drugo, nego dalji stepen razvitka pojai^anih lezena, svjetovan od statifkih razloga cvrstoce,
nauCenih izkustvom o razpornora djelovanju svodova na pobofina crkovna platna.



U Kninu polovicom rujna 1896.



F. Radie.



� Vidi „Starohfv. Prosvjeta" God. I. Br. 2, 9tr. 74 - 78.




Starobosanski natpisi u Bosni i Hercegovini i t. d.

(0 p a s k e.)

Priopduje

Vid VuIeti6-Vukasovi6.

VIII.

t AC€: AG)KH SOrbVHNb lCbNG"^4 CTH/nblC4 ^(rPb)VH(;*;4) U sv. HN

CHNb NA CkDOtOH "^GMAH m nbAGM6NHT0H U sv. ^n t. j.

N^nbA, NH
AP^)KHNO )K<1AHTG M6 MA^Ab CH C6R CQHT4 U sv. HN

OTHAOXb A 6AbNb SHXb ^ M4HIC6

4CG nHC4 ^MP^lCb U sv. nH



Cita



se:



t Ase le2i Bog/Cin/ kneza Stip/ka U(gr/)ei((5a)
sin/ na s/vojoi zerali na p/lemenitoi
druzino ialite me mlad/ si sega svita
otidoh/ a ed/n/ bih/ u maike
ase pisa Ugarak/

Interpretatio latina:

t Hie jacet BogCin. principis Slephani Ugariici? (Hungari?)
fllius in suo praedio, in nobili,
Socii (Commilitones) delete me, juvenis hoc mundo
abii (migravi) et unicus (unus) fui matris.

Hoc scripsit Hungarus

Ime je SOrbVHNb poznato, biva lCOp-feNH;*;b, a to od godine 1399
do 1412, te se pisao i SOPbVHNb. To ti je bio Covjek vojvode Sandalja,
pa je i sada Cuven Citav predjel Korjenich a to u Hercegovini (V. Pje^i.
u3 KH>. CT. cpn. Td. ^aHH^mh, I., 478). Ovgje je samo prosto ime, a s po-
Cetka je XV v. ili svr�etkom XIV.

^rPbVH^ib ili ^RPbVHlCb je prezime od godine 1370, t. j. ROr^-
CAOMb (cognomine), a C^POANHKb KP^IAM M4PIC4 (V. Pje^i. i t. d.
ni., 353). CH je mje�te Cb (V. Pjeq. i t. d. III. 106), a 6AbNb je mje�te
l-€AbNb (unus), te je kao jedinac.^

' ili i jediiL — Op. Ur.



— 162 —

Natpis je bio davno objelodanjen u Slovincu, al' nepotpuno, a sad mu
je naveo fac-simile, g, kustos Dr. 6iro Truhelka u Glasniku zemaljskog
muzeja (VIII. 1896. 2. sir. 217—218). Njegovo je fiitanje u predzadnjoj crti
pogrijegeno, jer on eita OTHAOX • D<1C AbNb SHXb ^ M<1HICG, biva po
njemu OTHAOXb nebi imalo b, a tako i D4Cb bilo bi bez b, a ti su b
toCno.udareni na plo6i, pa rek' bi, da je g. kustosu ono bilo pomuCno sa-
staviti . . • OTHAOXb, A 6AbNL SHXL ^ M<1HIC6. Uz to bi se meni
Cinila i malo (udnovata ova izreka, �to bi zaaCila tota die fui apud matrem (?).

Natpis je u Kotorcu (kod Sarajeva), a to je mjestance bilo zlamenito u
srediyemu vyeku, kao naselbina primorskijeh trgovaca i t. d., pa sam se
he& s toga i zaustavio oko onoga imena, te sam se pokuSao, da donesem
na palok i prezime, al' dakako reservatno, to nebi li kogod bio bojje sre(5e,
da ga nagje na poveljama. — Kovai je — ili pisac — Ugarak, a ja driim,
da mu je to ime narodnosti, pa se i groblje zove Oniadko Grehlje, �to je
kao i tugje;




Tri glagoljaSka nadpisa u Gornjem Kosinju u Senjskoj

biskupiji.

L
Duljina 68 cm., Sirina 33 cm.:

1. tt (p DD A JUBfiiTi'VA nPJDFA 9a

2. U OOiTi OObBJUa OOftidbBttaFaXiA B 9a

3. JUBffiFBXifTi XiDfaBFA hf39a^ AF^A (p

4. ^ fi JH B PS^TaA B OOA OObBJUa Pd&3JliaFBIIDa

5. XiiTi B PBADDiTiFBXiA tt^iA BOOAFA JUAb

6. (IID)BaUiaDDB�bfTi "iB l!fBUIBDD SUm fidbSXiA

Cita se:

1. 1 • 5 • 03 • a misaca djuna dan 9

2. va vrime vz(ve)IiCenoga i (v)z-

3. mo^noga g(ospo)dina kneza An2a F(rankapana)

4. k(rdkoga) s(eryskoga) m(odru�koga) i p(r)o6aja i va vrime plemenito-

5. ga i pofitanoga �(lovi)ka Ivana Mar-

6. (t)inuSevi<3a ki biSot mu sluga

II.
Visina 42 cm., Sirina 40 cm.:

1. h E Hi 3 L h F 3 9a ^

2. A F ffi A (p

Cita se:

1. Cimer kneza

2. An2a F(rankapana)

in.

Utarak sa svih strana izkrnjene plo5e.

Duljina 41 cm., Sirina 28 cm.:

1. . . . PaP3d6fflUIB� h . . . .

2 DDiTiDfaA l!fBX] PbBI^ ....

3 FJHUia B P///DfaBX]fTi ....

4 tffUIBft ^B tff///ami Ul . . . .

Cita se:
1. ... FopeluSici k . . . .

2 tada big prib ....

3 n(aj)m(en)�u i p(o)diga ....

4 (Gru)bSi6 ki b(i) od S . . . .



— 164 —

NaSe je upraviteljstvo primilo najprije od poSt. iupnika gornjo-kosinjskoga Dn. Mih.
Grfievida na pomazanoj hartiji prepls ovih nadpisa uz ovo pismo:

�U mpjoj 2upi postoji kapela sv. Vida, sagradjena u proSlom vieku. Na prodelju
iste kapele uzidane su tri ploCe sa glagoljskimi nadpisi, koji potjeCu iz starije dobe. Narod
veli, da je kapela sv. Vida u starije doba bila na drugom mjestu, ne daleko od sadaSnje,
pak su mo2da te ploCe preneSene iz stare kapele ili su doneSene sa bliiih ruSevina take
zvanog grada Ribnika.

Sto je na ribniCkih podrtina stajalo, da li kakva utvrda ili samostan, nezna se
pravo. Mo2da je tu bio samostan, u kom su se, kako poviest veli, tiskale glagoljske -j
erkvene knjige.

Pomo(5ju ravn. uCitelja gosp. Marka Zdunida snimljeni su napisi na dvie plofie;
treca je znatno oSteiena i slova su na njoj dosta neCitljiva, zato je ne mogosmo kopirati.

Ja u nekoliko samo mogoh proCitati te napise, tako na ploCi, gdje je uklesan grb,
glasi napis: �Cimer kneza An2af�. Spominje se ime kneza An^af i na drugoj plo6i, ali
su na njoj mnoga slova ili nejasno uklesana ili vremenom oStedena, pak cieloga napisa
ne mogu toCno pro^itati. Tako su i ona slova, �to stoje medju todkami, nejasna za od-
gonetati godinu itd.�

KaSnje (dne 18. listopada 1895) je isti gosp., Saljudi otiske nadpisft, ovako pisao
naSemu predsjedniku :

�Polag VaSega naputka snimih opet glagoljske napise sa kapele sv. Vida. I ovako
ostaju slova dosta nejasna, osobito na tre<5oj ploCi, koje sam po dva puta napis snimio.
PloCe su iz obicna vapnenca izdjelane, veliSina im je tolika, koliki su napisi; oko na-
pisa neima nikakvog ruba (okvira), to je valjda vremenom oStedeno. U sred prodelja
uzidana je plo5a sa ve6ira napisom, tik pod njom plo6a sa cimerom, ali s naopaka
okrenuta, jer valjda zidari, koji su u proSlom vieku (1769) podigli sadaSnju kapelu, nisu
poznavali glagoljskih pismena; mislili su mo2da, da eimer predstavlja biskupsku kapu
(mitru). Trec^a plo6a uzidana je ni^e, na desnoj strani proSelja, dva metra od tla visoko.*

U prvom nadpisu nahodi se slovo ifi dvakrat upotrebljeno mjesto 3, i to u 1.
brazdi u rieCi misB>ca i u 5. u rieCi poctwioga. U 1. brazdi u rieci djuna slovo Of je
obrnuto i nepodpuno urezano.

U 2. brazdi u rieSi vrime slovo b je tako urezano, da mu je gornji vodoravni
potez s lieve mjesto s desne strane, te mu je jo� dodat sprieda i jedan okomit potez.

Slovo 3, koje se u cielom nadpisu nahodi sedam puta upotrebljeno, vazda je ure-
zano bez srednjeg vodoravnog poteza.

Slovo Ri pravilno je urezano samo pri desnom kraju 1. brazde, gdje slu2i kao
znamenka 9; doCim u pismu, gdje je upotrebljeno u 2. brazdi u rieCima vzvdicenoga
i u pocetku rie5i vzmomoga, te u 3. brazdi, gdje dolazi u rieCi kneza, neima pri kraju
vodoravnog poteza visec^u Setvorinicu, nego prost okomit potez.

U cielom prvom nadpisu neima nego jedna sama vezanica, i to u 5. brazdi u
rie& Ivana svezana su slova ifi i P ovako: i-T-i?.

Skradenica ima pak devet u cielom tom nadpisu, i to: u 2. brazdi pi�e vzlicenoga
mjesto vis(ve)Uienoga^ a pri kraju poCimlje rie6 zmoinoga mjesto (v)zmoznoga ; u 3. brazdi
piSe gdina mjesto g(ospo)dina; F mjesto F(rankapana); na 4. brazdi pise 7c s m mjesto
k(rckoga) s(enJ8koga) w(odru�koga) i pocaja mjesto p(r)ocaja; u 5. brazdi najpotia piSe
cka mjesto i(lov%)ka,

U 1. brazdi u rieCi misaca slovo i i slovo z pri kraju pripadaju oblikom obloj glagolici.
Na posliednjoj brazdi, u rieCi sluga, uzeto je slovo u iz bosanske (5irilice.

Skradenica podaja mjestD p(r)ocaja u 4. brazdi naznaCena je biljegom -- viSe slovft ca.







— 165 —

Nadpis je po svoj prilici spomen-plofia sazidanja prvobitne kapele Sv. Vida.

Zlamenitost ove spomen-ploCe je u torn, �to Cuva uspomenu slavnoga filana joS

ivnije hrvatske porodice krfikih knezova Frankapana, i to uprav kneza Ania. Otac

eza Ania bio je BartuI, a mati mu Jel2a, kneginja senjska, brinjska i jelovska ; bra<5a

mu bila: Mihovio, Mikula, Andrija i Grgur, sestra mu Barbara. Imao je sinove Bolfa

.<r�lofora.*

Da se skradenice ovoga nadpisa imaju 6itati kako sam predlo^io, dolazi otuda, dto

takovira naslovom zove knez An2 Frankapan u suvremenim izpravama,* a uprav rieCi

a vrime vzvelicene i vemoine gospode Frankapana*, medju kojom se spominje i knez

iz, nahode se u bilje^ei iz god. 1499 Filipa prevendara crkve novljanske o smrti mo-

uSkoga biskupa KriStofora dubrov^anina. ^

God. 1486, 7. srpnja spominje se knez An2 kao protjeran od kralja MatijaSa, �a
ol ugrski hral MatijaS, i biSe podbil poda se vsu hrvac^ku i zig^ na van kneza Aniu
ncgova gospod^stva i kneza liana krikoga i tada* itd.*

God. 1489 knez Juraj kosinjski posudio je knezu Aniu Frankapanu grad Kosinj sa
ipadnostima za sedam godin^/ KaSnje pak pridr^ao je knez Ani grad Kosinj za sebe,
ivSi za njega u zamjenu knezu Ivanu Lackoviiu, sinu Juija Kosinjskoga, svoje imanje
ihumlje, kako se doznaje po izpravi kaptola senjskoga dneva 13 veljaCe 1499/ Kosinj
ad je pripadao dakle knezu An^u u doba, kad su bila urezana gornja dva nadpisa,
>ji njega spominju.

Knez An2 bio je Covjek milostiv, dare^ljiv i bogobojazan. On je god. 1493 (4. lip.)
mostanu sv. Jelene kod Senja darovao selo Ko�6ice, koje bijaSe dano Jeleni 2eni kneza
gmonta.' God. 1495 (25. sieC.) darovao je tri sela samoslanu sv. Mikule na Gvozdu*;
I 5. lipnja iste godine darovao je samoslanu sv. Spasa kod Senja selo Mali Proki^ci*.
I 1. trav. 1496 gori spomenutomu samostanu sv. Mikule darovao je seloMokro"; dne
pros. 1498 potvrdio je darovai^je, kojim su Juraj i Pavao Tomkovidi darovali jedno
lo istom samostanu sv. Mikule'*; dne 19. sieC. 1500 darovao je fratrima u ZaiiCnu
>lovicu GraWine u Velikih Psiviiih i njeke sjenokoSe.*^

U vrieme napadaja turskih, za vojvode Ivana Korvina bana hrvatskoga, bijaSe knez
li poslao preko Rima u MIetke svojeg poslanika podkneza Dum Martina Ludokovi6a
elj. 1501), pitajud od republike d^ebane i oru2ja, a nudjaju<5 u zamjenu zato Ijudi za
)remu galijji.*' Dne 28. veljaCe Aleksandar Conlarini, za mlet rep. knez rabski, pi�e u
letke vie<5u, da je u kneza Ania Frankapana u Brinje, po nalogu rep., bio poslao gra-
anina Jurja �egotu, da pita obec^anih 100 Ijudi za naoru2ai\je galije. Knez, brane<ii se
I mletafike prepredenosli, lukavo se je ponaSao u torn pitanju. On je naime knezu
Dntarini odgovoriQ, da 6e republici dati 100 vriednih i jakih Ijudi bez drugog jamstva



> Iv. Kukuljevid Sakcinski : Povjestni spomenici juinih Slavenfl, I. u kazalu imenii.
� Vidi Kukuljevid nav. dj. str. 137, 151, 152, 157, 159, 162, 171, 172, 179 i 180.
� Id. ib. str. 179.

* Id. ib. str. 128.

* Id. ib. str. 137.
� Id. ib. str. 172.
7 Id. ib. str. 152.
� Id. ib. str. 157.
� Id. ib. str. 159.
>• Id. ib. str. 162.
�• Id. ib. str. 171.
�� Id. ib. str. 180.

1' M. Sanudo Rapporti itd. u Ivana Kukulj. Bake. Arkivu za povj. jug., knj. VI., II., str. 21^.



— 166 —

osim prietnje, da 6e jih dati na vjeSala objesiti, ako bi utekli iz galije; ali da je njemu
poireba, da mu republika dade d^ebane i novaca za obranu od Turaka, i da mu puste
na slobodu tri njegova podanika, koji da su u tamnici u Rabu i koji bi, kako piSe knez
Contarini, radi podinjene kradje zasluiivali smrt.* U o^ujku iste god. 1501 tu^e se repu-
blici knez Contarini i Gabriel Moro, da, uprkos opetovanira pitanjima, nije knez Anz joS
poslao obe6ane Ijude za galiju Loredanovu.^ Na 21. oi. iste god., ne mogavSi Mle^ici
nadmudrili kneza An2u, odlu6i�e nadopuniti broj Ijudi za Loredanovu galiju, tra^.ec jih
drugovdje.*

Ivan Martinu�evi<5, sluga Ania Frankapana, koji je spomenut u ovom nadpisu, mogao
bi biti iz roda onog tako(^jer � /vana MartinuSevida z Bogo6ina<', koji se, kao rotni sudac
stola tninskoga, god. 1451 spominje u rieSenju parnice izmedju Marka Deani�evi6a i Jurja
Hen6i(3a iz Srba.*

I u drugom nadpisu imaju slova 3, u riedima cimer i knez, isto svojstvo kao u
prvom. U drugom je nadpisu samo skradenica Cp mjesto F(rankapana) u 2. brazdi.
Cimer ili grb kneza An2a na toj pIo6i predslavljen je izpod nadpisa kao objeSen Stit sa
Sesterozrakom zviezdom u sred polja.

I na lre<5em je nadpisu siovo 3 urezano kao na prva dva.

Skra<3enice u tre6em nadpisu predlaiem samo kao prosto nagadjanje.

F. Radie.



* M. Sanudo, nav. mj. str. 187,

* M. Sanudo, nav. mj. str. 200 i 208.
' M. Sanudo, nav. mj. str. 212.

* Iv. Kuk. Sake, nav. dj. I. 8tr. 79.




Bdstavjja li plohorezba na ploci spljetske krstionice

Spasitelja ili kralja?

;ovor na razpravn prof. dra. Luke Jeli(5a „Intere88anti scoperte nel

fonte battesimale del Battistero di Spalato".^

(Nastavak. V. br. 2. od o. g.)




a str. 89. i sL svoje razprave ovako piSe dr. J.:

�L' atteggiamento della figura seduta ia trono e quello di fenere sollevati
orizzontalmente ambi i bracci ripiegati in alto verticalmente, ed insieme sor-
reggere colla mano destra una croce semplice senza asta, coUa sinistra poi
disco, che con certezza in causa del martellamento, non pud essere piu davvicino
3isato. L' atteggiamento suddetto rassomiglia a quello delle figure oranti nelF arte
ica cristiana; colla difTerenza per6, che le figure oranti tenendo le braccia aperte e
evate, non ripiegano i goniti cosi verticalmente; la presenza poi dei due attributi
le mani, escludono queir atteggiamento fosse in realtli quello di un orante. Unico
^Dtro per un tale atteggiamento, accompagnato insieme da attributi nelle mani, ab-
mo nella benedizione liturgica la piu solenne, usata anticamente e tuttora conservata
la liturgia orientale. Una miniatura, riprodotta da Goar (Euchologium Graecorum
114.) 6 da altri ripetuta (Hefele, Beitrftge z. Kirchengesch. IL Tav. II., 12.; Kraus R.
IL p. 753.) rappresenta 11 patriarca Costantinopolitano s. Metodio in atto di impartire
piu solenne benedizione, colle braccia aperte e soUevate, tenendo nella destra il tri-
ro e nella sinistra il dichiro.

Merits attenzione la forma della croce, che la figura seduta in trono sorregge colla
no destra, che diflferisce e dalla forma delle croci pendenti e da quella delle croci
itare o stazionali, ed ha la forma delle croci benedizionali.

La croce addattata neir impartire la benedicione, e che di frequente si vede in
DO dei santi, 6 una croce semplice o gemina di piccole dimensioni, senza piede o
I lunga e che deve distinguersi dalla croce propria delPaltare, provveduta al fondo
una puDta acuminata, colla quale veniva assicurata air altare, oppure suir asta (croce
:ionale) [Una tal croce si vede in mano del vescovo Massimino dell' a. 547. (Reusens
J. I. fig. 262.), della forma delle croci pendenti dalle corone deU'altare (1. c. I. fig.
.). Piu tardi si riscontra fissata suir altare una croce piu piccola (de Fleury La Messe.
ole 10, 11, 16, 16, 19, 20, 21, 22, 178 ecc). Nei secoli piu antichi la croce
Itare era assieme stazionale (Reusens I., 485), e doveva servire anche per impartire
^nedizione ; ma quando la croce stazionale assunse proporzioni molto grandi, neir VIII.
J. secolo circa, allora furono introdotte le piccole croci benedizionali. Queste si distin-
no pure dalle croci pettorali, che sono provvedute al vertice di un appiccagnolo e
di proporzioni ancor piu piccole, per6 come le croci d' altare e le pettorali, anche
^nedizionali erano alle volte insieme reliquiarie e gemmate. Piccole croci benedi-

I BoUetiano di arch, e stor. dalm. A. XVIII. Nr. 6—7, sir. 81—127.



— 168 —

zionali tengono i santi in mano assai frequentemente anche sui monumenti dalmati (Cfr.
Eitelberger o. c. p. 154, Fig. 44)]. Un' esemplare originale di croce benedizionale deir VIIL
IX. secolo, alta 16 cm. conservasi nel tesoro del Duomo di Spalato, (Guida di Spalato
p. 106; Tav. XL, 4.) assieme ad un altra croce stazionale, che 6 provveduta al piede
di una punta per la conficcazione suiraltare o suU'asta; (I. c. p. 106; Tav. XL n. 3)
ed un' altra del tesoro di Maestrichl riprodolta nelU opera del Eeusens alta 165 milim,,
della fine del X. o del principio deir XL s , 6 assai importante per Y analogia del noslro
monumento, poriandovi il crocefisso Salvatore una corona gemmata sul capo (o. c L
fig. 617, p. 409. Msgr. Reusens congettura che essa possa essere una croce pendente,
pero essa non presenta alcun appiccaguolo del vertice, come le croci pendenti). I^a lilurgia
orlentale ha conservato tuttora in uso la piccola croce benedizionale, tanto nella messa
quanto nelle varie benedizioni liturgiche fuorl della messa p. e. nel rito della benedi-
zione delFacque alPEpifania, che anche presso di noi vigeva fino a pochi anni addietro;
la chiesa occidentale invece T ha conservato soltanto in alcune processioni.

11 disco nella mano sinistra, baltuto sulla superficie, con cerlezza si puo ricono-
scere. che non era sormontato da croce; ed esso non puo rappresentar altro, che il
globe terrestre, oppure la patena o il pane eucaristico. Pero il globo ordinariamenle era
sormontato da una crocetta, che sul nostro monumento ne si osserva, ne vi si ravvi-
sanp le traccie ; la quale se vi fosse stata, dovrebbero vedersi. Su un monumento deir XL
secolo 6 rappresentato il Salvatore seduto e benedicente coUa destra, e sorreggente coUa
sinistra un pane eucaristico, di forma circolare eguale a quella sul nostro monumento,
decorata nel centre con una crocetta [Sulla patena di Hildesheim deir XL secolo (Reusens
0. c. L fig. 611), ^ rappresentato il Salvatore seduto sul globo, benedicente coUa destra
e colla sinistra sorreggente un pane eucaristico circolare decorate con croce nel mezzp^
Sulle tavele 1—6 delP opera citata del de Fleury, sono riprodotti i monumenti fino al-
Tottavo secolo, nei quali si vede il pane eucaristico; sulle tavole seguenti seguono i monu-
menti del IX. secolo e seguenti. Sulla tavola 7 e 13 ^ riprodotta la rappresentazione
del pane eucaristico sui monumenti dal IX. air XL secolo in grande rassomiglianza coll' og-
getto circolare, che il Salvatore tiene nella sinistra sul pluteo di Spalato]. Avute riguardo
air altro attribute della croce ed air atteggiamento della piii solenne benedizione, ^ piu
probabile, che anche sul pluteo nostro fosse effiggialo piuttosto Y attribute del pane euca-
ristico (o della patena), di quelloch^ il globo; non restande escluso anche il globe, che
neir arte antica era pure attribute del Salvatore. E notissimo, che neir antica liturgia ^I
vigeva Y uso di impartire la benedizione non selamente colla sola mano destra coi diti
piegati nel mode cenvenzionale, ma bensi con ambe le mani sollevate e serreggenti
qualche oggetle sacro. Ho gia ricordato la benedizione col ceri accesi, e il sig. de Fleury
ci dichiara ancor meglio la benedizione solenne liturgica: �Cen'est que depuis le XL
me siecle que le pretre, a pu le faire (benir les fideles), et encore il ne pouvait benir
avec la main, la benediction du pretre a la fin de la messe avait toujours lieu avee une
croix, avec le calice, ou avec le patene� (La Messe L p. 47). La croce ed il pane euca-
ristico (oppure patena), che sono pertati dalla figura seduta, sono attributi liturgici ac-
cempagnanti Y azione deir impartire la benedizione. L' atteggiamento della piii solenne
benedizione e dei corrispondenti attributi attestano, che la figura seduta in trono rap-
presenta unicamente una persona sacra, e cio neir azione liturgica contrassegnata ancor
meglio dalla casula�.

Cudit se je, kako je prof. dr. J. mogae polo2aj sjede(3e osobe na priepornoj ploho-
rezbi da prispodobi sa poloXajem ^orans"" u slarokrSdanskoj umjetnosti, kad je poloiaj



— 169 —

^orans"*, kako je i sam kazao skupa sa prag. Bulidem\ da se y^orans"" �nahodi ostojeike
ill Meed, razkriljenih ili na grudima prekri?.enih ruku, osovita dr^anja ili pognuta*, te
je iz takova poloiaja posve izkljufieno siedanje,

Kako je predstavljen carigradski patrijarh s. Metodije na spom. minijaturi i kako
dan danas jo� grSki sjedinjeni i nesjedinjeni biskupi blagosivljaju puk u crkvi sa velikog
amvona s dihiroin i trihlrom prije po5etka i na svrSetku liturgije s kri^em,* to je sve
po obi^^aju iztoCne crkve, dakle se ne odnosi na na� predinet.

Onako podignute ruke kao na�a sjedec^a osoba ima kralj KreSimir na peCatu rabske
izprave, �to ga je dr. J. prvi izvolio napomenuli. Na torn pecatu' vidimo sjededeg kraija
s krunom na glavi, gdje u desniei drzi ^ezlo, a u Ijevici vladarsku jabuku, nad kojom
je kri2. lorn 2ezlu pisao je pok. dr. Racki* samo da je 2ezlo, Kukuljevid** da je �mjesto
2ezla palica s lierom, do6im sam prof. dr. J. kaie (str. 107) da je duga �taka zavrSena
trozubom, a ne iztiCe, da se ne sla2e s Kukuljevidem. Po slici na Ljubidevoj knjizi suded,
ja bih rekao, da to nije ni �lier� ni �trozub�, nego kri^, i to uprav kri^ littera Pythago-
riea, furea,^ ili u obliku slova Y, kojije postao podignucem krakova poprieCnica. Takovi
viljuSkasti krizevi obiCajni su bili u XL i Xll. vieku na prednjoj i stra^njoj strani biskup-
skih kazula ureSenih aurifrizijama. ^ Medju kraljem Petrom KreSimirom urezanim na spom.
pe^tu i sjede(3om osobom na prepornoj plohorezbi, razlika je samo u obliku kriza-?.ezla,
all dr4e ob^dva jednako podignute ruke nakon, i odstranjenja susjednog pluleja vidilo se
je, da i sjedec^a osoba na naSoj ploCi drli u Ijevici neSto okrugla, �to je lako da bude
vladarska jabuka s krizem, nego se po rie6ima istog dra. J., kako 6emo viditi, jasno ne
razabire jer je olucena.

Ko ima dva zdrava oka u glavi lako 6e viditi ne samo na slikama 1., 2. i 3.
(Tab. I.) spom. Ljubi(5eva djela, da bugarski vladaoci naslikani na svojim novcima drze
u desniei ruci zezlo, koje pri gornjem kraju zavrSuje krizem, nego 6e jo� bistrije takovo
2ezIo u obliku kri2a opaziti takodjer u desniei ruci vladarevoj na tolikim drugim bugar-
skim novcima naslikanim na I., If., pa i na III. tablici Ljubideva djela, te i u vladarevoj
desniei najstarijih srbskih novaca.� Na bizantinskim novcima vec od VI. vieka nahodimo
lik Viktorije sa krizem u desniei a krugljom sa krizem u Ijevici ; u VIII. pak i IX. vieku,
te u sliedecima nahodimo obifino caru u desniei ruci kri2 kao i u naSe sjedede osobe.
IzpitavSi Sabatierovo djelo' o bizantinskim novcima, naSao sam na njima ovako upo-
trebljen kri2 u ruci vladarevoj.

Car Justinijan I., prvi nosi u desniei podignutoj na krugiji kriz (PI. XIF, 6 — PI.
XUI, 7, 13 — XIV, 6 — XV, 2, 11 — XVI, 21 — XVII, 1), za njim pak Justin IF.
(PI. XXI, 6, — XXII, 2), te Tiber-Constantin (PI. XXll, 13 - XXIII, 7 — XXIV, 1, 9),

' Hrvatski spomenici, str. 40.

� D. H. Otte. Arch. Worterbuch, str. 51 ad v.

' Prof. 8. Ljubid. Opis jugosl. novaca. Naslovni list.

• Docninenta VII., str. 88.
� CJod. dipl. I., str. 140.

• D. H. Otte. Nav. dj., str. 132 a. v.

^ Dr. Bock. Lit Gew. H., str. 106-107. Taf. VIII. Fig. 1.

8 Ljubi6 Nav. dj. Tab. Ill, 13-24; Tab. V., 19—24; Tab. VI., 1—3, 6—7, 14— 21;. Tab. VII.,
15, 19—22; Tab. VJIL, 2—7, 12—15, 19-20, 22—24; Tab. IX., 1-2, 13—14, 13-23, 27; Tab. X.,
I— 10, 13—16; Tab. XL, 11, 13, 14-15; Tab. XII., 14; Tab. XIIL, 4; Tab. XIV., 11-12, 30; Tab,
XV., 1—7, 10—12, 21-24, 27.

• Description gdndrale des Monnaies Byzantines ; Paris 1862 u dva svezka sa 70 tablica. Vidi uz
to jo4 ^Starobrv. Prosvjeta" u ovome broju, te opis novea cara Bazila I. Makedonskoga (867—886) u
,8t. Pr.** God. IL, Br. 2, str. 74 i onaj Konstantina V. Kopronima (741—775) u ^St. Pr." God..L,
Br. 4, ftr. 243.



— 170 —

Mauricije-TiberU (PI. XXIV, 10, 11, 16, 17, 18, 20 — XXV, 1, 7, 8, gdje je jo�le i kril|
u vrh krune). Tako je i na nekim novcima cara Mauricija, Konstantina i Teodozija (PI.
XXVI, 21, 23, 26). Car Foka pak (602—610) dr2i predstavljen na nekim svojim novcima,
upravo sam kri2 bez kruglje (PI. XXVI, 27), premda to Sabatier (I, str. 252) zove �glob
crucig^re*, dofiim neima iraga kruglji. Kruglju s kri^em nosi Foka (PI. XXVII, 15, 26). j
Eraklije I. opet dr2i sam krii bez kruglje u desnici (PL XXVIII, 7 i 8) i ako obadva pnU
proliv slike Sabatier piSe �globe crucig^re* (I, str. 266 — 267). Eraklije I. nosi i krugljo;
s kri^em u desnici (PL XXVni, 9, 30). Na dva je novca Eraklije I. predstavljen sa kri^em
na dngoj do zemlje si2u<5oj Staki u desnici (PI. XXVIII, 26, 29), u Ijevici mu kraglja
s kri2em i kn2 u vrh krune. Kadgod car Heraklije L dr2i u desnici kruglju s kriiem
(PL XXIX, 1, 3), kadgod opet u desnici dug kri2, u Ijevici kruglju s kri2em (PL XXIX, 11).
Heraklge i Heraklije Konstantin nose oba u desnici kruglju s kri^em (PI. XXIX, 23, 24
i 26), ili nosi Heraklije u desnici kri2 na dugoj Staki, a Heraklije Konst. kruglju s kriiem
(PL XXIX, 25). Heraklije, Heraklije Konstantin i Martin nose sva trojica u desnici po
kruglju s kri^em i imigu kri2 u vrh krune (PL XXX, 21, 23 i 24). Herakleonas nosi
takodjer u desnici prost kri2 bez kruglje (PL XXXIl, 1), premda i o tomu, unatoC slid,
Sabatier (I, str. 289) piSe >globe crucig^re�. Konstant IL nosi u desnici kruglju s kriiem
(PL XXXII, 5, 7, 8, 9, 18), ili sam kri2 bez kruglje (PL XXXII, 20), kako i sam Sab.
piSe, �une croix<, ili kri2 na Staki u desnici, a kruglju s kri2em u Ijevici (PI. XXXII,
21, 22), Ui u desnici kruglju s kriiem (PL XXXII, 27 — XXXIII, 1, 4, 11, 17, 23, 25,
26, 27), ili opet velik kri2 u desnici (XXXIII, 7). Na novcim Konstanta IL i Konstantina
Pogonata nosi Konstant dug kri2 na Staki u desnici, a Konst. Pogonat kruglju s kri2em
(T. II, PL XXXIV, 5), ili oba nose u desnici po kri2 srednje duUine (PL XXXIV, 6), iH
kruglju s kriiem (XXXIV, 8, 12). Tako na novcu Konstanta IL, Konstantina Pogonata
Heraklija i Tiberya nose sva trojica po dug kriit na Staki u desnici (PL XXXIV, 15), a
na jednom KonsL Pog., Heraklija i Tiberija nose ili sva tri po srednji kri2 u desnici (PL
XXXV, 22) ili kruglju s kri2em (PL XXXVI). Justinijan U. Rhinotmet n. p. nosi u desnici



-:-



potencirani kriz, u Ijevici kruglju s nadpisom PAX, a nad njom ovakav kri2 "P" (PL



T



XXXVII, 2), ili dr2i u desnici potencirani krii na Staki (PL XXXVII, 3, 4, 5), ili opet
kruglju s kviiem (PI. XXX Vn, 6, 7, 11). Konstantin V. Kopromin dr^i u desnici krugya
s kri2em (PI. XXXIX, 15, 18, 19, 20, 21, 24, 25, 26, 27, 28), ili potencirani krii na
Staki, a volumen u Ijevici, premda Sab. (II, str. 50) obrnuto ka2e. Artavazd i Konst V.;
jedan s jedne a drugi s druge strane novca, nose oba u desnici kruglju s kri2em (PL
XL, 12), isto tako Artavazd i Nicefor (PL XL, 13), ili dr2i Artavazd desnicom preda se
prost kriiid, a Nicefor patrijarhaini kri2i<5 na kruglji (PL XL, 15). Taj kri2 Sab. (II, sir.
59) zove �grecque�. Leon III., sin Konst. V. Kopron., drii u desnici dug pot. krii (PL
XL, 19, 20, 21). Na novcim Konstantina VL i Irene, on dr2i u desnici krug^u s kriieoi,
a ona u Ijevici dug kri2 (PL XLI, 7), ili on kruglju s kriiem u desnici, a ona na dmgoj
strani novca kruglju s kri2em u desnici, a dug kri2 u Ue\rici (PL XLI, 9, 11). Irena sama
nosi kruglju s kriiem u desnici, a dug kri4 u Ijevici (PL XLI, 12, 13). Nicefor Logotet
nosi dug potencirani krii u desnici (PL XLI, 14, 10). Nicefor i Staurace su tako pred-
stavljeni, da Nicefor drii dug krii na Staki u desnici a Staurace kruglju s kriiem Q
desnici. Teofil (PL XLIII) nosi dug gr^ki krii u desnici, ili labar, ili kruglju s kritem.
Mihovil i Basil I. nose opet u desnici kruglju s grCkim kriiem.

predstavi Spasite\ja na bizantinskim novcima ovoliko mogu kazati po ^jdo
Sabatierovu:



- 171 —

Za vladanja cara Juslinijana 11. Rhinotmeta (685 - 695, 705 — 711) uvela se na
zlatniDi novcima, oko Spasileyeva lika, uporaba nadpisa IIiS . ChS . REX . REGNANTIHM.
Tu je Isus u poprsju, drii knjigu Evangjelja u Ijevici, a blagoslivlje s desnlcom; knit
mu za glavom.

Najprije na novcu Bazil'a I. i Konstantina VIIL pojavljuje se Isus predslavljen sjeded
u katedri sa krstonosnim nimboin oko glave ; dr^i Ijevicom knjigu naslonjenu na lievom
koyenu, a desnicom blagoslivlje; oko njega sp. nadpis IhS XPS REX REGNANTIHM *
(PL XLIV, 22). Take je predstavljen Spasitelj s malim inaSicama nuzgredne vriednosti
l^na novcima Lava VI. i Konstantina X. (PI. XLVI, 1, 2), Aleksandra (912—913) (PI.
XLVI, 3), pa Konstantina X. i Zoe Carbonopsine (913-919) (PL XLVI, 4), Konstantina X.
i Romana I. (920-944) (PL XLVI, G), Romana L i Kristofora (PL XLVI, 12). Tek na
novcu Aleksandra ima Spasitelj nimb bez krsta (PL XLVI, 3). Oko poprsja Spasiteljeva
nahodi se takodjer sp. nadpis na novcima Ivana I. Zimisce (PL XLVII), Nicefora IL Poke
(PL XLVII, 12), Nicefora H. i Rasila IL, Konslaiilina XL Porfirogenita (1025—1028) (PL
XLVIII, 19). Taj se isti nadpis pojavljuje oko sjededeg Spasitelja i na kaSnjim novcima.

U kratko dakle, sabravSi podatke crpljene sa slik^ bizantinsikh novaca iz prve po-
lovine srednjega vieka, mogu kazati, da se na njima vrlo desto nahodi kri^ u vladarevoj,
a nigda u Spasitejjevoj ruci, pa i bio predstavljcn u slavi kao rex regnantium.

Zaludu daklc kaie g. pi of. dr. J., da je iozlo na najstarijim jugoslovenskim nov-
cima �scettro asla lunga terminate da tre sfere congiunte insieme�, jer je svakomu
razumljivo, da one tri krugljice na kukavnim nacrtim sredovjeCnih novaca oCito pred-
stavtjaju kri2.

Na to Sto dr. J. ka^e, da sveci dr2e Cesto u rukama kri^ide za blagoslivljanje, od-
vratit mi je ono, Sto piSe Garrucci,* to jest, da se kaSnje obi6avaju prikazivati Sveti Mu-
lenici a malim kriSem u ruci, kao �to su bili naslikani drugovi S. Gennara u Napulj-
skom cemeteryu posvecenu njegovom imenu, i u Rimu SS. Proces i Martinijan u prvoj
kapeli s lieve straoe titula Ekvicijeva (Tab. 155.). Najpotla na osobilom mozajiku kapele
S. Petra Zlatousta u Ravenni (Tab. 222., 3) sam je Isukrst, koji na ramenu nosi kri2,
Sto drugo ne znaCi, nego da je on pravi put 2ivota vjecnoga, kao Sto ka2e na knjizi
olvorenoj u lyegovoj Ijevici EGO SVM VIA VERITAS ET VITA. Isto vidimo na moza-
jiku na slavoluku crkve Sv. Lovra fuori le mura u Rimu (578—590). Tu Isus sjedi po
sriedi izmedju Sestorice. On desnicom blagoslivlje, a spuSlenom Ijevicom dr^i krii na
SlakL Takove kri^eve dr2e i desno do njega stojcci Sv. Petiir i Sv. Lovro.' kri2u u
rukama Sv. Petra piSe Garrucci,' da je to �kri2 kraljevanja, simbol njogovog dostojan-
slva, ne mu6eniStva�. Ob onom u ruci sv. Lovra �kriz istokra6an sa male razSirenim
krajcvima i poput slacijonalnih kri2eva, nasadjon u vrh Stake, koja mu slu^i kao pod-
Do2jem�. JoS 6e Garrucci na istom mjcstu: �S tim kriiem ne valja zamionjivati prost
kriiy 8lo ga slike i vajarije kaSnjega doba slavljaju u ruke muCenicima, od kojih treba
razlikovati one, Sto jih pri crkovnim obredima nose u rukama biskupi, kao Sto je n. pr.
Sv. Maksimijan Ravenski u muzajiku Sv. Vitala, gdje prati Justinijana, koji se pomislja
kao da dariva onoj crkvi zlatnu minislerijalnu palonu (Tab. 264, 1). Kri^ Sto ga nosi^ biljeg
je posve^enja one crkvc, koja bi dovrScna od sv. Maksimijana; s druge strane je poznato,
da se nije gradilo ni posvedivalo ni cigle crkve bez biskupova cTa'jpoTn-vtovy. (Vidit u
Dn Cange-a)€.

1 8toria dell' a. cr. I. 232.

s Schnaase. Gesch. d. bild. Kiinste, IIL 566.

� Nav. 4j. IV., 8tr. 84



— 172 —

Na navedenom mjestu knjige �Vodja� (Guida di Spalalo) pi�e isli pr. dr, J., da su
oba �ova kriia, kojima se blagoslivljalo pri obredima i slarija su od XII stoljeda*, a
ovdje ka2e, da se je blagoslivljalo same jednim od njih! Ne zna se po kojem kriteriju
sudi dr. J., da je sp. kri2 br. 4 sa dvie preCage u spljetskoj riznici slu^io za blagoslir-
Ijanje, niti se zna po Cemu je godinu dana kaSnje tomu kri2u opredielio postanak uprav
u VIII. ili IX. viekn, doCim ga je prije zvao samo u oh6e starijim od XII. vieka. Za po-
tvrdu takova mnenja ne navodi nikakva vrela, a poSto se ni sam sobom ne slaie u raz-
maku od same godine dana, to se neima nikakva razloga vjerovati mu, da je kvii br.
4 mogao slu2iti za blagoslivljanje. Pa ako je takav, patrijeirhalni ili nadbiskupski, krit
mogao sluiiti za blagoslivljanje, isto kao i oni lalinski u nikama svetaca navedenim po
Eitelbergeru, onda se ne mo4e kazati, da je obstojao stanovit oblik krizeva za blago-
slivljanje, kako vidimo da se je prije izrazio dr. J. Nego taj oblik dvopreCa^nog kriXa
poznaje se iz XV. i XVI. vieka kao biljeg nadbiskupa i kardinalfi, te, poSto spljetski
kri2, rek bi, neima dolnjeg zavrSelka, lako je slobodno taj zavrSelak mogao bili udeSen
za nabijaqje naStaku, i sadinjavati nadbiskupski kril Ne zna se odkud je dr. J. crpio
viest, da su u VIII. i IX. vieku uvedeni mali krstovi za blagoslivljanje, kao i onu, da so
lakovi u isto doba bili ureSeni dragim kamenjem i da su sadr2avali mo<5i svetaca, Sto
sve znamo o drugim vrstima krizeva.

PoSto je gosp. prof. dr. J. toga mnenja, da je kruna na glavi na�e sjedecJe osobe
liturgiCna kruna, da osoba predstavlja dakle biskupa; trebalo bi, radi dosliednosti, da
bude nastojao dokazati, da la osoba udieljuje i blagoslov na nadin, kako ga udieljuju
biskupi, doCim na mjestim (str. 91 i str. 129), gdje bode da doka2e, da se je u starinskoj
liturgiji blagoslivljalo ne samo desnom rukom, nego takodjer jo� obiem podignutim ru-
kama, koje podupiru kakav posve(5eni predmet, kao kri2, kale2, patenu ili kruh evha-
ristiCni, iztide ono mjesto u knjizi de Fleury-a, gdje ka?.e, da ie popovima iek u XI. vieku
bilo dopuSteno blagoslivljati puk; pa da ga joS nisu mogli blagoslivljati samom rukom,
nego da su oni pri svrSetku mise blagoslivljali vazda kri^em, kale^em ili patenom. Meni
se fiini, da se po tim de Fleury-evim rieCima ima razumievati: 1. da popovi do XI. vieka
niesu mogli blagoslivljati puk, jer su to pravo u^ivali do tada sami biskupi ; 2. da je od
toga doba i popovima bilo dopuSteno blagoslivljati puk, ali ne samom rukom, kako su
blagoslivljali biskupi, nego �kri2em, kale^om ili patenom < ; 3. da i popovi kad su po(^li
blagoslivljati, to su �inili ili samim kri^em ili samim kale^om, ili samom patenom, a ne
sa dva predmeta u jedan mah, kako tvrdi prof. dr. J. — Marzohl i Schneller* o tomu
piSu: �Und so ging die bisch5fliche Segnungsweise in der Kirche (mit unbedeutendem f
Wechsel in den Formen) fort bis auf die Zeit des XII. Jahrhunderts, wo die Sitte, dass
auch die Priester segneten, vorerst durch den Micrologus (cap. 21), spater aber durch
Diirand (1. 4, c. 59) und andere Expositoren und Rubricisten erweisbar wird�. U biljeici
k tomu pak dodavaju: �Fur die alte Sitte dass einst die Bischofe allein in der Liturgie
segneten, zeuget noch der jetzige Gebrauch, falls ein Bischof einer durch einen Priester
gelesenen Messe beiwohnt*. PoSto sjede(5a osoba prepornog spomenika sa krunom na
glavi, i po samom dru. Jelidu, svakako ne predstavlja prosta svecenika, to se na nju
nikako ne mogu odnositi iztaknute rieci de Fleury-eve.

Pravilo je pak liturgiCno, da sve(5enik treba da udieljuje svaki blagoslov stojec^ke i
odkrivenom glavom', pa i zato na naSoj ploCi ne mo2e da bude govora o liturgi^nom
blagoslovu.



� Nav. dj. II., str. 428.

* Marzohl u. Schneller. Liturgia sacra V., str. 11.



— ITS' —

U svetoj liturgiji ja nabodim, da se kri^em samo ekzorciziraju izrak, zli duhovi i
Skodyive 2ivotinje. Tako sve6enik 6ini sa prope6em nekoliko puta znamenje kriia pri.
blagoslovu oliue, ali to ekzorcizirajud zrak,^ a pri istom blagoslivljanju, ako oluja jo� ne
popusii, onda svedenik moli leianije, a tad blagoslivlje obla^ine kri2em ili svojom de-
snicom,' ali se i u torn slu6aju kri2 upotrebljuje kao ino6 ekzorciziraju(3a.

YodokrSdu pak, pri blagoslovu vode, kako se je vrSio u naSiofi nekim krajevima
do nazad malo godin^ sve6enik je samo uronjivcto drvo kri2a trikrat u vodu,' a nye
^ s Djim blagoslivljao, nego ga je nakon blagoslova vode davao Ijubiti narodu u crkvi.

Kri2 se doista kod nas joS upotrebljuje pri procesijama na prositbeae dneve, ali i
u toj prigodi slu2i samo za ekzorciziranje dkodljive gamadi, a ne za blagoslov puka. I ,
to biva ne kakvim naro6itim kri2em, nego kri2em procesijonalnim, koji se u toj prigodi
izvadi sa Stake.

Ni ono, �to g. prof. dr. J. piSe o krl^u u riznici u Maestrichtu, niSta mu ne slu2i
za dokaz, da su obstojali osobiti kri^evi za blagoslivljanje. Taj kri2 nosi na sebi kip
propetoga Isukrsta, pa ako taj kip ima krunu na glavi, ima ju jcdino kao prope6e, poput
ostalih mnogobrojnih navlaS emeljovanih propec^a XI. i kaSnjih viekova, a ne kao lik
Spasiteija sjede(3ega na priestolju, pa ne ima nista slidna sa naSim spomenikom. Ako
prag. Reusens nagadja, da 6e bit bio i^vii za vjeSanje, vjerojatno je, da 6e imati zato
svoje dobre razloge, pa ako ne ima na njemu uSice ni proviesia, bit ie da su kakogod
odpali.

Istina je, kako sam 5uo od sve6enika izlo5ne sjedinjene crkve, da njihovi biskupi .
upoirebljuju kadgod i kri2 za blagoslivljanje puka, ali to (Sine stojec, i ne dr2e kruglju.
u lievoj ruci.

Ovdje (str. 91) piSe dr. J. o kotaCu u lievoj ruci sjede($e osobe prepornog spome-
nika, da se stavno moie prepoznati, da nije bio nadviSen kri^em, do6im je malo na vide
(str. 89) pisao, da se radi otu^enja ne nio^e stalno pobli^e opredieliti! Cini se, da ako
je bio cieli kota5 otu^en, bit <5e po svoj prilici lasno podlegao istoj sudbini i kri2i6, ako.
ga je na njemu bilo. Premda ovdje g. dr. J. izkljuCuje mogu(5no3t, da bi taj predmet
predstavljao kruglju nadviSenu kriiem, ipak malo ni2e i sam opet ne izkljuCiye istu
mogudnost, nego dapaCe ka2e, da je u davnoj umjetnosti i ona bila takodjer Spasiteljevim
atributom. Sad ovako, a sad opet onako ! Ko bi g. prof. dra. Jeli(5a sliedio u svim vari*
jacijama posijanim tekom njegove razprave!
^ Na dokaz svoje tvrdnje, da je na naSem pluteju predstavljen Spasitelj, gdje blago-

slivlje sa dva atributa u podignutim rukama, sam dr. J. navodi dva primjera iz XI. Vv,
gdje je prikazan Spasitelj blagoslivljud desnicom i dr2e<3 u Ijevici evharisti^ni kruh ; a ne
stavya se, da ta dva prinyera njegovu tvrdnju uprav sjajno pobijaju, jer se po njima
vid�, da Spasitelj udieljuje blagoslov tek slobodnom desnicom. Istina je, da je evharistiCni.
iLmh predstavljen na spomenicima kotacem, koji nali^i oluCenom okru^nom predmetu
naSe plode, kao Sto nije potreba napose naglaSivati slicnost svih na svietu krugova; au
plohorezbi naravski je, da se i krugija predstavlja isto kao i kota(^; ali to slabo pomade
dra. Jeli<5evu dokazivanju, jer na na5oj plo6i iiitko ne mo2e zaniekati, da kota(3 ne pri-
kazuje vladarsku kruglju (jabuku), kad je etoM sam dr. J. tu mogu(5nost jednom pri-
pustio.

Sad kaie dr. J., da je obzirom na krii u desnici ruci i na poIo2aj najsveCanijeg
blagoslova riajvjerojatnije, da je u lievoj predstavljen evharistiCni kruh ili patena, dofiim .

" IL u. Sch Nav. dj. V., str. 685.
� M. u. Sch. Nav. dj. V., atr. 687.
• M. IL Sch. Nav. dj. V., Btr. 47.

13



— 174 —

nam u dugom nizu svojih potrebitih i nepotrebitih navoda, nije nikad iztaknuo ni cigia
prin\jera blagoslova su dvie vrsti predmeta u ruci (jer ono, �to je kazao o dikiru i tri-
kiro odnqsi se na izto5nu liturggu i napokon su oboje sviednjaci).

Na sir, 95—96 ovako de dr. Jeli<5:

�11 vest! to liturgico ed il gesto di impartire la benedizione la piii solenne coUa
croce e col pane eucaristico (oppure patena o globo), in cui ^ rappresentata la persona
sednta in trono, indubbiamente persuadono, che la scena rappresenla un'azione sacra,
e che la fignra seduta in trono rappresenta una persona sacra, e non gi& secolare. �
quindi stando rigorosamente alia significazione degli attributi che rivestono la figura se-
duta in trono, e riconoscendone la corona come liturgica e non regale, il disco un pane
eucaristico o la patena e non 11 globo, avuto riguardo air atteggiamento della benedizione
solenne ed alia casula, di cui i vestita la persona, spontanea si ofTre la spiegazione, che
ivi 6 rappresentato un santo in azione liturgica dMmpartire la benedizione, un santo
sacerdote o vescovo, dinanzi a cui si prostra un fedele supplice. L' azione della scena
sarebbe quella che il santo sacerdote o vescovo ha gradito la preghiera del supplice e
lo benedice solennemente colla crocetta e col pane eucaristico o patena*.

liturgiCnoj odjed, kojom je oblaCena sjededa osoba na na�em spomeniku, napo-
menut 6n za sada samo dru. J., da su u srednjem vieku crkveno pomazanje i krunitba
carevima i kraljevima podavali neki znadaj svetinje, a od vremena krunitab^ Karolin-
govacft, navlaS lyemadki kraljevi i carevi prlmahu od crkve pravo, da se, poput svede-
nikft i biskupft, pri krunitbenom dinu mogu poslu^iti liturgi6nim ornatom, koji se je zato
i zvao Pontificalia Indumenta Imperialia\ pa da je sva prilika, da 6e sveta stolica, po
onda Ye6 utvrdjenom obidaju, bit udielila isto pravo i hrvatskim kraljevima, pa je zato
najvjerojatnije, da nam preporna spljetska plohorezba predstavlja uspomenu krunitbe
Tomislava prvoga kralja hrvatskoga, kako sam i prije kazao. Da pokret sjedede osobe
nije pokret blagoslova, i da se sa dva razlidita predmeta nije nikad blagoslivljalo u crkvi
katoli6koj, to sam ye6 dokazao. Kruna pak na glavi, o kojoj sam takodjer dokazao, da
nije biskupska nego kraljevska, takodjer nam govori, da ne imamo posia sa crkvenim
dostojanstvenikom, nego sa kraljem. Polo2aj ruku i atributi u njima dokazao sam tako-
djer mnogobrojnim primjerima, da dolikiyu samo vladarevoj osobi, prema obicaju onoga
zemana. U stvari je dakle, kad se sve potanko razmotri, sve protivno od onoga, Sto nas
uCi dr. J. kruni je i sam dr. J. priznao jednom, da bi mogla biti i kraljevska, a ja
sam to i dokazao; ne vriedi mu dakle nista, ako sada hoce da ju pripozna izklju&*vo
Hturgifinom, kad mu je nestalo temelja, da to dokaie. Tako mu se je razplinula i yjero-
jatnost, da kotaC predstavlja patenu ili evharistiCni kruh, kako smo vidili ; a nije mu se
naslanjati ni na kazulu, jer su i\ju obladili i kraljevi pri 61nu krunisanja; nedostaje mu
dakle svake podpore za tumaCenje, da osoba predstavlja svetca pri liturgiCnom Cinu
udieljivaiya blagoslova. To dakle nije svelac pri udieljivanju blagoslova, a jo� manje pak
svetac svedenik, uslied razloga, koje sam prije naveo, niti svetac biskup, nego bi se
mogla pripustiti jedino vjerojatnost, da predstavlja svetog kralja, kako sam i prije kazao,
oslonivSi se na SmiCiklasovo kazivanje (Pov. Hrv. 1.), i na slidnost kod drugih naroda,
kao Sto je francuzki, magjarski, 5eski, ruski i bugarski, koji su svecima prozvali i pro-
glasili prve svoje kr5<5anske okrunjene vladaoce.

Na str. 97 — 98 ovako piSe dr. Jelid:

�� noto che il Salvatore dal quinto secolo in poi quale Rex regnantium e Pan-
tohratar viene rappresentato seduto sul trono collo sgabello, sul globo o suUe nubi, bene-



> Dr. Fr. Bock. Geschichte der litargischen Gewftnder des Mlttelalters, H, str. 166— 167�



I



— 176 —

dicente o coUa croce nella destra [La croce simboleggia il cristianesimo, la sua vittoria^
sill paganesitno e poi la potenza miracolosa, ed 6 quindi attributo proprio del Salvatore^
quale re del cielo, Cfr. Schultze A. d. altchr. K. p. 208, 209, 338, 346. Salvatore colla
croce: de Rossi Bull, di arch, crist 1867 T. 12, n. 1; de Fleury La Messe T. 87; Gar-
nicci o. c T. 222�, 233�, 267, 271, 325\ 330'�, 33P-�, 418*, 419'*, 430, 437, 438�-*,
439^-*, 446S 448i�-��, 451�-�, 456, 458�-*, 499�, Stockbauer Kunstg. d. Kreutzes (1870)
p. 143] e col codice o col volume, alle yolte sostituito dal globo nella sinistra [Salvatore
col globo in S. Agata in Roma; Garrucci o. c. T. 242'; in S. Cecilia in Trastevere, Kraus
R. E., 751; col globo e colla croce, Garrucci o. c. T. 252'; col globo nella sinistra sul-
Farco trioofale di S. Prassede e di S. Cosma e Damiano a Roma, de Rossi Musaid delle
chiese di Roma. Sulla annessa Tavola IV — V, fig. 1. riproduciamo il busto del Panto-
krator col globo nella sinistra, dairicone votiva dei SS. Cirillo e Metodio delPa. 868,
che si venera sul sepolcro di S. Pietro in Vaticano, giusta una copia (D) dello scorso
secolo. Neir originale oramai le traccie del globo e della mano sinistra sono totalmente
deperite. Colgo occasione insieme di completare cosi la descrizione data dellMcone sud-
delta nel primo fascicolo del mio Sbornik jugoslavenskih umjetnih spomenika pag. 17,
ora finito di stampare. II Salvatore come bambino sul seno della Beata Vergine ha spesso
il globo nella mano, cfr. Otte Handbuch der kirchl. KA., 1883, I. p. 529]; alle volte poi
coUe insegne imperiali o reali, oppure papali, quale re dei re e sommo sacerdote (Otte
0. c. 1883, L p. 524). In questo caso 6 vestito di casula sacerdotale, come sul pluteo di
Spalato ; vestito esclusivo liturgico e mai dato ai regnanti. (11 Salvatore vestito di tunica
e casula la prima volta si riscontra su di un bassorilievo che si ritiene anteriore a Car-
lomagno; cfr. Fr. Schneider Korresp. Blatt G. V., 1875, 45 ss.) Ordinariamente poi il
Salvatore ha il capo insignito col nimbo crucifero. Pero abbiamo dei monumenti dal
secolo X in poi, che lo rappresentano colla corona in capo�.

Ako ne pomo2e polo2aj najsveSanijeg blagoslova, etc se g. prof. dr. J. nada, da 6e
ma pomodi predstava Spasitelja Pantokratora, Kralja krcUjujucih, da doka^e, da je na
priepomoj plo^i predstavljen Spasite\j. A nahodi li dr. Jelid spomenikd suvremenih nadoj
plo(^i, na kojima bi Spasitelj u slavi bio predstavljen sa knigljom u Ijcvici, a kri2em u
desnici, poput sjedeiie osobe na naSoj spljetskoj ploii? Hajd'mo da vidimo. On i sam u
obde kaie, da je Isus kao Pantokrator ili Rex regnantium predstavljen sjede(3 na priestotju
sa podno2nikom na kniglji ili na oblacima blagoslivlJaju6i ili kri2em u desnici i sa ko-
deksom ili volumom, koji je kadgod zamienjen krugljom u Ijevici. ZaSto ono re5e blago-
slivljajui ili kriiem u desnici ? Meni se 6ini, da se pod tim imaju razumievati dva posve
razli^ita polo^aja, onaj blagoslivljanja i onaj dr^anja kri^a u desnici. Po tomu dakle treba
razun^eti, da blagoslivljanje nije jedno te isto kao dr^anje krii^a; pa nam dakle sam prof.
dr. J. na tom mjestu izpovieda, da Spasitelj ne blagoslivlje kad dr^i kri^ u desnici, nego
samom desnom rukom. Ne kaie pak izri^ito, da bi Spasitelj tako predstavljen dr2ao u
isto doba u jednoj ruci kri4 u drugoj kruglju. G. dr. J. mene straSno kori (str. 129), �to
sam po slavnom Garrucciu rekao, da se nakon VI. vieka Spasitelj predstavlja s kri2em,
jedino kao biUegom (^udotvorne mo(5i, premda sam ja 6isto kazao, da Garrucci pi�e, da
je od toga doba ^umjetnost po6ela predstavljati Isusa s kriiem u ruci na nyesto proste
SibikOi simbola njegove 6udotvorne kreposti*, pa nicsam tim izklju^io ni predstave Spa-
sitelja s kri^^em >kao biljegom njegovog slavodobida nad poganstvom�, niti sam izklju^io
sveobcSe poznatu elemementarnu istinu, da je kri2 biljeg krS(3anFtva i atribut Spasiteya.
To 8Q stvari, o kojima nije ovdje govora, nego se samo pita, neka dr. Jelid iznese pri-
nyere, gdje bi Spasitelj bio predstavljen sa krunom na glavi, krugljom u Ijevici i blago-
alivljigad kri2em u desnici. Nego takovih primjera on nije iznio, nego je na pretek naveo



— 176 —

prinqera navlaS iz Garruccia Storia delVav. cr,, po kojima se najbolje razabire, da jeu
k'rS|6anskoj unyelnosli Spasitelj, kad tvori Cudesa, predslavljen gdje dr2i kri2 u Ijevici,
do^iiii deshicom blagoslivlje. Ako se medju spom. navodima osam puta nahodi kri2 i a
desnicrisnsovoj, to ipak nijedan put s njim ne blagoslivlje.

Na Tab. 222' Spasitelj sa krstonosnim nimbom dr^i krii u desnici naslonivSi ga
vodoravno preko ple6ft, doCim mu je u Ijevici knjiga sa nadpisom: EGO SVM VIA
VERITAS ET VITA. Garrucci (Nav. dj. v. IV, str. 31—32) opisiye ga kao u odjeci voj-
nifikoj, a o kriiu mu ka2e �L'arma che eg'i porta inclinata suiromero destro e la croce�,
dakle s njiin ne blagoslivlje.

■ Na Tab. 267^ Spasitelj stoji golobrad i naslanja se desnicom na dug kri2. Drii u
Ijevici otvorenu knjigu sa nadpisom :

QVI VIDIT ME VIDIT ET PATREM
EGO ET PATER VNVM SVMVS.

Na Tab. 325^ Spasitelj golobrad naslanja se desnicom na velik kri2 dvie6i ga.

Na Tab. 330^ takodjer mlad Spasitelj naslanja se na kri2, Sto ga dr2i desnicom, a
kri2 je naslonjen na kruglji, opasanoj sa dva dekusalna pojasa.

I na Tab. 831' mlad Isus sa krst. nimbom naslanja se na kri2, �to ga obuhvaia
desnicom.

Na Tab. 439' ne vidi se jasno, je li kri2 u desnici Isu?ovoj, ali jest u desnici na
Tab. 448** i 448 *•, nego o svim tim slikama pi�e isti Garrucci: �Gesu porta in mano
una croce equivalente alia verga�.

U svim pak drugim navedenim primjerima iz Garruccia (T. 233', 271, 330*, 33 IS
331 •, 418*, pa i na 418�, �to ga dr. J. ne navodi, 419�, 419*, 430 i to 430�, 437^ 438�,
438*, 439', 439�, 439*, 446S 448l^ 448��, 452S 452', na 456 Cetiri puta, 458* �est puta,
458* dva puta\ u sve njih 33 puta nosi Isus kri2 u Ijevici, a desnicom ponajviSe blago-
slivlje. Na Tab. pak 499 si. 9 dr. J. nije pomnjora pregledao, jer da bude to uCinio, bio
bi vidlo, da tute ne nosi krii sam Isukrst, osudjen na smrt od Pilata, nego mu ga nosi
i ide ia. njim Simun Cirinejanin. Tako i na si. 446^ predstav\jen je Spasitelj, gdje osudjen
na smrt od Pilata ide nose6 na lievom ramenu svoj veliki kri^.

Od svih pak ovdje navedenih primjera ne ima ni cigloga, gdje bi bio predstavljen
Idus Bjeded u slavi ne samo blagoslivlju6 s krii^em u desnici, nego ni dTie6 ga ni nasla-
i^6ju� se na njega; a stavan sam, da 6e se g. prof. dr. J. bit prili6no i umorio traced
tf ne nahoded takovu priliku iz prve polovine srednjega vieka. Zaiudu bi bilo da ope-
tiyem ovdje, Sto sam ve<5 prije naveo o Spasitelju rex regnantium, predstavljenu na biz.
novcima.

Ne imaju($ sada pri ruci navedena djela Schultzea, de Rossia, ni Krausa, iao mi
je, Sto ne mogu u ovaj 6as da izpitam u njima dr. Jeli6eve citate; ali se nadam, da
6\i'i do toga do<^i, ako i kaSnje.

Na Garruccievoj Tab. 242' piSe dr. J., da je Spasitelj predstavljen sa krugljom. Ja
sam pred dobrim svjedokom izpitao tu sliku, ali sam naSao samo, da predstavlja Spasi-.
telja sjededega na priestolju sa krstonosnim nimbom oko glave i sandalima na nogama,
kao obiCno, gdje desnicom blagoslivlje; ali mu manjka lieva polovica tiela, pa se ne
mo2e znati, Sto je driao u Ijevici, da li smotak, knjigu, kri2, kruglju ili Sto drugo.

Na Tab. Gerr. 252* (nav. dj.) dr. J. kaze, da je Spasitelj predstavljen >sa krugljom
i kri2em<, i to je istina, ali samo tom razlikom, da Isus ne dr^i kruglju, nego uprav
sijedi na velikoj kruglji ureSenoj zviezdama. Ljevicom dr^i naslonjen na lievom krilu dug
lQ*i2 sa Stakom ; ima krston. nimbus, a podignutom desnicom blagoslivlje. Obuven je san-
dalima. Ni ta dva prinyera niesu dakle nista u prilog dr. Jelidevim tvrdnjama:



— 177 —

Ne smeta nista, �to je dr. Jeli(5, iz obilnosti sredstava, prenio sliku Pantokratora
;a toboinje zavjetne slike SS. Cirila i Melodija, po prerisu proSastoga vieka, jer oh sam
izpovieda, da je na originalu nestalo posve i kruglje i lieve ruke, pa je mdgude pomi-
Aiti, da je prerisaC XVIIL v. mogao, u ime restauracije, kako se je lada bbiCavaJo, do-
iali i ruka i kruglju. Sve da je u originalu i obstojala kruglja, i sve da bude dr. Jelid
leoborivo dokazao, i da mu dr. Pastrnek ne bude oprovrgao (Vidi ov. 6as. o. g. Br. 2 u
►Bibliografiji�), da tobo2nja znvjelna slika petite iz god. 868, ostalo bi ipak i torn slikom
>otvrdjeno, da se je u ono doba Spasitelj predstavljao blagoslivljaju(5 desnom i'ukoni, i to
bez kriia.

Istina je, da Spasitelj kao diete u Gospinom krilu ima 6eslo kruglju u ruci; kadgod
pak i carska Hi kraljevska, ili papinska obiljeija, kao kralj kraljev^ i vrhovni svedenik.
Ali, pitam ja g. dra. J., �to ga to ima posla sa naSim pitanjem? i jesu li takove pred-
stave suvremene priepornoj plocii ili ranogo kaSnje?

Na to, Sto ovcUe.dr. J. opet pritvrdjuje, da se kazula nije nikad dala vladaocima,
molim ga, da se izvoli'potruditi procitali nav. mj. u knjizi dra. Bocka, ili, ako 6e da
bude joS bolje obavieSten o predmetu, neka proCita od istoga spisatelja divolno djelo
3od naslovom : Die Kleinodien des heiligen romischen Beiches dcutscher Nation itd. Wien,
1864, mit 46 col. Taf., pa de se osvjedo6iti, da se je u srednjemu vieku, pri krunitbenopi
5inu, davala ne samo kazula, nego i alba i cingulum i stola i tunicella i dalmatica i
sve, Sto pripada biskupskoj liturgi^noj odje(5i nego 6e dapaCe jo� doznati, da su njemaCki
kraljevi, nakon izvrSenog krunitbenog 6ina, bili joSte primani u broj kanonikft krunitbene
?rkve u Cahovu. -r- Louandre pak* nam pripovieda, da su vladaoei iz roda Kapeting^
jzdriavali obiCaje Karolinga, le da su obdriavali tako zvane curiae coronatae, na kojima
t}i kralj, preko intervalA. sluibe bo^je, einio sebi stavljati na glavu krunu od nadbiskupa
ili biskupa, da, ureSen takovim najvisim obilje^jem, prisustvuje velikim sveCanostima.

Na minijaturi evangelijara katedralnoga kaptola u Krakoyu iz XL, v.* predatavljen
ie kralj sjede(5 na slolici sa Isrunom na glavi sa upravnim osovnim uhobranira, zavr�eQ6m
u vrhu na tupi kut, a poviSe njega na krajevima i u vrhu po krugljicsu Podi^e obedvie
ruke kao sjede<5a osoba naSe ploCe i kao kralj Pelar KreSimir na rabskom peCatu. U
lievoj stiska kruglju nadviSenu kri^em, u de^noj mu u vrh kratka 2ezla ptica. Odjeven
Lunikom i plaStom sa agrafom na desnom ramenu. Pla^t mu sprieda ima nabore kao i
kazula na naSoj ploCi. I u toga su kralja crevlje oStruljice do gle2anja, kao i u osobe
na naSoj plofii. D torn je islom evangelijaru na posebnoj tablici (XXIII.)' predstavljen i
Spasitelj, sjede<5 na prieatolju, odjeven dugom tunikom i pallijem. Pcdignutom desnicom
blagosiivlje, a Ijevicu naslanja na knjigu na lievom koljenu. Bosonog je i golobrad. Oko
izlave mu krstonosan nimbus.

Na str. 143 Stoekbauerova djela (Kunstgeschichte des Kreuzes), koju dr. J. navodi
za dokaz, da Isus nosi kri2, predstavljen je Isus Krst Odkupitelj iz sarkofaga Probova
;f 395). Tu Isus sloji mladjahan, golobrad i naslanja se na velik kvii Sirokih pre6aga,
ureSen dragim kamenjem. Bosonog je, odjeven tunikom i pallijem, te dr2i volumen u
ijevici.

U Louvre se nahodi bizantinski Codex uprav iz poCetka X. vieka. D njemu je mi-
nijatura, na kojoj su predstavljeni ear Manuel Paleolog sa carevi<5em i cari6nom (Dr.
Franz v. Reber, Kunstgeschichte des Mittelalters, str. 89). Sva tri stoje, i svakomu je u
desnici ruci po 2ezlo, koje sastoji od Stake, koja u vrhu zavrSuje krstom. Krst na vrhu

* I..e� arte somptuaires I. 87 — 88.

" Sprawozdania komisyi do badania historyi sztuki w Polace. Zeazyt III., str. 73. Tab. XX.



— 178 —

cariSina 2ezla sastoji od tri piknje, u vrh carevideva od prosta kri2a, doSim je na ca-
revom kri2u uz sva tri kraja jo� po krug\jica ; na caridinom su pak na torn nyesta p
dvie piknje sa svake strane, na nadin potenciranog kriSa u carevim rukama na vei
spomenatim suvremenim bizantinskim novcima.

Hovedenus pi�e, da pri krunitbi Riharda kralja englezkoga, Vilim knez Siriguilsk
imadijaSe zlaino 2ezlo sa zlatnim kri^em u vrhu.^

D opisu blagoslova i kninitbe kraljeva i careva piSu Marz. u. Schn.,' da mitropoli
predaje kle^dem kralju 2ezlo i zlatnu kraljevinsku jabuku. Pri opisu ustoli5enja (intro
nizacije) ovako piSu: ^Der Mitropolit fahrt mil den iibrigen anwesenden Pr^aten de
Regenten, welcher den Scepter tr^gt und rait der Krone geziert ist, mitten zwischen sic
und dem vornehmsten Assistenten, so dass der Celebrant dera Gekronten zur Rechtei
und der Prftlat ihm zur Linken geht, zu dem bereiteten Throne und mit der Beibiif
dieses Pr�llaten sezt er ihn auf denselben, zu ihm sprechend: Stehe bier und erbalt
du die dir von Gott verliehene Stelle, kraft der Einsegnung des allm^cbtigen Gottes< itd
a Q bi\jei^ci k tomu primje6i\^^u: >Bio je u ostalom jo� u prakrSdanstvu obii^j, da I
okrurvjeni, netom bi uzaSao na priestolje, naoru2ao se zlamenjem kri2a i puku diia
govorc Jo$ piSu* isti spisatelji: �Mitropolit odlo^i mitru i okrene se prama otarui(do
car s krunom na glavi i zezlom u ruci jo� sjedi na priestolju) stoje<5 zapjeva pjeaai
�Tebe Boga! hvalimo�, koju zbor u cjelini nastavlja. A netom ovaj zapodme^ po4i
odmah nadpastir na desnu stranu vladarevu i ostane tu do svrSetka pjevanja pohvalo
pjesme; ali tad govori on gologlav o kra^u:

�Okriepljena bila ruka tvoja, podignuta demica tvoja!�

Odgovor: �Pravednost i sud jesu podpore priestolja tvojega (Ps. 88, 14, 15).�

I po torn obredu mo2e se uvjeriti g. dr. Jeli<5, da je vrlo vjerojatna tvrdi\ja Kuki
Ijevideva, da je na naSoj plo6i predstavljen hrvatski kralj sjeded na priestolju, a do njeg
s desne strane crkveni dostojanstvenik, koji o lyemu govori; i nye potreba da se tm
vise, da se je takav prizor mogao predstaviti na crkvenom pluteju, kad se je t^j obre
obavljao upravo u stolnoj crkvi.

(Nastavit de se.)

F. Radit.



� Marz. u. Schn. N. dj. V. 521.
� Nav. dj. V. 8tr. 520.
8 Nav. dj. V. str. 524.




Izvjes(5e

) radu hrvatskog starinarskog drnStva n Kninn u ob(3e, a napose o

crg^anskim starinama do sad odkriyenim i objelodanjenim u Dalmaciji,

osjem Solina, Bosni-Hercegovini, Hrvatskoj, Slavoniji i Istri.

Sastavio ga

Frano Radi6,

Eyjestitelj zDanstvenoga odbora hrvatskoga Btarinarskoga dru^tva u Kninu i zastupnik istoga drnltva

na prvom KoDgresu krSdanskih starinara u Spljetti-SolinQ, za isti Eongres.

8. Nevidjane na otoku PaSmanu. Povjerenik naSega dni2tva gosp. Frano Skarpa,
Cilelj iz Biograda (Albamaris), javlja (�Viestnik� god. XII. Br. 2., str. 70): �Na otoku
^aSmanu u 2upi Nevidjanskoj izmedj Mrljana i Nevidjana, deselak 6asa daleko od ^p-
liSke kude u iztokn, na jednom nialom bre^.uljku, kraj mora uzdizala se je crkvica sv.
IfihonUa. Ka2u, da je tu bio manaslir benediktinkab. Pripovidao mi je sve<5enik Sirae
-ovri<5, da je crkvica bila podpuna i ciela jo� nazad 2 — 3 god. (piSe 1890.), a sva je
�ila naslikana onakom ornamentikom, kakova se vidja narisana u knjizi >Hrvatski
pomenici*. Iz Nevidjana je preneseno u prvi Muzej hrvatskih starina u Knin.

Dva obla koraada (zar sa amvona). Na obadva ima po komad kri2a sa oduljim
Tacima, ureSena sa dvostrukom pletenicom. Na vedem komadu, koji je 42 cm. visok,
>siaj6 doli\ji i gornji kut kri2a. Gori stoji na kraku mala plica s jednim dampragom na
[lavi a s drugim na hrblu. Bek bi, da manji komad stoji vi�e velikoga, te da nadopunja
[ornji kut kriia, tako, da se od povede ptice vidi otvoreno krilo, doCim su joj na ve($em
:omadu noge i rep. Maixji komad ima naslavak gornJeg kraka kri2a i komad desnog
jornjeg kuta. Tu je prema kri2u okrenuta paun-ptica. Glava joj do gornjeg kraja kri4a,
coji se ti6e gori\jega ruba pluteja, na kojemu je pojas isle Sirine kao kri2 sa istom
Ivostrukom pletenicom, koja se sdru^uje s onom na kri^u. Pod kljunom ptice podiie se
z kri^a viti(Jasta gran^ica. Na ove(5em komadu ima jo� razkriljena plica sa glavom kri2u
^krenutom. SastavivSi oba ulomka izhodi ukupna visina od 655 cm., a debljina je 10 cm.

Velik komad pluteja s pregrade svetiSta dug 99 cm., debeo 11 cm. Na njemu je
>paziti i poCetak lezene naskoCene 1 cm. Na lezeni je poCetak Cetveroslruke plelenice
astavljene na krugove. Polje pluteja, Siroko 75 cm., zarubljeno je trakom, koji je uzlom
la krug uplelen sredinom stranicil nutrnjih paCetvorina, kojih su po svoj prilici bile u
vakom redu po dvije. PaCetvorine su zaokvirene troprutastim trakom. U cieloj lievoj
)a6etvorini je paun tako sbiven, da mu je rep uzgor uzpravljen, glava takodjer, a sjedi
>o tlima. Na glavi mu hober. Jednom se nogom dr^i okvira, a drugom dcii do kljuna
abuku. U pafietvorini nad opisanom ima po^etak cetverostruke plelenice zalvorene. U
rednjoj u2oj paCetvorini ima samo uzpravljcna dvostruka plelenica, U desnoj paCe-
vorini je obsrdCast grozd vodoravno leze<5i i neCim sdru^en.

Ima joS i tre(5i komad kao od istog pluteja. Vide se na njemu sdruiene dvije paCe-
vorine, a u jednoj po^etak pletera.

Jedan Cetvrti komad je debeo 18 cm. I na njemu je sklop jedne paCetvorine s nekim
rugim fietverokutima. D detvorini je spiel dviju pakruinicft na tri prutka, a u sriedi
im pace.



— 180 —



Peti je komad debeo 11 cm. Na njemu je rub nreSen dvoprutastim priekrSdem

Y Y "Jf n T P^P^^ onoga na plo6i spljetske krstionice sa sjede<$im kraljem, samo Sto

<^

je uzgor okrenuto <=<

<=^
Sesti ulomak pluteja debeo je 18 cm. Ima sklopljene Cetvorine, a u jednoj dvye

pakru2nice.

9* Biograd (Albamaris, Zaravecchia). Iz razorene koIudriCke crkve sv. Marije ima
u kninskom Muzeju komad male nadstupine sa redom svezanih lukova naokolo. Polurajer
dolnje slrane mu je 12 cm. U Biogradu je u XL vieku obslojao benediktinski samostan ^
sv. Ivana Evangjeliste i samostan dnvana sv. Tome Apostola, kako svjedofie izprave
objelodanjene u knjizi �Documenta historiae chroalicae periodum antiquum illustrantia�
(str. 51, 64, 86, 107, 111, 138, 161, 74, 168).

10. Bribir (Varvaria). Gosp. Pavao Roca iz Stankovaca javlja (Viestnik god. XIL
Br. 2. sir. 71 — 72): �Na gradini Bribir vidit je liepih tragova, osobito uresa iz hrvatske
dobe.� Brebera (Const. Porph. De adm. imp. c. 30 p. 345 ed. Itonn.) bijaSe ime jedne
hrvatske 2upanije, a Bribir je sad selo u skradinskoj okolici.

11. 2drapan kod Bribira. U neposrednoj blizini Bribira, kako mi pide naS pred-
sjednik o. Marun, obsloji i danas mala crkvica sv. Bartula u Zdrapnju ^pe Piraroa-
tovaCke. Oko te crkvice ima nekoliko slarohrvatskih sle(5aka i vidi se jedan poklopac
sredovjednog sarkofaga, dok je raka otuCena i uzidana u zvonik PiramalovaCke 2upne
crkve svih Sveti, U tom sarkofagu, kako �iva predaja spomii^e, bio bi pokopan neld
skradinski biskup. Sadanja crkvica sv. Bartula biti 6e stara tri vieka, ali se ^idi uzidaoo
u istoj kao gradivo nekoliko staro-hrvatskih uresnih komada. God. 1889. dao je naS
predsjednik sa tamoSnjeg grobija prevezti u Muzej kniuski plutej dug 98 cm., visok 92 cat,
debeo 11 cm. Na lieu mu je s gornje slrane rub Sirok 20 cm. U rubu je urezana raztvo-
rena dvostruka pletenica, spletena sa slobodnim krugovima u svakom svojem kriialiSto.
Veliko polje ureSeno je hasurastim pleterom na dva uzporedna dijagonalna traka, koji
oko svakog drugog kri2alista imaju po jednu na kut stojecu krivocrtnu fietvorinu sa ugnuiim
stranicama. Po Cetiri takove susjedne Cetvorine sastavljaju krugove, koji obkoljuju ostala
svaka druga kri^aliSta trakov^ Unaokolo je mjesto 6etvorin^ sami jedan Irak uvyen na
polukrugove, a u kutima na tri (^etvrtine krugova. 100 met. daleko od sv. Bartulskog
grobija, drugo je veliko groblje, a usred lyega je naS predsjednik odkopao temelje crkvice
na dvoja vrata: glavna i pobo^na.

12. dibenik. Predsjednik naSega dru^tva izvjeScJuje u �Viestniku.� (God. XIV. Br. 1.
str. 28): �Zadiye godine (1891.) pri ruSenju gradskih bedema kod samostana sv. Frane,
naSlo se tri ornamentalna komada iz doba na$e narodne samovladavine*, koji ^^bo2e
nekako bez traga kasnije postradaSe.

13. dibensko poUe. (Nav. mj.) Predsjednik naSega dru^tva izvje�6uje na red. nyestu:
�U Sibenifikom polju kod crkve sv. Lovra^ naSao sam velik ulomak liepo izra^jenog
sarkofaga iz naSe davnije dobe i nekoliko drugih manjih, koje nastojati (3u, da buda
6im prije u Knin preneseni.* Kako mi je ^uti, rek bi, da je prag. Bulid pretekao naSeg
predsjednika i te komade dao prevezti u Spljet.

14. Pagjene (Pasinum). Po izvje�6u na�ega predsjednika u �Viestniku� (God.|XIIl
Br. 2., str. 60) doznaje se, da su prigodom popravka crkve sv. Jurja u Pagjenama na^jena
tri ulomka nadpisa, koji se odnose na davnije doba hrvatske narodne samostalnosti i
jesu kako jih je naS predsjednik objelodanio (�Viestnik� God. XIII. Br. 3):



i.



— 181 —

1. . . . REGIS SALVA . . .

2. . . . RASTIMIR . PERSEC . . .

3. . . . E VIRGINI QVE * SACR . . .
KaSnje je nadjen Cetvrti komad: _ _

4. . . . DIGNA DOMV FVNDA . . .

15. MokropoJje. U Mokrompolju tri sata koSije u sjever Knina daleko, na oranici
3 ku<^ Pavla Vagi<3a, nadjeno je 10 komada pluteja, razdieljena Irakovima na dvije
3, debela 10 cm. Jo� su nadjena druga dva komada pluteja kao na prosie stupCide
mt balaustara dijagonalno mre^asto razdieljen. Ti su komadi sada u Prvom Muzeju
atskih spomenika u Kninu.

16. Oradac u Petrovupolju. Kako izvjeSdiye predsjednik na�ega dru2tva u � Viestniku�
)d. XIII. Br. 3., sir. 92), ot. Marko Ca6i6 naSao je u Gradcu ulomak nadpisa:

. . S • PETRVS . . . —

17. Oecela u Petrovupo\ju. U islom Petrovupolju kod DrniSa odkopao je na� pred-
inik joS 1888. god. na breiuljku Ceceli, na slarohrvatskom groblju, na kojem je i
ik kamenii krst, teraelje povecSe crkve mo2da sv. Cedlije, na jedan brod sa predvorjem
psidom na lik kopita.

18. Mirlovid. NaS predsjednik izviestio je u >Viestniku� (God. XII. Br. 3., str. 112):
ivlja nam Luka Miheli(3 iz Kljaka u Petrovupolju, da je naSao uzidan u somidu ku(3e
(ole Rogdana ovelik omamentalni ulomak iz starohrvatske dobe sa zviezdama, kri2evima,
aScima, krivama i pticama. Taj ulomak da je nazad godiSta izvadjen iz mdevin^ pod
pldsefwm kucom u Debelomzidu u Mirlovidu, o kojima pak pripovieda, da su ruSevine
rinske crkve*.

19. K^ake ne daleko od razvalina rimskog Municipium Magnum (pod Balinom
vicom). U 2upnoj crkvi opazio sani u jeseni 1893., da je kamen, koji sluzi za pod-
vak crkvenog barjaka, dobro sa^uvana izvrnuta mala nadstupina hrv. biz. sloga sa
intusovim lis6em. ?.upnik mi je obeiao, da de ju poslali u Kninski Muzej.

20. Vrlika (Erona). Kad sam jesenskih praznika 1893. putovao dalmatinsklm Za-
pjem u druitvu sa o. Ivanom Barbi<5em, dobaviojemoj poStovni drug za >Prvi Muzej
V. spom. u Kninu ulomak hrv. biz. praga duga 069 m., Sirina 0*23 m., deb, 013 m.
ji je zarub^jen kukama (voluline), a nosi ostatak nadpisa:

.... (s)VSCIPG VOTA QVE PRO ^ . . ., koji ja Citam:
.... (s)uscipe vota qu(a)e pro t(uis) . . .^

(Nastavit 6e se.)



' Vidi mu sHku u ovom dasopisu God. II. br. 1. str. 29. Op. Ur.




Razne viesti.

1. RadoScu dozDajemo iz pouzdana izvora, da je dr. Ciro Truhelka, kustoa zemaljskog w
za Bosnii i Herccgovinu priredio djelo o hrvatskim novcima^ koje de doskora u tiaak i biti 6t ol
Ijeno mDogobrojnim ilustracijama. Drago nam je ovom prigodom napomenuti, kako se je tim
metom bavio prvi i najslavniji jugoslavenaki numizmatidar, podpredsjednik naSega druitva, prol
8inieon Ljubii?. On je dapace bio ved i napisao dotidnu razpravu, koju je i ditao bio nazad malo
u jednoj sjednici fil.-hist. razr. jugoslavenske akademijc, te je imala biti tiskaoa u „Radu"; ifi
imala tolike 8re<?e, jer joj je nestalo rukopisa, kojemu se nije u trag uSlo ni do dana$DJeg dneva.
nije nestalo nade, da de se jednom ipak naCi u Zagrebu. Svakako (?e nova knjiga dra. Trubdke,
ielimo sretan uapjeh, izpuniti veliku prazninu, koja se je u nauci i a hrvatskoj knjiievnosti osie^di
polju bh'atskog starinarstva.

2. Pofietkom udionidke godine 18%— $>7. umirovljen je ravnatelj c. kr. velike gimnazije u SpQol^
slavni naS domadi starinar prag. prof. dr. Frano Bulid, baS u naponu svoje muievne snage, u daso,
je uprav navrSivao 50. godinu iivota. Dok, uz mnogobrojne prijatelje, fitovatelje i u6enike dn. Fi
iskreno ialinio nenaknadiv gubitak, Sto ga tim preranim umirovljenjem pretrpljuje najzlamenitija b
^imnazija u Dalmaciji, tje�imo we nadom, da de taj teiki udarac na pedagogidno-didaktidnom poljn
vatskomo narodii i znanosti biti nadoknadjen tim, 8to de taj vrli mu* i uztrajni knjiieyni radnik,
Hprieden zvanidnim poslovima, moci da posveti sve svoje silc marljivu iztraiivanju i objelodaoji
rimskih i hrvatskih starina Dalniacije u obde, a napose pak njemu najbolje poznatog Solioa I cici4|
okob'da spljetskoga. Zato ielimo, da mu dobri Bog udieli dobro zdravlje i dug iivot na korist soanoil^
a na diku naroda hrvatskogs, iz kojega je nikao.

Nj. c kr. Velidanstvo obdarilo je pro�astih jesenskih praznika naseg suradnika i dlanA znantf^
noga odbora naSega druitva, gradjanskog uditeija Vida Vuletid-Vukasovida za znanstvene i kpjiieTM
zasluge, velikom zlatnom kolajnom .,Viribus unitis". Srdadno destitamo na PreviS. odlikovaDJu! —
je gospodin od nedavna bio ved odlikovan od srbskoga kraija i od kneza cmogorskoga.

3. Gosp. prof. J. Purid, kiistos kod nnrodnog brvatskog arheol. muzeja u Zagrebu, naifiaojfti
djakovadkoj okolici na tragove starinske crkve romanidkog sloga, kaSnje pripogradjene. On namjcnil
pitati u hrvatskog Mocene, presvietlog g. biskupa Strosmajera, dozvolu, da mo2e izvesti neke izkopM
u blizini crkve, gdje se nada odkriti tragove samostana, te 6c ii svoje vrieme ob istoj crkvi i ob oipjcki
izkopinA pisati u ovom dasopisu.

4. Gosp. J. P. javlja u „Viencu'' br. 41. od o. g. : „. . . . zanima na^de iz stare sloyjasikl
(staro-hrvatske) dobe u Bijelom brdii kog Osijeka. Ovdje su izaslanici hr\*atskog arbeolofikoga drahn
kopuli sa g. Nuberom iz Osijeka i obreli su preko stotinu grobova, gdje sa uz kostnre nafili rainihiMr
kita : nariikvica, prstenja, nauSnica itd., te posudc sa staroslovjenskim oroamentima. Predmeti nalite ■
one, koji su nadjeni prije viSa godina u Velikom Bukovcu i u Klo�tni. U Nijemcima (n Slavoniji) kos*
statovana je slovjenska naselbina, kada se je Ijctos gradila cesta, ali su nadjeni predmeti uDiiteni; Br
duvall su se samo fragmenti.

Sva de naSa&ida biti objelodanjena u „yiestniku lirv. arheol. druStva*" za god. 1896., ako draStvo
tiadje dovoljno potpore ii hrv. rodoljubivoj publici**.

5. NaS je urednik i Ijeto^njih jcsonAkih praznika upotrebio podporu, primljenu od nafiega dmlm
za trud oko uredjivanja ovog dasopisa, da putuje kroz razne prediele hrvatske domovine, iztiaiajiC
davne narodue sponienike i preporucujud uplivuim rodoljubima podupiranje na$ega dmitya. U ofei
smiera inialo je njegovo djelovaiije prilidna uspjeha. V Priekom kod ()mi>^ uz desna obala uS6i C^
tine rieke, baS u dvoriStu bivseg sjemeniSta, obstoji jos cjelokupa i upravo dobro sa^uvana atarohrvatda
rrkva S. Petra, i to ba.^ onakva, kakova je bila u cjelini u doba hrvatskih kraljeva narodne krvi. Uspo*
mena joj se sat^iivala u dvie izprave : jednoj iz doba kraija Slavida (g. 1074.), gdje kaie, da je a DJoj
sjedio isti kralj sa iiupanoin Sarubom rieSavajud pravdu izmedju Petra C'rne i Tugarana,' a dnigoj ix
doba kraija Zvonimira (g. 108<>.), gdje se isto rieSenje u istoj crkvi potanje napominje i opiauje ovako:
..Attigit CO tempore venire iu uostris partibus Slauizo rex ot Petrus banus nee non Sarubba ctfui
discordie, que erat inter ^51auizo et Lubomiro, Undo uocauerunt noH (Petra. Crnn) ante hoa nominBtfli
uiros omnes Tugarani; residentibus in ecclesia beati Petri, que sita est in (Hmisif scilicet oona
Slauizo nee non Petro et Sarubba, ceporunt altercaro nobiscum, et ita nobis iudicanerant*' itd.,* tab

� Bafiki: Doc. Vn. str. 99.
� IWnd: Nav. dj. atr. 129.



i



— 183 —

je po njoj doznati, da je Rpom. A'nu prisustroYao joS i ban Petar. Tu je dragocjenu uapomena iz
ba narodne samostalnosti, tu do sad nepozDatu narodnu svetioju i pravi dragulj n poyjesti brvatako-
ADtiBskog graditeljatYa, oa prv! dan rujna o. g. prije podneva proudio i u Bvim potankostiina izmjerio
i Drednik n dniltya sa yelemo^nim gosp. c. kr. nam}, ra^. aavjetnikom Crnica, a uz dobrovoljnu i
jazDQ pomo^ rodoljubnog mladog 8ve6enika gosp. dra. Antuna 2ami6a, mjestDOg duSobriinika.

Na B. rujna zaletio se iz Spljeta u pitomu i slavnu negdaSnju republiku Polji^ku, nebi li svojim
jna vidio damenite starinske crkrice S. Klimenta u Sitnomu i Sv. Luke u Dubravi, Sto jih slavni
I pokojni I. Kukuljevid spominje u svojem putopisu po Dalmaciji,^ te popravio tlorise istih crkava,
� jih je na^ druitvo odavna od nekoga primilo bilo. U tim tlorisima bile su neke ^esti pogreSno na-
■ne, a tolike izostavljene, tako, da su se dinili neyjerojatnima. U Sitnomu se je namjerio na brata
St iupnika gosp. dn. Petra Mihanovi<^a, koji ga je pratio k obim crkvama, pomagao mu pri mjerenju,
aajpotla ga prijateljski po starobrvatskom obi^faju pogostio u zadru2noj MihanovideYoj ku6i, kojoj je
. Petar kao najstariji starjeSinom.

Te crkre kao i ona S. Petra u Omi&u bid 6e sa slikama dim prije objelodanjene u ovom dasopisu.

U glavnom i kraljevskom slobodnom gradu Zagrebn pobodio je na� urednik preuzviSenog gosp.
dbiskupa Posilovida, presvietlog gosp. predstojnika odiela za bogoStovje i nastavn Otona pi. Krajdo-
!m i velemoinog gosp. gradona^elnika pi. Adolfa Mo&inskoga. Uzvifiena gospoda blagobotno su se do-
>jala sasioSati izvjeStaj o stanju i potrebama na�ega druitva, te je Njeg. preuzviSenost gosp. nadbiskup
^iho poslati dru2tyu nov6u)u podporu; presvietli gosp. predstojnik obedao je druitvu podporu od
tone kr. yisoke hrvatske vlade, netom bude zato razpoloJivih sredstava, a velemo2ni gosp. gradona-
Inik darovao je drnitvu kolajnu spomenicu boravka Njeg. Velidanstva u Zagrebu lanjske godine,
•i^ao je Btaviti u prora^un gradskoga poglavarstva za idudu godinu naSemu dru2tvu podporu od
forinti i obe<5ao je, da de uznastojati, da mu bude i za unaprieda ujam^ena od strane si. gradskog
iglavarstYa tolika stalna godiSnja dotacija, te se je dobrostivo udostojao razpitati za ostale ekonomske
Hike Dalmacije.

Pohodio je i kr. zemaljski arkiv, kojim upravija gosp. dr. Iv. pi. Bojnidid. Isti mu je pokazao
rornike tolikih hrratskih kraljevskih izprava i pe^ta, kao Uo i svekolike spise brvatskoga sabora, te
D je darovao krasno uspjele fotografije po jedne izprave KreSimirove, izdate u Biogradu na moru
od. 1070.), Zvonimirove (god. 1076—78.) izdate u Kninu „in uilla regali**, Stjepana XL, izdate kod grada
benika (1088—89.) i Ladislavove ob utemeljenju zagreba^ke biskupije (g. 1093—95.). JoS je gosp. dr.
^joi^d obedao svoje denjeno suradjivanje u ovom dasopisu, koje da de odpodeti ilustrovaojem spo-
enotih dragodenjenih izprava.

• Pohodio je jofi osobite prijatelje i zagovaratelje na�ega dru^tva veleudenu gospodu prof. Tadiju
ni^klasa, prebendara Ivana Tkaldida i prof. Josipa Pliverida. Profesori Pliverid i Smidiklas obedali su
dalje avoje zauzimanje oa korist dniitva, a prebendar I. K. Tkaldld jo� i svoje vele uva2eno suradji-
Dje a ovom daaopiau.

Od slavne jugoslavenske akademije bilo mu je za njegova boravka u Zagrebu uzajmljeno neko-
;o XDanatvenih djela, uprava nar. hrv. arheol. muzeja dopustila mu je bila, da u svako doba dana
jie pohadjati muzejalnu knjiinicu i sbirke. Prijazan dodek i susretljivost svekolike vi�e pomenute go-
ode zagrebadke obvezali su naSeg urednika na vjeditu zahvalnost, te su mu ostavili u srcu utisak
jngodnije i neizbrisive uspomene ovogodi�njeg kratkog boravka u Zagrebu.

6. Pri pohodu zagrebadkog nar. hrv. arheologidkog muzeja, najprije u druitvu sa gosp. prof. J.
iridem, a kaioje s ravnateljem prof. drom. Josipom BrunSmidom, upozorila su ga spom. gg. na razne
ipine liepih i zanimivih starohrvatskih kovinskih spomenika, sabranih iz grobova raznih prediela Hr-
Eske i 81avonije. Opazio je osobito krasnih i velikih nauSnica i sliepodnog prstenja. U istom je muzeju
iio* i velik krstai mad, dobavljen iz Muda u Dulmaciji sa krugljastom jabukom, pa i druga dva slidna,

▼e6i, 6to jih je od prije posjedovao muzej. Oni su iz doba odXlII. do podetka XV. vieka. Kad bude
tnuzeju vifie razpoloMva prostora, prof. BrunSmid namjerava sve starohrvatske spomenike, Sto se na-
le po raznim odielima muzeja, pribrati i sakupiti u nar6ditu prostoriju, dim de bit! polo2en temelj
lelu xa hrvatske starine u zagrebadkomu muzeju arheologidkomu.

7. Za vifiednevnog svojeg boravka u Kninu, gdje je uiivao pravo, neogranideno hrvatsko gosto-
blje franovadkog samostana, pod upravom desdtog gvardijana O. Jera Bunjida, pomagao je na� urednik
lity. predsjednika, da nadgleda radnje oko preuredjenja muzejalnog pokudstva i jasnijeg poredanja
menitih i kovinskih predmeta, te je prisustvovao dodeku dvojice francuzkih odlidnih putnika, koji su
hodfli druitv. muzej, kao �to i godi$njoj druitv. skupStini.

" i Arkiv knj. IV. str. 322-323.

UredniStvo.



Bibliografija.



Bullettino di archeologia e storia dalmata pubblicato per cura di Fr. prof. E
Anoo XIX. No. 6. Sadriaj: Iscriziooi inedite: Salona (Neobjelodanjeui oadpisi: Solin). — Stari
izkopine u selu BriStaDim pokraj Krke (Ritrovamenti antichi nel villaggio di BriStani vicioo il Erka
II culto della dea Mater Magna in Salona (Bogosluiye boiice Mater Magna u Solinu). — ColJei
di antichit^ nel Seminario Arcivescovile di Udine. destinata pel Museo di S. Donate in Zara (Sb
starina u Nadbiskupskom sjemeniStu u Udini, namienjena za Muzej Sv. Donata u Zadrn). — Recena
deir opera ^I^ Dalmatie" de 1797—1815. (Ocjena djela „La Dalmatie" de 1797—1815.). I. Supplemci
Isprave i rodopis bosanskih bana i kraljeva Kotromanovida (Bocumenti e genealogia dei bani e re Bos
Kotromanovi<5). II. Supplemento : Statuti di Sebenico (Statut Sibenski). — No. 7. Sadrzaj : Iscriziooi ined
Salona, Pu^iSde sulPisola Brazza (Neobjelodanjeni nadpisi: Solin, Pu^iScIfe na otoku Brazil). — II
percbio del sarcofago di Augusta (Pokrivalo sarkofaga August e). — Le gemme dell* i. r. Museo Ard
logico in Spalato acquistate neir a. 1895. (Drago kamenje c. k. Arheolo^kog Muzeja u Spljetu, nal
Ijeno godine 1895.). — Collezione di antichitJt nel Seminario Arcivescovile di Udine, destinata pel Mi
di 8- Donato in Zara (Sbirka starina u Nadbiskupskom sjemeni�tu u Udini, namienjena za Muzej
Donata u Zadru). — Ritrovamenti anticbi a Vrbanj suir isola Lesina (Starinska iznaJ^aSda u Vrbi
na otoku Hvaru). — Slarinske izkopine u Mudu (Scavi anlichi a Mu<5). — Recensione dell' opera
Dalmatie'* de 1797—1815. (Ocjena djela „La Dalmatie" de 1797—1815.). — Commissione Centrale
i monument! antichi (SrediSnje povjerenstvo za stare spomenike). I. Supplemento: Statuti di Sebe
(Statut Sibenski). No. 8. Sadr^j: Iscrizioni inedite: Salona (Neobjelodanjeni nadpisi: Solin). — C
zione di antichit^ nel Seminario Arcivescovile di Udine, destinata pel Museo di 8. Donato in \
(Sbirka starina u Nadbiskupskom SjemeniStu u Udini, namienjena za Muzej Sv. Donata u Zadru)
Opis ru�evina rimskog zaselka u KaStelanskom polju (Descrizione delle rovine di una villa romanai
Castella). — Recensione dell' opera „La Dalmatie" de 1797—1815. (Ocjena djela „La Dalmatie"
1797—1815.). I. Supplemento: Statuti di Sebenico (Statut Sibenski). No. 9. Sadriaj: Iscrizioni Ine
Salona, Kostanje di Poljica (Neobjelodanjeni nadpisi: Solin, Kostauje Poljica). — Collezione di
chitA nel Seminario Arcivescovite di Udine, destinata pel Museo di S. Donato in Zara (Sbirka sti
u Nadbiskupskom sjemenistu u Udini, namienjena za Muzej Sv. Donata u Zadru). — Receiu
deir opera J.a Dalmatie^' de 1797—1815. (Ocjena djela „La Dalmatie- de 1797— 1815.) La Vi
(Vrazda). — II campanile del Duomo di Spalato (Zvonik Stolne crkve u Spljetu). I. Supplenw
Una condanna molto ligorosa nell' a. 1584. (Vrlo stroga kazna god. 1584.).

Glasnik zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovlnl. Urcdnik Kosta Hormann, v
savjetnik. VIII. 1896. 2. svezak. Sadriaj: Dr. Leopold Gliick: Prilog fizi^koj antropologiji ciga
Bosni i Hercegovini. I. (Sa 2 table.)

Karlo Patsch: Dva otiska na ciglama iz LjubuSkog. (Sa 2 slike u tekstu.)
Eduard Vorli^ek: Rimske starine u Branjevu, kotara zvorni^kog. (Sa 1 slikom i 1 tablo
tekstu.)

Karlo Patsch: Prilozi povjesti podunavskih krajeva. I.
Dr. (^-iro Truhelka: Sredovjeki natpis u Kotorcu. (Sa 1 slikom u tekstu.)
Franjo Fiala: Nekropola ravnib grobova kod Sanskog mosta. (Sip 156 slika u tekstu i 2 t
Karlo Patsch: Apolovo �tatueta iz Vr�ana kod Prnjavora. (Sa 2 slike u tekstu)
Knjiievnost. Karlo Patsch: Vjestnik hrvatskoga arheolo�koga druStva.
Vistnik d^eskoslovansk^ch musel a spolkil archaelogickych. Ro<5. I. Cisl
Obsah: U smrti Nj. V. Prevedroga Gospodina Nadvojvode Karla Ljudevita: U6elnost musei. — Z
o musejni spole^nosti v Mnichovd Hradi�ti. — Valna hromada musejniho spolku v DaSicich. —
chaeologicky obsah ^asopisu „Vesmir". — Nalezy a zprjivy: Pamdlka Boh. V. Kone^ndho. P
V Humpolci, D6nsk5' dukAt Kristi^ma IV. Z kostela Sv. Jana na Zabnidll. Poklad. — Liten
Kwartalnik historiczny. Verhandlungen der Berliner Gesellschaft fiir Anthropologie. Kapeeni si
francouzsko-^esky. Rudni obor kutnohorsky. Kytka ballad, roraanci a legend Jaroslava Vrchlit
Zprdva kuratoria prumyslov^ho musea pro vych. Oechy v Chrudini. I. zprava musejni spolednos
okres Humpolecky. Zprdva vyboru spr^vniho musejniho spolku v (!'esk^^h Bud^joviclch, 4iva. '.
K. Skorpil: Prvobitnite Ijudi v Bolgarija. — (Sislo 12. Obsah: NavSteva cisafsk^ho musea v Cafi



— 185 —

s^ imperial Ottoman). Sd^liije Jos. zd. RauSar, spifi. v. B^lehrad^. Starioa ili gjedovina kne^evske
ogorske dinastije Petrovii^-NjegoSa. — Pi�e za Oehe Vid Vuletid-Vukasovid, ^asnik Danilova Reda itd.
va fac-simila. NAlezy a zpr^vy. V Semonicich u Jarom^re, Ludvik Snajdr. Jak zachriinime ztrouch-
M lezby. — Literatura: Vdlka z roku 18<)6. v Cechdch. — Fr. Robin. Kapesni Slovnlk francoQzsko-
k<*. Sestavili dr. Jan Herzer a prof. C Ibl. Kntechismus D^jin umeni. Napsal Josef BraniS. Zbi6r
idoniosci do antropologii Krajowci. VydanJ KomiaJ antrop. Akademie nauk v Krakovd. Dil XVIIT.
Krakov6 18?5. — Doslov. Na odgovor neoborivim opazkama prof. B. Poparida napisao je:

Dott. Luigi Cesare de Pavissich rodjeni Makaranin broSuricu pod naslovom: Epistola al
jnor B. P. profepsore al Ginnasio di Spalato, auto re d' un opuscolo slavo sulla prima versione
iana dell' Opera: Die Begno Dalmaiiae et Croatiae di Giov. Lucio Tragnrieuse. Udine. 18%.
ktr. u 8-ni.

Na to nije nstao du2an prof. Poparii5 nego mu je odvratio silo za oynjilo potukavSi ga do nogu
gom broHurom pod naslovom: Opet o talijanskom prevodu Lu6r6eva djela De Regrno
Imatiae et Croatiae (Odporuka na „EpistoIu" Mods. PaviSida). — Nakladom „Biha^a'' Hrvat-
^ druitva za iztra^ivanje doma6e povjesti a Spljetu. Ciena 30 n5. U Spljetu 18%. 32 str. u 8-ni.

Dr. Ivan Bojnid^id Kninski — Grbovnica kraljevine Slavonije. PreStampano iz
Mtnika hrv. arheoloSkoga druStva". Nova serija. God. I. Zagreb 18%. 15 str. u 4-ni. Sa bojadi-
>iii slikom i tri fotolitografiCne alike u tekstu. Osim <51arika o grbovnici kralj. Slavonije preStampan
I toj broSnri iz istog svezka „Viestnika^ od istog spisatelja dlanak r,Sfragisti6ka iztraiivanja", kojema
iftdaju krasne dvie slike pe6ata kralja Karla Dra(^koga.

IIpocxaBHa cnoMeHHqa HeTHpHCToroAHmH>Hqe 06o;^cKe IQTaMnapH^'e. Hn^^no IIpocjiaBHii o/^6op.
miLe, ^pseaBHa niTaMpapFJn. 1<^95. 289 str. u 8-ni. Sa 7 fotolitografi^nih tablica, na kojima je sedam
a kamenitih spomenika romani^kog sloga, od kojih je na trojici dvoglavi srbski orao, ^etiri su urc-
i nadatopine, jedan je s naopaka naslikana podstupiua, sdru^ena sa po^etkom debla, jedan je
virenaplo^a, a jedan ulomak. Po Marijanu Bolici, koji je g. 1614. Stampao u Mlecima avoj izvjeStaj
utovanju po Cruoj Gori, kaie odbor, da su to ostanci dvora Crnojevida na Cetinju, i da �e joS
iju na Cetinju. neki uzidani u manastiru i manastirskoj crkvi, a ostali i viSe drugih u knjizi ne
jkanih, da se nahode pred novom dvorskom kapelom. Svakako su to zlameniti graditeljski ostanci
dni saduvanja.

B. ^cCpyoicfi. MaTepHaJiH no apxecjiorHHTa na Ei>jirapHH. — Posebni otisak iz ,.C6opiiiiKa
tapo^Hii yuoTBopcHiiH nnywa h kuhhchuuh". kh. XIII. Cc'I'Uh. ^i>)>HcaBua ncMaTHui^a. 180G. 45 str. u 8-ni.
8 tablica i 10 u tekstu fotolitografisanih slika. Knjiga sadri^i pet sliede<5th spisateljevih priloga:
C^jiwh Ha uiuu^umz ez TpaKUH u Musuji. Omh'p urn nemo na Nt/mphaeum do c, Ca^aduuoeOy Tamapz-
tapdsKuuiKo, II. TpoKuiicKu KOHuiiifu. III. PfctHu nuMemHUifu u nadnucu, IV. Tpu dpeeHoxpucmu-
Ku uaduucUf omxpumu do ifzpxeama ce. Co^iih ez cwo^iuyama, V. CmapO'6z^aapcKU naduucz omz
nomoccKUH Manacmvpz. Vrlo zlamenit je starobugarski nadpis iz razvalina starog mauastira u Ba-
iTU, koji se ^uva u sofijskom muzeju, a po prvi put ga sa fac-siraile-om izdaje u svojoj knjizi rav-
slj istog muzeja, veleud. g. V. Dobruski, po^astni 61an na�ega druztva. U nadpisu kaie, da je pa-
irha „Bct5n> 6.\'brapoM'i�" osnovao manastir u vricme bugarskoga cara Mihajla Asijena, koji je vladao
god. 1246. do 1257. i darovao je istomu manastiru selo BatoSovo. Temeljito prou^ena i obskrbljena
>gobrojnim slikama je i prva.razprava o bogosluiju nimfii u staroj Trakiji i Miziji, sada�njoj Bugar-
i. >ii od srdca destitamo g. Dobruskomu na tako krasnu uspjehu!

Schriftquellen zur Geschichte der karolingischen Kunst. Gesammelt und er-
ert von Julius von Schlosser. Wien. Verlag von Carl Graeser. 1896. 482 str. u 8-ni.. Krasna je to
u^a knjiga za povjestni^ara srcdovje^ne unijetnosti u karolinzko doba. IJ njoj je u obseinim izvad-
a pribrano sve, ^to je do sad pozoato, da su spisateiji karolin^kog doba ili malo pozniji napisali
mjetnickim spomenicima, navlaS graditeljskim i slikarskim, koji su postali u karoliniko doba u
afkoj driavi u obSirnom smislu rieci, dakle u Njema^koj i u Francuzkoj. Pri kraju obskrbljena je
knipuloznom pomnjom sastavljena knjiga sliede^im veleznamenitini i udobnim popisima i kazalima:
*opia mjesta. II. Popia osoba i stvari. III. Popis svelaca. IV. Imena umjetnika. V. Glossarij teh-
ih izraza. Ta je knjiga tek novi svezak biblioteke izvora za povjest umjetnosti i umjetni6ke lebnike,
JQ je u Be�u zasnovao bio nama dobro poznati pokojni Rudolf Eitelberger von Edelberg, te ju
luurtavlja veleu^eni gosp. Albert Ilg, podporom austrijskog c. kralj. ministarstva za bogo^tovje i
avu.

UredniStvo.



^^"feijwf



f

Nekrolog,

r ad je bilo uprav sloieDo sve gradivo za ovaj broj na�ega ■
\ pisa, sXiie nam iz Staroga grada na otoku Hvani tu�na i m
' viest, da je on(^e dne 19. listopada t. g. preminuo u Gospc
podpredsjednik na�ega dni^tva, umirov^eni prvi ravnalelj narc
hrvatskog arheologickog muzega u Zagrebu, pravi 61aQ ju(
venske akademge znanosU i umjetnosti od pjezina postanka, dopisyjui
beCkoga srediSnjega povjereustva za iztrativanje i uzdriavanje starih ai
skih spomenika u Be�u, arheologi�kog zavoda u Rimu, srbskog ui
druitva u Biogradu itd., slavni spisalelj prve jugoslavenske numizm
�etrnaestgodiSiiji urednik „Yiestnika hrvatskog arkeologiAkc^ druitva* i
grebu, neumomt uredjivatelj uprav monumentalnih .Monumeata spec'
historiam Slavorum meridionalium', u koliko se U6u odnoSaja izmetjji
noga Slavenstva i mletaCke republike, jedan od plodnijih brvatskih knjiie
i uCenjaka



Prof. Don Simeon Ljubid



u 75. godini svog trudoljubivog givota.

Rodio se u Staromgradu na otoku Hvaru dne 24. svibnja 1823- 1
je Skolu izudio u rodnom mjestu, a gimnaziju u Dubrovniku i Spljet
odabrao svefeniCki staliS izu�ivSi bogoslovje u Zadru i zarediT�i s(
2. veljaCe 1847. godine. Ved za rana poCeo se je baviti hrvatskom naro
poyjesti i jezikom. Prve je svoje znanstvene i knjiJevne elanke objeic
u ,Zori Dalmatinskoj" i gDalmazia". Najprije bi namjeSten kao du
pomo(;nik u rodnom mjestu. Tu je stao marljivo sabiraU stare grCko-d
tinske novce, grfike i latinske nadpise, te je sve to viSe prianjao uz j
logijske nauke. God. 1855. podje u Be�, gdje je slu�ao predavanja Mit
i Jagera. God. 1857. bio je profesorom gimnazije u Spljetu, 1858. Cu'
tamoSnjeg muzeja. 1861 — 63. profesorom na gimnaziji u Osieku. 1863
na Rieci. 1869. izabran je za Cuvara arheolog. muzeja u Zf^rebu, a



— 187 —

vrdjen je za ravnateya, kakovim je ostao do godiae 1892., kad je bio
lirovljen. Od tada je 2ivio u svojeni rodnom mjestu, gdje uz liepu kudu
a�e uprav dogradio i kapelicu sv. Simuna sebi za mauzolej. Nemila kro-
na bolest, neizljeCiva nefrita, muCila ga je za dugo doba, dok ga nije i
sve skonCala. Jo�te kao gimnazijalac pokazao je bio svoju veliku marljivost.
klonost na knji2evan rad. Iz poCetka pisao je talijanski i hrvatski, ka�nje
no hrvatski. Clanci, brosure i razprave, �to jih je pisao u mladjim godi-
ma po raznim politiekim, knjiievnim i znanstvenim fiasopisima, tako su
logobrojne, da 6e se samo velikom pomnjom modi prikupiti njihov popis.

Ovo su zlamenitija njegova djela na talijanskom jeziku:

1. Niimografia Dalmata. Vienna 1851. (Iz arkiva beeke akademije znanosti.)

2. Dizionario biografico degli uomini illustri rl�*lla Dalmazia. Vienna 1856., str.
> u 8-ni.

3. Stucit archeologici siilla Dalmazia. Vienna 1859. (Iz arkiva bccke akad. znanosti.)

4. In risposta al Prete Gins. Cappelletti Veneziano, intorno S. Simeone e la storia
eziana dello stesso. Venez'a 1800.

5. In risposta aH'opuscolo del sig. Vincenzo Duplancieh col titolo: „della ciyiltii
iana e slava in Dalmazia''. Venezia 1861.

6. Intorno la questione Dalmatiea. Venezia 1861. (A Nieol6 Tommaseo a Pirenze.
In risposta al Sig. Gius. Ferrari-Cupilli. — Intorno Telezione del deputato di Lesina-

taveeehia Girolamo Maechiedo. — Eisposta al diseorso detto nel eonsiglio deir irapero
1 settem. 1861 dal deputato dalmata Lapenna.)

7. Gli. uliimi success! di Alberto di Valdstein narrati dagli ambasciatori veneti.
tona 1872. (Iz arkiva becke akademije znanosti.)

8. Brani inediti della Divina Goromedia tratti da un codice deirArchivio Veneto.
lova 1866.

9. Faria Citta Vecchia e non Lesina. Pietro Hektorevic Cittavecchiano e non Le-
nano Zagabria 1873.

10. Dispacci di Luca de Tolentis vescovo di Sebenico e di Lionello Cheregato vescovo
Trail nunzi apostolici in Borgogna e nelle Fiandre 1472 — 1488. Zagabria 1876., str.
u 8-ni.

11. Notizie naturali e storiche sullMsoIa di Voglia eompilate dal Dr. Giambattista
)ich. (Iz „Rada" knj. XXXVII.)

Njema^ki je napisao :

Der Fund rdmischer Goldmtinzen aus dom ersten Jahrhundi^rt dor Kaiserzeit, gemacht
Semlin in der kroatisch-slavonischen MilUiirgrenze am 16. Dezembor 1875.

Poglavita njegova hrvatska djela jesu:

1. Eibanje i ribarsko prigovaranje i razlike stvari po Petru Hektorevicu. U Zadru 1846.

2. ObiSaji kod Vlaha u Dalmaciji. U Zadru 1846.

3. Staro dalmatinsko lyenezoslovje. U Zagrebu 1852. (Iz arkiva druitva za Jugoslav.

iest.) '

4. Kriiobojnici u Zadru. Ulomak iz mletaikog krizoboja 1202—4. U Osieku 1862.

5. Pregled hnatske poviesti. U Rieci 1867. Mai. 8-na, str. 395.

6. Ogledalo knjizevne poviesti jugoslavenske I. D Rieci 1864. II. U Eieci 1869.



— 188 —

7. Vladanje mletaJko u Bieei g. 1508—9. U Rieci 1865.

8. Viestnik nar. zem. muzeja u Zagrebu. U Zagrebu 1871.

9. Popis predmeta iz predhistoriike dobe u nar. zem. rouzeju u Zagrebu. Sa 4 table.
Zagreb 1876. Str. 56 u 8-ni.

10. Opis jugoslavenskih novaca. Sa 20 u mjedu urezanih tabla i dyie alike nadrvo-
rezu. D Zagrebu 1875. 4-iia XXVII i 217 strana.

11. Popis arkeologi^koga odjela nar. zem. muzeja u Zagrebu. Odsjek I. S?ez. I. %i-
patska sbirka. — Predbistori6ka sbirka. Sa 36 tabla. Odsjek II. Svez. I.

12. ^Listine o odnoSajih izmedju juibioga Slavenstva i mleta^ke republike*^, od ni
akademijinih „Monumenta spectantia bistoriara Slavorum meridionalium'' I — ^Y, IX, IH,
XVII, XXI, XXII, a svem 10 knjig&, te uz njih knj. XXIV „Index rerum, personarum it
locorum in voluminibus I — V monumentorum speetantium bistoriam Slavorum meridioDft-
lium" 1893, pa joS

13. Gommissiones et relationes venetae. Tom. I, 11, III iz Mon. spect. hist. SI. m.
knj. VI, VIII i XL

14. ArkeologiSke ertiee. („Rad" jug. ak. knj. I.)

15. Statuta et leges eivitatis Buduae, civitatis Seardonae et civitatis et inaulae Le-
sinae. 1883. Str. 618 u 8-ni.

16. Na obranu pravosti starosrbskih zlatnih novaca. („Bad'' knj. XXXIV.)

17. odnoSajih medju Dubrov(ani i Mlet5ani za ugar. hrv. vladanja u Dubrovnika
(1358—1526). (Iz „Bada" knj. XVII.)

18. Ob oduogajih dubrova6ke sa mletaikom republikom tja do g. 1358. („Bad'' koj. V.)

19. odnoSajib medju republikom nileta^kom i dubrova5kom od po^tka XVI. sto-
Ijeda do njibove propasti. (^Bad"" knj. LIII.)

20. posavskoj hrvatskoj i o zlatnih noveih njezina kneza Serma (1018). (Iz ^Bada"
knj. XLIII.)

21. upraviteljih Dalmaeije za rimskoga vladanja. (^Bad"* koj. XXXI.)

22. Markantunu Dominisu Babljaninu. (^Bad'' knj. X.)

23. VIII. zasjedanju svenarodnoga sastanka za antropologiju i arkeologiju predbi-
stori6ku, drianom od 4.— 13. rujna 1878. u Budimpe�ti. (^Bad"" knj. XL)

24. Pisan spomenik iz dobe hrvatskoga vojvode Branimira. Bazprava I. (nBad'' knj.
XXVI.)

25. Popis prodaja dubrovacjkih iz XVI. stoljecfa. („Starine" knj. XL)

26. PovjestniSka iztraiivanja o Hrvoji velikom bosanskom vojvodi i apljetskom her-
eegu. („Bad" knj. XXVI.)

27. Prilog Jagieevoj razpravi „0 gradji za slovinsku narodnu poeziju". („Bad** knj. XL.)

28. Prilozi k razpravi o Markantunu Dominisu Babljaninu. („Starine" knj. IV.)

29. Prilozi za iivotopis Markantuna de Dominisa Babljanina, spljetskoga nadbiskupa.
(Starine kjij. IL)

30. Bazvod istarski u talijanskom i latiuskom jeziku. (Iz „Starin&'' knj. VI.)

3L Bukoviet jugoslavenskih listiua. A) Srbske listine. B) Tursko-mlet4i(*ke listine.
C) Turske listine. D) Grnogorsko-mIeta�ke listine. E) MIetaSke listine. F) Bosaiiske listine
kraija Ostoje god. 1417. („Starine" knj. X.)

32. Spieilegium monumentorum archeologicorum in terris quis Slavi australes incolunt
repertorum. („Bad" knj. XXXVIL)

33. Spomenici o Stjepanu Malom. Napisao iz mleta^kog arkiva.

34. Marijana Bolice Eotoranina opis sandiaka skadarskog od god. 1614. („Starin6'
knj. XII.)



' J



— 189 —

35. IzvjeStaj francuzkog konzula u Eorunu La Maire-a o dubrovadkoj republic!. (nSta-
ft" knj. XIII.)

36. Skadarski zemljiStnik od god. 1416, („Stariiie" knj. XIV.)

37. Poslanice dubrova5ke na mletaj^ku republiku. (^Starine'' knj. XV.)

38. Novi izvori za dalmatinsku epigrafiju. („Rad" knj. LXV.)

39. Odgovor na njeke primjetbe numizmati5koga lista be(koga o poslu staro-srbskih
tnih novaca. („Rad" knj. XXXVI.)

40. Obznane knjiievne. dubrovafikoj kovnici. (nUad" knj. XVI.)

41. Skroviite rimskih carskih novaca u zlatu iz pryoga stoljeca, odkrito u Zemunu
. prosinca 1875. („Bad� knj. XXXVI.)

42. Minotto: Documenta ad forum julii etc. („Rad" knj. XIV.)

43. napredku arkeologi^ne znanosti u naSoj hrvatskoj zemlji. (^Bad" knj. LXXX.)

44. Borba za glagolicu na LoSinju. („Bad" knj. LVII.)

45. Dva popisa listina (908—1782) glasovitoga manastira sv. Krgevana u Zadru.
Jtarine" knj. XIX.)

46. Libellus policorion qui Tipicus vocatur. („Starine** knj. XXIII.) 1890. u 8-ni
. 91.

(Nastavit 6e se.)




14



IzvjeStaj upraviteljstva

Hryatskoga starinarskoga drnStya u Eninu o drnStyeiioin radn i napredkn,



Zapisnik

devele glavne skupStine Hrvatskoga starinarskoga dni^tva, obdriavane u Kninu u *Vf-
vomu muzeju hrvatskih spomenika*, dne 14. rujna 1896. u 11 sati pr. podne, pod pred-
sjedni^ivom ot. Luigja Manina, uz sudjelovanje Josipa Lovrida kao zamjenika druMvenoga
tajnika i Dragutina Tomi(3a, blagajnika, Frane Radi6a, glavnoga izvjesiiteija druStvenoga
znanstvenoga odbora i Grgura Urlid-Ivanovida, suodbornika istoga odbora i dvadeset-

pelorice dru2tvenih filanova, sa sliededim dnevnim redotn:

I. Pozdravni govor predsjednika.

11. IzvjeStaji: a) tajnika, b) blagajnika, c) znanstvenoga odbora.
III. Slu(^]ni predlozi.

Predsjednik otvara skupStinu sa sliede6im govorom:

VeleStovana gospodo!

Otvaraju(5 devetu skupStinu naSega dru2tva, najsrdaCnije pozdravljam sabrano go-
spodu!

Na svim dosadanjim skupStinama obiCavao sam svoj pozdravni govor popratiti sa
nekoliko riedi, koje sam smatrao shodnim namieniti napredku naSega dru2tva. Prem je
legotno u okviru jednog te istog predmeta viSe puta govoriti, ipak ne mogu da se tcj
du^nosti otmem ni danas, te da ne iztaknem neSto, Sto bi naSemu dru2tva moglo ko-
ristno biti, a to je, o du2nosti mjerodavnih Cinbenika, osobilo naSe Visoke Vlade, da
podupre sredstvom obreta hrvatskih spomenika nastojanje oko razjaSnjenja najdavnijeg
doba na�e povjesti. Da �to kraci budem, kazat 6u, da nema materijalnog ni moralnog
dobra, na koje moderna dr^ava svoje djelovanje ne uprav\ja, koje ona ne uzimlje pred-
metorn i ciljem svojega rada, pa inrialo ono i tekar kasnijim generacijama uharno biti.

Velika je ovo steCevina druge polovine naSega vieka; nafielo je i ideal to �pravne
driave* velikoga uCenjaka njemaCkoga Mohl-a >konstitudonalne monarhije*^ dr^avoslovca
Hluntschli-a *moderne kuUurne drSavet najnovije realistiCne dr^avopravne znanosti. Sada
u sveinu treba drSava da se nastoji prilagoditi duhu i zahtjevima vremena, da bu(te
pokroviteljicom CovjeCanstvu u svim plemenitim njegovim ciljevima; svako dobro i ple-
menito djelovanje treba oko sebe da okuplja. U tomu se dapaCe napredne dri^ave mec^jfl
sobom natjeCu. Danas prosvietljeni i kulturni narodi ne strepe za svoju bududnost, o
slalnosti, da 6e kulturom svim nepogodam mo6i odo^eti. Znadu to dobro modeme d^
2ave, pa za najglavniji cilj stavljaju: da prosvjetu podignu, a prosvjetom da blagcslaiye
i moi utvrde. Vierne tomu na5elu, usredotoSuju one svoju glavnu cyelatnost oko zna-
nosti i umjetnosti. Zavodi se od najni2ih do najviSih podi^u, crkve, mazeji se grade,
ueenjaei uzgajaju i u zaStitu uzimlju i medju sobom se natje^u, koja <5e ih viSe i boljih
imati. I najmanji kuti6 i najneznatnije seoce dobrim je poljem, gdje �modema dr2avJi�



k



— 191 —

ie sYOJe sjeme prosvjete. SrediSte, pokretafi djelatQosli takove dr^ave, jesu znanost i unyet-
ist; a gdje se one same pomo(5u raznih druStvenih odnoSaja ne mogu da podigQu, podi2e
1 dr^ava; g^e su nikle a klonule, ona jih uskrisuje, gdje jim pomod treba, ona jim
obilato pru2a. Budu(5 da kultura u svojem zamaSaju obuhvada sve grane znanosti i
ijetnosti, kao raedju sobom suvisle i cjelinu saCinjavajude: gc^je joj nedostaje tako
Dstrane podloge i gdje se samo pojedini ogranci tog granatog slabla njeguju, tu o
ivom kulturnom 2ivotu, a dosljedno i o pravem blagostanju govora ne mo2e da bude.
(tju raznim znanostima nositeljicama kulturnoga Xivota, poviest, ta, po Ciceronovoj
inicyi: * testis temporum, lux veritatis, vitas memoria, magistra vitae, nuntia vetu-
ti$€, zauzimlje preodlifino mjesto. Glavna pak pripomo<5 povjesti jest arheologya.

Taj je razlog potaknuo moderne driave, da arheologiju kao znanost u kulturnom
)bu ozbiljno, pod svojim okriljem njeguju. Za to ima po svuda prlnyera, kako se
irodavni dinbenici brinu ne samo oko slarina svojih dr^ava, da li 6esto ulaiu velike
Ikove za sabiranje istih po inozemstvu.

Medju >moderne kulturne dr2ave� brojimo i naSu Austro-Ugarsku monarhiju. Do-
dno torau nazivu i u medjaSima njezinim, uz druge znanosti i umjetnosti, uz druge
Lurne ustanove, i arheologidka znanost bri^no se njeguje u naSoj monarhiji i ako ne
toliko, kao kod drugih velikih evropejsfcih dr^ava.

SrediSnje povjereniCstvo za saCuvanje i uzdr^avanje umjetnidkih i povjestniCkih
inenika u BeCu priliCno djelalnost razvija, kao Sto i dr^ava na njezine predloge go-
ije troSi znatne svote. Nego 2ao mi je, Sto sam u interesu naSega podhvata pri-
ran kazati *clara voce ut ah omnibus audiri possimus*, da u naSoj AridiYi starine
ega hrvatsTcoga naroda, ti najrje^itiji podatci za na� krstni list, ne samo nisu od
rodavnih Cinbenika briino obradjivani, dali, kako sada stvari stoje, skoro su pre-
li, a to ne bi moralo biti ni rad moderne arheologiSke znanosli, ni rad obdenih na-
nostnih obzira, ni rad na�ih posebnih hrvatskih narodnih prava i zasluga.

U koliko starine, koje je naSe dru2tvo u cilj svoga rada stavilo, zahva($aju navlaS
a od naseljenja naSega naroda u ove ju2ne prediele do pada narodne samovlada-
B, dakle upravo ono sredovjeSno razdoblje, koje je kod svih naroda najslabije spo-
Eiicima zastupano, pa zato one moraju zanimati sve Ijubite^je arheologije bilo kojega
oda i drjteve. Kad se ne bi jednakim marom, ako ne i vedm, obrac^jivala i ova doba,
:oje naSe dru?ivo zasjeklo, ne bi se moglo kazati, da je arheologija u naSoj driavi
tavno obradjivana.

Nego kojim na^inom da dr^ava doc^e do poznanstva va^nosti naSih spomenika za
iest umjetnosti, ako ne sredstvom u predmetu slrukovnih svojih organa, a to je
istvom izvjeStaja *Sredisnjega Povjerenstva^ za saSuvanje i uzdr^avanje unij. i povj.
raenika u Be6u. 2ao nii je, Sto i to moram navesti, da od postanka naSega druSlva,
) u prvatac samo cigli Clan spQmonutog �Povjerenstva� kao takav bio je daskom
idi naSe iskopine, kasnije nikad i nitko, po 6emu se mo^e suditi o naklonosti nje-
oj prama naSim spomenicima, te se mo^e nagovieSlati, kakove obaviesti �Povjeren-
3� mo2e driavi davati, kad ni samo nije smatralo va^nim, da se o njima oba-
k5uje I

Ne sumnjam, slavna skupStino, kad bi se naSe druitvo, obzirom na znamenitost
ifa izkopina, obratilo za novCanu podporu stranim drzavama, gdje se arheologiclika
nosl u vedoj cieni dr2i, da bi naSlo izdaSne podpore. NaSa dr^ava imala bi i zato
upirali najizda5nije obret naSih sredovjeCnih spomenika, da se ne izlo2i pred stranim
jtom, koji kad bi u poznanje do�ao, kako je naSe mala�no dru^.tvo skoro ostavljeno
jim snagama, taj nehaj sa strane dr^avc mogao bi se mnogovrstno od stranaca lumaCiti.



— 192 —

Nego posebna naSa narodna prava i izvrslne usluge, �to je dr^avi naS narod dink)
i svecijer fiini, zahtieva neSto vedeg pieteta prama na�im narodnitn najmilijim aspo-
menama. NaS Qarod svojevoljno izabrao je g. 1102. ugarskog Kolomana, a opet g. 1527.
Ferdinanda I. za svoga hrvatskoga kralja. Jedan i drugi pred Bogom i povieSdu zakleSe
se za se i za svoje nasliednike, da 6e ^uvaii neoskvrnjena sva naSa narodna prava.
Pietet prama nadim narodnim spomenicima nlje trebalo da bude kodificiran, poSto je o
prirodi, da evak svoje mile uspomene Ijubi, a ono Sto je naSemu narodu sveio, to mora
da i dr^avi bude milo. NaSi spomenici, koji lei^e u ruSevinama, toliko sa mnogobrojni,
da ono, Sto je na$e druStvo sretno nadelo, to 6e istom nastajude geoeracije dielom krqu
privesti. Prama zamaSitosti naSih izkopina kao da snage naSega naroda nisu dostatne,
u koliko jib izcrpio u tolikim drugim kulturnim ustanovama, �to siromah sam od svojih
zalogaja morao ustrajati, te jih i danas uzdr2i.

Kakove erne misli ne moraju se naSemu narodu namedati, kako to 5esto i mene
naskadu, ako bolje promisli ono, o 6emir sam ja na dugo razmiSljavao i gorko osjedao,
da njegova slavna proSlost, da najljepSi dokazi njegove uljudbe, velidine i samostalnosti
u niSevinama danomiee propadaju ili jih zlobna ruka uniStuje. Ne 6e li mu iz duSe
vapaj izbiti: *ah da imam svoju narodnu vladu, ona hi pojmila, koliko vriede ga enanosi
i narodnu poviest naSi spomenici, te ne bi ialila ni truda, ni blaga, ni gJtUa, da jih
/sahiti Sim prije otme! . . . Kad pomisljam na nehaj, o komu razpravljam, tad mi se iivlje
pred om predstavija sirotinstvo na�ega naroda ; tad svaki put sa naSim slavnim pjesmkom
gorko'osjedam: >Za tudjinea nista nemaS — Tudja majko, kad te moli, — Tudje diete
tvoje nije�. — Tim mu grozne suze dvye — Niza lice kapnu doli.

Slavna skupStino, naSi slavni spomenici u ruSevine dospjede prvi put, kad dbS
narod morade svojim junaCkim prsima odbiti od Evrope bujlcu divljih Tatara; drugi
put, kiad morade odbijati kroz stolje^a nasrtaje jednako divljih Turaka, pa sad, kao iro-
lyjom teSkog udesa, oni, koji su pozvani, da mu prvi vidaju stoljetne rane, da mu po-
mognu dodje do samosviesti da dim prije, eto kao nehajno ove naSe i i\jegove napore
gledaju ! To na9 narod mora doista duboko boliti i tim viSe, u koliko je sviestan svoje
odanosti prama dr^avi, pa mora da mu se pred o5ima erne misli redaju.

Slavna skupStino! Kada bi bilo zgodna nadina ovo naSe kulturno pitarge donieti
pred noge N. V. NaSega Premilostivoga kralja, te mu predoCiti, da njegov previemi
Hrvatski narod, koji je njegove predSastnike izabrao slobodnom voljom za svoje krajjeve,
te Im povjerio udes svoje srede i blagostanja, da je taj narod imao svoju slavnu proSlost,
koje uspomena sada u ruSevinama Njegovu milost deka: doista tada bi Mu se ra^a-
snilo, da hrvatske narodne velmo^e, vojvode, 2upani, knezovi, banovi, kraljevi i drugi
mogudniei u tim ruSevinama zaslu^enu poStu dekaju, oh, ne samo da bi iz obzira prama
vainosti ove arheologidke neobradjene periode uCinio ovako, kako � Njegov slavni d^&i
Frano I., kadno sretne prigode svoga pohoda u Dalmaciji g. 1818. zadu^jen bogastvom
ove na�e zemlje na arheologiCkim (rimskim) predmetima, navlastito na Solinu, upoznao
potrebu, da se u Splitu muzej ustroji dim prije, a u Solinu da se izkapapja na korist
istoga zavedu*, nego uvaiujud bezprin\jernu lojalnost naSega naroda prama Njegovu
Prestolju, dao bi naSemu narodu joS jedan dokaz svoje blagonaklonosti, te bi onaj Cas
prestala svaka na�a zabrinutost za nacin i sredstva, kako da na�a proSlost na spome-
nicima odsle bude naJuspjeSnije obradjivana, a naSe jadikovke bi sasma utihnule!

Evo, slavna skupStino, nanizah samo nekoliko razloga, rad kojih, mislim, naS narod
ima pravo, da se pozivlje na naSu vladu, da nam odsle izdaSnije podpomogne raagaS-
i\iivati naSu proSlost na spomenicima.



^

1



— 193 —

Tra^imo pomo6 od nje prikladnu, prinyerenu njezinoj mo6i . i ugledu, primjerenu
njezinim zadatcima, kao razsadnici prosvjeie u prosvjetnom vieku: brzu pomod o5eku-
jemo, jer *bi8 dot qui cito datt^ kaSe joS stari Syrus. �to traSimo, ne tra2imo na te-
melju prava, crpljena iz zraka il iz abstraktne filozofije; Ira^imo to kao pravo, koje se
je za znanost u modemoj, kulturnoj dr2avi ve6 stvorilo i ako joS nije dan blizu, da,
sliede<3i naravni razvoj ostalib prava. kodificirano i sankcionirano bude; 2iye to pravo
u sviesti i porabi modemoga vieka; pa to pravo ne smije 1 uzdamo se ne 6e ni nama
zakradeno biti; tra^imo to pravo napokon kao Hrvati, kao ona socialna grupa u ovoj
dr2avi, koja je dosta toga za nju ufiinila i koja ima mod, da to pravo i dobije, jer i
mo6 tu veliku ulogu igra — koga vi�e ide, viSe mu se daje — ^unusquisque tantum
juris habet, quantum potentia valet ^^ ka^e dobro Spinoza.

Nego, slavna skupStino, i ako iztakoh svoje nazore o du2nosti dr2ave, da na$ pod-
hvat unapred prama nadim potrebama podupre, te i ako nas nada zaokuplja, da (5e
dr2ava usvojiti ovu naSu kulturnu potrebu, ipak da tamo svu nadu ne bi polo^ili, te
nam se dogodilo kao onomu *Sto zacinu iz sela ceka*^ uprimo, da tobolje nademu na-
rodu velevainost naSih spomenika predo6ujemo, da mu u vjernoj slid iztaknemo osku-
dicu nov^anih sredstava, a stalan sam, da kad bolje i jedno i drugo pojmi, da 6e i
obilnije svoju blagodarnu ruku pni^iti.

Slavna skupStino, naS narod, Sto mu se ne smije u grieh upisati — nije jo� u
pravom zamaSaju shvatio veleva^nost svoje pro�Iosti, koje mu tuma6 u ruSevinama le^i,
nit li silne probitke, �to mu odtale imaju proizte6i, kao ni ogromnost sredstava, Slo se
za taj obret zahtievaju. Mo^emo kazati, da je malica, i to veoma neznatna malica, koja
ovu velevai^nost pojim^je, pa zato kod naroda nije ni moglo nastati ono uzhidenje, koje
bi ina6e bilo nastalo. Ho6e se naSemu druStvu jo3 velikog napora, da svomu narodu
pru2i opipnih dokaza, kao �to su nam predmeti naSih spomenika. Ako je izpravna moja
tvrdnja, da naS narod nije pojmio ovu veleva^nost, tad dosliedno nije mogao ni on\jeriti
ogromnost sredstava, �to se za naS podhvat zahtievaju.

Za to, prama svomu dubokomu osvjedoCenju, mi 6emo narodu svomu neprestano
predodvati veleva^ost na�ih spomenika i ogromnost sredstava, koja nam za njih trebaju.

Kad bi naSe rodoljubno novinstvo svojim predplatnicima samo po 10 nov6i(5a
povisilo predplate i poklonilo ih za hrvatske starine, eto svake godine novih odkopanih
ruSevina. Kad bi povjerenid �Matice Hrvatske* takodjer po 10 ili 20 nov6. od danova
u istu svrhu pobirali, eto i odtale novih spomenika na svjetlost. Kad bi naSe obdne
jedna na drugu po 10 for. uvrSdvale godiSnje u svoje proraCune za hrvatske izkopine,
6(0 opet izdaSne podpore naSemu podhvatu. Kad bi se samo za deseti dio uzaludne ^e-
stitke na mladu godinu umanjile, a taj prihod dru2tvu poklapjaO; dru2tvo bi daleko
Ijepde destitke sa novo-obretenim spomenicima moglo svake godine svomu narodu slati.
Ovim i sli6nim na^inima dalo bi se na�oj stvari veoma dobro pomoci, a da se narod
i ne sjeti kakvih 2rtava u ovako vainu ustanovu doprineSenih.

A vi, gospodo, koji ste se s podaljega amo potrudili, kad se u svoj zaviCaj po-
vratite, zauzmite se novim silama za nove potrebe ovoga narodnoga kulturnoga pod-
hvata. Gdje prosti narod ne mo2ete oduSeviti znanoScJu, a vi ga oduSevljavajte i potidte
patriotizmom. Ne budi vam zazorno to svakom prigodom, na svakom mjestu izticati.
Za^jite mecUu narod, kupite i najmanje obole njegove; za svetijega Sto mu^no da se
sad 2rtvovati ima, redte mu, da taj obol od njega traie neumirene sjene predja nje-
govih ; ka2ite mu, da to od njega zahtieva stara slava njegova, koja ho<3e opet da pro-
sine novim qajem.



— 194 —

Mi pak obe($ajemo, gospodo, da ne cerao Stedili muke ni tnida, ngedna nam Mn
ne de te2ka biii, na� rad, naS 2iyol posvetismo narodu naSemu i njegovoj prosvjeti. A'
Bog neka nam blagoslov svoj dade, da nasi trudi urode dobrim plodom za znanosl i
domovinu naSu. Tako budi!

VeleStovana gospodo, slavna skupStino!

Prem je odmaklo kratko razdoblje od saniih devet mjeseci od zadnje skupStine,
i prem druitveno upraviteljstvo obiSaje u druztvenomu glasilu �S. P.< obielodanjivali
Iromjesefino izvje�6e o druztvenomu radu i napredku, ipak, u ovoj svetdanoj prigodi,
kao zamjenik dru2tvenog tajnika, koji se je zadnjeg vremena odselio iz naSe varofii, sma-
tram nu2dnim, da slavnu skupStinu podrobnije obavjesstim o dru2t?enomu radu i na-
predku kroz lekudu godinu.

Preinake naSih druZtvenih pravila, uCinjene na zadnjoj dru^ivenoj skupSUni, niesu
dobile od Visoke Viade u Zadru zakonite potvrde, kako to Visoko Namjestni6tvo veli,
rad sliede6ih razloga:

>1. Nije naznadeno, kako bi se podupiralo u smislu zadnje toSke �-a 12. pomno-
isLuie zbirke hrvatskih starina u narodnomu zera. arheologi^komu muzeju u Zagrebu;

2. �to se Me odredbe prve i druge toCke �-a 16., po kojoj druZtvena imovina imala
bi u sludaju razpusta eventualno pre6i najprije u vlastni^tvo Dalmatinskog zemaljskog
odbora, valjalo bi prikazati izrifiitu pismenu privolu istog odbora na ovu ustanovo, a
kojem slu5aju postala bi zadnja to�ka redenog �-a suvi�nom.€

Oba navedena razloga, s kojih niesu preinaCena pravila dobila zakonite potvrde,
odnose se na arheologiCki muzej u Zagrebu, t. j. o naCinu, kojim bi druZtvo nastojalo
oko pomno2anja u onomu muzeju zbirke hrvatskih spomenika i ob eventualnosti, da bi
dru2tvena imovina u sluCaju razpusta mogla pripasli istomu muzeju.

Od postanka naSega dru2tva iz sredine njegovog upravileljstva postojano podria- :
vana je misao o pomno^anju zbirke hrvatskih spomenika u narodnomu aiiieologi^koma i
muzeau u Zagrebu, pomocu izkopina naSega druZtva. Upraviteljstvo duboko uvjereno^ j
kako kod svakog naobra2enog naroda smatraju se najljepSom narodnom slavom njegovi
najdavniji spomenici, a osobito kad taJ^ovi sponienici podsjedaju na narodnu slavu, slo-
bodu i veliCinu. Pa ako je diSno i po svakog Hrvata utjeSljivo, �to Zagreb, ta, nakon
pada narodne samovladavine, priestolnica svih Hrvata, prednjaCi u svim ostalim pro-
svietnim ustanovam, tako, ako na Cas ne bude mogao prednjaCiti najdavnijim i najslav- j
nijim spomenicima svoga naroda onako, kako skoro prednja^i sa inorodnim spomenicima,
potrebito je, da bude bar imao prilidnu zbirku takovih spomenika, a to rad ponosa na-
rodnoga i rad toga, da hrvatska omladina, koja tamo priti(3e sa svih krajeva hrvatskih
zemalja, da crpi duSevnu naobrazbu, na toj zbirci kao u ^.ivoj slici bude mogla bolje da
razmatra proSlost svojega naroda.

Predugo bi bilo navoditi sve svet^ane sgode, koje su javnosti dobro poznate, kako
je dru2tveno upraviteljstvo tu svoju nakanu glasno nahrcivalo i kako je zato zadnja
druZtvena skupStina sa preinakom �-a 12. jednoglasno potvrdila dosadanje osnove upra-
viteljstva. — Prama duhu spomenutog preinaCenog �-a naSe druZtvo vezano je ne samo
narodnim ponosom, nego i samom pravedno56u. Svakomu rodoljubnomu Hrvatu treba u
prvomu redu da 2ivo na srdcu le2i, da cim prije sto ve6i broj hrvatskih spomenika na
svjetlost pomoli, pa se ti spomenici bud u kojeni hrvatskom gradu fiuvali, najpa^^e pak
u knji^evnom i znanstvenom sredistu hrvatskomu.

PoSto pak naSa brada u Banovini i Slavoniji na korist naSega druftva doprinose
znatne novcane podpore, to je i pravedno i pristojno toliko obzirom na iztaknuto drui-



— 195 —

no razpoIo2ei\je, koliko i na prigovore podignute od strane Visoke Vlade, da slavna
ipStina danas nadje srednji put, kojim bi se udovoljilo i pravedoosti i narodooj po-
bi i navedenim vladinim prigovorima.

Po obstoje^im zakonskim propisima svako druitvo treba da ima jedaa � u svojim
ivilima, u kojemu je predvidjeno za sludsgni siloviti razpust dni^tva, kako bi se
Q^venom imovinom imalo razpolagati. Zato i na�e druitvo od postanka svojega imalo
n svojim pravilima �, kojim je bilo odredjeno, kako bi u slu^aju razpusta druStva
ovina dru^tvena imala pripadati Dalmatinskomu zem. odboru u Zadru. Nu dosadaSnja
lizacija odnosnog �-a nije davala podpune jam^evine prama dosadaSi^jemu dni^tvenomu
Sljenju, odnosDomu na samosvojnost hrvatskih spomenika, za koju se je do sada to-

borilo. Zadnja je skupStina �-om 16. na to ciljala, da tu samosvojnost zeyam^i bilo
I, �to bi se naknadno moglo u Kninu ustrojiti drugo dni^tvo, kad bi se uaSe po kojoj
ladi razpuStalo, sa jednakim znanstvenim zadatkom, bilo, da Dalmatinski zem. odbor
le obvezan 6uvaii �Prvi muzej hrvatskih spomenika* u Kninu, kao neograni^^eno vlast-
tvo hrvatskoga naroda nad njegovim njijmilijim spomenicima. Kad se ne bi moglo
tignuti ni jedno ni drugo, ostavljalo je dru2tvo svoju baStinu narodnomu arheolo-
komu muzeju u Zagrebu. Tim je samosvojnost hrvatskih spomenika opet bila zajam(3ena.

PoSto ni ta preinaka nije dobila odobrenja, danaSnjoj je skupStini takodjer zada6a,
zadovolji koli zahtjevu Visoke Vlade, toli svojim naCelima, oznafiivSi u drugom redu
linikom svoje imovine spomenuti Zem. Odbor u Zadru. Po obavjestima, kratkim putem
livenim, Zem. Odbor bio bi razpolo2en dati odmah dru^tvu obvezu, da 6e dru2tv^ni
zej u slu&yu dru^tvenoga razpusta ^uvati kao pokrajinski muzej, koji bi bio upravljan
[osadaSnjem duhu i prama interesima hrvatskoga naroda. Slavna skupStina mo2e za
mimom savjeS(5u da provede svoj zakljuCak prama takovom razpolo2enju Zem. Odbora.

Kako je javljeno u L broju ovogodiSnjega tefisya druittvenoga glasila, dni2tvo je
ijmilo jedno starinarsko zemljiSte u selu Plavnu, gdje je stalne nade dobru uspjehu
zkopinama. Nu kad se htjelo naSeti izkopine, ona silna protivnost sa strane nade ino-
rne bra�e, koja je od postanka dru2tva sistematiCno provac^ana, premda joj dru2tvo
u (3emu nije dalo povoda, pobunila je prostoduSno ondjeSnje seljane i tim je nezako-
m na^inom zaprie^^ila izkopine.

Dru2tveno upraviteljstvo, uvjereno kako je ta pobuna nezakonita, te bi mogla biti

1 primjerom, da se naSemu dru^tvu i drugamo preprieCuje brulalnom snagom njegov
nstveni rad, uteklo se sudu za zakonito rieSenje pilanja Naravno parnica, koju je
aviteljstvo zametnulo sa jednim jakim selom, a ja6im mu kumovima iza ledja, stajati
dru4tvo znatna troSka, ali nije bilo kud; ili tako, ili glupoj sili na svoj lineji podled.

Druitvo je takoc^er kupilo dio zemljiSta u Hiskupiji kod tako zvanog �Kati(5a bajam�,
kojemu le4e va^ne ruSevine, a kako se nagadja, zadnji ostanei kra^jevskog dvorca.
cob, da je nabavljen samo dio zemljista, budu6 se za sada nije dalo ustanoviti dokle
ruSevine prostiru ; nu ipak je u ugovoru utvrdjeno, da vlastnik mora ustupili i ostalo
iljiSte u koliko bi ga druitvo trebovalo pod istu cienu prvo kupljenoga.

D svrhu ovih izkopina trebati 6e nabaviti i drugog zemljista, na koje 6e se odko-
li materijal prenaSati.

Mislimo najviSe 6e biti pote4kod*a kod ovih izkopina, poSto je izvjestno, da se ru-
ine prote^u i izpod dvaju ob6inskih puteva. Ipak gojimo nadu u susretljivost obcJine
Dske, da 6e dru^tvu u tomu pitanju na ruku biti.

Upraviteljstvo je pogodilo jo� jedno zemljiste u Smrdeljima, obdine skradinske,' gdje
nada, da 6e se' na(3i va^nih ruSevina iz doba hrvatske samovladavine.

Priegovori se vode i za nabavu drugog zemljiSta u Otresu iste obcJine.



— 196 —

I

Iz ovog se je lahko uvjeriii, kako naSe starine na sve krajeve domovine naS sta-
rinarski maSklin dekaju, da drulitvo namakne potrebita nov^na sredstva za njihoTc
odkopanje.

Da se ta sredstva namaknu, dru^tveno je upraviteljstvo pri koneu lanjske god^ne
upravilo Visokomu Ministarstvu u Becu proSnju za izvanrednu podporu. SuviSe je molilo,
da bi mu se neznatna godiSnja podpora od 500 for., �to ju dr2ava druitvu od lani
pru2a, povisila barem na 1500 for.

Ova druitvena proSnja sretno je proSla preporuke i obavjesti kod ovomjestnoga
c k, Poglavarstva i kod Visokoga Namjestnifitva, ali je 2alibo2e upala u beCke klanoe,
kamo upadaju i tolika druga naSa narodna i ekonomiSka pitanja tako, da nam je teiko
kazati, kako na naSu pro�nju nije se do sad primilo nikakova odgovora.

DruMvo je i ove godine uteklo se za podporu Visokomu Saboru u Zadru, ali je
onaj ostavio na volju svomu Zem. odboru, da prama svojoj uvidjavnosti pruXi drui^tvu
pripomo<5. Zem. odbor dao je i ove godine samo 500 for., nu zaliljevao je povratak prve
ise od 200 for., na zajam dru^tvu uCeiyeni od 2400 for., te po tomu druitvo je od pod-
pore Zem- odbora u svoje svrhe moglo da potro�i teke 300 for.

Upraviteljstvo proSnjama nije sustalo, nego je tra^ilo, kd �to 6e traiiti na sve
krajeve, gc^je se bude moglo nadati pomodi za svoje ciljeve. Za to je jednu proSnju upra-
vilo i na slavno poglavarstvo slobodnoga i kraljevskoga glavnoga grada Zagreba, a drngo
na visoku vladu u Zagrebu. Poglavarstvo grada Zagreba cienjenim odpisom od 4 kolo-
voza 0. g. br, 23392/IV, izjavilo se spravnim dru2tvu pru2iti podporu od 500 forinla
ali uz uvjet, da dru^tvo sve starinske predmete, �to bi torn svotom izkopalo, ustupi na
saCuvanje narodnom arheologiCkom muzeju u Zagrebu. Na to je druitveno upraviteljstvo
pismom 23. kolovoza o. g. br. 113 izjavilo, kako bi izru5enju svih predmeta narodnomo
arheoIogi6komu muzeju u Zagrebu bila protivna visoka vlada u Zadru, za to da je
drui^vo sklono ustupi ti samo duplikate. Obzirom na ovu zaprieku i na to, Sto svakomu
Cestitomu Hrvatu mora 2ivo na srdcu le2ati, da 6\m prije hrvatski spomenici iz utrobe
zewlje na svjetlost izadju, nadati se je, da 6e slavno poglavarstvo odustati od svoga za-
hljeva i jednako dru2tvu naumljenu podporu pru2iti. U ime zahvalnosti na toliku bla-
godamost, druztvo bi naslojalo torn podporom da provede izkopine na jednom polo&jo
i predmete, Sto se budu naSli, smjesti u dru2tvenomu muzeju kao posebnu zbirku sa
naslovom: „Ighopine izvedene podporom slobodnoga i kralj. glav, grada Zagreba^.

Budu<3 lanjske godine visoka vlada u Zagrebu obalila dru^tvu pru2anu podporu od
500 forinti na samih 100 forinti, upraviteljstvo je to smanjenje podpore uzelo kao nepo- \
vjerenje napram dru4tvu odnosno g. predstojnika bogoStovlja i nastave, te nije smatralo
uputnira, da za ovu godinu prosi ikakove podpore. Nego, budud da su se tu skoro okol-
nosti promienile na spomenutom predstojniCtvu u Zagrebu, upraviteljstvo je nagadjalo,
da 6e se biti i razpolo^eiye prama naSemu dru^tvu poboljSalo, te je opet podastrlo proSnja
za podporu na Visoku vladu, te se sad oCekuje odnosno rie�eiye. — Ako presv. gosp.
predstojnik bogoStovja i nastave bude onoliko naklonit prama hrvatskim starinama, ko-
liko mu bijaSe predSastnik prama inorodnim^ tim de, kad nebi niSta drugo na kulturnom
polju Hrvatskoga naroda privriedio, ostaviti trajnu uspomenu u poviesti svojega naroda,
a to opravdano od njega odekuje naSa prezrena proSlost.

Nasi su se dru2tveni povjerenici i ove godine savjestno zauzimali za dru2tveni na-
predak, a osobito vriedno je iztaknuti bezprimjerni rad g. Petra pi. Akadida u sabiranju
novih 6lanova, a g. Vladimira Ardalida u iztra^ivanju starinskih spomenika U znak pri-
znanja njihova rada, dru2tveno upraviteljstvo odmah sada predla^e, da se prvomu izrazi
pismena zahvala, a drugi da se uvrsti medju dru2tvene dlanove utemeljitelje.



— 197 -

Moiemo radostno iztaknuti, �to ovom godinom poCeSe hrvatski rodoljubi da davaju
ikova vedeg razpolo2enja prama spomenicima svojega naroda, te se poCeSe i u opo-
Lama sje6ati naSega dru^va.

Veliki rodoljub Miho D. Babi6, koji je umro dne 26. veljaCe o. g., oporu6io je
iztvu 4000 kruna, a dr. Ante Starfievid, koji je umro dva dana kasnije, ostavio je
) forinti.

2alibo2e ostavStina pok. Babi(3a uslied raznih spletaka nahodi se u velikoj pogi-
ji, a ona dra. StarCevic^a dru2tvu ima biti izpla($ena iz prihoda njegovog �Doma�, �lo
I ga je narod n zahvalu njegovog patriotiCnog rada poklonio, ali ta izplata sliedit de,
i se izplali dug, kojim je �Dom� obtereden.

U ime vjeCite zahvalne uspomene prama jednomu i drugomu rodoljubu, dru^lveno
paviteljslvo predla2e, da se obje ostavStine kao posebne zaklade sa imeniraa pokojnik^
Juvaju, a samo da se odnosne kamale za dnevne druztvene potrebe smiju troSiti.

Uz to neka slavna skupStina na dast obojici ovih dru^tvenih dobrotvora izvoli
dignuti se i uzkliknuti trokratni : Slava ! (Na Sto skupStinari sa sjedala ustadoSe i jedno-
Sno klikna�e im: Slava, Slava, Slava!)

Prirast dni^tvenih (^lanova kroz t. g. nije ba� znatan bio, ali ipak mal a malo broj
mova raste.

Prispjevalo je druilvu viSe nego do sada rodoljubnih . inilpdara, a osobito je po-
aliti one rodoljube, koji na uspomenu svojih milih pokojnika poCeSe slati milodare za
eatske spomenike. Zaisto, pohvalan naCin izra^avanja pieteta prama milim svojim po-
jnicima prinaSati priloge za odkrivanje starinskih narodnih uspomena!

Sto je joS pohvalnije, ovom godinom po6e5e rodoljubi naSemu muzeju na poklon
iti raznih starina ; a budu li se u taj pohvalni primjer ugledali i drugi, to 6e naS
jzej postati ono narodno uliste, ona svela riznica narodnih uspomena, kojoj de zna-
mitost i privla6iva sila sve to vedma rasti.

Kako je na zadnjoj skupStini drui^tveno upravite\jslvo moglo slavnu skupStinu obra-
vati vieS<5u obrefa spomenika kneza „M^timira^, tako je danas ponosno, Sto mo?.e
Inako radoslnu viest javiti u obretu napisnog kamenog spomenika spominju6eg na-
5a slavnoga kralja „Zvonimira'*, naSasta u crkvici S. Ante u Ostrvici skradinskoj.
ovaj obret dru2tvo je zahvalno toliko svojenm povjereniku g. Ardali(5u, koji je na
)menik naiSao, koliko ot. Rubi Hammeru, ^upniku -odnosne crkvice i g. Mati Lovridu
to, Sto je njihovom rodoljubnom susretljivoSdu druttvo dobavilo spomenik za muzej.
NaSe druitveno glasilo �S. P.�, ciji istoCaj, onako kako i druitveni, obdinstvo je ve-
om zabrinuto�(3u susrelo u sumnji, da li 6e na�e slabaSno dru^tvo modi, bilo sa eko-
miCkog, bilo sa znanstvenog pogleda svojoj zadaci odgovoriti.

Da se druitvo ni u ovomu svomu najte^emu poduzedu nije prevarilo, svjedodi nam

sada objelodanjenih Sest debelih svezaka, kao Sto nam je dokazom, da se je hrvatsko

cinstvo ipak prilidno odazvalo. Kad se uva^i, da je sadriaj �S. P.� skroz znanstven,

to u znanosti, koja je kod naSega naroda bila do sada najmanje ob^ubljena, tad

aitvo mo?.e bez ikakove preuzetnosti i na ovomu uspjehu zadovoljno bili.

Iz izlaknutih dosta utjeSljivih obavjesti dru4tvenomu ^tanju mo2e se slavna skup-

na uvjeriti, da je druitveno upravileljstvo savjestno nastojalo'oko druitvenog napredka,

• . . _j •-_•■•

Predsjednik naknadno izvjeStaju tajnikovu donosi skupStini do znanja odpise Viso-
ga c. k. NamjestniCtva u Zadru, od 9. sieCmja i 19. veljaCe 1890. br. 32.666/V, u kojima
navode razlozi, rad kojih druitvena pravila^ a smislu preinaka na zadnjoj skupStini
iDJenih, nisu mogla biti odobrena.



— 198 —



SkupStina najprije, prama zahtjevima Visokoga Namjestnidtva, izpravija � 12. i
Zatini prelazi na preiresanje nekih drugih stavaka istib pravila, te potia, nego su prai^
uz neke druge izpravke podpuno usvojena, daje se nalog dru^ivenoniu upraviteystvu,
danas izpravljena pravila 6im prije Visokomu c. k. NamjestniCtvu na odobrenje podasl
istodobno, da prama izprav\jemu �-u 16. zaraoli od Visokoga Zematjskoga Odbora D
matinskoga u Zadru pismenu obvezu, da 6e Zem. Odbor, u sludaju rcufpusta druM
druitvenu imovinu u neogranideno vlastnictvo primiti, a druitveni mujeej uedrSavaU
Kninu kao ^PoTcrajinski Mueej*^.

Predsjednik takodjer predlaSe skupStiQi, da se povjereniku Petru pi. Aka(^i<5a u Spl
za njegov pohvalni rad izrazi na ime skupStine pismena zabvala, a Vladimira Ardal
u Gjevrskotn da uvrsli medj Clanove utemeljitelje, �to skupSlina jednoduSno odobrava.

Zaiim druitveni blagajnik Dragutin Tomi6 podnosi sliede<3i blagajni^ki izvJeSl

Ra^un od 5. prosinca 1895. do 13. rujna 1896.

Prihod :

Clanarina utemeljitelja for. 140* —

Glanarina redovitlb � 999-50

Milodari 90*40

Podpora Visokog c. k. Ministarstva � 500* —

� Zemaljskog odbora � 500' —

� Prve hrvatske Stedione u Zagrebu . . . . � 100* —

Predplata �Prosvjeta� . . . > 193- —



Ukupno . . for. 2522*90

Razhod :

Manjak pro�le godine for.

Fotografi6ne sprave

Nabava knjiga

PoStarina, brzojavke i oprema knjiga

Najraovina za muzej

Podvorniku

Gorivo i razsvjeta

Najmovina zemljista u Plavnu

ZemljlSte Kati($a u Hiskupiji

Za izkopine bazilike u Zazvi($u

Razne druge izkopine

Putni troSkovi upraviteljstva i znanstvenog odbora •

�Slarohrvatska Prosvjeta�, 3 broja

Podpora uredniku

Pisarija i risarija

Nabava starina

Tiskanice

Popravak muzcja

Razni nuzgredni troSkovi

Ponije�6e

Razne parnice . , ,



42*46
34—
79-31

104-33

220-—
85-—
3310
35-71

117-87

364-79
67-30

166-79
147989

150-—
5707
95-65
67-05

152-63
4701
29-60
99-24



Ukupno . . for. 3528*80



— 199 —

Dakle ukupno: Razhoda . • . for. 3528*80

Pribo da . . . > 252290

Manjka . . . • for. 100590

Rudui^ da do svrhe godine ima se utjerali redovitih Clanarina i predplata na �Slaro-
atsku Prosvjetu* 1345 for., i ovim 6e se sada obstojecJi manjak podiniriti.

Ra6un clru�tvene ku6e

od 5. prosinca 1895. do 13. rujna 1896.

Prihoda for. 486 —

Razhoda * 34944

ViJka for. 136*56

PrenevSi viSak proSle godine . . > 293*25

Ukupno viSka . . for. 429*81

Zatim 5ila blagajnik sliede<5i podnesak pregledateljft raSun^:

Slavnom upraviteljstvu Hrvalskoga siarinarskoga dru2tva u Kninu.
Podpisani na lemelju zakljuCka dru^tvene skupStine od 5. prosinca 1895. izjavljuju
. su pomljivo pregledali dru^tvene raCune kroz razdoblje od 5. prosinca 1895. do 13.
jna 1896., te isle u primilku i izdatku sravnili, i naSav sve u podpunora redu, pred-
io, da bududa ureCena glavna skupStina, koja se kani obdriavati dne 14. nijna 1896.,
agoizvoli dru^tveno upraviteljstvo u ob(5e, a blagajnika napose, glede spomenutih ra^una
eSili svake daljnje odgovornosli, �to su podpisani i u druitvenu knjigu rafiuna upisali
vlasloruCno podpisali.

Ivan Drafiar. Daniel Spera. Ivan Mlinar.

SkupStina bez primjetbe odobrava dru^tvene racune i daje dru^venomu upravi-
iljslvu absolutory,

Glavni izvjestitelj dru^tvenoga znanstvenoga odbora gosp. Frano Radi(3 6ila svoj
svjeStaj :

Slavna skupStino, veleStovana gospodo!

Odkada je naSe druitvo pomelo izdavati svoj vlastiti casopis, u kojem se objelo-
injiyu druitveni znanstveni uspjesi u iztra^ivanju starina, svaki je 6lan dru^tva obSirno
bavieS<5en o druitvenomu znanstvenom radu; pa na glavnim skupStinama i znanstve-
omu odboru i upravitcljslvu malo �to ostaje nova izvjeSdivati ; nego je u ovim prigo-
ama dobro, da se u kratko svrne retrospektivan pogled na ukupan rad ciele jedne
ru^vene godine, Sto 6a ja evo ufiiniti ba� u malo rieci, da ne izcrpim i onako do sad
nigim izvjeSdima prili^no izcrpljenu pozornost i blagohotnu uztrpljivost slavne skupStine.

U o2ujku mjesecu o. g. pretrazio sani u Komizi na otoku Visu onamoSnju zupnu
rkvu S. Nikole, koja je postala proSirenjem i dogradqjom starohrvatskc benediktinske
'rkve S. Nikole. Na brdu vise Komiie izpitao sam starohrvatsku crkvicu S. Mihovila i
^e daleko od nje, sa sjeverne strane puta koji iz Komiie vodi u Vis, prezlamenitu,
>kruglu crkvu S. Marije iz istoga doba. Tom sam prigodom, uz pralnju, pomoc i troSak
'odoljubnog poduzetnika g. Jakova l3or6i(5a, Komi^anina, ucinio izlet na krasni i glaso-
^U oloCifi BiSevo, te sam na njemu proucio i nacrtao malu i ve(5u starohrvatsku bene-
'iktinsku crkvu S. Silvestra sa ostancima doticnog samoslana. tim cu crkvama ob-
'^rnye izvjestiti u idu6im brojevima >St. Prosvj.�

U Cetvrtak dne 3. t. m. putovao sam u Poljicu do sela Sitnoga i do daljih Du-
>rava, U Sitnomu prouSio sam crkvu Sv. Luke, pa onda prezlamenilu onamoSnju crkvu



— 200 ^

S. Klimenta, o kojoj onamoSnji puk govori, da je prokuratur svih crkava. Jednaidi
sastoje od osraerokutna kubetom pok'rivena svetiSta, sdni2ena sa uzdu2Qom posvo^jei
sgradjom na jednu ladju. Ladja crkve S. Klimenta dvokatna je, a svaki je fait pos?(
baCvastim svodom. Sa oba kata otvortn* je pogled u osmerokulno svetiste. Na
sprat crkve, zar matroneum, vodi stepenica izvanjska. Oko crkve S. Klimenta je
rjnsko grob\je sa stedcima, od kojih su mnogi ve6 posve zapali u zemlju. Najednom,
urezan nadpis po\ji6kim slovima, a na dnigom, u podan spomenute stepenice, ki
mad, dug 1'32 m. Zupska crkva S. Luke u Dubravam, omiSke ob<5ine, je na osnovi
Kraci su kri^a posvodjeni baCvastim svodovima, a razkri^je nizkim okruglim kul
U toj je crkvi grob smederevskoga biskupa Nikole Ugrinovi6a sa dotiCnira grbom i
pisom iz god. 1677.

U pone(^jeljnik dne 31. kolovoza. i.utornik 1. rujna pohodio sam iz Spijeta Oi
da izpitam onamoSnju crkvu S. PeLra u Prikom, koja Je spomenuta u izpravi hr!
skoga kralja Petra SlavicJa od god. ,1074. Ta je crkva posve dobro saCuvana. Sredir
joj je posvodjena krasnim bizantinskim kubetom. U riznici joj je saduvana slika na Ai
iz XIV. vieka sa devet prizora iz muke Isukrstove. svim tim crkvama izniet (5o, akoj
Bog da, slike i opis u �St Prosvjeti*.

MoJ uSenik, kamenar Frano Margeti(3 iz Kordule, nadglednik lufikih radnja u Tkcmi
na otoku Pasmanu, kod Biograda na moru, narisao je na moju molbn pogled sa strane
tlocrte onamoSnjeg slavnog benediktinskog samostana i crkve Svetih Kuzme i Danoui
i poslao mi je uz nacrte jo� i snimljene otiske goti6kih i glagoljadkih nadpisa sa cikTej
i samostana. I te 6e slike i nadpisi biti objelodanjeni u naSem dru2tvenom glasilu.

Sad 6u u kratko da u glavnim crtama prika?.em uspjeh, �to ga je druftveno Upra-
viteljstvo svojom (^jelatnosti kroz ovo 9 mjeseci postiglo na znanstvenom polju i u ko-
liko su se torn djeIatno�6u i darovima dru^tvenih dianova pomno2iIe sbirke naSeg muzeja.

A. Graditeljski spomenici.

1. Kod Katida Bajama u Biskupiji, na mjestu zvanom Kraljske miritie^ gdje je
osnovane nade, da 6e se sblija odkriti ostanci dvorca hrvatskih kraljeva (villa regdis),
naCete su izkopine, te su nac^jeni novi tragovi zidovft, koji se produ2uju preko pula
s jedne i druge strane zemljista, i rek bi da se nadovezuju s velikim sgradjama nazad
godinft odkrivenim na susjednoj oranici preko puta. Tu su na^jeni mnogobrojni veliki
ulomci debelih plod^ od biela mramora, ulomci rimskog sarkofaga sa nadpisom i ne-
koliko uresnih komada graditeljskih, koji odavaju tragove staro-hrvatskog bizantinskoga^
sloga. PoSto se na tom mjeslu spomenici nahode duboko u zemlji, to 6e izkopavanje
dosta skupo zapasti radi truda oko prenaSanja zemlje na drugo mjesto, koje 6e opet
trebovati dobaviti za tu svrhu.

2. U oiujku mjesecu odkopala se je pod nadzorom g. predsjednika zlamenita staro-
hrvatska bazilika u Za^vidu obdine skradinske. titn je izkopinama objelodaDJeno
obsirno ilustrovano izvjeSde u 2. br. ovog teCaja naSe �St Pr.�.

3. U Plastovu kod rimo-katolidke crkve S. Nikole na zemljiSlu Stojana i Luke Do-
brijevida odkrili su seljani u sjev. iztok okrenutu crkvu sa apsidom, koja je taracana
kao nabijenim cementnim mazom.

4. Povjerenik Ardalid naSao je ulomak ciborija otara staro-hrvatske crkve sa slo-
vima : ENDOES . . . pod Otresom kod Ostrvice u oboru Jakova Mandida i poslao ga je
u naS muzej.

5. Xupnik u Promini o. Krsto Maretid poslao je na poklon muzeju ulomak pluteja
sa golubicama i jelenovima, slu6ajno nadjen na groblju B. Gospe u Lukaro.



— 201 —

6. 2upnik Kljakft 0. Marko Laco poklonio je drul^venom muzeju nadstupinu bi-
linskog sloga, nadjena u Balinoj glavici (Municipitim Magnum).

7. (losp. Josip Simunovi($ mladji naSao je pod kninskdm tvrdjavom i darovao mu-
[ dva ulomka, koji pripadaju zlainenilom ulomku pilastra sa nadpisoin STEFATON.
ujitm, 8Q plohorezane tri osobe i neki iiresi.

8. Nekoliko graditeljskih ulomaka iz doba hrvatske samoslalnosti dobavljeno je iz
vna.

9. Dobavljena su dva gradite|jska kamenita uresna ulomka iz kninake tvrdjave.

B. Nadpisi.

1. Onaj na spom. ulomku ciborija iz bllzine Ostrvice: ENDOES.

2. Ulomci joS neproCilani glagoijaCkog nadpisa, nadjeni u Plastovu kod ku6e Tome
nkala, a nabavio jih za naS muzej g. Niko Marin u Skradinu.

3. Ulomak,goti6kog nadpisa XIV. vieka sa uspomenom hrvatskoga kralja Zvonimira.

4. Spom. ulomak sa rimskim nadpisom iz Biskupije kod Kat. Baj.

C. Kovinski uresni predmeti.

1. Gosp. Vlad. Ardalifi, druitveni povjerenik odkrio je u obiini skradinskoj Iri sla-
ska grob\ja: jedno na Le2ai(5a Glavici u Gjevrskom, drugo u vinogradu Mihe Toma-
ida u Smrdeljima, tre($e u vinogradu Save Vrankovica takodjer u Smrdeljima. U
[oliko protra2enih grobova na�Io se je viSe Jcomada liepo izradjenih nanHica i krasnih
da^enib ureSenih hromanih predtneta.

D. Orudje.

a. Kovinsko sredovjedno,

1. Nekoliko komada gvozdenih sjekira, lemeS& i motik^ iz Klanca kod DrniSa.

2. Jedan gvozdeni gjem konjski iz Plastova kod Skradina.

3. Bronzani zvonci(5 iz Va5anih kod Skradina.

4. Bronzani zvondi6 iz Otona kod Knina

[i. Predhistoridko,

1. Nekoliko kamenitih predmeta.

2. Nekoliko bronzanih predmeta.

3. Nekoliko koStanih predmeta.

E. Orudje.

1. Jedan gvozdeni buzdovan iz Knina.

2. Jedan gvozdeni maurickim slogom srebrom ureSeni nad2ak iz RratiSkovaca kod
radina.

3. MaC iz kaSnjega vremena, sto ga je dru?.tv. muz. darovao Stjepan Slavu5i($ iz

koruSna kod Kupe.

F. P o s u d j e-

1. Zemljana plitica iz Supljaje-Rarnuma.

2. Nekoliko eunjastlh zemljastih lonaca iz Plastova, nadjenih kod kude Tome

iikala.

G. K s I i.

1. 0. Marko Caei<5, 2upnik Gradca di-niSkoga, poklonio je druitvu nekoliko kostiju.

H. N V c i.
1. Gosp. Jozip Lovri(3 iz Knina poklonio je dru^tvu 20 komada srebrenih r//i/>r.>-
Ikih novaca, nadjenih u VrliCkoj okolici.



— 202 —

2. U bazilici u 7.aiv\6u nac^eno je i dobavljeno za naS muzej 710 komada srebn4
novaca kralja hrvatsko-ugarskoga Mirka i grada Spljeta.

3. Gosp. Dubravko Tadi6 darovao je dru^tvu jedan bakreni novae cara Arkadij^
nadjen kod Vida (Narona).

4. Dobavljen je zlatni bizantinski novae cara Bazila I. i sina mu Konsfaniiaa DC!
iz god. 869. — 870., a nadjen je na oranici Smokovcu kod Knina.

5. Post. 0. Ivan Cavki(i u Splitu darovao je dru^.tvu bizantinski zlatni novae can
Romana III. Argy-a iz god. 1028.— 1034., koji je nadjen u njegovomu rodnomu mjestn
Divojevidim 4upe dvrljevske i Iri srebrena naSasta u Nevestu, drniSke obdine.

6. Dobavljeno je 5 komada bakrenih sredovjeCnih novaea.

7. Gosp. 0. Simun Mendji�i($, povj., darovao je dru^tvu nekoliko bakrenih dabfm
novaea. |

Drago mi je ovom prigodom javiti slavnoj skupStini, da sam i n muzejn spljetskoni
Qpazio Ijetos prili6an broj staro-hrvatskih kovinskih spomenika, nacljenih u Solina i I
KaStelima, a medju njima navlaS bronzanih ploCica, ureSenih prekrasnim motivim^
hrvalskog ukusa. Ti 6e predmeti po svoj prilici Cim prlje biti objelodaiyeni.

Kako se je staro-hrvatska prosvjeta podigla na ruSevinama staro-rimske i upliTom
bizantinske kulture na predpovjestno kulturno stanje naSih pradjedova, neposredno nakon
njihovog doseljeiya u ove ju^ne krajeve, tako da se uzmognu pravo i dostojno ocienW
proizvodi medjusobnog (^jelovanja till triju glavnih Cinbenika, upraviteljstvo naSega draitTa
u dogovoru sa znanstvenim odborom, ye6 od postanka dru^tvenoga, smatralo je umjestafli^
da se prilikom izkopavanja starohrvatskih spomenika, ,pa i drugdije sluCajno ili nanuontK
na^jeni predpovjestni, rimski i bizantinski spomeniei takodjer privremeno prikupljajo f
sahranjuju. Otud je nastala u naSem muzeju zbirka novaca, nadpisa, klesarskih i gradi-
teljskih spomenika rimskib, pa i ona predhistori^kih raznih kategorija. Bimski kiparski
spomeniei bili su ve<5 objelodanjeni i razjaSnjeni u naSoj >St Pr.� po dru. Patscbui
naSem predsjedniku, a vedinu nadpisa rimskib objelodanio je dr. Patsch u >Glasnih]<
mnzeja sarajevskoga.

Kako je slavna skupStina mogla razabrati po prikazanom kratkom izvjeSdu OT(h
godiSnjih dru2tvenih znanstvenih ste^^evina, ugledavSi se u mnogogodiSnji uspjeSan nA
veliklh kulturnih naroda danaSnjeg doba, Sveda, Francuza, Engleza, Niemaca i Talija-
naca, to sjeverne nam napredne .slavenske brace, Rusa, Poljaka i Ceha, n iztraiivapja
najdavnijih spomenika svojih pradjedova; na^e je upraviteljstvo, u najboljoj slozi st
znanstvenim odborom, i ove godine nadOvezalo svoju skromnu, ali uztrajnu i neumom^
djelatnost k onoj proSastih godina druStvenog obslanka. Ono je naime posvetilo svoju
brigu izpitivanju saCuvanih graditeljskih spomenika i izkopavanju razorenih i sakriveoih
pod povrSinom zemlje; da se uzporedjivanjem jednih s drugima uzmogne do<5i do (^
biljnih, nepobitnih zaklju6aka. Da nastavi prouCavarye slarodrevnih narodnih navlaS
pogrebnih obiSaja i uporabe narodnog umjetnog obrla na noSnju, oru2je, orudje i osotai
ures, dalo je naSe dru2tvo izkopavatL pootvarati i pretra^ivali nekoliko grobova u od-
krivenim starinskim grobljima skradinske obcine, te je postiglo krasnih uspjeha, obo-
gativSi svoje i tako ved od i)rije bogate i dragocienjene sbirke kovinskih predmeta iz doba
seobe naroda i prvih viekova samosvojiiog narodnog ^ivota starih Hrvata u novoj po-
stojbini. Toliko se mo2e mirne duse kazati o sponienutim sbirkama, kad se orojere a
srodnim velikih evropejskih muzeja : sve i ako dosadaSnja izkopavanja kroz kratko doh
od devet godina zivota druztvonoga niesu drugo ve6 prvi sretno uspjeli pokuSaji, p<
kojima se je hotilo pokazati svemu narodu hrvatskomu, mjerodavnim doma<3iro i via
dinim cimbenicima, i)a i cielom naobraXenom svietu, koliko neproeienjivo blago, pred



— 203 —

kr86anskih i krdcanskih starohrvatskih spomenika krije i ^uva u svojim grudima ma-
ieoidEa ova naSa hrvatska zemlja, koja je pripravna da raztvori te bolne svoje mate-
luske grudi tek samopriegoru, po2rtvovnosti i blagodarnoj plemenitoj dare^ljivosti osvie-
Kenih svojih sinova. ^ostnim srcem prisi^en sam otvoreno izjaviti u ime znanstvenoga
;odbora, da su tek pabirci ovdje sahranjenih hrvatskih starina do sad prikazani u naSem
-ndadom dru^tvenom glasilu, pobudili mahom veliku pozornost i oduSevljeno zanimanje
^prqe i 2ivlje medju afienim krugovima tudjih nam naroda, njemadkoga i francnzkoga,
lih dvaju revnih takmaca i suparnika na po)ja sveukupnog znanstvenog napredka, nego
It medju rodoljuhima^ a, ireba istinu kamti, i samim ucenjacima hrvatskim. Nerazu-
iDie?iUu6 hrvatski, jagme se ipak duhoviti francuzki udenjaci za naSom � Starohrvatskom
'Prosv]etom�, o kojoj ka2u, da joj mnogobrojne, razgovietne slike, medjunarodnim, sva-
komu razumljivim jezikom, razSiruju po svemu u6enomu svietu poznavanje starina hr-
vatskih, te mole, da im se u kratko na francezki raztuma(^e ciljevi naSega dru^tva i glavni
qegovi dosada^nji znanstveni uspjesi, �emu se dragovoljnom pripravno�(^u i nasioji da udo-
lolJL I etc su dapa�e ju^er 130 francuzkih putnika iz Pariza, toga srca u6enog svieta,
uuqeravali posjetiti Knin i njegov muzej, da svojim o5ima vide te divne i riedke spo-
menike hrvatske. Samo zaprieke, koje poti^u iz oskudnosti Dalmatin^ke ove krnj-2eljeznice,
De dopusti�e jim do6i, kako su i'wo 2elili. Sinod su pak stigia dva odliCnjaka izme^u
iQih, samo da vide tvrdjavu i muzej. Jutros rano prije zore podraniSe i uzpeSe se na
[ tmljavu kninsku^ taj najslavniji graditeljski spomenik iz juna^^koga doba hrvatskoga,
. odkle mogoSe da razgledaju neopisivu Ijepotu ove prekrasne okolice, te pra(3eni od naSeg
: predsjednika 0. BeIomari6a i veleu6. g. bilje^nika Kambera, koji su jim u toliko bili
" iadi na susret, dod|jo�e u muzej, gdje uz najvede zanimanje pregleda�e na�e divne sta-
: rine, hvaled jih i 4ale($, �to njihovi suputnici ne mogoSe imati njihove srede. Najpotla
' apisaSe u naS novi album svoja imena i osLaviSe izraz svoje zahvalnosti uz obedanje,
ia ne 6e nigda gaboraviti doiehj udinjen Francusima od strane naroda hrvatskoga. Putem
do postaje obedaSe, da de pripoviedati suputnicima o Ijubeznom dodeku, o Ijepoti oko-
lice, zanimivosti muzeja, da de vazda svakog Francuza nagovarati, da putuje Dalma-
cyom i da oba^je Knin, pa obedaSe, da de se i sami do godine povraliti. — Marljivi i
Bztrajni njemadki udenjaci, podamSi s udenog Monakova, odakle je jedan uvaieni sta-
rinar ved Ijetos do�ao bio, da kroz vi�e dana pomnjivo proudava i rise naSe starine u
ovomu muzeju, te nye dovoljno riedi nahodio, kojima da se nahvali velike znamenitosti
dragociepjenih i preriedkih naSih izkopina, pa do rodoljubnog dalekog Mainza, iz kojega
' 86 upraviteljstvo velikog srediSnjeg rlmsko-njemadkog muzeja samo nudja, da de na
korist znanosti upolrebili sva sredstva, koja mu stoje na razpolo^enje i koja mu je
wjetovalo dugotrajno izkustvo, samo da nam u svojem laboratoriju pomogne saduvati
od propasti neke slabo uzdr^ane, navlaS gvozdene predmete, uz jedinu nagradu, da mu
se dopusti saliti kalupe riedjih naSih predmeta, a navla� jedinih u svietu, naSih ostruga;
svikolici objerudke prlgrljuju naSe glasilo i primaju ga u zamjenu sa publikacijama
mnogobrojnih njihovih povjestnidkih i starinarsklh udenih dru^tava.

Smatrao sam svojom neodklonivom du2nosli, da u ovoj prigodi izlaknem navedene
gotove dine, ne hi li tim podrailo to vece zanimanje i Stovanje hrvatskog rodoljubnog
i udenog obdlnstva prama svojim narodnim starinama, torn amanetu narodnomu, i po-
laknuo one imudnije Hrvate, koji i inade putuju u zabavne ili znanstvene svrhe, da
86 potrude 4eljeznim putem i do Knina, davnoga hrvatskog kraljevskog grada, ovog
srediSta stare kulture hrvatske, da posjcte u njemu ovaj didni, i ako skromni, muzej, da
Be vlastitim odima uvjere, kako su u njemu saduvani toliki rjediti spomenici stare slave
i drevDOg 2ivota Hrvata, da zbiija zaslu2uje ime i dast hrvatskoga Panteona, Neka se



— 204 —

nvjere, da nije pusla reklama, da niesu prazne rie^i sve ono, Sto se govori i piSe o
naSem dru^tvu i o postignutim njegovim sjajnim uspjesima, nego da je ono dapa^e do-
stojno i uvaienja i podpore svakoga misaonog Hrvata, ne bi li se osokolilo jia daljnji
rad i prikupilo mu se nov(3anih sredstava, kojima da bude moglo izvadjati krasne sroje
i obse^ne starinarske osnove, na diku i korist cjelokupnoga naroda brvatskoga i na
ubar napredka znanosti o poznavanju kulturnih prilika mladih u Evropn doseljenih na-
roda za prve polovine srednjega vieka.

Da zak]ju6Jm, kazat 6u: Upoznaj sama sebe, moj brvatski narode, upoznaj svoJQ
proSIost, koju ti u 2ivoj slici prikazuju tvoji davni spomenici, omjeri pro�Iost o sadaS- ^
njost tvoju, i oiivjet <5e otuda u duSi tvojoj narodna tvoja samosviest, iz koje 6e ti iza*
vriti nepresuSiv, obilan izvor duSevne snage, kojom da (3uvaS svoje Darodno bi($e n
skoroj buducnosti.

Gosp. Josip Matkovid predla2e, da se glavnomu izvjestitelju znanstvenoga odbora
g. Franu Badidu, u priznanje njegovog neumornog i savjestnog rada, bilo pri iztra4i?anjii
hrvalskih spomenika; bilo rad uredjivanja dru2tvenog glasila, izrazi skupStinska najdublja
zahvalnost.

Na �to se prisutni skup�tinari zanosno odazvaSe stavljenom predlogu, te se u za-
pisniku ubiije^i ova zahvala, a prisutnomu g. Radidu kliknuSe: Slava!

Predsjednik javlja, da je izcrpljen oglaSeni dnevni red, a da sluCajnih predloga nije
stiglo, te se sa toplim rie^ima zahvaljuje gg. (^lanovima, �to su u ovolikoni broju skop-
Stini prisustvovali, a osobito zahvalu izrazuje onima, koji su se iz daljeg na skupStino
potrudili. Jednako zahvaljuje se c. k. poglavarstvenomu upravitelju dru. Frani Madirazzi,
�to je u slu^benomu zastupstvu skupStinu svojom prisutnoSdu pocastio, te uz trokratni:
Xivio N. V. Hrvatskomu Kralju Frapji Josipu L! razpuSta skupStinu u jedan sat po podne.



PRAVILA

Hrvatskioga starinarskoga ciru.:ztvaL.



I. Cilj dru^tva.

� 1.

Cilj Hrvatskomu starinarskom druztvu jest iztra^ivanje, sabiranje, nabavljanje i izda-
vanjc^ starih spojnenika, koji se ticu hrvatske proslosti.

Da taj cilj postigne, upotrebiti ce druitvo sliedeca sredstva:

a) Imenovati ce u svakoin vaziiijera mjestu svoje zastupuike ili Slanove povjerenike,
kojima de biti duinost rovnira sakupljanjem ^lanova i starina, izvjeScima o starinarskim
odkricima i nepoznatim ili propadajucim spomcnicima i t. d. po mogu(fnosti Dastojati, da
uspjeh dfuitva u razgaljivanju i razjasnjivanju hrvatske proslosti bude sve to vedi. Slobodno
je druitvu imenovati svoje povjerenikvi i izvan pokrajine Dalmacije.

b) DniUvo de iraati svoje glasilo pod iraenom „Starohr vat ska Prosvjeta", n
kojeniu de se znanstvenim razpravama tuniaciti hrvatske starine i starija hrvatska povjesi,
te de se izvje�divati o druitvenora stanjii i napredku.

c) Po mogudnosti druitvo de same izvadjati izkapanje starina, pomagati de dmge,
koji bi.se latiH takovih izkopavanja i davati de pripomoc za (uvanje hrvatskih spomenika.

d) Trsit de se samo i po svojih povjerenicih, da se obstojede vladine naredbe q po-
gledu sa{'uvanja starina obdrzavaju i nastojati ce, da se nove u tu svrhu izdavaja.

e) Skrbit ce se, da se javna strukovna ditanja i izlozbe starina po mogudnosti obdr-
zavaju.



— 206 —
VI. Predmeti griavne skupStine.

�6.
Predmeti glavne skupstine jesii:

a) Izbor predsjednika, koji je glava druztva, skupStine i upraviteljstva. •

b) Izbor gestorice upraviteljft.

c) Izbor Sestorice Slanova znaDstvenoga odbora.

d) Izbor trojice pregledatelj& raSuna.

e) Imenovanje poiastnih i dopisujucib Manova.

f) Yiedanje o predlozima, podnesenim od upraviteljstva ili od drugih ilanova; izpi-
tivanje upraviteljstvenog djelovanja; odobravanje raiuna, i to vecinom prisutnih glasofa. 3

VII. Upraviteljstvo.

�7.

Upraviteljstvo sastqji od 7 clanova, od kojih je jedan predsjednik druitva; dvojiisa
8u ^lanovi zamjenici. Njihova sluiba traje tri godine, a mogu biti opet izabraoi. Upravi^
telji pako niedjusolmo biraju absolutnom vecinom, podpredsjednika, blagajnika i taJDikk

Upraviteljstvo. na pismeni poziv predsjednika, sakupija se na upraviteljstvene sjedniee.
koje su zakonite, ako sa predsjedaikom ili njegovim zamjenikom prisustvuju barem jo� im
upravitelja. Zakljufiei se stvaraju veciinom prisutnih flanova.

Predsjeduik pazi osobito na to6no izvrsivanje uvoga pravilnika, pozivlje i pred-
sjeda svim glavnim skupstinama i upraviteljskim sjednicama, prima i otvara listove i sre
drugo. iio se druztvu salje, a o svemu u prvoj sjednici obavje^tuje ostale (ianove upravi-
teljstva, kojemii jedino pripada pravo o svem odiuiivati, podpisuje sve drui^tvene dopise,
opravke i oglase. Zastupa dni^.tvo napram oblastima i drugim ali samo po naputeima upra-
viteljstva. U glavnoj skupstini i upraviteljskim sjednieama, ako .su razpolovijeui glasovi,
odlu5uje glas predsjednikov.

Podpredsjednik u odsutaosti predsjednikau sveinugapodpuno zamienjujei zastupa.

Tajnik vodi zapisnik upravitpljskih sjedniea i glavnih skup^tina, to druitenih spisa,
koje od predsjednika prima , sastavija odgovore na dopise, u smislu sjednickih riesenja i
sve podpisuJH skiipa sa predsjednikom i na doti^nike odprema: drii u redu i �uva druztvene
spise u druztvenoj pisarni.

Blagajnik skrbi se za iitjerivanje godi^njih prinosaka 6lanova i svih druitvenih •
dohodaka; vodi tocno ratune u opredieljenim zato knjigaina. Wke od 100 for. ne smije '
driati pri sebi u novcu : poveoe svote dii^iin je ulagati kod onih javnib bauka ili Atedionica,
koje opredieli upraviteljstvo. Izdaje samo ono, sto je u upravitelj^koj sjednici ustanovljeno i
jedinu uz podpis pmdsjednika i tajnika: poIaz(^ rac-un svaka tri mjeseca o druztvenom
novcanom stanju u upravit(�ljskoj sjodnici, a pred glavnu skupStinu u upraviteljstvenoj sjed-
nici podna.sa izvjesco i ukupni racun s dokaznicama, koje ee se u glavnoj skupi^tini
podastrieti uakon odubn^nja upraviteljstva.

Zamjenicima pri privrrmenoj ili kona( iioj odsutnosti kojega 6lana upraviteljstva ozna- i
duje se zadaca na upraviteljstvenoj narocito zato sazvanoj sjednici vecinom pri<sntnih glasova.

Sve (iruztvcno uredovanje o^avlja se u druztvjMiomu „IVvomu muzeju hrvatskih spome-
nika**. a svi vaiiiiji spisi bivaju ovj�?r()vljeni druztvenini pe^*atoni.

� �.

IJpravitr'ijstvo izvrsuje zakljurke glavne skunstine. prima i upisuje 6lanove utemelji-
telje, retlovite i podupiratelje, inionuje povjereiiikc, i to samo posteno osobe, opredieljuje
druJitvene troskove, izvodi izkopine, drzi sjedni<*e ))arem .svaka dva mjeseca, sazivlje glavne
skupstine. podna^a ^^lavnoj skupstini izvjesce o druztvenom radu ciele e:odine i godiSoje
racune ovji-rovljfue od pregledatelja: stvara zakljucke o svim pitaiijima ticucih se napredki
druztva i vodi do potrrlx* druztveue parnice u okviru druztvenih pravila.

VIII. Znanstveni odbor.

Znanstveni odbor sastoji od sest clanova. od kojih je jedan glavni izvjestitelj i urednik
druztvonog ^lasila. a drugi rlan-zamjenik, koje skupstina poimence ozua6aje. Zamjenik
naknadno nastupa u cinu zadnjeg clana.



— 207 —

� 10.
ZoaDstveni odbor ima:

a) Prouiavati gdje i kako bi se morale starine iztra^ivati, i koje starine se imaja
aviti i saiuvati;

b) predlagati upraviteljstvu, kojim bi se druitvenim sredstvima mogla postidi svrha
a) naznaiena;

c) sastavljati strukovne razprave za druitveno glasilo ili za Jugoslavensku akade-
a u Zagrebu;

d) prosudjivati druztveni rad sa strukovnog pogleda i odnosne predloge skupStini
Lastrieti.

�11.

UprayiteljstYo je duiao za svaki strukovnja6ki predmet podastirati spise glaynom
jestiteljn zDanstvenoga odbora, a ovaj gvojim suodbornicima. za doti^DO mnenje i glas.

IX. Muzej clru�tveni.

� 12.

DraiUo ima svoj muzej pod imenom: nP^'vi muzej hrvatskih spomenika^ u Kninu,
kojem 86 sabranjuju starine vriedne sa6uvanja. ^uvara muzeja imenuje stareSinstvo 00.
iDOvaca redodriave pres. Odkupiteija izmedju redovnika ovomu podredjenib. Djelokrug
iTara uredjoje se zakonitim ugovorom izmed spomenutog staresinstva redodri^ave pros.
dkopiteija i druitvenoga upraviteljstva, koji skupStiua odobrava veciaom prisutnib glasova.

Pri SYe&mim prigodama na muzeju izvjeSava se hrvatska trobqjaa zastava.

Dmitvo 6e nastojati, da u va^oijim histori^kim mjestima osobito u Niou i Biogradu
laoje posebne zbirke i tako preprie5i iznasaDJe oadaSajih hrvatskih spomenika.

Druitvo de takodjer podupirati pomnoienje sbirke hrvatskih starina u narodnom
faeologiikom muzeju u Zagrebu, ustupajuc mu dupllkate ili odiievke svojih spomenika.*^

X. Sielo dru�tva.

� 13.
Sielo druztva jest u Kninu, a upravitelji druztva moraju biti vedinom kniaski stanov-
i, do�im 51unon znanstvenog odbora mogu biti i u drugom mjestu.

XI. Dru�tvene parnice.

� 14.
Druiitvene parnice, koje bi nastale medju druztvom i 51anoyima ili medju 61anoyima,
)a rieSiti putem dobrih Ijudi. Dvojicu ee njih izabrati svaka stranka medju druitvenim
lovima. U slu6aju nesporazumljenja dobrih Ijudi odlu5uje glavna skup�tina absolutnom
nom prisutnib 51anova.

XII. Preinake pravilnika.

� lii.
Za preinaku kojeg paragrafa ili cielog ovog pravilnika zahtievaju se glasovi dviju
ina �Ianova prisutnib na glavnoj skp�tini.

Xlll. Razpust dru�tva ili prenos siela.

� 16.

Kada bi druztvo prestalo ili ))i se razpustilo, a glavna skupStina nebi odiucila o
tku druitvenomu, ovim bi sliedili joS za p6 godine upravljati predsjednik i tajnik druztva-
� bi se kroz pd godine u Kninu ustrojilo novo AruUvo sa istim znanstvenim za-
com, ciela imovina preSIa bi u njegovo vlastni^tvo, inace ce pripasti zakladi zemalj.
^ Odbora Dalmatiuskoga u Zadru uz uvjet, da dniztvcni muzej uzdr^i u neograni5enom
toiStvu kao pokrajinski muzej.

* Ni ova dro^tvena pravila nedobiSe od Visokoga NamjestniCtva u Zadni zakonite potvrde radi
ije stavke �. 12. odoosede �e na narodoi zemalj. muzej u Zagre1)u, te se ta stavka mora izbrisati.



— 208 —

Bazpust druztva ili preinje�taj siela moie odIuMti jediao opetovano zato
obdr^avana glavna skupStiaa iiz zalitjev tri cetvrtine prisutnih ilanova u svakoj
Predlog pako iina se podnieti upraviteljstvu najmanje tri mjeseca prije glnvne akn





i



StupiSe nadalje u iiaSe dru2tvo kroz god. 1895. zauzimanjem povjerenika p. n. Petra pi
Dujam Mikadid, ob<5. blagajnik, utem. ISplit. Andrija Rrozovid, obd. blagajnik, Oiodac Fc^

Kirin^id, duhovDi pomodnik, DobriDJ-JMalinska. ^Urvatska Radnidka Zadruga**, Dubrovnik. Dr.

Verona, obd. liednik, Kotor.

Nadalje neposredno stupiSe u naSe druitvo kroz god. 1895. p. n. gospoda:
Stjepan Cubretovid, profe^or, Kotor. Franjo Stan^k, c i kr. pomorski iniinhr, Pulj (latra).
Stan^k, fltud. gimn., Pulj (Istra). Tomo Brajkovid, gimoaz. profeflor, Kotor.

Stupifie u nase dni^tvo kroz god. 189<). zauzimaDJem povjerenika p. n. Ot. J^imuDa Men4iiili|||

Haldo KadoS, pomorski kapetau, Konrniio-Kuna. Mato Orhanovid, Podobude-Kuna. Niko BiU|)

Zagruda-Kuna. Ivo Brainovid, posjednik, Gruda-Kuna.

Sakupio povjerenik p. n. Petar pi. Akadid :

Antiin Colnago, uditelj, Obrovac. Drngo Plazonid, trgovac, Benkovac. Ivan Pe$uta, pcMJ
Benkovac. Luka Vuid, trgovac, Benkovac. Don Siine Torid, 2upnik, Arbanase-Zadar. Mato O
trg. pomodnik, Dubrovnik. Hrvatska Oitaonica, Dubrovnik. Krsto T. Franovid, poBJedoik, Skaljare-K
yiaho vitez De Giuli, prednjednik trgov.-obrt. komore, Dubrovnik. Ilija Butigan, ekonomai kod
fratara, Dubrovnik. Kolenda Monti, trgov. poslovodja, Dubrovnik. Nikola Perfiid, obd. t^jnik, Vi
(Istra). Pop Niko Butkovid, naduditelj, Kastav (Istra). Dum Luka Aljinovid, 2upnik, Otok Solta.
Ivanovid, iupnik, Preko kod Zadra. Vale Vouk, Ijekarnik, Gospid. Ilija Pavelid, trgovac, Karlobag.
Budak, trgovac, Karlobag. Fraujo JSinkovid, mag. pbar.. Gospid. Pero Veljadid, kr. kapetan, G
(Vinodol). Ivan Jakovina, Vinagora-Pregrada. Stjepan Duldic, posjednik, u Brusju na Hvarii. /3

Sakupio povjerenik Stjepan Botteri:

Tome Ferri p. Martina, Trpanj. Mihovil Sabbioncello, Trpanj. Frano Vid, Trpanj.

Sakupio velem. prof. dr. Jo^ip Pliverid: ^,

Dominik PremuS, nadbi^kup^�ki tajnik, Zagreb. Gjuro Bezuk, nadbiskupski vlaatelio, Zagiil

Dr. Janko C'akanic, sveuc. profesor, Zagreb. Milan l^enuci, gradski nadioiinir, Zagreb. '

Sakupio povjerenik Stipe Vudetid:

Andrija Kadki, profesor, Senj. '

Sakupio povjerenik Josip ^okol: "^

Dragutiu Renavid, uditelj, Kriievac. Ljubica Kninjdevid, uditeljica, Kriievac. Dr. Franjo Qm

durum, gradski lizik, Kriievac. Gustav Peksider, ravnatelj gospod. �um. udiliSta, Kriievac. Viktor iq

mondid, mjernik, Kri^evac.

Sakupio povjerenik Ferdo Trtanj :

Dr. Josip Bartulid, kotarski liecnik, Udl)ina.

Sakupio povjerenik Pavao Vudenovid : •

Frano Laurent Strmid, 2upnik u Drveniku kod Trogira.

Nadalje neposredno stupiSe u na�e druitvo kroz god. 189�). p. u. gospoda: \

Antun Grgin, cand. med.. KaStel Novi kod Trogira. Ot. Vice Sisarid, franovae, Koin. Oi. 1f�f j

Belamarid, gimn. uditelj, Sinj. Ot. Bono Bolani, duhovni pomodnik, DrniS. Vjekoslav Dradar, posjedlliH

Kniu. Dr. Juraj !^erjavid, 2upnik, .Marija Bistrica. Miho Novakovid, posjednik, Benkovac. Josip Vrbaol

Ijekjirnik, Karlovac. Hrvatska ditaonica, Po^.egu. Roberto Koprinski, gimn. profesor, Sufiak.

Kroz zaduji tromjesec prispjeSe druitvu sliededi milodari:

P. n. gg. brada Dinko, Juraj, Petar i Ante Biankini u Staromgradu za podastiti uspomena flvq^
milib preminulib roditelja podariSe druitvu 50 kruna.

Nadalje pokloniSe Hrvatski abiturijenti u Zagrebu 48 for. 40 nd.
Svim veledutinim darovateljinia budi druJ^Avena najdublja zabvalnost.

Upraviteljstvo^'




Sr i( 1 r^r ij .



stn



•I



I.



II.



Nrlciiliko nh^niakji kaiiu-nitili ivsi-laka (tniTisiMiriMc. i kr.-'lova pripji'lajin'ili l�:izilici •'^. Marije
u iM^^kiipiji kod ICiiiun.

in'nti^ ti<' rc'itnt f Sa slikaina. Fraim Ka�ii<'

'rn|MiwrafH''ke crlicc �� siarnljrvalskiiii /iipanijairia u iJalinadji ■-- iKi�*tavak.

f \i>fi(tin >i InfUttjrufif tn tmliijuni'tnn jUf'miiii'n,,, ('vimtin'inn ii4 /inlntufift — I'fs iin*iifit t>''i'i'"

ti',n tiifur.) Iz O'ltavsliiu* <�t. .Sijopana ZlatMvu'a

(rkv.M S. Pi'tiu n niniiis.

i I'.i 'If.^iti S. I'th'i. if'Hif .l//y//ss�/rf' / >>i,it i S.i <lik:ima. I'ratu* Ka'lii"' . . . . . . .

>l:�ni-]MK}iiiv.ki naipisi ii Jio.-ni i IIi'rf('iLr�>\ini i t. *l.

f h'^ti iptinms Vi h i-n-}li,<ni ti>i < in litt<ni'i it I I'i'i i iini'i nn ) \"h\ \*uleiil'-Vnka'*OVU' . . .

I k�� jc l�iu /.•lyii^njiulj hr\:.l<k��ua kralja SlaviOaV

S. Ha'liara ii sclu Limiliardi <�i. Kmciila*.

( "^ Hi'i'i't'iii in rim l.n inl>n I'ln.) Sa <li\ama. Viil Vul<'ii�'--\*iikasi)\ ir . ... . . .

i'lo'l-iaxlja ii pinliinr/lia iia p!tM-i splji'i^kr kr-:ii�>Miri' Spa-siielja ili kralja? — na-ilavak.

f \l itmiin' iiiiff'j ^'if'i'i' ilnti.it, I tn l.n ^tf •>!ii'i'i 'ijiuftitt n>ii .s// Snfcittni'f< dti I'fjisfi ■- /V s* in<*:j�i'
l.r,,,t� I ini inli'.r. Fsarjo l{;t�Iii' . . . .

l/.N ji-i'i' n ra�lii Hrval^kuLM ^t.ariMar��ko::a 'liu/iva !i nl��'i*. a napo'*�' <� kSraiiftkiiu ��lariiiania li"
>a�la inlKrivriiiiii I nl.j('!�nlafiji.'niiii ii IhiluKn'iJi. •••iim S�liua. l�o'*iii-lI*'n.'t�ir(>vini, llr\al'^ki�\
>l;'\niiiji i \^\v\.

( ii'rfii'if II,- ii>, ifnin "in ii.fii>: t'lfi-itfii m'' /"'' "fffn'f i ift I'if il* nt I'nl it*, i' : ■ Sfifrnili i � ro //f��i/>�

n'l ninn n ini nh^ sm i'nf n ni t'/iiitnt i< m I ii'hinih'i iBt'oi tri' ni ifiiiir SnltniK n:ftt'i'tii ll't'^i--i<i

Ii' ri tij/n-iint, ('I'niiifi. >/*/*"��/y/�f. If^liinifni linrn<,iiif lUtrthi. i i mniniitu suit ) FrHIi�> Itailii' .

N�'K!i�l�rj p!*i�r. il'�a Simi'itna Ljiil�i''a •<vi�i'iak.

/ .\' I tohnfit'if /•/"/. •^. l.jiiiii'- It-t^ >n>iit'!tn nh'iilrififi/.) I'lcuiii^tv^.i . • . . .

N�-kn'l��.i �ira. Ivana Crm'ira.

{ l\t t I'llmii ni' iiintnri< .hufiinis ('I'nti.t Lri^'lMl^lVn

l/v;�'-tui ijpravitt'ljstva IIrvat-�ko;ra >ianiiar'*knira �lni/.lva u Iviiimi *> <l nut venom radu i iiu-

pn-ilkii kri'Z /a�in}i tn�mjcM�*�'.

/f :':iih,, '-^ ^'nitfiili.s- .{ri/iff/'tiiirtic ('I'niifum. JIf I n.int<t''> i'v/i i'u Ii f . i/niir jn'oxiwis t Itij.sis ft ih^'-^

/,/,.■�■•.•', ,11 '-I iji'iif ii iir il'-<i I nt It .) •••••.






GLASILO
HRYATSK06A STARINARSKOG DRUZTVA U KNINU.



UKEDNIK .10.1



FRANO RADIC

TK.ORRTI^NI rftlTEI-l 8TBIIKOVNIW TKfiA.IA V K<IU^|1|.



God. II. Br. 4.




U KNINU 1896.
NAKT.AIKlM IIRVATSKOdA STARINARSKOI", IHtni^lVA.



rilONlfKA I'IRKAKA U ZARKBBU.



.. .-*



koliko ulomaka kamenitih resetaka (transennae) i kr-
>va pripadaju(3ih bazilici 8. Marije u Biskupiji kod Knina.

(Sa slikama.)




OS od prvih vjekova kr�(5anstva obstojao je obiCaj, da su grobovi
muCenika u konfesijama bivali okru^eni kamenitim, tankim pro�up-

Ijenim ploCama, koje se zvahu transennae^. Rupe na tim plofiama

su uresno izdjelane na prerazliCit naCin, a potrebite su bile zato, da
nici mogu kroza njih viditi, a i pru2ati komadi(5e platna, s kojima bi
icali svetiteljevu raku, da jim budu posvefieni, zvani hrandea i dr2ani kao
ajlije. Medju rusevinama staro-hrvatske bazilike S. Marye u Biskupiji na-
il su mnogobrojni ulomci takovih Iransenna, koji dokazuju, da se je
lova poraba uvela bila sa krSdanstvom i medju stare Hrvate, pa da se

kod njih Cuvao kr�<5anski obiCaj sahranjivanja mofii svetaca u otarima.
ulomci su razliCita uresa, gradiva, debeline i izradbe, i zato davaju po-
a nagadjanju, da su pripadali razliCitim transennaraa ograda razliCitih
ra ili svetiteljskih konfesija (memorija).

Jedan je uresni mramorni ulomak transenne sa iste bazilike bio ve(5
elodanjen od prag. prof. Bulita^, a dva figuralna od sitnozrnata biela
nei^aka sam ja opisao u ovom Casopisu^. Ovdje tn prikazati nekoje
spomenatih ulomaka od sitnozrnata biela vapnenjaka, koji pripadaju na
razliCite skupine. Ostav^jam za drugu prigodu opis tolikih drugih ulomaka
isenn& na(^enih u ru�evinam iste bazilike, koji se skupa sa nize opisanim
lode sahranjeni u naSem „Prvom Muzeju hrvatskih spomenika* u Kninu.

I. Prvoj skupini ulomaka transennA pripada devet komada (Vidi si. 1.
str. 212.), od kojih sestorica, koji su Cesti okvira transenne, debela su
8 cm., dofiim su druga tri iz polja ploCe debela samo po 6 cm. Komadi
ira �iroki su po 7*6 cm., a obrubljeni s nutrnje strane (prama polju)
rrtkru^nim 21iebom. Na petero tih komada urezani su ulomci nadpisa.
mak bez nadpisa ima izpod 21ieba dugoljast krn^jatak nekog uresa ili
ja krila.



^ ReuseDH: El^mentH- d'arch^^ol. cliret. 1884. I. pag. 103. F. X. Kraiis Real-Encyclopjldie cJer
itl. Alterthumer I. str. 325 ad. v. Confemo,
^ Hrvatski spoinenici ii kniaskoj okolici itd., 8tr. 2(), br. 27. Tab. IX.
• „8tarohrv. Prosvjeta-, Uod. I. Br. 2, str. 122 i Hr. 4, �tr. 246.



i



Drug! ulomak ima najprije smierom Sirine u tri brazde ostatak nadpi:



LEO
VM



koji se je valjda orliioBio nn sitnboliCkog Markova lava. Uz taj ulomak ii
pod ilieboni okomit nastavak, iia kojemu je sapa zai" LuCina vola, jer
upravo nad lyom iia-41iebu slova:

LVH

Lucina imena.




Sliedei!':! tretJi ulomak sa ?.liebom prislaje dobro uz drugi. Na njegf
je -Xliebu ulomak iiadpisa: ^ evagelista

koji se sa prije sponienutim Lull iiadopuiijuje u : Luha(s) eua(n)geUsta
pod Urn uloinkom vidjaju se dva kraja drugili nastavaka uresa transen
zar sa istog tiela Lutina vola.

Na Cetvi'tom je ulomku okvira transenne urezan na 21iebu utarak iii

'*'^'^' .. . "HS EVAGELIS. ..

t. j. (Ji})h(aiiiic)s ■ (■va(n)(fcUs(tfi). Pod slovima EVA je glava Ivanova c
na okomitu iiastavku izpod okvira. (ilava je u profdu i gleda desno. Ok
zena je kohnom svetiiije, a obradjena i s protivne strane ulomka. Ulon
sa plicom urezanom takodjer s obijuli strana, sa knjigom evangjeija nie
campvama obijuh noKu, po svnj prilici je test istog Ivanovog oria, koje
je opisana glava pi-i okviru, jer mu je lazmjerna veliCina, a neslalq mu
piediijcg diela od glave do Irbulia. Tjy je orao naslonjen na tankoj plo



V

^



213 —



ureSenoj urezanim uzetom, pod kojom se vidi da je bio nastavak drugili
; Supljih uresa.

Na petom kratkom ulomku okvira su izpod zlieba krajevi dvaju poCe-
laka uresa ili figurS, od kojih hi drugi mogao has pripadati glavi Matijina
angjela, jer se nahodi upravo pod slovima

MA . .

koja su urezana na njegovom 21iebu, i koja se sa utarkom nadpisa na zliebu
sliedeceg �estog ulomka -evs evagelis..

uprav nadopunjuju u Matijino irae Ma(th)eus eva(n)gelis(ta).

Ulomak Ijudskoga trupa u profilu plosnorezan s obijuh strana, drzcc
preda se knjigu, naslikan pod petim ulomkom, posve je vjerojatno, da pri-
pada kipu Matijine simboliCne figure.

Na opisanih osam ulomaka iinamo dakle jasne i oCite ostanke na tran-
senni predstavljenih simbola i nadpisim oznaCenih triju Evangjelista, pa i
nagovie�tanje na predstavu simbola Cetvrtoga. Sva je prilika dakle, da su
opisani ulomci pripadali konfesiji otara posve(5ena cetvorici Evangjelista, kako
ono pi�e Hrabanus Maurus o suvremenu otaru njima posvecenu u nekoj
crkvi u NjemaCkoj :

„Quattuor ergo viri scriptore^ rite probati
Sancti evangelii haec loc'a sancta tenent*'^,

^e su u torn otaru bile sahranjene i njihove mod po. spomenutom staro-
ci-scanskom obiCaju. Po�to su pak ovdje Evangjelisti predslavljeni siinboliCno,
cako jih opisuje uCeni Alknin, suvremenik Karla Velikoga, stihovima :

„Humanum Christi describit Matheus ortum
More boat Marcus frendentis voce leonis
Mugit amore pio Lucas in carmine Christi
Scribendo penetras caelum tu mente, Johannes''^,

i ne historieno^, tako i otar, kojemu su pripadali, tezko da bude podigimt
irije VIII. vieka.

Po 6 cm. kao opisani ulomci orla i angjela, debela su i od istog su
jradiva spomenuta dva vec objelodanjena figuralna ulomka sa rusevina iste
3azilike S. Marije, pa nista la^nje, nego da budu pripadati ili ogradi istog
Dtara, ili drugoga, ali iz istog graditeljskog razdoblja u IX. vieku.

II. Drugoj skupini ulomaka prosupljene ograde otara sa iiisevina istcx

)azilike S. Marije pripada sest komada debelili po 7 cm. takodjer od istog

jradiva kao i prije opisani (Vidi si. 2. na str. 214.). Tu je pri dim vidjeti

ulomak okvira, a ostali se komadi s njim spajaju na naCin zarezom ob-

* Mou. Germ. Poet. Lat. aev. Carolini II. Hrab. Maur. Carmiua 75.
' Nav. dj. I. Ale. Oarm. 70.

• Keuseus: Nav. dj. 1. atr. 541 as.



1



rubljenih, vezanih lukova. U
vrh jednoga od tih lukova su
urezana tri obla perca pao-
mova lista, na kojem stoji
sprieda vit^ena ptica sa tek
otvorenim spustenim krilima.
PUci je nestalo glave i kra-
jeva kreljutl. Predgtavljala je
zar. golubicu ili orla. Obra-
djena je u plitkoj plohorezbi,
kao i druge ve6 opisane figure,
s obijuh strana. Po izradbi i
kompoziciji paomova lista i
ptice, navla� u paudiama, 1
ovi bi ulomci imali pripadati
VIII. ili IX. vieku.

III. Tredoj skupini pri-
brajam sliededa tri ulonika
(si. 3.), koji bi imali pripa-
dati okvirim transenna. Dugi '^'- ■*
su 23 cm., 26 cm. i 23-5 em., �iroki po 7 cm., debeli od (j-2 do C
Na dvojici su poCetci nekih uresnih nastavaka proSupljeiie rabote
tredera je uz nastavak jo5 i Sapa neke iivotirye.




U sredujem vieku mnogobrojni su krstovi bili
namjeStani po crkvama. Na primjer o krstu na sred
crkve ovako pjeva prije spomenuti slavni Alknirx:
,Ad sanctam crucem.
Adspice, tu, lector, nostrae pia sigaa salutis,
Ecclesiae in medio Christ! mirabile donum.
Pro mundi vita mundi iam vita pependit,
Pro servis moritur dominus: quam sancta voluntas!
Viveret ul servus, empsit cum sanguine servum;
Hoc memor esto, crucem videasque in lumine

slantem
Et mox ante dei faciem felicUer ora"'

Krst je stojao pred otarom^ nad analogijem
noCnicd', pred pjevaliStem*, pa je jo� kao i sada
sluiio kao spomenik kakva dogodjaja. Tako je u






■ Ale. Carm, 109, H.

' Hrab. Maur. Cgrm. 49, 6; 77, 8; 80, 4; Alcuini Cftrin. 109, 10—11.

' Ekkebiirdi IV. Caa. s. Gatii p. 81.

• Ratperti Cas. a. GolU c. 29.




— 215 —

crkvi u Fuldi bio iiamjeSlen kn2 ua polo2^u, gdje uajpnje bijaSe pokopano
lielo S. BoQifacga^ u Reimsu, gtjje je Cudom ozdrav^en sakat^ .Kri2 je
g4"^od stojao na amvonima, na trabes, t. j. poprieCnoj gredi nad ulazom
pjeraliSta, na ciboi^im, ogradi pjevaliSta, nad vratiraa crkve, za otarom itd. ;
da i ne napomiqjem krstova kovinskih, koji su na raznim iqjestima crkve
bill obje�eni i posactjeni.

Vrlo su zlaraenita dva ulomka propeia od sitnozrnata biela vapnenjaka
nadjetia medju mSevinama �tarobrvatske bazilike S. Marije u Biskupiji kod
Ktiina. a saCuTani u naSem muzeju u Kiiinu (si. 4.)- Na jednomu je gornji
ubmak gtave, na drugom komad nadlaktice i podlaktice lieve ruke Isukrstove.

�Na obima su i ostanci nadpisa. Debeli su po 7'6 cm. ;
prvi je visok 13 cm., �irok 9-2 cm., drugi je dug 13 cm.,
�irok 10 cm. Kri2, kojemu pripadahu ova dva ulomka,
treba da je bio Slobodan, kako se poznEge po gornjera i
lievom ravnom zavr�etku; te je stojao ili na otaru ili na
kakvoj ogradi, na amvonu, ili moiEda i na poprieCnoj
^\ gredi sveti�ta. Nego, poSto je na sred gornje povrSine
gomjeg ulomka pravilno problvena okomita obla rupa,
sa pienyerom od 12 mm. za uvlaCeiye Civije, treba pe-
s'- ^- mislili, ili da kni nije bio Slobodan s gomje strane, nego
, negdje utvrdjen i umetnut, ill da je na vrh njega bilo jo� neSto utvrdjeno
(zar golubica iti prst ruke Boga Oca). Glava i ruka Isuki'stova su oble i
naskoCene malo da ne u visoku reljefu. Lice je izkrauto i osttye jo� cielo
�eIo, lievo oko i tjeme, na kojem �ematiCni zarezi ozna^tgu kosu. Oko glave
je Qasko�enim kolaCem predstavljen nimb, na kojem je pak tagano naskoCen
brst. Na desnom kraku tog nimbovog krsta je ostatak slova, koje bi moglo
biti L, na gorpjem je V, a okrnuta je povrSina desnoga kraka, pa se nezna,
koje je slovo bilo na njemu.

Kao �to su na drugim suvremenim nirabusovim krstovima urezana slova
rie�i REX, take bi se moglo nagadjati, da je na ovomu bilo urezano zar
LVX. PoviSe glave urezana su kapilalna slova

lES. .
a pod laktom na ulomku lievog kraka poprieenice

VDEO
=• VM
�to se ima fiitati: (J)udeo(r}um, a cieli nadpis bit 6e bio: Je8(u8 Naza-
renus rex Ju}deorum . us Nazarenus rex su slova, koja ^e bit bila urezana
pod desnom rukom, Nadpis : Hie est Iks Nazarenus rex Judeoru nabodi
3e oko datovanog propeda IX. vieka na listi^u diptiha od slonove kosU u

' Hnib. Manr. Carm. 41—5.
* Plodoardus ; Hiat. Bern. L 32.



Be^iji', pa mogu i ostunci,na$ega propeda da pristsgu u to doba, koje je
potvrdjeno jo� i izpravnim polo^ajem glave, a donekle i oblikom -urezanib
kapitalnih slova. ProUvna strana kri2a je gladka.

Na ulomku prosta krsta (si. 5.) saCuvan je jedan cio
krak, rek bi desni, i ulomak ddr^ega diela; gornji dio
i HeTi krak posve su odciepljeni u kriialistu. .Debeo je
6-8 cm., donji dio dug je 10 em., Sirok 8*2 cm.; krak
je dug 8'6 cm., �irok 7*6 cm. Na prednjem je lieu ure-
zana dvostruka pletenica troprutasia traka. U sredini kri- ^^ ^■

2a!i�ta je puce. Ures je to, koji izradbom i kompozicijom posve odaje IX.
viek. I tEg je kri2 mogao st^jati na kojem otaru, amvonu, gredi, nad rra-
tima i t. d.




F. Radie.



' Beii�en8: Nav. dj. I, bU. 541 e





Topograficke crtice

starohrvatskim ^upanijama u Dalmaciji i stariin gradovima na

kopnu od Velebita do Neretve.

Napisao

Fr. Stip. Zlatovid.

(Nastavak v. br. 3. god. 1896.)

IX. 2apa Dridska Paratalassia.

e mo?.erao znati, na kojem temelju razni pisaoci uzese Const. Porf.
iupaniju Paratalassiu za 2upu Mocru u neretvanskoj Paganiji, da-
naSnjem Priraorju Makarskom. Garski pisac bistro razlikuje iupe
irvatske od neretvanskih (RaCki Mon. VII. 406.) i Paratalassiu ubraja u
irvatske (Rafiki Mon. VII. 400.); onu Mokra od rieke Getine do Neretve
nedju Paganske. (Bra�ni(5: Izvjestaj c. k. gimn. u Vinkovcih god. 1878/ 9.
>tr 12.). Ako se osvrnemo na ono, �to grCka rieC znaCi, tad bi naSli uz obalu
lasega mora vi�e mjesta, koja se Primorjem n^izivlju. Gdje bi onda bila in-
)anija Dridska, koje 2upani podpisa�e dobar broj starih listina? Mi drzimo,
la je hrvatska Paratalassia pravo dridska 2upanija* zaokru^ena morem od
feriae-Busu\jine k Trogiru, na jugoiztok i zapad, a k sjeveru od Sibenika
iekom Krkom do Skradinskoga Slapa, te od sjevera zatvorena visokim brdima
Trtra, Boraje i Snie2nice, izmedju seia Ljubitovice i Blizne. Ona je medja-
iila sa 2upanijami: od iztoka zagorskom i trogirskim teritorijem, od juga
Qorem i otoCjem, do zapada, onamo preko rieke Krke, luCkom, a od sjevera
agorskom 2upanijom.

Dridski 2upani spominju se: god. 1088. Osrina iiippano drkUstico^
-od. Dipl. I. 182) i g. 1089. Dragoshvo dridistico. (RaCki Mon. VII. 151.)

Oni, koji su smatrali Paratalassin u Makarskom Primorju, ubra-
di su u dridske ^upane: Vojvode Duces Marianorum,^ morsticus mari'



' To mnieDJe nije osDOvano, nego same u toliko, u koliko je i dridska ^upanija bila iiz more. U
'edgovoni ove moDografije pisao je pokojni O. Zlatovid („St. Prosvj.- (iod. I. Br. 1, str. 12) nabrajajiiC-
"▼atske 2upanije po Const. Porf. „ Paratalassia", da je to .,morska ili priniorska, dridska", f5emii sani
bio dodao opazku: „Dridska je ^upanija razli^ita od morske, kako se to razumije po ^.upunim pod-
•aidm na povelji kralja Stjepana II. (Doc. VII. str. 118—149), gdje je uaj)()se „Jaoobi morstici'*, na-
^ .Osrina dridiitici". Op. Ured.

' Zlatovi6 nije kazao, a mi ne nahodiiuo, da je koji od spisatelja, koji su se bavili ovim pitaiijem.
^'ijao u dridske i morske iupane. Op. Ured.



— 218 —

timus;^ ali mi cienimo sa veleuCenim Kukuyevi(5em, da to bijahu vojvodc
moi-ske sile dr^avne (Cod. Dipl I. 237.) ili vojvode neretvanski, koji su u
dobrim odno�ajima bill s Hrvalima, te se nalazili u kraljskoj dru^bi i kao



* O.iupi Parathalassiji cienio je dr. Radki, da je isto Sto Mariania^ Maroniai morska (Doc. VII
str. 512). Bra�ni6 (^Rad" XXV. str. 45) je kazao o njoj samo: „primorska uz more Cetini Da sjever"!
to pozivljud 8c na Const. Porf., koji ne samo ob ovoj, nego o DijedQOJ od jedanaest nabrojeDih brvatskih
2upanija nije niSta posebua kazao, niti jim je naveo medjaSd. BraSnid se nije pak sjetio, da je i sana
neposredno prije toga, po poljiCkom �tatutu, postavio uz more Cetini na sjever 2upaniju poljicku 1 da
na jednom te istom zemljiStu ne mogu da budu dvie razli^ite 2upanije. Istina je, �to pi�e ZlatoYi6, da
je Porf. razlikovao ^.iipe hrvatske od neretvanskih, ali je takodjer istina, da na t>emelja pisanih spome-
nika imamo dovoljno razloga misliti, ne samo da je Porfirogenitova Pagania pripadala hrvatskoj diiavi,
nego jo� da je to ono isto Sto i Parathalassia i Maronioy t. j. morsJia ili primorska 2upamja. Ved da-
na�nje ime Vrimorje^ koje se per antononiasiam upotrebljuje za primorje makarsko, najbolje odgovara i
nagovieSta na Porfirogenitovu Parathalassiu i Marianiu u izpravama od IX. do XI. vieka (Doc. VII.
Ill, 113, 117, 128, 132, 147, 149, 336). Porfirogenit nam dvakrat pripovieda, da su u njegovo doba
otoci Mljet, Kordula, Hvar i Bra5 pripadali Neretvanima, t. j. Paganiji (Doc. VII. str. 406 i 410), a
Ivan, mletadki kroni^ar, pod god. 839. pripo\ieda, da je dxxid Petar (Tradonik) te godine sklopio mir
sa brvatskim vladarom Mojislavom u mjestu, koje se zove „sancti Martini curtis", t. j. dvor s. Martina,
te, pre5av�i k neretvanskim otocima, da je �klopio savez s Druikom (Drosaico), vojvodom ^fMarianorum".
() Dvoru 8. Martina pi�e dr. Ra^ki (Doc. VII. str. 336), da mu je to mjesto nepoznata poMaja, ali
svakako da ima biti u Hrvatskoj pokraj mora. Prama otoku Bracu, na poljiCkoj morskoj obali, izpod
sela Podstrane, je na generalStabnoj karti zabiljeiena pokraj mora crkvica S. Martina, kojoj je ime dr.
Jeli<5 na arkeologit^noj karti Solina i okolice podcrtao crljenom bojom u znak, da je sredovjeCna. Mislim
svakako ob istoj crkvici „sancti Martini, que est sita in mont€ grasso** je uspomena u opisu (g. 1080)
zemalja Sto jib je Petar Crne darovao samostanu sv. Petra u Selu (Doc. VII, str. 133), jer je rt Mutogras-
Montegrasso put jugoiztoka tek 1*5 km. udaljen od crkvice S. Martina od Podstrane. Zato bi dobro
bilo, da se pomnjom izpita re^ena zlamenita crkvica i njezina okolica. S toga mjesta je mleta^ki duid
najbolje mogao „pertransire" „ad N^rentanas insulas". Ako je pak re^eni duid sklopio savez aa
Druikom morskim vojvodom na neretvanskim otocima, najvjerojatnije na Bradu, to se razumije, da su
Marijanci, i Neretvani jedni te isti, a Mariania �to i Pagania.

O toj iupaniji piSe Bra�ni6 („Rad" XXV. str. 43) pod imenom ^morska**, ,,kraj od rieke Ce-
tine do Neretve", i iizimlje ju dakle za jednu jeditu iupu, dodavSi dapa^e, da „bija�e jedna pd naj-
ve<?ib u hrvatskoj driavi", premda je neposredno prije nje opet kao posebnu iupu naveo „makar8kuili
mokransku**,

Kukuljevi6 je u kazalu u opazci na ried „iup. Morsticus (Marsticus, dux Mariauorum)", pisao
(Cod. dipl. I. str. 237) : „Veliko je pitanje, dali tako zvani Comes Morsticus, Maristicus i Dux Maria-
norum bija.4e u pravom sniislu ^upanom ili predstojuikom pojedine primorske iupe. Ja bi ga prije
smatrao za ravna bizantinskomu Drungaru (^QovyyaQtog iivv noyi/utov) ili admiralu t. j. vojevodi, ">
2upanu pomorstva, te se je mogao zvati i iupanom morskim, morsticus, maristicus, a ne primorskiiD
kako bi valjalo da jse je zvao kad bi bio predstojao primorskoj i^.upi".

Kad pomislimo, da je zupa neretvauska, Paratalassija, morska, ili marijanska ili Paganija ^a
jedno sa Zabumljem naj prije pripadala hrvatskoj dria\i, a da se je od nje odciepila bila zajedno 8
Zahumljem i Dukljom za vladanja Pribine (949—970 — Smiciklaj< Povj. Hrv. I. str. 227), upravo da^c
u doba kad je car Porfirogenit pisivao svoju* povj est, lako cemo razumjeti, kako carski pisac s jc^
8trane ubraja Paratalassiju medju hrvatske iupanije, a s druge opet broji istu iupu ali pod imeo^
Paganije medju susjednim krajevima, koji ne pripadaju driavi hrvatskoj. Tim pak 5to je slavni i ve^^
kralj Petar Kre�imir ,,obno\itelj modi kraljestva" hrvatskoga (Smi(5. Nav. dj. I. str. 249) pod vlast '-
vatsku povratio „ primorje i humsku banovinu" moiemo scbi tumaditi, kako se za vladanja istog Kr^
mira,*Zvonimira i Stjepana 11. pojavljuju na hrvatskim izpravama imena Rusina i Jakova morskih "*^
voda (Doc. VII. str. 98, 111, 113, 117, 128 i 149).

Da je pak moraki rojvotht mogao biti i i^.upanom ?Aipanije, koja se je vjerojatno zwla i morsk^
jer joj se je obseg prostirao i preko mora obuzimlju(3 otokc Bra5, Hvar, Kordula i Mljet, i da j^
irtto doba^mogao biti admiralom hrvatskog brodovlja, to je najlaSnje vjerovati kad se uzme u obzir J
iz davnijih doba na daleko poznata velika morska siia Neretvanfi, pred kojom su Mle^i<5i na dugo s'tJ
pili, a kaSnje Omigand, te da su jedni i drugi u obsegu jedne te iste iupanije, drugi dapade zar nie



*■



— 219 —

fjedoci povelje podpisivali.^ Je li dridska 2upa iniala svoj glaviii grad toga
nena? od nikud nemoJemo znati, nego nad selom Marinom-Bosuljinora di2e
le veliko brdo, koje se i danas zove Drid^ Na vrh njega je crkva Cudo-
fonie slike Majke Bo2je, koju, u drugoj polovici XV. vieka, kada Turci
)oCe�e nava^ivati i prodirati do mora, trogirski biskup preiiese u crkvu fra-
lovafikoga samostana na Ciovu u Trogiru, gdje se i sad nalazi i zove Gospa
la Dridu ili Drida.

Na torn brdu nevide se ru�evine kakva tvrdoga grada; ali je lasno
nogao biti razruSen i njegovim kamenjem sagradjena danasnja Marina. Prvo
loseleiya HrvatS^ taj se je predjel na uaCin poluotoka zvao lUis i Promonto-
ium Diomedis^ te je imao glavni lalinski grad na juznoin kraju prama
)toku Arkandjelu. Ru�evine mu se i danas vide, i zovu jih Stari Trogir.
lupanija je svakolika kr�evita i malo napufiena, a puna dobrih pasnjaka.
!a kralja Zvonimira bio — territorium regale (Rafiki Mon. VII. 115.), a god.
226. daroya kralj Koloman Drid trogirskomu biskupu —^ ^,praedium re-
gale Drit cum omnibus suis pertinentiis et pascuis sibi adjacentU^us,
montibus, vallibus et terris universis quae laborari possunt et ad eumdcm

rago nego nepoaredni Dasliednici pr\ih, pod pronijenjenira iincDom. Naravska je stvar, da je svakolika
iowka vojena sila hrvatske kraljevine toliko u prvo slavuo doba za Tomislava kralja, koliko i kasnje
1 Petra KreMmira do Stjepaua II., imala bit povjerena u riike Neretvana, tih priznatih pravih vje-
ika pomorskih. — Rusin moraki 2upan, brat kralja Slavi<^a, oko g. 1065—74 darovao je svoj die zenilje
Trateniku (po svoj prilici onog Trstenika, „po sred polja sela Jescnica, ispod ^upni^ke crkve" (1^. Petar
ler: Dvije opatije ltd. str. 24) samostanu Sv. Petra u Selu. Tu je darovstiuu, po Rusinovoj snirti, potvrdila
iegova udovica i brat mu kralj Slavic, koji je dapace i svoj dio zemalja ua istoiu injestn darovao istoiii
Jnofltanu. (Doc. VII. str. 98). Pred istim Kusinom tvrdio je Petar C'rne, da je kupio roba ,,Ijubiz() de
niba" uz ciene od jedne robkinje i jednog momcica (Doc. VII. str. 135). Posve vjerojatno, kao morovodju
'vatflkoga brodovlja nahodimo Jakova, inorskoga ^upana, i^esto u Spljetu, i, kao dostojanstvenika u vinoj
�ti od OBtalih 2upaDa, prije ostalih podpisana kao svjedoka ui\ kraljevskoj izpravi Stjepana II. (10S8— Hi).
Of. VII. str. 149), pa joS i kao kraljevskog poslanika (legatus) u regestu kralja Zvonimira (Doc. VII. str.
3). Znamo dapade, da se je on nabodio u Spljetu sa svojini vojnicima oko 1070 god. (Doc. VI 1. str.
1—128), te nio2emo nagadjati, da se je tada u spljetskoj hui ili u Poljudima nahodilo usidreno hr-
tsko brodovlje. Kad je god. 1078: kralj Zvoniinir darovao uadbiskupu spljetskomu prihode zupe ce-
wke, na dotidnoj izpravi najprvi se je podpiaao cetiiiski ziipan, kao predstojnik zupanije, a odniab
Djim Jakov morski (Doc. VII. str. 117). Da je Jakov za dulje doba boravio u >Spljetu, dokazuje nam
A okolnost, �to se je skupa sa ?.euom nabodio u 8olinu, kad je Petar ( "me pred njim tamo kupovao
ke posjede. Kralj Zvonimir potvrdio je u Sibeniku oko god. 1080. Petru Crne neke kupovStine pred
iedocima, medju kojima je i Jakov morski, o kojemu bi mogli nivslucivati, da je po svoj prilici tamo
vemo bio na svojim brodo\ima i samoga kralja sa svom svitom ujegovom (Doc. VII. str. 128). U
?odbi oko god. 1070. ucinjenoj od Petra (rne radi nokih njcgovib zenuilja oko Tugara u Poljici
ikov morski vojvoda" prvi je medju svjedocima (Doc. VII. Ill — PJ8). Op. ured.

' Ovim pok. Zlatovi(5 prvi izjavljuje prili^no vjerodostojno mnenje o poloiaju dridske Zupanije.
* se tiie pak predlo^.euog joj obsega i gruuicii, obzirud se ua rie^M* pokrajiiiske sinode obdr^-avane u
Uetu oko 1045— ()7. god. „ca8truin Sibenicense cum tota sua lupa", iz kojib je razumjcti, da je osim
fttskih iupanija nabrojenib (kI Kukuljevi^^a, Kackoga. Bi arnica i Zlatovica obstojjda takodjer i si-
^ka supanija, kojoj je srediste bilo u gradu Sibeniku, u kojem uabodimo cesto brvatske kraljeve
''a KreSimira, Zvonimira i Stjepana II, treba da predlo^.imo u toliko skracen \H) Zbitovicu pred-
-H obseg dridske zupanije, nn sjeverozapadne strane od rieke Krke j)Ut jug^iztoka. u koliko moy^emo
tiisliti, da se je s ote straue prostirala sibenska iupanija. Gradove dakle: Clrebci-Greba.^tica, Jadre-
^c, Mandalinu, Vrbpoljac i Sil>enik treba od prilike pripisali novo jiredlozenoj .?.u))aniji r^ibeuskoj.

Op. ured.



\



— 220 —



]



^locuiu speclanlibus". (Farlat. IV. 337.) �to kasnje potvrdi kralj Ljudevit
god. 1358. (Farlat ibid. 185.) Kr�evita zupa nije mogla imati bogatih go-l
spoStina, niti tvrdih gradova. Spomenuti (iemo sliede(5e.

Gradovi.

L Drid—Drit. Na jugoiztok sela Marine-Bosuljine di2e se ove(5e brdo
i na njemu crkva Majke Bozje. Okolo nje ima dosta grobova, a niz brda
do mora komada opeka i krnjotina raznovrstna zemljana posudja okolo
TTijesla Gusterna, trogirske obdne. .Cienimo, da je tute stalo glavno nijeslo
i sielo iupanije Drida, kog je isto brdo ime odrzalo.

2. Marina - Bosuljma. Rukavac morski od Trogira dugo se zavlafii
iia naCin zatona- prama Mariiii, u Irogirskoj ob6ini ; a pri kraju istoga pod :
brdora Dridom le2i zupno selo Marina u davnija vremena ogradjena zidom. j
U njoj su dvie jake eetvrtaste kule, jedna biskupova, a druga za obranu \
mjes(5ana. Mjesto se spominje u listini kralja Zvonimira god 1078. (RaCki
Mon. VII 115) i kraljice Elizabete god. 1383. (Kukuljevi(5, Jura. 115.) Turci
su vi�e krat na selo navaljivali, te ga god. 1659. osvojili i opHenili. Sada
su utvrde zapustene.

3. PrimoUen (Capocesto). Izmedju sela Rogoznice i Krapnja, pri mom,
u �ibenskoj ob(^Jni, obla se glavica protege u more na naCin poluotoka. Na
sjevernoj strani iste lezi selo PrimoSten s kopna ogradjeno visokim zidom.
Na vrh glavice bila je tvrdjaya, koju Cesto spominje Sanudo u svojim uspo-
menam S. Marko, danas razkopana do temelja. Mjesto, gdje je bila, se zove
gradhia i na njoj je 2upna crkva Sv. Jurja i seoski ukop

4. Grehciy Grebaitica* Krapnju na iztok, izpod sela GrebaStice, dugo se
uvlaCi u more poluotok Ostrica u obdni Sibenskoj. Ovaj poluotok, to jest
njegovu desetinu, darova �ibenska obdna biskupu pri svrsi XIII vieka, da
bude uz ostale za njegovo uzdrzanje (Farlat IV. 465.) GrebaStica bijase od
davnijih vremena jedna od poglavitijih zupa sa svojim nadpoponi, a polu-
otok Ostrica dugim i visokim zidom ogradjen od mora do mora. Na sriedi
bedema duga je za kilometar na uzvisitu humcu tvrdjava, koju danas nazivlju
Siarim Sibenikom. Ostrica za turskih Cetovanja bijase ob6i sbjeg puka iz Za-
gorja, gdje bi se u pogibelji zaklanjali sa svojim malom i stadom. Danas lefi
zapuStena i neobradjena.

6. Jadretovac —Kaitel AndreiS. Od otoka i sela Krapnja, u �ibeiiskoj
obcini, zavlaCi se k iztoku dug rukavac mora prama Vrhpoljcu u �ibensko
polje, gdje na kraju safcinjava prostranu luku danas ve6im dielom zasutu
pr?Jnom i gliboni. Na jugo-iztocnom kraju te luko, pri poloiitoj kosi uz more,
stoji selo Jadretovac, njegda jaki i bogati gradac. Neki pisci trube, da je
bio napuCen od ostanaka pucanslva razrusenog Solina (?). Srednjih doba
slu^ase kao zakloni�te kmetova i tezaka ; napokon, po izumr6u vlastnika



— 221 -

ilemenitih Andreiia, gradac je zapu�ten, tet* mu se kule i bedemi sami ru�e.
jradac je na Cetverokut, ima s juznoga kraja oblu kulu, nekoliko kuda iz-
nedju bedema, oslale naokolo, koje propadaju rad nezdrava zraka

6*. Mandalina. Na ju^nom kraju �ibenske luke i zalieva pru2a se polu-
olok a pri tjesnacu \eii selo Mandalina, u �ibenskoj obtini, ogradjena
s kopna jakim bedeniom. Visekrat na selo Turci navaljivahu, osobito za
obsade Sibenika god. 1647/8. ali ga ne predobi�e. Bedem je zapu�ten i
prorovan. •

7. Vrh/poljac. -Na iztok Sibenika i Mandaline u �ibenskoj obdni, nad
selom Vrhpoljcem, di2e se oStro brdo. Na njem se vide ostanci ograde i
kula staroga gradi(5a Vrhpoljca, koji po naredbi god. 1647. generala L. Fo-
skula bi razkopan, a mjescani se preselise na olok Krapun. Sa sjeverne
sirane, izpod grada, bijase velika ograda suhozidna, a izmedju nje i kaStela
poredane male ku6ice zagorskih posjednika, gdje bi so u pogibli od lurskili
ietnika zaklonili. U mletaekom izvjes(5u god. 1520. to se spominje: dove si
hanno renduto li villici per seguria per causa delle mcursioni turche^che
(Liubi(5 Mon. VIII. 82.) Sad je sve sruseno.

8. Sibenik' Naprama us6u, kojim rieka Krka utjeCe u more, s lieve
strane nad obalom visi se o.slruljast liumac, pri vrhu klisurast, a povrli
klisura, Hrvati naCiniSe tvrd gradac Sibenik, koji mletaCki vojvoda Ordelalo
Faliero god. 1116. obori do temelja. PodvoslruCeno puCanstvo bjeguncima
iz razruSena Biograda opet slari gradac podigne i predgradja k jugu raz-
prostrani; ali jim vojvoda mletafiki opet utvrde obori do zemlje i napokon
god. 1412. grad zaposjedo�e i bolje utvrdise. God. 1663. grom zapali barut
u starom gradcu i raznese tvrdjavu. Opet obnovljena god. 1752. drugi se
put prah zapali i obori do zemlje bedeme. Na starom temelju general L.
Dulfin sagradi dana�nju tvrdjavu sv. Ane, a ru�evine temelja okolo iste po-
kazuju kolik bijase stari hrvatski grad. U starom Sibeniku Cesto su se na-
azili na�i kralji, sabore drzali i povelje dielili ; god. 1066. P. Kre�imir;
?od. 1074. D. Zvonimir; 1089. Sfjepan, apud Castrum Sihinico (Cod. Dipl.
• 175) i Koloman god. 1105. — Danas su razrusene utvrde i Sibenik je
>ostao otvoreno mjesto.^

' Medju hrvatskim ziipanijama, obstojediui za narodue dinastije, broji BraSnic (^Rjid" XXV. str.
*) i moHorsku, o kojoj kaze, da je „zupi poljickoj suajeda sa iztoka'*. Kad bi mogu^fe bilo da je ta
'Panija obfltojflla, onda, ohz\n\6 se na njezino ime, ona uebi mogla biti nego u JMosor-plaoiDi. koja se
*^ iztoka prote^.e sanio do rieke Cerine; ali poSto jc Cetina od Trilja (Garduna) pa sve do OmiSa iz-
^Oa granica polji^ke zupauije, a preko Cctine se ua iztok protezala ^.upanija momka, kako smo vi-
'^> to se \eC; \ po tomn moi^.e razumjeti, da na iztok Poljice za takove 2iipanije nije bilo mjesta u
^^itskoj kraljeviui. Obstanak tJikove ?.upe nasbinja BraAni<$ navodinia aliedec^ih izvora : 1. darovnicu
'^I'a Crne crkvi 8. IVtra u Selu, gdje .'^e spominje, da je kralj Zvonimir darovao ujaku Strezzu „totaa
'^as, quae erant in Masaro a ISalona usque Biaki" (Lucius De Regno 1. II, c. 15; C-arrara, Arehivio
Pitolare di Spalato pag. 01; Uacki Doc. VII, str. 1B*2); 2. listinu kneza Trpimira dne 4. oinjka 8r)2.
U^ kaie ^hec sunt nr)mina servorum do Masaro" (Kukuljevic Jura I, 4; Luc. o. c. I. II. c. 2, Farl.
^- Saor. III. 52; Kaeki, Doe. VII, 5); .S. zapisnik pokrajin-^ke sinode spljetske oko god. K)45., gdje se



— 222 —

X. 2apanija Klifika. |

Ova 2upanija, i ako nije spomenuta od Const. Pdrf., imamo dokaza, da�
je obslojala od davnijih vremena. On i tako spominje grad ili tvrdjavu, pa^
i nyesto vi�e krat listine spominju. (RaCki Mon. VII. 20, 23, 28, 153, 200,
265, 278.)

Najstariju uspomenu 2upanije imamo u MuCimirovoj listini god. 892. n^
kojoj je podpisan Leledrago iupano Clisse. (Cod. Dipl. I, 73.) Spominje i.
Toma Arhid. Comitatum Clissae. (RaCki Mon VII, 200.) ^

Po polo2aju i ustrojstvu zemlji�ta zupanija kli�ka mogla se je slerati
zapadnim obronkom planine Mosora do rjeCice Zrnovice kod StobreCa na
jug, te solinskim i ka�telanskim poljem do Trogira, a na iztok zamosorskom
ravnicom do kraj Dugopolja. Od sjevera zalvarala ju ka�telanska brda. Medja-
sila sa 2upanijami od sjevera Smhiskom,^ od iztoka poljiCkom, od zapada
trogirskim territorijem i 2upom zagorskom. Uzak obseg, ali pitom, plodan i

medju crkvenim 2upaina (parochias), koje je metropolitska spljetska crkva sebi pridr2ala, broji i „Ma-
sarum" t. j. mosoreka (Tom. archid. Hist. Sal. c. 14; Ra^ki Doc. VII, str. 200); 4. listinu kralja Kolo-
mana od g. 1103. (Kiik. Jura I, 25; Luc. o. c. 1. 11, c. 4; Farl. III. Sacr. 111,164; Kr6eli6, Not praeL j
137; Kuk. Cod. dipl. II, 8), gdje ka�e ^decimas Masaari'^ po BraSnidevu navodu, do^im u listini stoji :
jo� ,,deciinas . . . Massari cum toto monte magno Politii". U navodu pod 1) razumije se, da je kralj
Zvonimir svojemu ujaku Strezzu darovao bio sve kraljevske zemlje, koje bijahu u Mosor planini i one,
koje su se ualazile izmedju Solina i Bihada. Nego je uz to Strezzo zaposjeo bio i neke zemlje Petra .
Orne, pod izlikom da su kraljevske. Na to je Petar prosvjedovao prikazavSi se u Sibenikii pred kraljem
ZvoDimirom, i dokazao, da od Strezza zaposjeduute zemlje ue bijahu kraljevske, nego od njega kupljene •
kod pojedinih posjednika istih, �to mu je kralj i potvrdio. U 2. navodu ia? listine kneza Trpimira, kojom ;
je isti knez potvrdio stare darovStine crkvi spljetskoj i u5inio joj nove u Lazanim (na obronku Kozjaka ]
nad Sudurcem) i u Tugarim u Poljici, nabrajaju se robovi, koji pripadahu imanju u Tugarim i po ]
ostalim mjestima Mosor planine u Poljici. Na 3. mjestu iz zapisnika spljetske sinode oko god. 1045.
^Masanim" je pobiIje2eno uz ^upanije cetinjsku, hlievanjsku, kliSku, Omi� i Krbavu^ kojih je iupfi
mitropolitska crkva spljetska pridrstala sebi prihode. lato se razumije u 4. navodu, po kojem kralj Ko-
loman potvrdjuje nadbiskupiji spljetskoj sva prmva i sav poajed, aifidja kojioBL se ■■■hMyji r deMtat
Mosora sa svom velikom planinom poljiAom.

Po avim tim navodima razumije se, da Mosor nije bila kakva posebna inpmnijay razUfitt od po-
lj?6ke, nego drugo lokalno ime za polji^ku i^upaniju, koja se je prostirala po Mosom i okolo njej^
Ista se stvar moie bolje razumjeti po riecima Zvonimirove listine, krivotvorene 1338. god. (Ra^ki Doc
VII, 114), gdje su nabrojena razna sela polji^ka i kazano je o njima, da „positae sunt infra mwUx
MuHsari^. Tu su medju ostalim selima Srinjine, Gata, Tugari, koja niau izvan Poljice, nego baS u Po-
ljici, o ^ijim medjasima je i sam BraSni<5 pisao polag polji^kog Statuta XCIX., da je bila izmedju Spljeta
i Omi.^, na sjeveru (ne, nego na zapadu. Op. ur.) bija�e joj granica rieka ^rnovica, na istoku i jogu
rieka Cctina.

Ako ni dr. Radki u knjizi Documenta VII nije u kazalu (ad v.) spomenno Mosor kao poaebnu
zupaniju, zna<5i, da nije ni on odobravao BraSnidevo mnenje. Op. nred.

' Bra^nic!; (Nav. razpr. u „Radu" XXV. 8tr. 42) spominje jo� listinu kralja Petra Krefiimira od
8. srpnja god. 1071., gdje pif^e: „Clissam suis cum pertinencijs" (Farl. III. Sacr. V. 329) a u listini Ko-
lomanovoj od god. 1103 : ,,decimas . . . Cliniae et eius diatrictus".

* Po<5etkom XV. vieka, suded po listinama kralja Ladislava dnev^ 23. oiujka i 27. srpnja 1407-
(Arkiv za povjest jugoslavensku, kuj. VII, str. (58 do 70, u prilogu dra. Ra^ki-a ,Jzvkdci iz kralj. osrednjeg
arkiva u Napulju**), sterala se je kliSka zupanija i sa sjeverne strane Kozjaka put zapada do aela B*'
do�i(?a „posita juxta confinia caatri nostri Clissii" (Nav. dj. str. 68) i rek bi, da joj je u to dobs pri'
])ojena bila stara iupanija sminjska, jer druga navedena listina ka2e: „villam Oszoje vocatam, in di-
strictus de Cbino comitatus Clisii", ako ('emo da je ono Chino pogreSno tiskano ili pisano mjesto
Smitio. Svakako je Osoje ne daleko Klisa sa sjeverne strane Kozjaka. * Op. �red.



�i



— 223 —

namenit. Na njemu su ruSevine latinske Salonae, na kojih podigoSe hrvatski
ralji veliCanstvene bazilike i opatije sv. Petra, gc^e su se krunili i Sy. Stje-
Kina, g4je su se pokapavali, izvan drugih Sv. Marije, Sv. Moisije i Sv. Bar-
nla; tako i ostala mjesta, koja (3emo dalje spomenuti.

Qradovi.

/. Kits. Na ogromnoj klisuri od iztoka nad Solinom, izmedju planine
llosora i brda Kozjaka, na razvalinama rimskoga Gastrum-aj ulvrdise Hr-
?ati drevni Klis, koji spominje listina bana Trpimira god. 852: ex curte
Dostra quae Clusan dicilur (RaCki Mon. VII, 4.) lako i Const. Porf. KXsUa
Tbid. 6.), te god. 978. kralj Dr2islav (RaCki Mon. VII, 23.) i viSekrat u slie-
3e<5a vremena. Bio nepredobitan, jer nepristupan sa svake strane. Iza mnogo
pokuSaja uzeSe ga Turci gladom god. 1537. a na�i preotege god. 1648.
M malo vremena razoruzan, jo� je u prvobitnoj cjelosti. I on ima svoju
)blu kulu.

2. Kuk. Na jug Klisu, nad selom KuCine, spljetske ob(5ine, na vrh oStru-
jasta grebena Mosora, vide se ostanci gradi(5a Kuka, �to ga mletaCko izvje�(5e
[od. 1620. nazivlje: Ja forUzza di Cuco loco importantissimo" . (Ljubi6.
don. VI, 161.) S njega na obsadi Klisa g. 1648. topovi najvise �kodovase
vr^javi i prisili�e Turke na predaju.^

3. Kamen. Iznad Stobre^a u spljetskom polju posred seoca Komensko,
iiie se velika obla klisura i na njoj^tvrda kula i ograda danas razkopana,
I XVI. vieka Cesto preotimana od Turaka i Splje(5ana. MletaCko izvje�(5e
jod, 1630. ka2e: Sasso citta murata situata in mezzo di una campagna
fopra quasi un sasso. (Starine XIV, 179.) Sad je razkopana do temelja.

4. Solin — Loniaric. Od solinskoga niosta na iztok usred polja vidi se
aka Cetverokutna tvrdjava sa Cetiri jake kule na krajevima. (Sagradjena u
UV. vieku od sp^etskoga prabiskupa?) Nju su Turci prvo uzeli, pak na Klis
uri�ali god. 1537. MlelaCko izvjes(5e god. 1630. kaie: „Salona overo Lon-
'Orich loco murato in forma di fortezza, edificio vecchio vicino al mare

(dla fiumera di Salona''. (Starine XIV, 179.) Davno je zapusten i pro-
ovan.

J. Kozjak. Na Prosjeku izmedju briega Grebena i brda Kozjaka di^e se
tara obla kula i sru�ena ograda. MletaCko izvjes(5e god. 1630. spominje :
^yoziak e luogo murato piccolo. (Starine XVI, 180.) Valja da je stala strata

� U KreSiinirovoj listini g. 1070. izdatoj u Ninu (Doc. VII, 82—3), te u onoj Stjepana II. i/datoj
Sibeniku 1088 — 9 god., spominju se iupani „zastobrin8cicuB". Bra�ni(5 ni Zlatovi<$ ne obaziru se na te
ipane i ne traie iiipaniju, kojoj bi mogli pripadati. Dr. Ra^ki (Doc. VII, str. 513) broji medju hr-
itflkim ^upanijama po tim iupanima ?.upu ..,zaMtobri.sko", a Kukuljevid (God. dipl. I. 237) u kazalii, kao i
a6ki, zove ju same „Zastobrinje ?" Po sli^nosti imena moglo bi se nagadjati, da bude obstojala iiipa
obrecka izmedju polji^'ke i kliSke iupanije, te spljetske okolice. Toj maloj iupauiji mogla su pripadati
'la Stobre^, Kamensko, Mravince i Ku^iue. Tad bi po Zlatovicu opisane gradove: Kuk i Kamen tre-
ilo brojiti u toj ?.upaniji. Op. ured.



T



- 224 —

na obranu puta iz Zagorja Klisu, kao �to je druga slitoa obla kula na iztok
Klisa na briegu na prolazu iz Poljice i Cetine.

(). LudaC'Sucurac. Ka�tel LuCac, kasnije Su6urac rad 2upne crkve Sv.
Jurja in Putalio^ jedno je od najstarljih mjesta, koje su Hrvati naselili uz
morsku obalu solinsku. Povrh poija ban Dux Moislav sagradi crkvu Sv.
Juija, koju vladar Dux (vojvoda) MuCimir dosudi odlukom iz Bia^ia g. 892.
spljetskom prabiskupu, a do tada bija�e ninskoga hrvatsboga biskupa. (Farlat.
IV, 209.) Ka�nje je nje�to u jug razproslranjeno i bedemom opasano.

7. Ostrog. Iznad kastela Kambelovca povrh polja bjjahu Hrvati nati-
nili gradac Ostrog, ali Latini bojefi se, da (5e im prisvojiti polje, velikom
silom iz Spljeta navali�e, osvoji�e i sviet u su2nje odvedoSe. Toma Arcid.
nekom rado�(5u povieda, kako su li su2nji gladom i svakom nevoljom po-
moreni !

8. Klohuh Iznad Ka�tela Novoga posred polja bija�e Opatija Sv. Pelra
u Klobuku sagradjena od hrvatskih vladara na nafiin tvrdjave, u kojoj oni
pribiva�e i dieli�e povelje. Danas puk nazivlje ostanke ogromnih zidina Mirl
Sporainje ga Const. Porf, medju gradovim: Claboca. (RaCki Men. VII, 400)
i kralj Zvonimir god. 1078. (RaCki. Mon. VII, 114.)

9. Oprok. Od sela Labina k jugu, izmedju prgometskih i labinskih brda,
u trogirskoj obcini, biJH�e Castiiiim Oproc, slo ga spominje Farlati (III, 335.)
Mali zaselak Opor, ka^e samo mjesto gdje bija�e.

10. Biad. Izmedju Trogira i Ka�telS, na rusevinam rimskoga Siclii, hr-
vatski kralji sagradi�e kraljsko selo villa regalis i nazvaSe BiaC. U njem sji
kralji stanovali i povelje dielili. Oncye ih spljetski prabiskup pohadjao i
krstio izostale Hrvate. Danas od toga kraljskoga sela nikakve usporaene ne
ostaje, do obnovljene crkve Sv. Marte, gc|je je Dux Trpimir god. 892. na-
pisao darovnicu : ,yante fores ecUsiae sancte Martae martyris. Actum est
Biaci. (Cod. Dipl. I, 73.) Na jugo-iztoCnom kraju brda Sv. Nofra vide se
velike gromile kamenja, mo2da ru�evine tvrdoga gradca nad BiaCem, a od
podno^ja brda k moru sterao se varo� Villa*





Crkva 8. Petra u OmiSu.

(Sa slikama.)

pro�astom broju ovog Casopisa (sir. 182) iztaknuo sam, kako je,
do dneva dana�njega dobro saCuvana, crkva S. Petra u Omi�u
sporaenuta u dvie izprave iz druge polovine XL vieka, po ko-
[la se doznaje, da je hrvatski kralj Slavi(5 sjedio u njoj skupa s banom
itrom i Sarubom i rie�io pravdu izmedju Petra Crne i Tugarana; pa sam
naglasio, da je ona „do sad nepoznata narodna svetinja i pravi dragulj u
ivjesti hrvatsko-bizantinskog graditeljstva. Sad 6u da to i obrazlo2im. Na
ilo^enim tablicama prikazuje slika A lloris, B uzduini presjek, C proCelje,
pogled na crkvu sa sjeverne strane, sve u ortogonalnoj projekciji u mje-
u od Vioo ^ar. veliCine. Crkva je to malih protega (duga bez riznice [G u
)risul 9-25 m., siroka 5695 m.) okrenuta proCeljem k zapadu. Sastoji od
3ne same ladje, koja je su Cetiri jaka nutrnja paSesterasta podpornjslka
zdieljena na tri odiela: jedan srednji ved i dva pomanja s istoCne i xa-
idne strane. Prednji i zadnji odio pokriveni su unakrstnim svodovima,
ednji polukrugljastim bizantinskim kubetom dovoljno poduprtim od Cetiri
>lukru2na luka uprta na podpornjake i Cetiri trokutna sferiCna pendentifa
edju lukovima. Povr�ine unakrstnih svodova i kubeta obliep\jene su de-
lim stukom, u kojemu su izradjeni takodjer, od 1 do 2 cm. naskoCeni,
usni okviri. Tim je okvirima povrSina kubeta razdieljena na gornju kapu sa
Janaest dugoljastih istokraCnih sferiCnih^ trokuta, u kojima su naizmjence gran-
ge i golubice, i' dolnji pojas od jedanaest o sebi stojedih sliepih zaokvirenih
kada, sa dobro naznaCenim Cetverokutnim nadstupinama i kljuCevima lu-
>va. — ProCelje ima po sriedi 1*17 m. Siroka vrata sa dvostrukim nad-
atnikom. Na dolnjem su nadvratniku (si. E) naskoCeno plohorezana tri
tpravilna luka, kojih su polja ure�ena kri^evima pri kraju raz�irenih kra-
va; na gornjemu je u krugu urezan monogram Isukrstov u obliku osmero-
akasta kola. Taj monogram sastoji od prosta kriXa + i slova X, a nahodi
na kr�(5anskim spomenicima poCamgi od IV. vieka. ^ Upravo takav mono-
am u kolu nahodi se na sarkofagu nepoznatoga u Ravenni,^ koji potiCe
VIII. vieka. ViSe nadvratnika je po sriedi mala uokvirena sliepa arkada
naznaCenim nadstupinama i kljuCem, Na sred proCelja je mali okrugli

' Stockbauer — Kunstg. d. Kr. str. 110, 118.

* CattoDeo — L' arch, in It. dal s. VI. al Mille str. 2.5.

17



prozor, kojega je srediiia izpunjena kamenitim kri^em S. Andrije ill slovotn X,
kojc, takodjer po starokr^danskom obi�aju, naznaCige monogram Isukrstov.
S jedne i druge strane ulaza nahodi se uzidan po plohorezan latinski kri^
(si. F) raz�irenih kra;,ieva. Svi spomenuti krstovi na proCeyu, uporabom i





■\r




-^-r^




'\r




-v^





oblikom, svjedoCe za razdoblje od
Vni. do X. vieka. Po 11 m. �i-
roke, a 0-1 m. naskoiene dvie le-
zene na uglovim proCelja vezane
su izpod lastavice sliepim polu-
kruinim lukom, kojega su poCetci
naglaSeni nadstupinama tankih
polustupida zavr�enih s dolnje
strane u obliku mensolS. U vrh
profieya je mali prost proCeonJ
zvonik na jedan sami luk. Sje-
veraa i juina strana crkovnib
platna obskrbljene su sa po �est
lezenS, naskoCenih po 13 cm.,
koje su malo izpod strehc medju sobom sdruiene parovim sUepih lukitSa.
Nad lukovima, koji podupira kube, podi2u se iznad zajedniCkog krova
crkovne ladje Cetiri zabata na lastavicu, od kojih su sjeverni i ju4ni sime-
Irifino ureseni sa tri sliopo arkadice, od kojih je srednja vi�a, a zaokvirene
su i imaju takodjer naziiafiene Cetverokutne nadstupine i kljuCeve. Ti zabati



— 228 —

zahva(5aju tek izvaiijsku polovicu debljine dotifinih zidova, doCim se nulri
polovina podi2e do izravnanja sa sljemenom lastavicd, te slu^i uporist(
Cetverostranu satorastu krovu, u vrh kojega je fietverobridan kamen {
kriven ploeom, nad kojom je opet Cetverostran malaSan onizak �iljnik, mjei
pinije.

Na sredini ju2nog platna svakog odiela crkvene ladje je po dugolja
polukru2no zavrsen prozor, ne zaokviren s vaiijske strane. Sva su tri pi
zora raznim naCinom razdieljena kamenitim resetkama (traiisennae) na (
tvorinasta okanca. PoSto su prozori probiveni obzirom na samu nutrnjo
to oba pokrajna zahvadaju svojorn �irinom i po dobar komad lezene.

IztoCna strana crkve 6e bit u postanku po svoj prilici zavi-sivala t
iznutra polukru2nom absidom razstavljenom od crkve jos obstojedra debel
zidom, poput onoga u crkvi S. Silvestra na otoCidu Bisevu,^ na koji je i
slonjea moderni otar. Do otara su s jedne i druge strane u istom zi
probivena vrata. U poznija doba bit 6e radi ve6e udobnosti razorili absi
i nadomjestili ju dana�njom prostranijonri riznicom. Nad jednira i drug
spomenutim vratima je u zidu izdubak, te je u onom od strane Ev;
gjelja nezgrapan drven kip S. Petra, a od strane Poslanice iste vrsti
S. Pavla.

Kako se razabire po gornjem opisu, oraiSka crkva S. Petra, svojim g
diteljskim ustrojstvom, predstavlja poseban, prezlamenit i karakteristi(!
stupanj razvitka ravenatsko-bizantinskoga sloga medju Hrvatima na iztoCi
obali jadranskog mora. Prvi je to do sad na hrvatskom tlu poznati poku
prilagodjenja kubeta prosto bazilikalnoj osnovi, stopljenja centralnoga sa \
zilikalnim sustavom — prava slika i proizvod kri^anja u borbi medju iztoCn(
i zapadnom crkvom i kulturom, koja se je u hrvatskoj drzavi neobiCni
2estinom vodila riavla� svr�etkom IX. vieka, u doba poslanka Focijeva r
kola i u prvoj 'polovini X. vieka. Pogledamo li na Cetiri lastavice, koje (
koljuju i pritiskuju - kube omi�kog S. Petra, i tri sliepe arkadice na sjeveri
i ju2noj, pa pomislirao li na Cetiri podpornjaka, �to jih podupiru u nutrnjc
crkve, i sravnimo li clo taj sklop sa sklopom ravenatsko-bizantinskog kr
dobro poznate crkvice S. Kri^a u Ninu, (vidi prilozenu sliku na s
de6oj strani), kojoj je kri2ali�te pokriveno Cunjastim kubetom, to to
odmah uvidjeti, da je osnova crkve S. Petra postala samo stegnud
poprieCnog broda na ona dva para podpornjaka; a to nam oglaSuji
lastavice jednako malo nagnutih strana i jednako ure�ene sa tri kra
jednako razporedjene sliepe arkadice, kao �to su one na zabatim k
kova ninskog S. Kri2a. Mo2emo zato slobodno kazati, da je, na d
njem stepenu razvitka hrvatsko-bizanlinskoga graditeljskoga sloga, jedi
brodna crkva S. Petra u Omi�u jasna reminlscencija crkve S. Krl^a u Ni

* Vidi moj opis iste u „Star. Prosvj." od o. g. Br. 3., str. 158.



I lalo kaSnjeg postanka. Samo je nu2dno iztaknuti, da je crkva S. Petra u
DmiSu jedina do sad poznata u Dalmaciji, koja nosi dobro sat^uvano pravo
Marije bizantinsko polukrugijasto kube, bez trula obUkom i nutrnjim uresom
^di(no kubetu carigradske S. Sofge, dakako u vrlo sitnu raznyeiju; pa je
^sra prilika, da su tsg oblik kubeta prenieli na na�e obale oni bizantinski
|<Te�eiiici, koji su u zadnjoj CetTrtini IX. vieka dolazili u Dalmaciju, ill do-
^mati kakav unyetiiik ili svetSenik iz svlte bana Sedeslava, koji je putovao
n Caiigrad i boravio na dvoru veiikog cara Bazila Makedonskoga.* Tako se
mate najbo^e da protumaCi na brvatskom tlu pojav jako nagla�enog dapaCe
■karakteristiCnog motiva bizantinskog graditeyskog sloga, koji se je u toj




trhi pridruiio ravenatsko-bizanlinskom moUvu ninskog Sv. Kri2a. Ta ninska
O'kva postala je prilagodjenjem ravenatsko-bizantinskoga sloga brvatskom
ukusu i shvaiSanju, jer ona ima istu kri^nu osnovu kao crkva SS. Nazarija
i Celsa u Ravenni,'' iz prve polovine V. vieka, i ima na zabatim kao i ova
[ one tri sliepe arkadice medju lezenama, samo skra(^ene. AH ninski S. Kri^
nije puko oponaSanje spora. rav. crkve, uego se razlikiye od nje dodatkom
dvu'u polukruinih apsida na poprieCnom brodu, valjastim zidom oko ku-
beta, iryesto tetverostranog, i Cunjastim kubetom mjesto odkinuto kruglja-
stoga. Ninska crkva S. Kri4a Ireba da je porieklom starija od IX. vieka,
ksko se je to ve<i dokazalo i po nadpisu s nutrnje strane ulaznog joj nad-

' T. SmifiklM - Pov. Hrv. I. atr. 191-2.
* Beber — Kunatgesch. d. M. A. 11.



— 230 —

vratnika^ i po plohorezanom uresu s vanjske strane istoga, doCim ova S.

Petra u Omi�u, po prije reCenom, pristaje u doba od zadnje Cetvrtine IX.

do poCetka X. vieka Eitelberger je bio toga mnenja, da crkvice bizantinskoga

sloga u Dalmaciji na neki naCin oznaCigu negdaSnje prostiranje grCke crkve,

jer da se mo2e kao stalno uzeti, gdje ima takovih crkava, da je tamo yladao

bizantinski upliv,^ i nije se varao, jer se takovih crkava ne nahodi daleko

od dalmatinskoga primoija, gdje znamo, daseje najjafie prostirao taj upliv.

Tiorisom je crkva S. Petra u OmiSu posve sliCna crkvi S. Luke u Ko-

toru.� One se pak najviSe razlikuju u posvodjenju. DoCim su prednja i

zadnja prostorija crkve S. Petra pokrivene unakrstnim svodovima, istoimene

prostorije S. Luke posvodjene su �iljastim svodovima. U crkvi S. Luke

pendentifi su na dvoje razdieljeni, kako je razumjeti po opisu g. Stratimi-

rovi(ia,* a kube neima pravilnog Cisto okru2nog dna, niti je sferiCno, nego

paraboliCno, poput onoga bivSe hrvatsko-bizantinske bjzilike S. Eufemije u

Spjjetu.^ I izvanj�tina kubeta na crkvi S. Luke nije Cetverostrana kao na

omiSkoj crkvi S. Petra, nego valjasta, pa zato ne spominje vi�e postanak

graditeljske osnove iz kri2a grCkoga, nego zastupa daljnji stepen razvitka

graditeljskog ustrojstva na temelju osnove omiskog S. Petra. Na proCe^u

kotorske crkve Sv. Luke opa2a se ista velika sliepa arkada kao i na orai-

�kom Sv. Petru, doCim joj se samo na ju2nom platnu opa2aju tri raz-

daleke lezene, a fietiri na polukru2noj apsidi. Sva je prilika dakle, da je

crkvi Sv. Luke u Kotoru, koja je gradjena tek 1195. god.^ crkva S. Petra

u OmiSu mogla biti uzorom. Ta jesu Kotorani u ono doba fiesto mogli do-

laziti u Omi� i biti s njim u politiCkom i trgovafikom odnoSaju, kako nam

to dokazuju sliedede izprave. God. 1080.^ Petar Crne, utemeljitelj crkve S.

Petra u Selu kod Srinjina� u Po^jici, a ne daleko Omi�a, ka2e, da je u

KotoranS, kupio Petra Drakulu za tri solida (svakako zlatna). God. 1167.

nahodimo, da su Kotorani sklopili bili mir s Omi�anima, koji je imao tra-

jati do devetoga koljena, te da se je omiSki knez Nikola sa svojim srodni-

cima i podlo^nicima zakleo na Evangjelju bozjemu (tako pi�e u dotifinoj iz-

pravi) podknezu kotorskomu i svim Kotoranima, da 6e uzdr2ati mir i da

neie (Omi�ani kao gusari) napadati kotorske brodove; a, ako ira Kotorani

budu Ciniti pravicu, da ne6e nava\jivati na brodove, koji budu dolaziti u

Kotor od Molunte do Privlake.�



� „Star. Prosv.", god. I., br. IV., str. 258.

* Die mittelalt. Kunstdenkm. in Dalm. str. 168.

* Gj. Stratimirovid — „0 nppraaocTH h neHMapcTey Boko KoTopcKe**. Tab. HI.

* Nav. dj. str. 21.

� Eitelberger — Nav. dj. str. 293—295.

• GTpaTHMHpOBirti — HaB. flj. CTp. 21.

7 Raaki — Doc. VH. str. 134.

■ Pop Petar Kaer — „Dvije opatije Sv. Petra Gumajskoga i Sv. Stjepana de Pinis* — str. 9—39.

� KukuljevidJ— Cod. dipl. IL str. 79.



- 231 —

Ovdje mi je jo� opaziti gosp. Strati mirovi6u, da ako su neke crkve u
liji, kao crkva Vavedenija u potkrilju planine OvCara, postaryem iz XIII.
Tieka,^ stara crkva u Drobnjacima i u manastiru Podmaiinskom, pa u
[selima Du2i i Petnjici, po svojoj osnovi istovetne crkvi Sv. Luke^ u Ko-
tpni, to ipak ova nije nego posredujuCi spomenik medju oblicima omiSkog
S. Petra i onim spomenutih srbskih crkava, doCim se omiSka crkva S.
Petra ima svakako smatrati pralikom i kotorskoj i spomenicima srbskima,
tim vi�e, �to se iia poboCnom platuu spomenute crkve Vavedenija vide
medju lezenama onakvi parovi lukova, kao �to su i pod stiehom omiSkog
Sv. Petra.

F. Radi6.



* Valtrovi<S — O nQo^go/uog str. 12.
' CrpaTHMHpoBHk — HaB. ^j. cTp. 33.




j ^ i *■



Starobosanski natpisi u Bosni i Hercegovini i t. d.

(0 p a s k e.)

Priopduje

Vid Vuleti6-Vukasovi6.

IX.

Sprijeda :

t ^C€H A€)KH lCN€///nb) P///4AHQ0H QA^micO
QHfeb ^ mOH a?HMe N^HSOAH M^)Kb
^ A^SP<1Q<1Xb SHXb

Na glavi ste6ka:

<V Qb P€5A^Qb C€H CtV€

rp^s<ivb

ICOQ^IVb
Cita se:

t Asei leii knez/ Radivoi Vlatko-

Yi6/ u toi vrime naiboli mu2/

u Dubravah/ bih/

A/ v/ Reblav/ sei sjeCe

GinibaC/

KovaC/

Interpretatio latina:

t Hie jacet comes Radivoi (Martinus?) \natkovi(i isto tempore oplii
vir in Dubrave fui

Et in Reblave hie seulpsit
GrubaC
Faber (cuniculator).

Poznat je u povjesti vlastelin Hereega Stjepana i kralja bosausk
Sfjepana TomaSevifia, vojvoda HQ^NHLUb QA^TKOCaJH^ 1454-61.
468. 488. cf. HQ<1NHLUb. — Vojvoda Humski ^F^CTHNb QA^TlCOdh
1488. M. 538. — Vojvode )K^PIC0 H T4AHM CSA^COQH;*iH 1488. M. I
Sva su ova trojica bra6a pomenutomu IvaniSu, a lyegov je otae k
QA^TICO, biva imao je ove sinove: vojvodu Humskoga IvaniSa, a ostali
bili knezovi: Marko, 2arko, Radivoj, Andrija, Bartul i Tadija, 1452.
kojni. M. 451. (V. Pje^. hs Km. ct. cpn, od Gj. Daniei6a — I. str. 122 — 1
Kra^ica bosanska Marya iz Hrvatske se skloni u Sp^jet i ondje je prebi^



— 233 —

jo� prosinca 1466. u samostanu sv. Stjepana uz gracke zidine. Bilo je
s lyome dosta bosanske vlastele, te su ostavili nesretnu domovinu, a ovdje
je u prve ubrojiti vojvodu Humskoga, spomenutoga Ivani�a Vlatkovida. Kra-
Ijica je umria u Ugarskoj, te mi nije poznato, je li je pratio kogod od po-
rodice Vlatkovi6a, a svakako je knez Radivoj ostao na domu, gdje ga je i
smrt zatekla u Humskoj, �to nam svjedoCi navedeni natpis. — Osim toga
ova je porodica bila u doticaju s Hercegom Stjepanom, a osobito Radivoj,
te se protivio VukCifievoj sili, koja nije imala ni kraja ni konca, al tomu
nije ovdje mjesta, pa je na dugo spomenulo u M. Serb. str. 451., biva:
CCCLXV. 1452. 25. martii. Vratar. — Ivanis, chlmensis vojevoda, et co-
gnati foedus faciunt cum Ragusinis contra herceg Stephanum VukCi6. „ Ovdje
su spomenuta reCena brada Vlatkovidi, a tako isto na str. 453. M. serb.,
dodm na str. 480. dne 25. o2ujka 1458. pise se: Ivani�, chlmensis voje-
voda, et cognati ejus fatentur se accepisse k Ragusinis „pi^ovmonem'' .

U drugoj polovini XV. v. nespominje se u listinama reCeni Radivoj,
t. j. od god. 1458. unaprijeda, jer je reCene godine uz bra6u spomenut,
pa rek bi, da je umro ili se odaleCio od javnosti, biva prekinuo od-
no�8ge.

Natpis je bio objelodanjen u Slovincu, al nepotpuno, zatim u Viestniku
1883. str. 120 uz popravke u Viestniku XIII. 1891. br. 3 (na zavojku pod
br. VIII.), onda u ^,Die Bosnischen Grabdenkmaler des Mittelalters von
dr. Giro Truhelka" na str. 35 — 36. (8. OpliCic 3), a napokon u „Glasniku
zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini- (VII. 1895. 2. str. 260—261.),
dakle iste godine kao u njemaCkomu izdanju (Wien, 1895. In Commission
bei Carl Gerold's Sohn), �to treba zabiljeiiti, jer ondje nema facsimila niti
se spominje ime majstora (kovaCa) itd., doCim je to navedeno u reCenomu
•Glasniku*, kaonuti �to je to od velike znamenitosti, pa se na to gospodin
dopisnik „Glasnika" napose i osvrnuo.

Spomenik je na Opli6i(5ima, u Dubravama, biva to je stec^ak naslonjen,
^ u vrhu ravan. Dug je 2.20 m., �ir. 1.10 m., vis. bez naslona (potslavka)
0-60 m. Na ovomu je stedku natpis, kako sam kazao, razdjeljen na dvoje,
^^ ispod natpisa, gdje je zabilje^en rP^S^r*ib lCOQ^;*ib, ukresane su tri ii-
^otinje (postepeno velike). Zivotinja u ni2e (s desne strane) ide put lijeve,
^ druga (pove(5a) zavradena je repa i okrenuta je put desne. Treda je naj-
^anja, te rek bi, da pokazuje vasku (psa). Sprijeda je navedeni natpis
• • . P4ANQ0H DA<im|COQH;*ib . . . Opazit mi je, da su slova Cisto ukre-
^ana, al su retci krivi, ba� kao da je kresano bez ikakve crtarije, a tomu
^i traga u facsimilu, te je i krst drukCije udaren �~|�. U drugomu je dijelu
^spu�teno % pa, uz ostalo, neznam �to bi kazao na tumaCenje u „Glasniku"
QP€S<1 A^ Db (insidiatur leo), jer bi to bila prva na ozbiljnijim steficima, *

* To se moie kazati o madki, a o lavu je : ... leo ruget quern devoret ... -r: lav 6e rikati itd.



■^ . . V



— 234 —

te je najbolje uCinio g. pisac, da taj dio nije ni spomenuo uCenijem Nijem-

cima, pa je ostalo, Bogu hvala, inter nos ... G. dopisnik je priop6io do-

sada Sestnaest imena K0Q<1\/b, pa jih nije potreba ponavljati, jer su ve-

dnom poznati Citateljima „Viestnika*, al' mi je opaziti, da to nijesu iCOQ^IVb

(Schmied-faber), kako ka2e g. dopisnik, nego prosto kamenari, jer po oto-

cima (gdje je najstariji jezik) jo� se neka mjesta zovu kovnici, a to su bas

zapuStena kameniUa (cave = rudnici), pa bi bilo suvi�e, da spominjem

Samokov, Nakovan itd. Mje�te ^Glasnikova'' QPGS^ A^Qb u istinu je 4 Qb

PGBA^Qb, �to je mjesto, gdje je stedak usjeCen, te je za to usporediti

,yKorijem'' itd. Gj. DaniCida str. 22. pod rhhrani (laterarius), biva uz Du-

brave su bile i Rehlave, sto znaCi prosto strane kakva mjesta, pa i dan

danaSnji na otoku Sipanu (kod Dubrovnika) kr�evite strane istoga otoka

zovu se JRebra.

Dosljedno je ovo razlaganje ; biva, kovad je usjekao hiljeg na Rehla-

vama (= RebrSma), a to su obifino kovaii udarali, n. p. N^ flGlPOQ^ FlOA^,

N^ CQOH S<lLijmHNH N^ S^mNOnXK N^ CQ0Ca3H riAGMGNHTOH
0AMHP4VH itd., a nikada nijesu tumaCili slike, pa osobito KOQ^IVb

^P^!$S^^i, koji bi bio, kaonuti ozbiljan Covjek, ukresao kakvu molitvicu, kao

sto je na Boljunima : MOA^ CG SO)K€ nOMHA^H M€ MHAOCmH TCe

pa i tako poznati kovad nebi u dvije rijeCi ukresao tri pogreske ispred lava

(a to bi mogla biti i druga zivotinja ili zvijer), kad to nije obiCavao na

dinigijem biljezima.




1^,




Tko je bio zasuznjitelj hrvatskoga kralja Slavi(3a?

jladayina hrvatskoga kralja Slavida (1074. — 1075.) pru2a nam jo�
uviek nerazja�njenih okolnosti, po kojima se je isti uspeo na prie-
slolje, a po njezinoj kratkotrajnosti, prouzroCenoj normanskim na-
srtajem na hrvatsko-dalmatinske 2ale i po konafinoj tragiCnoj i tajinstvenoj
sudbini kraljevoj, 2alobno je to i jo� malo odgonetnuto poglavje na�e na-
rodne povjesti na izmaku XI. stoljeda.

Komu je vjerovati u bide i djelovanje neke Nemeze ili odmazde u po-
vjesti, na6i 6e ju nekako potvrdjena u kobi nesretnoga tog kralja: dovinuv
se spletkom i po svoj prilici vi�e silom nego milom prestolja^ izgubi poslje
kratkodobnog vladanja nasiljeni tudjih pustolova krunu, slobodu a valjda i
iivot, te nam izmiCe tako s vida, da mu ne osta ni traga ni spomena.

Da nam nije sredom saCuvana iz arkiva biv�eg tkonskog samostana Sv.
Kuzme i Damjana izprava poslanika pape Grgura VII., Gerarda nadbiskupa
sipontskoga, koja se odnosi na bivsi samostan Sv. Ivana u Biogradu na
mom, koja poCimlje rieCima: In anno 1075 ab incarnatione domini nostri
Jesu Christi mense novembris. Ea tempestate, qua comes Amicus regem
Croatiae caepit . . .2, jamaCno bisrao ostali bez svake obaviesti o zasu2-
njeiyu kralja Slavida.

Dvoje se namede medju inim poyjestniku i domoljubnu Citaocu, raz-
'^Sljajudemu ob ovim kratkim ali kobnim uvodnim redcima spomenute iz-
Prave: tko je bio kraljev zasu^njitelj, taj tajinstveni ^comes Amicus**, i kakova
Jc bila dalnja sudbina nesretnog zarobljenog kralja ?

DoCim rie�enje prvoga pitanja saCinjava na� zadatak, o drugom se mo2e
donekle samo nagadjati, te se moramo, dokle nas ne bude iztraiivanje na-
preduju6e povjesti inaCe poslu2iti, zadovo\jiti s onim, �to je pok. RaCki pisao
^ torn predmetu, naime da nam o sudbini kralja Slavida ni�ta izvjestna po-
^Dato nije, te da je po svoj prilici zarobljen poginuo.'^

Prvim su se pitanjem, da spomenemo samo prvake povjestniCke, bavili :
GfrOrer, SmiCiklas, Bttdinger i RaCki.



� Radki: Borba juinih Slovena. Rad XXVm. str. 149.

" Borba j. Slov. Rad XXVin. str. 156; pa „0 zarobljeoju hrvatskoga kralja Slavida god. 1075."
ft�d XIX. �tr. 95.



— 236 —

SmiCiklas u svqjoj ^Povjesti hrvatskoj* (I, sir. 251), ka2e sa Gfrorer
sliedede: „A opet dogodi se Cudna stvar. U isto vrieme^ bude kralj Sh
uhvaden od njekoga vojvode, koga listina zove „Arnicus*^ Cini nam se,
je Gfr5rer dobro preveo onu oznaku iz spljetskoga sabora, gdje veli :
vrieme, kada je** (Gomes Amicus) ^,prijateljski knez kralja Slavi(5a u
2anjstvo odveo". U obce se misli, da je to bio neki knez normanski
Normana toga imena neima, niti ne mo2e biti. Veliki papa Grgur VII. sdn
se je, mislimo, s nekimi knezovi dolnje Italije, sdru^io se je s nezado\
nici u Hrvatskoj i tako pade zrtvom kralj Slavi6".

Toliko SmiCiklas, usvajaju(5 mnenje GfrOrerovo. Malo ni2e mo6i 6e b
eitatelj prosuditi, u koliko su oba na pravom ili krivom putu ; svakako
ne�to smjelom nam se Cini tvrdnja, �to se ne da premuCati, ^da Norm
toga imena (Amicus) nema, niti ne mo2e biti*". Istim bi se pravom mc
posumnjati o talijanstvu odkrlvatelja Amerike, jer ga nazvali i „Columb
i „CoIon^' — ili na�im Zrinskijem zatajati hrvatstvo, jer jih Madjari proz
„Zrinyi'^ a Niemci paCe neko6 i „ Serin** itd.*-^

Kud kamo jo� manje je uspio Bfldinger u svojoj knjizi „Ein Bucli
garischer Geschichte (1058 — 1160). Budu6 prihvatio misao, da je Sli
svi'gnut uslied unutrnjeg prevrata, prouzroCenog po hrvatskirh boljari
vidio je u velika�kim imenima Driigan, Druzina, Pribidrug, kojih nos
bijahu vrsnjaci Slavicevi, toboze hrvatske originale za latinski prevod „Amicu:

Ne trebamo se fiuditi, sto je na� slavni povjestnik, pokojni dr. Fr;
RaCki, pri prouCavanju toga pitanja, njegovom se rie�enju tako primaki:
da je malo pomanjkalo, da ga nije riesio sasvim.

U nekoliko nam redaka valja razlo^iti RaCkljev postupak u izlraziva
toga pitanja.

Farlati bo ve6 je bio naslutio, da imademo u osobi tajinstvenog An
nazrievat normanskoga vodju toga imena — ta nasrlaj dosao je iz ju
Italije, tadanjeg siela ratobornog, po2udnog i pustolovnog skupa vilez
normanskih — nu po�to mu ne podje za rukom, da navede takovoga J
manca, valjda s pomanjkanja vrela, zabaci tu svoju namisao.

RaCki pak usvojivsi po Farlati-u zabaCenu misao, bio je, kako lo
kazuje njegova ostroumna razprava „0 zarobljenju hrvatskoga kralja i
vida god. 1075."* sretnije ruke. Nadje na ime u pjesmotvoru^ dvorsk



' Smi^iklas inisli, da se je za saborisanja crkvenih otaca u Spljetu sbila koli normanska na^
toli kralj eva katastrofa.

3 Glede promjena, Sto jih je ime „ZrinJ8ki" tekom vremena pretrpiio, sravni Lopa�i<$, ^Hrv
urban" 173 itd.

� Ra^ki, „0 zarobljenju hrvatskoga kralja Siavi6a god. 1075". Had XIX, str. 92.

* Rad XIX, od atr. 91—97.

^ Historicum poema de rebus Normannorum in Sicilia, Apulia et Calabria gestis, usque ad mo
Roberti Guiscardi ducia, scriptum ad filium Rogerium etc. apud Muratori. Scrip, rer. ital. V,
Pertz IX, 273.



— 237 —

pjesnika Vilima puljskoga slih, u kojem se opisuje slavodobitna bitka Nor
manaca (Galli) protiv Bizantincem (Argi), te se ujedno i spominje Ime glav-
DOga junaka u torn boju — Gualtera, sina Amikova.

Podpunosti radi navesti nam je taj stih (lib. I, v. 333 i d.) :
^Cumque diu pugnam, Gallis patientibus, Argi acriter instarent, victores
iam prope facti: proripitur subito raedius Galterm in hostes, Normannos
horlans ad bella redire fugaces ; ipse electorum comitum fuit unus Amid
filius insignis ....**

Tim je barem u prvu ruku dokazano, da je ime „ Amicus" bilo po-
znato i u porabi kod Normanaca, akoprem je bez sumnje, da je oblik
.Amicus" samo romanizirani dvorski, za drugi narodno-normanski toga
imena, nama nepoznati.

RaCki je u naCelu pitanje rie�io, ik „ Amicus" bijase ime normanskoga
vojvode onog doba. Nu na� si je poyjestnik s druge strane sam sasma
sviestan bio, da ako je i sgodno glede upitnog imena „ Amicus" samoga
sud svoj izrekao bio, nije bila napisana zadnja rieC ob osobi pravoj, koja
nosed to ime lyedno i bijaSe zasu2njiteljem kra\ja Slavida.

I zaista nije „Rafikijev ^Amicus" ona,] u zadarskoj listini spomenuti,
le ne stoji u nikakovoj svezi sa nesretnim hrvatskim kraljem.

Da pronadjemo pravoga Amika, valja nam se letimice osvrnuti na nor-
manske dogodjaje onih vremena u koliko se tiCu roda ^Amicus".

Preglednosti radi priobdujemo rodoslovje te ku(5e, u koliko se je dalo
sastaviti po ve6 spomenutom Vilimu apuljskomu, po Amatu Montocasinskom
i pomoCju izpravS..

Rodoslovje roda „ Amicus** :

Amicus I. (nije do�ao u Italiju).



Pelrus (Petricus) Magnus

gospodar grada Tarenta.



li^"^



Gualter

gospodar grada Civitate.



Amicus II. ili Amicetta

gospodar grada Oiovenazzo



Guiffred^

sebastos bizantinski.



Gotfried^ Petrus II.

t pred 1072. 8upriiga: Advisa tutor

ne^aka^ Rikarda.

Rikard

Pri smrti oievoj
mladoljetan.

Petar i Gualter, sinovi Amika I. (kqjl nije ni do�ao u Italiju), bijahu
'^edju prvimi Normanci, koji se u juznoj Italiji nastaniSe. Pri diobi zem-
Ui�la (god. 1043) medju dvanaestoricom normanskih vodja, zadobije Gualter
grad Civitate, a Petar grad Tarent sa podrucjem.



' Rad XIX.

• C'ita se ovo ime u listiDah: Guiffred odnosuo Gotfried, Godfried, Gosfried i Lofredus.



\



— 238 —

Kad no Robertu Guiskardu ponarastose krila, te je svom silom cilj
na usredotoCenje vlasti u svojoj osobi, prva mu je bila, da ku�a pokoi
si njemu inaCe posve ravne normanske vodje.

Tada bija�e rad Amika I. uporiste pravedne i iestoke borbe proti ti
te^njama Robertovim.

God. 1059. dao je taj silnik junaka Gualtera osliepiti, a to nam mo
slu2iti dokazom, da je morala biti borba Ijuta i okrutna. Djelatnost b
mo6noga roda pokazuje nam se najbolje u Cinjenici, �to je ta obitelj, sloz
se sa istomi�yenici i osloniv se o carstvo bizantinsko god. 1060., 1064.
1066. dignula stieg slobode (dakako feudalne, osobne) proti teznjama sam
drica.

Za vrieme prve siciljske vojne (oko g. 1070.) podigla se je opet sili
buna apuljskih velmo^a proti Robertu Guiskardu. — Dusa iste bijahu p
novno Clanovi roda Amikova, Petra II. i Amicus II. (Amicetta.)^

JoS jedan put, i to god. 1078. — 1079. vidimo bra(5u na Celu veli
urote, naperene proti omra^enom duSmaninu.

Tom prilikom mogao je pjesnik Vilim puljski, opisav obsadu gra<
Trani-a (travanj 1078.) u svojoj apologiji pjevati (lib. III. v. 390):

„Trani, cuius erat laus clarior, urbe recepta
se Juvenacenses dedunt et Buxilienses;
Buxiliae^ Petri fuerant, Juvenacus'^ Amici^
Cui patruus Petri pater �xtitit. Hunc quia fratri
GoDtuIit auxiliuni, dux oderai et quia fines
dcUmaticos sine velle suo temptavit adire'*.

Izmedju g. 1078. — 1080. odpor normanskih velika�a, a � lyime takodj
onnj eianova Amikova roda, skrSen je, te nastaje vae victis ! — tko i
svojevoljno ne pokorava, li�en je slobode i posjeda; oni pak, koji su i
ponajvise u toj ogromnoj borbi iztaknuli, kiTniku su izrufieni.

Amiku II. podje za rukom, da pobjegne u Carigrad, gdje nadje ub
Cista na dvoru bizantinskom. God. 1093. nije vi�e u 2ivotu, Cerau nam slu
dokazom listina, izdana sinom njegovim Gotfrledom^ (Guiffred, Gosfried
kojom potonji potvrdjuje samostan Svete Marije na otoku tremitskom



� Amato MoDtecassinski VII, jr. 1 — 6.

' Buxiliae i Juvenacus zovu se sada Bisceglie odnosno Giovenazzo, te su neznatni gradidi apuija
na obali Jadranskoga mora.

^ 1093., kolovoz ; Campo marino :
In nomine domini. Ego Guiffredus comes et sebasto imperial! et lilius quidem bone memorie Am
coniitis, dum pergerem in partibus Dalmatiej fui veniens in insula, que Tremiti vocatur, et perrexi

ecclesiam sancta dei genitricis et Virginia Marie causa orationis — ommissis —
znklju^ak :

Anno ab incarnatione domini MXC, III indictione, mense Augusti. Feliciter f Ego Guiffre
comes itd.

Ex Chartulario Tremitense sacc, XII., fol. 27b (Biblioteca nazionale, Napulj) Sravni L. v
Heinemann: Zur Entstehinig der Stadtverfassung in Italien, str. G8. Lipsko 18%.



— 239 —

posjedu zemlji�ta, �lo no mu je bio ve6 poklonio pokojni njegov otac
Amicus II.

Iz ovoga kratkoga pregleda normanskih povjestnih dogodjaja za go-
spodovapja Roberta Guiskarda pogledom na velika�ki rod Amikovaca, biva
jasno pomo6ju rodoslovne tablice i uzporedjenjem onih dvaju citiranih sti-
hova iz pjesmotvora Vilima apuljskoga:

1. sravnivSi rodoslovje sa stihorn 333. (lib. I), da RaCkijev „ Amicus''
nije nitko drugi, nego praotac tog roda — Amicus I., kao takav otac Gual-
lerov, a ovaj potonji dosljedno ^Amici filius insignis*' ;

2. da Amicus I. nije mogao zasu^iijiti kra\ja Slavida, jer prestar nije
sa sinovima krenuo u ju2nu Italiju, nego je ostao u Normandiji, te po svoj
prilici g. 1075. nije vi�e i\v\o ;

3. da je zasuznjitelj kralja Slavic^a nepobitno Amicus IL, unuk Amika
I. i sin Gualterov, najprije privrzenik, a kasnje Ijuti protivnik Roberta Guis-
karda, koji je na njega medju inim i radi toga zararzio, �to je proti nje-
govoj volji (vojvodinoj) na dalmatinske krajeve navalio bio: [Hunc (Amicum)
. . . dux oderat, . . . quia fines dalmaticos sine velle suo (ducis) temptavit
adire].

Time mislimo, da nam je, sliediv po pok. RaCkome naznaCenu stazu,
poSlo za rukom privesti kraju rie�enje pitanja, koje je ve6 bilo proslo u
inventar na�e povjestniCke ropotarnice, poput mno^tva drugih pitanja, koja
jos Cekaju uzkrisitelja svojega.

Pregusta je joSte tama, �to lezi nad onim povjestniCkim dogodjajima, koji
pradjedove na�e li�ise jednom kralja i dovedo�e kraljevstvo na rub propasti, a
da bi se ve6 sada moglo dodi do konaCnih zakljuCaka o pravim uzrocima nor-
manske kobne one navale pod vodslvom sada vi�e ne tajinstvenog grofa Amika.
I Nu pripi�e li se ta vojnica bud prirodjenom tradicijonalnom osvojiteljnomu
nagonu Normanaca,^ sto pako zelji onih velika�a normanskih, te su stenjali
pod krutim centralizuju6im teznjama vojvode Roberta, da si po primjoru
drugih sretnijih vrSnjaka steku nov zaviCaj, utemelje nova kraljevstva na



' ZaDimivo je torn prigodom navesti ^injenicu, koja je dosele ostala ne iztaknuta od naSih po-
^jestni^iara, t. j. da je ve<!; godine 1066 (ii svibnju) Godfried, brati<$ Amika II. (sravni rodoslovje), nakaoio
bio Davaliti na Dalinaciju.

O tome ditamo u kronici ju^no-italskoga Ijetopisca Lupa Protospatara za god. 1066. : Lofredus
comes, filius Petronii, voluit ire in Romaniam cum multa gente, sed obstitit iili quidam ductor (4rae-
corum Mambrita.

Prof. L. von Heisemann auktoritet za povjest Normanaca u juj^.noj Italiji, tvrdi da se ima „Romania"
^itati kao ^Dalmatia", te da Godfried nije ostao pri nakani udariti na nase krajeve, nego da ju je i
izveo. Nu dokaze ostao nam je du2an. — P^to iznova primjera, kako ^lan roda Amikova, bas za najieSve
borbe sa Robertom Guiskardoni, snuje po svoj prilici proti njegovoj volji, da ndari na zenilje preko-
morske. Amika II. istom je pridr^Avao, da izvede i) godina ka�nje bratidevu osnovu.



\



— 240 —

tudjem all nedalekom 2aluS bud jo� i veoma yjerojatnoj namisli, kao
mo2da slu2i�e orudjem tredm politiCkim fiimbenikom, kao vojskovodje (pa
Bizantu ili hrvatskim nezadovoljnikora^) — svakako se mo2e najveiom
gurno�6u uztvrdili, da je upitna navala plod politiCkih osnova osoba, s
jedih u skrajryoj opreci s onodobnim ciljeviraa Roberta Guiskarda. Upra
onda (izmedju 1075. i 1078.) i�ao je silni vojvoda za tim, da brakom ma
Ijetne si kderi Jelene sa carskim sinom Konstantinom utvrdi odno�aje prai
dvoru bizantinskomu. DoSlo je do zaruka, te k(5er odpravljena u Garigr;
da bude po bizantinsku odgojena.

Lahko si mo2emo s toga protumaCiti mrinju vojvodinu na promicate
poduzeda, koje mu je rnoglo pomrsiti sve raCune, po�to je Dalmacija ,
uviek, ako i vise formalno, spadala pod vrhovno gospodstvo bizantinsko.

Obara se time ono, �to je pokojni Rafiki naveo u prilog neke tobc
prama Bizantu neprijateljski gojene politike vojvode Roberta Guiskarda pi
godinom 1080.^ Nema snmnje, da je za slavom i gospodovanjem pohlej
mo6ni Normanac ve6 i pred god. 1075. snovao ob osvojenju iztoka,
is torn g. 1080. dao se je, izkrcanjem ogromne vojske u draCkoj oblasti,
ostvarenje svojih daleko si^udih osnova.

Ne smijemo pri svrsi ove razpravice mimol6i veliku nesta�icu vies
koje izravno govore o navali normanskoj i njezinom vodji. U piTom n
slimo redu, da je tomu pomanjkanju uzrok taj, sto je bez sumnje teko
vremena izginulo mnogo povjestnifikog gradiva, tiCudeg se upitnog dog
djaja ; nadalje mnijemo, da ne demo pogrie�iti predpostavljaju(5, da je moii
sa strane mletaCke prevladalo mnogo ta�tine i �ovinizma u tom pravcu
da su MleCid cielu slavu pri odbijanju Normanaca htjeli sebi prisvojiti, pr
muCavsi tako, u listinama i kronikama do nas doprlim, 2rtve i napore Fl
vatske (o kojih ne smijemo sumnjati) i nesredu njezinog kralja.

Oskudicu pak normanskih izvora o reCenoj navali imademo sebi ta
protumaCiti, sto do nas do�le viesti potiCu beziznimno od prista�& i pla
nikd Roberta ili njegovih nasljednika, dakle od dvorskih pjesnika, Ijetopis*
i drzavnih povjestniCara, koji su, milom kruhu za volju, onako morali
sati, kako su jim gospodari naredjivali, ili kako su mislili, da 6e nji
ugoditi. Gospodarom tim dakako nije stalo do toga, da se uzveliCa sl^
njihovih protivnika, tako n. pr. ako i Amiku ne podje za rukom, da osv



• Bilo je to za Normance svakdanji kruh navaliti na tudje krajeve, te jih, ako im sreda posl
osvojiti. Imade nebrojeno mnogo dokaza za to — ta to sa^injava njihovu povjest; po tome bu d
na glaa. Najduveniji primjer njihove-osvojiteljne prekomorske politike jeste zaposjednude Englefike
Vilimu „osvojitelju" (rujan g. 1066 ).

* Za tu namisao vojuje listina od 8. velj. g. 1076., kojom se neki dalmatinpki gradovi obvez'
mletaCkoj vladi: „da se nesmije od sad u budude odva^iti nijedan od njihovib gradjana pustiti N<
manca ili drugog kog tudjinca u Dalmaciju itd." Sravni Radki, Rad XIX. sir. 94. Slidno pripovieda
Chronicon venetum XII. 248.

� Rad XIX. str. 95 i dalje; Rad XXVIII. str. 155 i dalje; Rad XXX. str. 78 1 dalje.



— 241 —

Imaciju^ to je svakako, zarobiv okrunjenog gospodara napadnute zemlje,
ibrao veliku slavu, svakako vriednu, da joj se potomstvu, a naroCito nor-
mskomu, saCuva uspomena; im to se ne sbi, i tako se je moglo dogodili,
I normanski povjestnici o Amikovom poduzedu a ma nista ne znadu pri-
)?iedati, slu2beni pak pjesnik, kako vidismo, zauzdao je polet svog Pe-
iza na toliko, sto nam je samo znao u jednom jeditom redku svog ogromnog
jesmolvora prifiati o tom dogodjaju, ne da ga proslavi, ve6 da nam kao
ravi officiosiis prika^e giyev vojvode, sto se je ne�to bez njegove privole,
aslo i proti njegovoj vo^ji, moglo poduzeti! Ujedno za�uti sasma Amikovo
lavno djelo, zasuznjenje kralja hrvatskoga.

Sa istarskoga zala na dan Sv. Stjepana prvomuCenika 1896.

D. Preradovit.




18




8. Barbara u selu Lumbardi (o. Eorcula).

(Sa slikama.)

ko grada se KorCule od davnijeh davnina udomilo kr�(5anstvo.
nam pokazuje staro-kr�6anski natpis s ostrva Vrnikaf^ gdje su <
kamenari bill pokrSteni jo� u V. v., pa onda crkvice na ost]
Sutvari^ i na Majsanu^ (ostrvu sv. Maksima) i t. d.

I u selu je Lumbardi jos dan dana�nji crkvica Sv. Barbara, te je ne
i ponovljena, kako je slutiti po god. 1728. urezanoj na klju�u apsidm
svoda.

Ova se prosta nadarbina spominje u dokumentu iz prve poloVine 3
vieka* a Paulini^ o njoj ovako pi�e: „Santa Barbara 6 nominata nel
taslico delli beni della comuniti (di Corzola) fatto Y anno 1427. Pochi a
dopo resl6 beneficala da un certo S.r Rafael di Nicola, che con tei
menlo del 1453. le lascio alcuni slabili, obbligando il Beneficiato di a
brare in essa annualmente numero rilevante di messe**.

Spomenuta je crkvica na krasnu polo2aju, ni2e Kosova u Lumba
te g. F. Radi6 misli,� da je ova mala bogomoija zgradjena iza kako je 1
zapusteno Sutvarsko kameniSte, te se oborila radi starosti drevna crts
Sut'Vare (Sv. Barbare) na spomenutomu ostrvu, o Cerau nezna ni�ta
Paulini i ovako je samo navagja (1. c. fol. 362) : „Santa Barbara nel s
glielto vicino detto volgarmente Sutuara che diede nome ad esso scog
dove essa esiste da anticliissimo tempo, e di aflfatto ignoto principio".

Sveta Barbara u Lumbardi veliCinom i oblikom je sliCna drevnoj S
Vari, te joj je ista orientacija, od istoka k zapadu, polo2aj joj je pol
mora, ba� prama Sut-Vari, te je di2ati, da su stari Lumbargjani hofieli,
uzdrze ne samo ime velike svetice, nego su dapaCe zeljeli, da jim bud
po ostalijem biljezima spominjala nezaboravnu staro-kr�(5ansku bogomolju
spomenutomu ostrvu, te su u nju izposlovali prenos stare nadarbine s
varske. Ova je crkvica zgradjena, po svoj prilici, oko svrgetka XIIL vye

' V. Viestnik Hrv. Ark. Dr. god. IX. br. 2. str. 37—38.
� V. Viestnik god. XIV. br. 2. str. 50-52.
^ 1. c. str. 52.

* Prof. dr. J. J. Hanel — Statuta et leges civitatis et inaulae Curzulae — Zagrabiae 1
8tr. 135.

* Rkp. „Istoria ecclesiastica e profana di Corzola** foL 362.
^ I c. str. 52.








n



— 244 -

Vrli mi je i prijazni ufiitelj u Lumbardi g. Marin J. Gjui^eviii nacrlao
priloiene slike Sv. Barbare, te mi je svrnuti painju na refieni nacrt. Sada
6e crkvicu nadograditi oni seljani, i tako 6e oMetili ovaj premda skromiii
ipak zlameniti i dobro saCuvani spomenik stare korCulanskc bogo^jubnosti,
a osobito apsidu. Do nade je piscu ovijeh crla, da ie se kompetentni fak-
tori zauzeti, a da se ne nagrdi ovaj spomenik, �to nam, ako i iz da|jega,
spomiiye staro-kr�(;ansku bogomolju na Sutvari.'

U Korfiuii, o Vlasidma 1897.

Vid Vuletit-Vukasovii.



' Nebii mi ne Eamjeri fiaatDi kolcga, abo mu ovdje opazim, da ie i �&m ooaiti dobar dio od-
govomOBli pred narodnm i pred Daiikom, ako ae, kao dopiaiiju^i Hho befkog aredilDjeg povjereastvA
xa uzdiiavADJe povj. i umj. ipoineDika, ne bude zauzeo oko toga, da enfuva ad propaati t�j jedini u
Lumbafdi do dftaae tafuvani apomenik romanifkog aloga. Op. urednitcoTa.





Predstavlja li plohorezba na ploci spljetske krstionice

Spasitelja ili kraija?

Odgovor na razpravu prof. dra. Luke Jeli(5a „Interessanti scoperte nel

fonte battesimale del Battistero di Spalato".

(Nastavak. V. br. 3. od o. g.)

|oS 6e prof. Dr. J. (str. 99) o kri^u u ruci sredovjednih Isukrstovih prilika: �I1
Salvatore sui monumenli piii antichi porta la croce, ordinariamente affissa ad
una asta, quale sua insegna distlntiva, alie volte come simbolo delta sua
attivit^ miracolosa; per6 come sul dittico di Genoels-EIderen del VII o VIH
secolo (Reusens o. c. I, fig. 254) la croce e rallribulo della Maiestas Domini, La
Maiestas Domini opp. Rex Regum et Dominus dominantium di frequente si riscontra
nel mezzo degli anlipendii dalla fine del X. secolo im poi, ove il Salvatore colla sinistra
tiene il globo o il libro della vita, e coUa destra impartisce la benedizione o tien la
croce, come nell' antipendio di Aquisgrana e sul gik citato altare di Basilea (Cfr. de
Fleury o. c. p. 195, 202; Tav. 86, 87). Sul pluteo di Spalato I'attributo del globo nella
sinistra e la croce nella destra, congiunti al gesto della benedizione la piu solenne,
contraddistinguono la Maiestas Domini, secondo la compositione usata appuoto nel-
I'epoca in cui fu eseguito il monumento e secondo uso liturgico di impartire la bene-
dizione con una crocetla benedizionale ; se lo scultore forse non vi ha riprodotta la
croce senza asta, appunto perche la croce con asta lunga non si addatta a quel gesto�.
I ovo se sve oprovrgava po prije iztaknutim razlozima i navedenim spomenicima, ali
poSto se Dr. J. rado tolikokrat povra(5a na iste tvrdnje, ne <5e biti s gorega, da rau jih
obaram novim razlozima, pritvrdjuju<5 svoje mnienje.

Na bazelskom cesto spomenutom antipendiju Spasitelj stoji, ni�ta ne nosi u desnoj,
nego s njom blagoslivlje, a u lievoj mu je ruci krugija sa slovima A^OD, na njoj ure-
2anim;* ne ima krune na glavi, nego oko nje krstonosan nimbus. Vidili smo pak kako
je na bizantinskim iiovcima X. i XI. vieka takodjer Spasitelj kao Rex regnantium pred-
stavljen bez kriza u desnici, a nigda pak ne ima na glavi krune, nego vazda krstonosni
nimbus. JoS cu dakle jednom da naglasim, da su prije svega spomenuti antipendiji svi
mladji od naSega pluteja, a u doba, u koje je on urezan Maiestas Domini nije se nigda
predstavljala kraljevskom krunom na glavi, kriiem u desnici, a krugljom u Ijevici, niti
je Dr. J. mogao da to doka^e, da bi i ciglira spomenikom ne samo od IX. i X., da li
ni do XII. vieka.

Isukrst kao Pantolcrator, po grCkoj ikonografiji,* slika se u XVIII. vieku sa krsto-
nosnim nimbom oko glave, gdje podignutom desnicom blagoslivlje, a lievora drii na
koljenu knjigu sa nadpisom:

' Fr. V. Reber. Kunstg. d. M. A. str. 404. — Dr. C. Schnaase, Gesch. d. b. K. IV. str. 662.
* Didrou. Iconographie chr^tieime. Paris, 1843, str. 181.



mtm



^



— 246 —

ero) $(DC

6IMI TX

TO KOCM;

a kao veliki svecienik {^) yiya; apytepsjc) predslavljen je u XVI. v., po isloj ikonografiji
u nadbiskupskom odielu sa krunom na glavi, ali oko nje ne izoslaje krstonosni nimbus
j4a slovima (Oil. pa isto desnicom bez kri2a blagoslivlje, a lievom drii otvorenu
knJigiiJ Dakle ni po grckoj ikonografiji, koja u zadnjim viekovlma nije bila razli6ita 0(
sredovje(5ne, rie nahodi se Spasitelj nigda predstavljen kako bi ga hotio Dr. J.

Medju ostalini slikama krunitbenog pla�ta negdaSnje kazule izvezene od ugarsk
kraljice Gizeie, koji se nahodi u carskom dvoru u Budimu,* na jednom je polju Spa-
sitelj predstavljen sjede(5 u mandorli, gazed bosonog lava i zmaja. Odjeven tunikom ^
palijern, a ne kazuloin, desnicom blagoslivlje i drzi na tankoj dugoj Staki krii^ a u p(
dignutoj Ijevici zatvorenn knjigu, iz koje visi signaculum. Oko glave mu je krstonosi
nimbus. Tu je dakle, ali lek u XI. v., Isus predstavljen s krizem u ruci, i to na dug' *
Staki. Na glavi mu pak ne ima krune, niti mu je kruglja u Ijevici, niti je odjeven b
skupskom odjec^om. Kri^ u ruci nije nego biljeg Isu^ove dudotvorne mo<5i, dok po ri
cima Fisma gazi lava i zmaja.

JIacrus Melitensis podaje nam u svojem djelu' sliku S. Grgura Velikoga sa Stapo
u desnici, koji doli zavrSuje oStro, a u vrhu krizem. Montfaucon* piSe, da su grfiki I •
skupi i opati nosili u ruci stap, koji je u vrhu zavr�io poprieCnicom u obliku grCkoj
T. lakav su Stap nosili i staro-egipatski pustinjaci.** Ima primjera i za neke bisku]
zapadne crkve, koji su nosili pedum, koji je gori zavrSivao krizem. Tako se zna i.
Alolda, Heimskog biskupa (f 933 g.) i Ragenfreda Chartreskoga (t 960. g.)*. Da je dak
na spljetskoj ploci Spasitelj jjredstavljen kao biskup, nosio bi u ruci ne kratak, vc
nprav dug kriz, i)0 tadanjem obi^aju, do(3im znamo vec,' da su bizantinski carevi nc
sili u desnici i dug, ali cesto kratki kri^.

Lsukrst drzi u ruci kri2, ali na �taki u smislu ved iztaknutom po Garucci-u,� n
niLvedenom milanezkom antipendiju u crkvi S. Ambroza,^ kao Sto i na sredixjem polju
najstarijeg poznatog otarskog retabluma. �to ga je Karlo Celavi darovao opatiji S. De
nisa u Parizii, ali na obadva mjesta ima oko glave krstonosni nimbus, a ne krunu, i
ogrnul je palijern, a ne kazulom.^^

Kako 5^0 razabiro po mnogobrojnim navedenim spomenicima, vladaoci su u prvo
polovini srednjega vieka bili tako predslavljani, da se niihove priiike, s prieda vidjenc
(on face) nialo razlikuju od one Isusa u slavi, a to s razloga, kako dobro opa^a Lo-
nandrc/^ �lo su tadaSnji �umjetnici h(3eli ustanovili neku vrst asimilacije izmedju kraija
ncJjosko^a i cuvara najviSe vlasti na zemlji�. Na drugom mjestu, gdje piSe o krugiji
zemuljskoj u vladarevoj i Isusovoj Ijevici, te o kruni, koju vladaocu bo^ja ruka po-

1 Nav. <lj., str. .*U2.

'' Dr. nock. Nav. dj. I. Fab. III.

'^ Hierolexicon I, 107.

* Diar. ital. p. 46.

' Cas^^iamm, Jib. I. De instit. llenunt. c. JK — Isid. Pelus. Ep. 92, lib. 5.

• Dr. r>o('k, xVav. dj. II. str. 221.

■ Vidi ..t!?tar. Prosv." o<l o. g. V>y, % str. 170.
\'idi ,.Star. l*n)svj. • od o. jr. Br. 1, str. 50.

' Dr. .S'liniid, Nav. dj. str. Vl\).
' Dr. Sdiiiiid X. d. isi).

■ \av dj. I. Tc.K. cxpl. str. 22.



— 347 —



V



[

I stavija na glavu, ka^e Looandre:^ >niesmo li uoblaSteni zakljueiti, da su umjefnici hc^eli

ustanoviti neko sbliienje izmedju kraija nebeskoga i kraija zemaljskoga, i prikazati kra-

Ijevu mo6 kao neko zastupanje mogu(*tlva boijega?c Ipak, uza svu tu slicnost, kad se

potaoje i pobli2e izpitaju prilike Spasiteljeve i raznih vladaoca, nriogu se kao pravila

ustanoviti sliede(5a obilje^ja: 1. da sredovjccna umjelnost od IX. do XII. vieka ne prcd-

stavlja Isusa nigda u caligama, nego vazda ili bosonoga Hi u sandalinia, docim vla-

^aoce prikazuje vedm dielom u crevljama, kao �lo su u sjede<5e osobe spljelskoga plu-

■feja; 2. da ta umjelnost prikazuje redovito vladaoce kininom na glavi, kao Sto je na

lavi sp. sjede<?e osobe, a Isusa u slavi sa krslonosnim nimbom oko glave.

4 Odjede sjede<5e osobe preporne plohorezbe jest liturgicna, ali obu(?a nije. toj zadnjoj

prof. Dr. J. ovako izrazuje (str. 109;: >I tibiali hanno la forma delle caligac^ che

me e nolo furono introdotle quale vfstilo lilurgico verso la fine deirXI secoio, ricor-

ndosi per la prima volla presso Ivone de Chartres (f 1117). [Micrologus � 11: ante-

4iam induanlur (episcopi) sandaliis, vesliuntur caligis byssinis vel lineis usque ad genua

otensis et ibi bene constrictis]. Le scarpe poi sono inlere, arrivanti fino al noccinolo

I ^non sandali fenesirati (corium feneslralum), usali prima della fine delTXI secoio sul

I Jede nudo [Cfr. Bock, Gesch. d. lilh. Gewander, II, 5, G). Quesla specie di calzatura,

i *^flerisce e nella forma e nel dettaglio dalla calzatura usala dagli imperatori orientali

I Jofe tibiali gemmati e sandali fenesirati, e dai principi delloccidente cioe fasciae o

1 .^sciolae con legacci incrociati, che nella loro vera forma vediamo riprodotti anehc

ai momimenti dalmali, ove il dettaglio 6 piu accuralamenle traltaio [I. c. p. 153, fig. 44;

fr. Kraus R. E. II, 738]. AlFopposlo invece deve dirsi, che il vestito delle Ire figure

•"julte sul pluteo non ofTre nulla di locale o nazionale, che non si riscontri su monu

jienti coevi di barbara esecuzione in altri paesi; che anzi il vestito 6 esclusivamenle

Jturgico non anteriore al declinare deirXI secolo�.

^ Na navedenom mjestu (str. 738), II. svezka Krausovog djela ne nahodim nista, Sto

'|i potvrdjivalo mnenje Dr. J., nego dapa^e na sliedetoj strani (739j pi�e Kr. : �Man kann

.in Allgemeinen festhalten, dass in den biblischen Scenen, den Wundern Jesu Chrisli

iuf Wandgemalden und Sarkophagen durchweg die Fiisse enlweder nackt oder mit San-

palen bekleidet sind�, Sto samo polvrdjuje ono, Sto sam malo na viSe iztaknuo kao

J>raviIo. Nije toSno ono, Sto piSe g. pr. Dr. J., niti je stalno poznato, da su caligae uve-

vdene kao liturgi^no odielo svrSetkom XL vieka, zalo Sto ih prvi spominje Ivan Char-

iireski (f 1117). Po lomu spominjanju tek se znade za stalno, da su tibinlia, kao cost

fliturgi^nog odiela, bila u to doba zaisto upotrebljavana, ali to ne izkljucuje, nego da-

,pa6e polvrdjuje mogudnost, da su bila uvedena i prije toga zemana, t. J. u XI. i u X.,

Jvieku, doba, za koje ne ima dovoljno izvjestnih pisanih spomenika, na tenielju kojih

Ibi se moglo stalno kazati, kako bi biskupi za obavljanja liturgicnih cina obuvali iioge

"^viSe gleianja^ Tibialia pak ili caligae, Sto su ih obuvali biskupi i kraljevi svrSelkoni

/ XL, u XII. i XIII. vieku nisu, kako bode Dr. ,L, imale isti oblik, kao sto je onaj obuce

( na gle?.njima sjede(?e osobe i do nje slojec^e na naSem spomeniku. Caligae, nadjene

1781. g. u grobovima siciljansko-normanskih vladaoca i njihovih na.sljednika u slolnqj

crkvi u Palermu, svilene su i sastoje od grimizne tkanine, te imaju oblik bjecavo, kakve

su u to doba nosili i biskupi.' Sli^na se tibialia nahode i u carskoj riznici u IJecu iz

doba sicilskih Hohenstaufovaca.* Skrojene su od dva komada tako saSivena, da savi od-

' Nav. dj. T. e. str. 46—47.
a Dr. Bock. Nav. dj. II. str. 4—5.
� Kraus, R. E. II. str. 215,
* Dr. Bock, N. d. n. str. 7.



1



— -248 —



govaraju slranama noge. Ona sizahu do vi�e koIjenS, kako navodi i sam pr. Dr. J. Taj
dio liturgiSnog odiela nije dakle sastojao od zamotana remenja ili trakova, kako se to
jasno razabire na sjededoj i stoje<5oj osobi na�e plohorezbe, i o kojima je i pok. Eilel- /
berger pisao, da su vrsl bjeCava, koje rek bi da sastoje od remenja jedan do drugoga
postavljena.* Prag. Bulid se u svojoj knjizi* nije napose obazirao na obudu, ali, poSto
nije niSta prigovorio Eit-u, kojega je opis iztaknuo, razumije se, da je pristao uz nje-
govo mnenje. Obu(5a na gleznjima sjede(5e osobe naSe plohorezbe nlsu dakle onakova
tibialia, kakova su bila obiCajna nnalo prije druge polovine i nakon XL v., ona ne ima
golih gle2anja, kako se razumije po Alkuinu, Amalariju, Forlunatu i Rabanu Mauru, da
je lilurgifino bilo propisano u Karlovin^ko doba ca do X. vieka, ne oslaje dakle drugo
pomisliti, nego da su to bila ili liturgidno propisana tibialia u X. vieku, o kojima bi
na� bio jedini spomenik, koji bi tada svjedoCio protiv mnenju Dra. Jelida, da je iz
svrSetka XI. ili poSelka XII. vieka, ili da je to bila civilna velika�ka obu(5a, obicajna u
X. vieku. Ono prvo nije vjerojatno s razloga, �to ne imamo nikakvog drugog ni pismenog
ni umjetnog spomenika, koji bi nas mogao utvrditi u takovu mnenju, i jer se liturgifina
tibialia nikako ne bi slagala sa postolima, koji nigda nisu bili propisani kao lilurgiCna
obu6a; do6im nam tolika pisana i urajetna svjedofianstva potvrdjuju, da su postoli i
trakovi bili uprav civilna obuda. Ta eno i sam navod iz Mikrologa izlaknut od Dra.
.Ieli6a, po nav. djelu Dra. Bocka ili po Krausovoj enciklopediji, ka^e, da su oko svr-
Setka XI. vieka biskupi u liturgiji upotrebljavali sandale, a ne postole: �i�ntequam in-
duantur sandaliis*, kakvi su bili vazda i prije i potla XL vieka u porabi kao 6est litur-
gienog odiela.* Civilna obu6a sjedec^e osobe urezane na spljetskom pluteju mo2e se dakle
prislojati samo kralju, a nikad Spasitelju ni kao biskupu ni kao kralju "^slave. Mnenje
je svih liturgidnih spisatelja, da samo poplat noge treba da bude pokriven i obranjen,
a gornji dio stopala da bude vidljiv kroz otvore sandals. Tu izprobyanu naplatu zove
papa Inoeencij IIL corium fenestratum, a spomenuti Ivan Chartreski corium quibusdam
locis pertu8um\ Innocencij IIL upravljao je crkvom bo2jom svrSelkom XIL i poeetkom
XIII. v., pa ako on jo� govori o >sandali fenestrati*, o6ito je, da ni u njegovo doba
nisu biskupi pri liturgi^nim fiinima smjeli upotrebljavati postole, nego tako izprobijane
sandale. Amalar iztiSe razliku obude pojedinih redova sve(5enstva.* Po njemu sastojala
je obuda od erne ko2e; mjesto naplate tekli su jeziCasli trakovi od biele ko2e (linguae
ex corio alho) kroz prste i preko noge, po 6emu je gornju stranu bilo vidjeti kao reSet-
kastu (corium fenestratum ka^e Innocencij). Pseudo-Alcuin jih ovako opisuje: �sandalia
dicuntur solcae . . . sublerius quidem solea muniens pedes a terra, superius vero nil
operimenti habens patet . . . Episcopus habet ligaturam in suis sandaliis quara presbyter
non habet�. Bock^ opisuje obu(5u nadbiskupa Arnolda Trierskoga (12. v.); ona je imala
s gornje strane foramina obtusa.'' Na istom mjestu piSe Krieg i o bje^vama u smislu
gori navedenom.

Ako se dakle o tunici i kazuli mo^e kazati, da su 6esti liturgiCne odjede, to ni-
kako ne stoji za trakove i postole, koji se ne mogu tako lako zamieniti sa tibialiama
i sandalima.



� Die mitt. K. D. M. Dalm. str. 286.

* Hrvatski spomenici.

� Dr. Bock, Nav. dj. II. str. 10—19.

* Dr. Bock, Nav. dj. II. str. 14—15.

* Krieg u Krausovoj R. E. If. str. 215.
� Nav. dj. II. 14.

' Isporedi: Wilmowsky. Die Grabstatten der Trierer Erzbischofe. Trier. 1876. Tab. V.



— 249 —

Ne 6ini se, da se obu<5a osoba, urezanih na nagem pluteju, razlikuje od one noSene
od nekih zapadnjafikih vladaoca, t. j. fasciar ili fasciolae, kako bi hotio Dr. Jeli(5, nego
je ioj obudi uprav posve sli^na. Ono �to Dr. J. ka^e, da su ♦legacci sucrociati�, obuda,
koja da se dobro vidi na dalmatinskim spomenicima, odnosi se, kako po njegovoj bi-
Ijeici, na obudu pozlacenih izkucanih likova Iv. Feliksa i Sv. Reposita na srebrnom
modniku glave Sv. Oroncija u Zadru, kojega je jedna (3est naslikana u nav. Eitelber-
gerovom dielu.* Pogledom na tu sliku baS se vidi, da spomenuta dva sveca nose uprav
liturgi6nu obu(5u, t. j. �eoriuin Cenestratum* i �libialia*, o kojima se je sa^uvala uspo-
mena u spisima spom. Iv. Char, i pape Inn. III. Samo su tibialia ureSena mre^olikim
tad obi^jynim nacrlom svilenih Ikanina, koji Dr. J. uzimlje za �izprekri2ane podveze�.
Ne stoji dakle, �to Dr. J. i ovdje ka^e, da je ciela odjeca sjedede osobe na.^eg spome-
nika �izklju6ivo lilurgi6na�, niti da nije slarija od XI. vieka, niti je dokazao, �to na
prosto tvrdi, da ima u drugim krajevima svieta suvremenih spomenika, t. j. kako bi on
hotio iz svrSetka XI. vieka, na kojima bi Spasilelj bio predstavljen sjede6 s krunom na
glavi, s malim krizem u desnici bez krstonosna nimbusa, a obuca joS Irakovima oko
gle^anja i postolima na nogama.

Napomenuo sam ve(5,* da su franaCki kraljevi na minijaturama iz VIII. i IX. vieka
predstavljeni obuveni postolima, docim daje na istim minijalurama Spasilelj vazda pred-
stavljen sandalima.

Karlo Veliki, kako piSe Eginhard' u njegovom zivolopisu, nije imao raziicitu obudu
od sjedede osobe na naSem pluteju, i to �FascioIis crura et pedes calciamentis con-
stringebat*. Monachus Sangaliensis* opisuju(3 no�nju starih Franaka, ka2e ob obudi:
>calciamenla forinsecus aurala, corrigiis tricubitalibus insignita, fasciolae crurales ver-
miculatae; et subtus eas tibialia, vel coxalia linea, quamvis ex eodem colore tamen
opere artificiosissimo variata. Super quae et fasciolas in crucis modum intrinsecus et
extrinsecus, ante et retro longissimae illae corrigiae tendebantur�. Takovu je odje6u u
svojoj mladosti isti koludar bio vidio i u sporu cara Karla Vel, kad je isti car bio po-
sjetio glasoviti samostan S. Galla. Schnaase^ razumije uporabu opisanog postolskog re-
menja tako, da su lanene bjeCve ostale po njemu pokrivene.

Na slici no�nje langobardskih kraljeva^ izvadjenoj iz rukopisa samostana La Cava
u Napulju iz XL v., u kojem je pak sva prilika da su slike nacrtane po jo� slarijim
uzorcima, vidi se kralj s doglavnicima. Svi nose crievlje oStruljice do gle^anja (koS(5icJi)
kao i sjedec^a osoba naSega pluteja. U kraija je remenje nad crevljom uz nogu sprieda
svijeno, a u doglavnika je lakodjer nespretno naertano, kao da se vijugasto podi4e uz
gnjatc. O^evidno je tadstSnji sitnoslikar hotio tako da predo^i remenje, zamotano okolo
gnjatA.

slici noge u gle^njima zamotane remenjem poput onoga na dvie osobe na�e
piece, Demin' pi�e, da su to �vojni6ke bjedve od remenja (�Riemen-Ruststrumpfe�) u
porabi prije 11. vieka*. To nam svjedoCanstvo dvoje potvrdjuje: 1. da je ta vrst obuie
vojniSka; 2. da je bila u porabi prije XL vieka; pa da na�a sjededa osoba ne ima
liturgiCnih bjeCava i da potiCe iz doba prije XI. vieka.

� Str. 153, si. 44.

* V. „Star. Prosvj." od o. g. Br. 1, str. 50.
� Vita C. M. C. 23.

* Lib. I. c. 34.
5 Gesch. d. bild. Ktin. ni. str. 597.

* Schnaase, Nav. dj. III. str. 51)8.
^ Kriegswaffen, str. 174, si. 55 i 56.



V



— 250 —

I Lindenschmit* je toga mnenja, da se postolski trakovi (corrigiae Iricubitales)
stalno mogu dokazati i da sa^injavaju osobito ozna5uju(5u sastavinu germanske noSpje,
koja da se je npotrebljavala navlaS od Franaka, ali i od drugih njemaCkih plemena, i
koja se je za dugo doba uzdr^ala kao znafiajka za razlikovanje germs^nske od rimsko*
bizantinske noSnje. On ka2e, da su se kod Franaka ti trakovi kri^ali uz gi^jate do ko-
Ijena i da su sastojali od tkaniee za slaino boje razliCite od bjeCavA. ili ga(3a. Kod ve-
likaSa da su trakovi bili zlatne tkaniee ili gajtani, kojima da su se pozla(3eni postoli
utvrdjivali na erljene gade.

Za porabu liturgifinog odiela pri sve6anoj krunitbi i crkvenom pomazanju kraljev&
i careva u srednjem vieku iztaknut mi je ovdje jo� ono, �to o tomu pi�e fiesto nave-
deni Dr. Bock:*

�PoSto su u srednjem vieku crkveno pomazanje i krunitbu davali carevima i kra-
Ijevima kao neki osve<5eni karakter, poSto su jo� nakon krunitaba Karlovingft navlaS
njemaCki kraljevi i earevi primali od crkve pravo, da se pri krunitbenom 6inu, poput
svec^enik^ i biskupft, mogu poslu^iti liturgifinim ornatima, koji zato bjehu i prozvani
� Pontificalia Indumenta Imperialia* ; ne moie se Cudnovatim Cinili, da je vei pri kraju
XI. vieka papa Alexandar II. jednom svjetovnjaku, vojvodi Vratislavu fieskomu, podielio
pravo da nosi pileus, koji je kao mitra imao slidnosti sa infulama opat^ i biskupft
onoga zemana�.

U Ljubi<3evoj knjizi' nahode se slike triju komada novaca bugarskoga cara Ivana
Asiena II. (1218—1241). Na sva tri je u zadku predslavljen vladaoc stojed u carskom
ornatu, koji sastoji od kazule, izpod koje pru^^ud lievu ruku, dr^i u istoj kruglju, nad-
viSenu kri2em, i tunike. — Podignutom desnicom dr2i iezlo, koje u vrhu zavrSuje kri2em.
Na glavi mu ravna kruna s jednim redom bisera i katazeistima mjesto uhobranft. I bu-
garski vladaoci slu^ili su se dakle liturgidnim ornatom. A kamo li Sto ka2e Dr. J., da
ni u takovoj o^jedi, ni u takovom polo^aju kao sjededa osoba na�e plo6e nije nigda
bio predstavljen kralj zema^ski!

Na str. 99 — 101 bavi se Dr. J. nadpisom, kojega se tragovi nahode na zarubnom
pojasidu prepornog pluteja, i to nad -plohorezbom. Taj nadpis tako je bio silno i plitko
urezan i tako se je izlizao, da mu se jedva poznaju osamljeni polezi pojedinih razStr-
kanih slova. JoS prije nego je na svjetlost izaSla Dr. Jelideva razprava naS predsjednik
0. Marun bio je opazio le tragove nadpisa i bio me je na njih upozorio. Kao Sto nye
on tako niesam ni ja, uza sve pomnjivo promatranje propalog nadpisa na lieu nyesla,
mogao Sto drugo stalno da razaberem, nego na podelku tragove slova E, po sriedi slovo
M, malo pred i\jim tragove slova H, te pri desnom kraju ne posve stalne tragove slovA
DD. Cudit se je dakle, kako je Dr. J. mogao da vidi u torn nadpisu ono, Sto se ne moie
da vidi, naime izmedju ostaloga za stalno cielu skupinu slov& LEGE i predlo^iti na laku
ruku sliedede 6itanje cielog nadpisa: ... [Tit(i)o? opp. T%t(ian)o? e(t) E(u)femie legem
(Dominu)s da(t)] ...

Iza toga dodaje Dr. J. (str. 101): �Come il Dr. Swoboda gi^ osservava nella pre-
giata sua dissertazione, nel X. s. la scena della tradizione della legge (DomintAS legem
dat) comincia ad esser sostituita con quella della Maiestas del Salvatore, re dei re
(Cfr. Farlati o. c. I., Tav. I. alia pag. 492) che nel codice di Echternach delPa. 983—991
e rappresentato colla leggenda Begnator Olympi (Frantz 1. c. I. p. 429) ; e che sulP omo-
forio di Grotlaferrata, opera bizantina del XII secolo, tiene alzate ambe le braccia,

' Handbuch der deutsch. Alterthumskunde I., str. 343.

2 Nav. dj. n., str. 166—167.

' Op- jog. nov. Tab. m. str. 12, 18 i 14.



— 251 —

tvendo piegato sul pollice il dito quarto ed i tre altri distesi, in atto di benedire con
ambe le mani, colla testa coperta di un diadema imperiale di puro argento con fregi
d'oro di gemme (Farabulini: Un raro monumento Greco, Roma 1883, p. 159, Tavola
nnica), particolarit^ analogbe a quelle sul pluteo di Spalato ed a quelle suUa gi& citata
patena di Hildesheim dell' XI secolo (Reusens o. c. I., fig. 511 v. sopra pag. 91).

La forma della lastra su cui 6 sculta la Maiestas del Battistero di Spalato, con-
Yiene angitutto ad un pettorale o antimensale d' altare : le scene della Maiestas dairxi
secolo in poi sono frequentissime appunto su questo genere di monumenti, che non di
rado rappresentano auche gli oblatori nella gi^ descrilta forma ai piedi del Salvatore
(V. sopra pag. 96, nola 4)�.

Po predlo^enoj restauraciji neSitljiva nadpisa hotio bi dakle Dr. Jeli($, da na naSem
sq;K>meniku bude predstavljen Spasitelj, koji predaje zakon Ticiju ili Ticijanu i Eufemiji,
i to ka2e da njegovo fiitanje legem (Dominu)s dat prizlvlje na pamet �la tanto frequente
formola nell'antica epigrafia cristiana Dominus legem dat*. Ako demo po pravilima stare
kr�6anske ikonografije i epigrafije, biti 6e gosp. Dru. Jelidu poznato, da se je Isus pred-
stavljao gdje predaje zakon, to jest volumen zakona samomu sv. Petru i nikomu dru-
gomu. Kad pak Isus predaje sv. Petru taj volumen, na njemu je i nadpis DOMINVS
LEGEM DAT\ do6im na naSoj plohorezbi ne ima ni volumena niti ikakva predavanja
ni primanja, a kamo li predavanja zakona. Ako Isus predaje kadgod volumen sv. Pavlu,
to je volumen zavijen, a ne razvijen kao onaj, fito ga daje sv. Petru i ne ima nadpisa.
Kad pak Isus predaje sv. Petru volumen, on ga prima u palij, doCim na naSem spo-
meniku stojeda osoba niti ima palija, niti u ob(5e �to prima. Ne mo^^e se dakle prizor,
predstavjjen na naSoj plohorezbi, nikako prispodabljati sa starokrSdanskim predstavama,
gdje Isus predaje zakon Petru. Tama6na bi dakle bila i neCuvena, da ne reCem �to
drugo, predstava sredovje6na, gdje bi Isus predavao, razglaSivao svoj sveti zakon po
nekakvom Ticiju ili nekakvoj Eufemiji. PoSto je pak Isus predao jurisdikciju u crkvi
svojoj samomu Petru, to kad bi na spljetskoj plo6i bilo predstavljeno predavanje za-
kona, ne bi mogao biti Isusu ob desno ni sv. Sta� nit ikakvi drugi mjestni svetac,
kako opet na drugom mjestu (str. 112) nagadja Dr. J.

Ne samo u X. vieku, kako pi�e Dr. J., da je kazao Dr. Swoboda, prizor preda-
vanja zakona podimlje bivati nadomjeSten sa Maiestas Spasiteljevom, nego, kako sam
ve<5 prije iztaknuo,* Spasitelj kao Bex regnantium ili Maiestas domini pojavljuje se na
biz. novcima od svrSetka VII. vieka unapried; pa je zato jo� manje povoda mislitl, da
bi na spomeniku X. ili, kako bode dr. J., dak iz svrSetka XI. vieka moglo biti pred-
stavljeno Isusovo predavanje zakona. Spomenici pak, na kojima je predstavljen Spasitelj
kao Maiestas, ne nose nigda nadpisa Dominus legem dat^ nego vazda �Rex regum, Do-
minus dominantium*, ili �Regnator 01ympi�, ili ^Jestis Christus rex regnantium<, pa bi
slidan nadpis imao biti i na naSem pluteju, kad bi mu plohorezba prikazivala Spasite-
Ijevu Maiestas, a ne nadpis, odnosedi se na drukdiju predstavu. Opazit mi je ovdje jos,
da Isukrst, kad je predstavljen u slavi kao Maiestafi, obidno je sam u posebnu okviru
sastavljenu od mandorle, koju drie dva kerubina, ili medju dva stupa zdru2ena lukom,
kao �to je na kovinskim antipendisima ved toliko puta navedenima. Na naSoj ploho-
rezbi ne ima ni mandorle, ni stupova, nit ikakvog drugog zaokvirenja, koje bi srednju
osobu razstavljalo od druge dvie do nje stojede, pa i zato ne mo2e ona da prikazuje
Spasiteija u slavi. Predstava Spasiteija na naved. omoforiju nije niti mo^e zato biti

* Garrucci, N. dj. I., st. 217.

� „Star. Prodvj.** od o. g. br. 3, str. 371.



• - ^



I



— 252 —



analogna predstavi naSega pluteja, samo zato, �to tamo Spasitelj nosi krunu na glavi
kao i na8a sjededa osoba, i zato, �to je i ta kruna ure�ena dragim kamenjem, jer je to
obi(3ajni ures kruna jo� od najstarijih pa do naSih doba, i zato, Sto ima obie ruke po-
dignule, jer elo i sam Dr. Jelic ka^e, da na torn omoforiju Spasitelj sbiija obienn, alij
praznim rukama blagoslivlje, jer neima kazule i jer je to grCki sporaenik XIL viekaj
dakle opet za dva vieka mladji od naSega. ^

Najmanje je vjerojatno, da bi na� plutej mogao biti 6est antimensala, i to uprav
iz svrSelka XI. v., loliko radi ved navedenih razlikosti medju naSom predslavom i onim
na navedenim antimensalima iz XI. i XII. vieka, koliko radi toga, Sto je na� iz X. v.,
pa i s razloga, Sto je naS plutej kamenit, a oni su antimensali svi kovinski.

Za6udno je takodjer, kako prof. Dr. J., koji misli, da naSa plohorezba predstavlja
Maiestas Domini, i toliko se nateie, da bi to mogao dokazati, pa napokon i prenesavSi ;
postanak naSega pluteja iz X. u XL i XII. viek, moie opet nagadjati, da je na njoj.
mogao biti urezan nadpis Dominus legem dat, koji se na takovu predstavu ni naj- !
manje ne odnosi, a joS zafiudnije, kako tu istu plohorezbu mo^e on da tuma6i i kao ^
Maiestas Domini i kao predstavu predavanja zakona; te se i po tomu razunoije, da on i
ni sam nije baS tvrdo Osvjedo6en ni o jednom ni o drugom, pa mu se eto dogadja, da \
bode da sdruii u jedan prizor dva sasvim razliCita pojma, samo da bi dokazao ono,
Sto se ne da nikako dokazati, da je, to jest na naSoj plo6i, predstavljen Spasitelj a ne
kralj zemaljski. A eto mu i sam Dr. Swoboda ka^e, da se nakon X. v. prizor preda-
vanja zakona po^imlje nadomjeStavati s onim Maiestas Gospodinovom, a ne da jedna pred-
stava po(3imlje prelaziti u drugu!

Osoba, stoje<5a predstavljena na naSoj ploCi, priznajem sada, da ne mo2e da pred-
stavlja crkvenog dostojanstvenika, kako sam se prije bio zarekao,* neobziru6 se na
odjedu i oslanjajuc^ se samo na Kukuljevi6evo tuma(3enje. Opazka Dra. Jelic^a, da to ne
mo^e da bude svedenik viSega reda, jer da ne ima na sebi ni kazule ni druge liturgi^ne
oznake (str. 112), u^inila mi je svratiti pozornost na odjedu, te uviditi nuidu sadaSnjeg
izpravka, i zato mu ovdje srdadno zahvaljujem. On ka2e, da je tu prikazan svetac po-
krovitelj, koji da preporuCuje Spasitelju prikazivatelja spomenika, koji je prostrt pred
njim. Po kratkoj tunici veli, da bi mogao biti predstavljen apostol Pelar ili Pavao, jer
da su ti apostoli u srodnim spomenicima predstavljani u kratkoj tunici. Nego po ne-
dostatku atributa, ozna6uju6ih apostole, zabacuje to mnenje, a prigrljuje drugo joS manje
vjerojatno, da bi mogla stojeda osoba prikazivati kakvog lokalnog sveca, i to uprav
Sv. StaSa. Na drugom mjestu (str. 97) pak piSe, da su na spomenicima barbarske iz-
radbe, navlaS na plohorezbama, Cesto sveci prikazani bez kotura svetinje, pa da niSU
na smeta, ako su i osobe na naSem spomeniku bez toga kotura. Ali ako su na tim
spomenicima sveci i 6esto prikazani bez kotura svetinje, a to nisu bez pripadaju6ih ji^n
atributa, pa bi bilo vrlo zadudno i izvanredno, kad bi na naSem spomeniku svetac bio
predstavljen ne samo bez kotura, nego i bez ikakva atributa. Napomenut mi je pak, da
isti g. pr. Dr. J. (str. 123—124) piSe, da bi Sv. Stag, prikazan na plo6i, uzidanoj u zvo-
niku Sv. Dujma, skupa sa Sv. Dujmom i Sv. Petrom, imao odgovarati stojedoj osobi
prepornog spomenika, koja bi dakle imala takodjer prikazivati Sv. StaSa, a zaboravlja,
da je prije i sam zabacio mnenje, da bi ta ista osoba mogla prikazivati apostola Petra
ili Pavla, jer da joj nedostaje njima pripadaju(5ih atributa, a opet da bi laSnje moglo
biti, da budu izostavljeni atributi ceSde predstavljeni i u svoj crkvi kr�(5anskoj dol^ro
poznatim svecima Petru i Pavlu, nego li lokalnom i zato manje poznatom Sv. StaSu-



� Vidi „Star. Prosvj." od o. g. br. 3., str. 178.



— 263 —

; se takodjer sjetio Dr. J., da je na plo6i, uzidanoj n zvonikn^ Sv. StaS predstavljen
> jasno sa svojim atributom, t. j. o vrat visedim ^rvnjem, na kojemu je joS i nadpis
\NASTASIVS, da nestane svake sumnje o predstavljenom S. StaSu. Sad neka Dr. J.
lisli, kako bi to bilo mogude, da lobo^nji S. StaS na pluteju krslionice, koji bi po
;ovoj tvrdnji imao biti za samo p6 vieka mladji (!) od onoga na zvoniku, bude pri-
an bez ikakvoga atributa i bez nadpisa, dakle uprav posve razIiCito od tobo2e sta-
?a!

Kako dakle bez upasti u protuslovje nije mogude dokazati, da je na prepornoj
li predstavljen sjedeci Spasitelj, tako logiCno sliedi, da nije mogude dokazati, da je do
5a predstavljen svetac, a vidit 6emo, da nije ni svedenik.

Da bi stojeda osoba prikazivala svecenika u tunici, kao Cesti liturgiCnog odiela,
31 tunika imala sizati do peta, a ne biti onako kratka, jer imamo dovoljno pismenih
menika, koji nam potvrd^juju, da je, kako u svako doba, tako i u prvoj polovini
Injega vieka Hturgi(3na tunika bila tako duga. Kraus* navodi Hrabana (f 856), koji
I (I. c. 16): ^secundum vestiinenlum est linea tunica, quae Graece poderes, latine
\ris dicitur quod ad talus usque descendat*, i Pseudo-Alcuina (iz X. v.) [e. 39], koji
\: �postea sequilur poderis, quae vulgo alba dicitur . . . tunica usque ad talos*. Ni
as slojede osobe ne odgovara obliku liturgicnog pojasa (cingulum), koji bi imao biti
i Kao Sto smo vidili, da je kralj primio zapadnjafiki, franaCki oblik krune, crevalja
odveza, tako se razumije, da 6e i velikaSi kraljevstva hrvatskoga, kraljevi doglavnici
primili nacin franac^ke noSnje. Franci su viSe lanene koSulje bez rukava nosili halju
lica), lanenu ili vunenu kratku do koljena, obtoCenu pri dnu trakom*. Takovu uprav
;i stojeca osoba spljetskog pluteja. I Sirok pojas (balteus), kojim je opasana svojom
nom, napominje Sirok pojas, upolrebljavan kao poglavit biljeg visokog dostojanstva
ikaSa carstva na dvoru bizantinskomu.* Sve nam dakle na stojedoj osobi kaie, da
odjevena svjetskom velikaSkom odjedom (saecularia ornamenla), te da predstavlja
evog velikaSa kraljevstva hrvatskoga, kao n. p. kakvog dvorskog 4upana ili StitonoSn
iljevoga. (Nastavit 6e se.) •



� Eitelberger, N. dj. str. 269, si. 79.

� Nav. dj. n., str. 190.

� Kraus, Nav. dj. II, str. 192—3.

* Lindenschmit, Nav. dj. I., str. 329.

^ Lindenschmit, Nav. dj. I., str. 350. Kraus, N. dj. XL, str. 193.





I



i

I




radn hryatskog starinarskog drnStya n Eninn n ob6e, a napose o

krg^anskim starinama do sad odkriyenim i objelodanjenim n Dalmaciji,

osjem Solina, Bosni-Hercegoyini, Hryatskoj, Slayoniji i Istri.

Sastayio ga

Frano Radi6,

izTJestitelj zDanstyenoga odbora hrvatakoga stariDarakoga dniitva u Kninu i zastapnik istoga dni2tni
na pnrom Kongvesu kri^Dukii aitaniiarii n Spljeta-Solinn, za isti Kongres.

(Nastavak.)

21. Vrelo Cetine. Kod samog vrela rijeke Cetine, oko sata i p6 koCije daleko od
Vrlike, obstoje dosta dobro saSuvane razvaline crkve sv. Spasa, a oko nje veliko staro-
hrvatsko groblje sa ste6cima i ogromnim ve6im dijelom neufietvorenim ploCama. U sarnoj
crkvi, koje je sa^uvan dobar dio zvonika i zidova sa poluoblim podpornjacima,
uzidan je komad praga ili lezene sa ograde svetiSta, na kojem je urezana ^etverostruka
pletenica, sastavljena od pletenih krugova, kroz koje prolazi prosta dvostruka pletenica
hrv.-biz. sloga. U sred groblja je pak usadjen i slu2io je kao 5est krii^a drugi ulomak
pilastra hrv.-biz. sloga, na kojemu se takodjer vide tragovi pletera. Na jednoj je nad-
grobnoj plofii usijefiena svastika.

Gosp. Petar Stani($ (>Viestnik� God. XIII. Br 1., str. 10) naSao je joS uzidan u
crkvi sv. Spasa: �Jedan komad u luku pred svetiStem dug 40 cm., Sirok 18 cm. Predstavlja
dvije glavne jajoliko se savijajuc^e kru^nice sa tri prutica u svakoj. U sredini svakog
zavoja nalazi se troprutasti kri2.� On je lu jo5 naSao 5 uresnih komada hrv.-biz. sloga,
po kojima sudi, da je na torn mjestu imala obstojati staro-hrvatska crkva.

22. Eo^ane (kod Vrlike). Predsjednik naSega dru^tva izvjestio je u �Viestniku�
(God. XIII. Br. 2., str. 60): �Na� vriedni povjerenik g. Stani<5 u Vrlici na druitveni
troSak po6eo je pretra^ivati ruSevine staro-hrvalske crkve u Koljanih kod Vrlike i odkrio
je ostanke crkve na jedan brod duge 15 ni., Siroke 6 m. U njoj naSasto je viSe arhitek-
lonifinih ulomaka, dva velika cijela pilastra od pluteja, dva kapitela, nekoliko ulomaka
stupova i dva navezena praga, gornji i srednji poboCnih vrata, dva nadpisna ulomka
ciborija:

1 OBOLEHOS • CAN///ELLOS . . .

2 T • ET CVM OMN . . .

nadalje fietiri ulomka, valjda od dvaju arhitrava sa velikim slovima 009 m. visine:

1. OS CONSIRI ET CONERIARICO

Odnosne abreviature o�te($ene su, te nijednoj nevidi se traga.

2 ED SAPOLO . . .

3 PEA . . .

4. . . . . NYTERAPBSA . . .



— 856 —

SuTiSe ko gradivo utoien naSast je jedan rimski vojni nadpis i pet ulomaka od
drtigih rimskih nadpisa. PoSto radja nije dokonCana, a ruSevine, kako smo 36 na lica
mjesta uvjerili, nisu prije bile prekrCivane, kad ae nastavi kopanje, nadamo se, da lie
gori oavedeoi ulomci biti popunjeni ne samo, nego jofl stoSta razna se nai5i,<

U toliko su jedna cijela vrala sa arhitravom i na njemu nadpisom bila dopeljana u
>Frvi MuzeJ hrv. spom.* te se ovako redaju ulomci gori iztaknutog nadpisa ponefto
dopunjena 1 popravljena:

mIjO/NCM EDTAPOLOi! PE aJ iOSCpNSlRIETCoNeiRI^ij

NVTERAPBSAI^ 'PET

23. Potrav^e kod Sinja. NaS predsjednik izvjestio je a •Viestniku' (Uod. XIV. Br.
3., str. 93): �Na predlog g. Petra Stanida proveden je pokuSaj na staro-hrvittskora
groblju sa sleiieima na Crudinam u PoLravlju kod Siiija, Ovdje bilo je izpod grobija
nazrieti ostanaka nekakove obseSne sgradje, pa je Irebaio neSto pokuSali. PokuSaj je
dokazao, da je sgradja rimska, koja je sa sjeverne slrane svrSavala u tri polukniSnc
apside. Apsida zapadna iiajvetiaje i utvrdjena s vani lezenami, a unotra je imala uzidane
sjeda]ice, a na sriedi podizao se od mrainornih slupida nekakav paviljon. NaSasto je nekoliko
olomaka od prozora, raznih ulomaka liepih kapitela i drugih ornamenlalnih komada, i
mnogo ulomaka bieloga mramora.'

Na spomeoutom putovanju sa 0. Barbidem, ja sam bas pri sutonu, i zato u hiiiyi
na prolazku, obaSao i^jpisane izkopine na firudinama, all sam vidio, da oijesu nego tek
zapo^ele i da su veii odkrivene spomenute tri apside, te tragovi zidova proCelja, po kojima
se doznaje, da Je sgrada bila duga 2320 m. Trebalo bi dakle svakako naslaviti izko-
pavanja i stavili na Gislo 6itavu osnovu sgradje. Medju ruSevinama naslo bi se svakako
joS mnogo ulomaka, koji bi nam dopustili, da toCnije sudimo o dobi sgradje. U lolikn se
meni Cini, da baS one tri abside svjedofie zato, da sgradja nije mogia biti rimska bazilika,
oego staro-krSSanska, a da je paviljon na atupidima, o kojemu pise naS predsjednik,
mogao bill upravo ciborij glavnoga otara, a lezene oko glavue apside pofielci sliepih
rayenalsko-bizanlinskih arkada. Kad sam pak proSle godine o Duhovima bio na dru^tvenoj
skupStini u Prvom Muzeju brv. spomenika, pokazao mi je gosp. predsjednik jednu main
nadstupinu doneSenu iz toga mjesla, koja odaje bizanlinski slog.

24. Hrrace kod Sinja. U dvoristu franovafikog samoslana u Sinju, medju tolikim
rtmskim spomenicima sa (^itluka (Colonia Claudia Aequum), uzidan je i ulomak pluteja
sa pleterom brv.-biz. sloga, koji je donefien bio sa Hrvaeft.

25. Ma<S gornji (Andetrium). Tu je joS god. 1871. {Rad jugosi Ak. zn, i umj. knj.
XXV!. str. 93 — 108) koncem mjeseca kolovoza 2upnik u gornjem Mai5u Jerko (Jraniii,
kopajui! novi temelj za svoju 2upnu crkvu sv. Pelra, u dubint od skoro 2 met. nafiao
ulomak praga, ureSena sa kukama i uzlovilom pletenicom brv.-biz. sloga, na kojemu je
nadpis sa karlovin^kim slovima. Refieni 2upmk je na prvi mah 5itao nadpis ovako:
,Branimir annorina viginti piissmus ervaiorum reje devovit virgiai aetemae templum
mmptVms auis SOO."

Objelodanio ga je tako u �Narodnom Listu- {23. rujna 1871. br. 76). Isto ga tako
do slovca nepoznat pisac priob(!i n 'Nazionalet (18. stud. 1871.). tomu je zlamenitom
apomeniku, koji sponiinje zadu^binu hrvatskoga kneza Rranimira, prof, don ^ime ljubi�
&tao razpravn u sjednici Jugosi. Ak. dneva 11. lipnja 1873. On je nadpis ovako profiitao:
.... BRANIMIRl, ANNORVM CHRISTI SACRAM EDEM ViRGINIS AETERNE-
-TITVLO SVMPT18VS SVIS SACRA VIT DCCCLXXX KT ■ VI ■ QVE INDICTIQNE.



— 256 —

Ob isloniu je mudskomu spomeiiiku razpravljao u Akademiji (13. prosinca 1873.)
pok. dr. Frano Ra^ki (Nay. mj. ii �Radu�), le je, razrijeSivSi pokratice, nadpis najbolje
pro^itao, kako slijedi:

(TEMPORE DVCIS) BRANIMIRI • ANNOR(um) XPI SACRA DE VIRG(ine) CARNE .
VT SV(m) PS(it). S(eu) DCCCLXXX ET VIII • VI Qfue) INDIC(tione).

Velea(3. prof. Ljubi(5 je o slogu tog spomenika rekao: �Radnja je izklesana slogom
bizantinskim za ^udo 6isto i praviino za ono doba. Spomenik morao je slu2iti kao prag
nad vratima reCene crkve sv. Marije.* Dr. Ra6ki je rekao: >Pismo je kapitalno, kano
�to se od njekada upotrebljavalo na karaenih nadpisih. Capitala je rimska, ali preo-
bra^ena pod uplivom karolin^ke majuskule i na6ina njezina pisanja. Ovaj se upliv opa2a
u lorn, �to su na njekih pismenih potezi oStriji, �to se njeka pismena veiu ili prislanjaju
na druga, i �to se. njeka u obsegu drugih pi�a u manjem obliku.* slogu je rekao dr.
Racki: �I tako imali bismo u torn kamenu pred sobom riedak ostanak hrvatski iz druge
polovice IX. vieka. Oslanak taj je samo odlomak hrama, kojega je vrieme pod zemlju
strovalilo i pokopalo. A taj hram prislanjao se dobom na umotvorine gradjevne, koje
su u srednoj i zapadnoj Evropi nastale pod uplivom refarmatornoga duha Karla Velikoga.
Viek toga umnoga i poduzetnoga vladaoca pokuSa preporoditi umjetnost uputivSi ju na
rimske oblike, koji, kano rimski imperium u obie, nisu za tudje smatrani. U naSoj Dal-
maciji medju tiem nije triebalo takove upute; jer ondje rimske umotvorine, razsijane po
cieloj zemiji nisu nikada prestajale biti 2ivim u6iliStem.� Muc^ski spomenik se sad nahodi
u zagreba6kom arheol. muzeju, a naslikan je u veliko na tablici knj. XXVI. �Rada<
Jugoslav. Akad. znan. i umjetn. tom je spomeniku pisao u kratko u svojoj knjizi
(Op. cit. str. 38) i prag. Bui id.

26. Trogir. (Tragurium — Trau). Uz lo2u, ne daleko od stolne crkve, je mala
staro-kr�(5anska bazilika sv. Martina poslie prozvana sv, Barbare. Farlati ju spominje u
111. Sacre IV, 308. Najprije je o njoj obsirnije pisao Eitelberger u spom. djelu (sir.
238 — 240); koji joj (na tabl. XIX. si. 2) donosi tloris, uzduini i poprieCni presjek. U
ukupnosti je duga iznutra 10*7 m., Siroka 5'5 m., razdijeljena na tri broda su tri para
stupova. Srednji brod zavrSuje detverokutnom apsidom, a poboftni konkama izdubljenim
u zaGeonom zidu. Dvije su takove konke i u ju2nom zidu crkve, a po jedna u sjevernom
i ju2nom zidu apside. Crkva je posvodjena. Na stupovima podi^e se zid srednjega broda
naslonjen na lukovima, koji se u nadviSenim crtama pokre6u u svijetloj visini od 5'26 m. nad
zemljom. Nad samim nadstupinama podi2u se polupilovi, koji svrSuju u proste karniie na
mjestu, gdje primaju lukove svodova. Svodovni sustav srednjega broda je vrlo prosto osnovan;
od jednog do drugog pilova, Sto su na stupovima, nategnut je poprije&in kaji�, Sirok
0'42 m., a tako i smijerom duljine broda luk, koji za 11 cm. odskafie od zida. Medju tim
lukovima postavljeni su badvasti svodovi. Svijetla visina srednjega broda iznosit (5e,
neSto preko 8*8 m. Takovo poredanje svodova medju nategnutim kaijsima, ka^e Eitel-
berger, da nije niSta rijedka u staro-krSdanskom, navlaS bizantinskom graditeljstvu. PoboSni
su brodovi niii, a imaju samo svijetlu visinu od 5*80 m. I oni imaju podpuno jednak
sustav poprijefinih kajiSa, poput srednjega broda, a imaju samo nyesto baCvastih svodova
plitko grebenasto svodovlje. Crkva ima prili6no oVelike prozore u povrSini zida srednjega
broda. Star reSetkast prozor saCuvao se je na glavnoj apsidi.

Tu je crkvu u kratko napomenuo i g. Jackson u nav. djelu (II. str. 146). On ka2e,
da je to zlamenita bizantinska crkva, da je vjerojatno dosla starija od god. 1184., i da
je jedna od ncyzlamenitijih te vrsti u Dalmaciji. Ja sam tu crkvu pregledao i premjerio,
te sam o njoj pisao u 5lanku >Cetiri staro-hrvacke bogomolje u Primorskoj 2upaniji�,



257



yelodanjenu u �ViestDiku� ((vod. XIII. br. 3. str. 78—83). Taj sam 6lanak dao i napose
tjesnuli u broSurici od 19 strana. U mojemu sam glanku iznio i tloris bazilike, kojim
[nm izpravio neta^n Eitelbergerov. Tu sam izpravio tolike druge nedostatke Eitelbergerova
opisa i nadopunio ga, te sam iztakDuo ono, (^sa ni Eitelberger ni Jackson nijesu bili
opazili, da su i stupovi i nadstupine ove crkve uzeti bili sa razli^itih staro-rimskih
4jeyina po obi^aju starO'kr�6anskog graditeljstva, take da je na primjer na jednom
jstupu gori\ji dio debla od sijenitnog granita, a doinji od bijela mramora, od kojega je
iadUelana prosta valjkasta podstupina, bez ikakovih ^lanaka (modanature) ; jedan stup
^ima ati^^ku podstupiDu ; jedan ffeima podstupine, nego mu je podmetnuta prosta debela
ploCurina; dnigi jedan stup takodjer neima podstupine, nego po6iva na ^ivoj hridi malo
osko^^enoj od tla. Tako su i nadstupine nejednake, neke viSe a neke ni2e, neke deb^e
a neke tanje od doti�noga debla, a tako su i oblikom razli^ite. Vfata crkve su zao-
kyirena debelim pragovima. Na nadvratniku sam odkrio izpod klaka, kojim su bili zamazani
nadpis i plitku troprutastu rezbariju hrv.-biz. sloga karakteristi(^nu za svr�etak VIII. i
podeiak IX. vijeka. Po sryedi je krii ureSen dvostrukom pletenicom. Desno i lijevo do
fDjega plica poput golubiee. Sa svake strane simetrifino po kolobar sa mnogolati^nom
inborn, dvije pti�ice, krin, kolobar, kri2 sa pletenicom, kolobar sa mnogolati�nom ru2om.
Nadpis je sliede<3 u kapitalnim karolinikim slovima na jednoj brazdi :

. . . NOMINE D

NI EGO MNIVS PRIOR VNA CV COGNATV MEO PETRVS COGI-

TAVIMVS P REMEOV AN NRE VNC TIPLV C • STRVERE

Ja sam ga proCitao: (In) nomine D(omi)ni, ego Mnius prior una cu(m) cognatu meo
Petrus (sic!) cogitavimm p(ro) remedium (sic!) an(im(ie) n(ost)re (h)unc te(m)plu(m)
e(an)8truere —

Ja sam po svijem biljezima zaklju^^io, da du se najviSe pribli2iti istini uzamSi VIII.
Tijek kao doba postanka te prezlamenite i dosta dobro saduvane, premda na 2alost za-
puStene i zanemarene hrvatsko-bizantinske bazilike.

svetoj Barbari pisao je i dr. RaCki u spom. svojoj zadnjoj razpravi (>Rad� kiy.
CXVI. str. 199) na temelju mojega i Eitelbergova opisa. Samo on ka2e, da je rano-
romanskoga sloga, Sto ne stoji, jer bi onda trebovalo uzeti, da se pod romanski razu-
myeva i bizantinski, do^im je romanskomu slogu podetak tek u drugoj polovini XI. vijeka,
a Ota je crkva najbli^e iz VIII.

Na jednoj privatnoj ku6i u Trogiru uzidan je ulomak nadvratnika sa uresom
sastavljenim od vitic& i palmet& sa bizantinskim kri^idem po srijedi u slogu svrSetka
Vm. ili po^etka IX. vijeka sa nadpisom

PKX aiC DOM2II ET C2IM SPIIR//////////0

Ja sam taj ulomak objelodanio sa slikom u �Viestniku� (God. XIV. br. 1. str. 16—17)
a nadpis sam pro<^itao: Plus (h)uic domui: Et cum spir(itu tu)o. Taj nadvratnik spominje
po mojemu ^lanku i dr. Radki (Nav. dj. str. 207).

27. Biafi (Sicum). Na polju Bia^u zapadno od KaStel Staroga obstojaSe za vremena
hrvatskoga kneza Mutimira (892. god.), kako se razabire po njegovoj listini na tom mjestu
izdanoj (Documenta hist, chroat. per. antiq. ill. str. 15), crkva sv. Marie. I sada je tu
crkva pod tim imepom ili po pufiku Stomrata, ali iz novijega doba. Do nje se vide
ostanci zidova, a ne daleko od nje fietiri ulomka velikih pragova, iz^jelanih po staro-
krS^anskom na^inu, koje sam ja napomenuo u spom. svojoj razpravi u >Viestniku�
�Cetiri staro-hrv. bog.� str. 8 — 14). Prvi je o Stomrati pisao prof, don Simeon Ljubi<5
(�Viestnik� g. I. br. 2. str. 63). ObSirnye je o BiaCu pisao pre& 0. Milinovic^, sadaSnji

19



— 258 —

presv. barski nadbiskup u kDJi^ici „Biac: Siarodavna hrvatska prestolnica u Kaite
(str. 34 u Zadru). Ja sam u spom. svojoj razpravi izpravio ulomke nadpisa, prvi iz
ili IX. vieka, a drugi iz rimskih doba, koji su uzidani u ju^nom zidu sadaSnje crk
a pogregno ih je objelodanio bio prof. Ljubid. Ti su ulomci :

1. eai ROGKVI
//RISTVM D i

2. PS

Prof. Ljubi(5 pa za njim Eitelberger i Jackson prema puCkoj predaji vjeruju, c
dva komada dovratnika monumentalnih i veleliepnih ulaznih vrata troglrske stolne c
doneSeni iz Biafia i da su pripadali davnoj crkvi sv. Marte. Na teme^ju izradbe i sai
tih komada ja sam u spom. razpravi pobio to mnenje i dokazao, da oni komadi nen
nikako da budu stariji od XIII. vieka, kad no su izklesana ona sjajna vrata, te da
moze biti mjesta nagadjanju, da mogu biti preneSeni sa sv. Marte na Brafiu.

Na temelju mojega opisa pisao je ob ovoj crkvi i pok. dr. Ra6ki u spom. s
zadnjoj razpravi (Rad knj. CXVI. str. 198). Samo je on to dodao, da iz ostanaka,
sam opisao, �proviruje rani romanski sIog�, Sto nemo^e da stoji, jer tada nije ni
romani{^koga, nego je svuda vladao bizantinski.

(Nastavit ^e se.)





Nekrolog prof, don Simeona Ljubi(3a-

(SvrSetak.)

rof. Ljubic uredjivao je kao glasilo hrvatskoga arkeologiCkoga dru2tva
u Zagrebu ^Vieslnik*' od poCetka 1879. god. do kraja 1892., u
sve dakle Cetrnaest godi�njaka, po Cetiri broja na godinu, te je
sjem obilnih starinarskih viesti u svakom broju napisao u njemu razprave
elanke, kojih (5emo ovdje da iznesemo bibliograflCan pregled:

1. NajobSirnija je u „Viestniku" pokojnikova razprava „Eimski novci carski zeraalj-
ioga muzeja u Zagrebu". (God. I. Br. 1. str. 22 — 24; br. 2. sir. 58—59. God. II.:
r. 1. str. 20—21; br. 2. str. 45-47; br. 4. str. 120-122. God. III.: Br. 2. str.
t)_50. God. IV.: Br. 3 str. 80—88; br. 4. str. 113—116. God. V.: Br. 1. str. 17—19;
r. 3. str. 83-88. God. X.: Br. 3. str. 81—84. God XIV.: Br. 4. str. 106—109.)

2. God. I. Br. 1. Uvod (str. 1-5).

3. God. I. Br. 1. Dragulj iz predhistoriSke dobc (str. 6—12).

4. God I. Br. 1. Bia^- (str. 12—15) i br. 2. (str. 50-55).

5. God. I. Br. 1. Nadpisi (21-22).

6. God. I. Br. 2. Aqua Jasae (Toplice Varaidinske (str. 33 — 43).

7. God. I. Br. 3. Pisaui spomenici izkopani u Sisku tef. god. 1876—7. od ark.
ruztva Siscia (65 - 74).

8. God. I. Br. 4. Rittiura (Surduk) (97—101).

9. God. I. Br. 4. Jo� dvie zavjetne ruke iz bronza (107 — 108).

10. God. I. Br. 4. Kip inorske boginje s jednozubira sidroni (118 — 120).

11. (lod. I Br. 4. Predhistoricka Venus (120—122).

12. God. II. Br. 1. Topusko (Ad Pines) i ostanci njegove gotiJke erkve (sa tri table)
L— 11) i br. 2. (34—42).

13. God II. Br. 1. Pisani spomenici izkopani u Sisku teSajem god. 1878. od ark.
ruztva Siscia (11 — 12).

14. God. II. Br. 1. Primjetbe na „Prilog tumaSenju dragulja" (21—24), br. 2.
17-58), br. 3. (81—90).

15. God. II. Br. 2. Nadpisi (43—44).

16. God. II. Br. 2. Nabave arkeol. odiela zem. muzeja (59 — 60).

17. God. II. Br. 3. Nekoliko glagoiskih nadpisa iz GriXaua u Vinodolu (70 — 71).

18. God. II. Br. 3. Nadpisi koji su do�li ili ce doci u zem. muzej (72 — 76).

19. God. II. Br. 3. Panomski kipari za cara Galerija (80 — 81).

20. God. II. Br. 4. Nadpisi rimski nepoznati ili krivo izdani (101 — 103).

21. God. II. Hr. 4. Arkeologifike crtice iz moga putovanja po njekojih predjelih Po-
ravine i Zagorja god. 1879. (110-120).

22. God. III. Br. 1. Prva odkrica iz kamenite dobe u Dalraaeiji. Sa tablom. (1 — 11).

23. God. III. Br. 1. PredhistoriSne starine u Prozoru i u Brlogu (11—14).

24. God. III. Br. 1. Nadpisi iz srednjega doba (24 — 25).



\



1



— 260 —



25. God. III. Br. 1. Gospodiuu V. Jagieu (28-32).

26. God. III. Br. 2. ArkeologiCka izprava (44—47). ]

27. God. III. Br. 2. Alveria (47—49).

28. God. III. Br. 2. Kritika: „Memorie storiche sulle Boeche di Cattaro" (50—54).

29. God. III. Br. 3. Eimski nadpis u Osjeku izkopan (84 — 85).

30. God. III. Br. 4. Privoljski nadpis (97—99).

31. God. IV. Br. 1. (1—9); br. 2. (54—56) i br. 3. (66-67). Arkeologicno iz-
kapavanje u Bakni. Sa ietiri table. '

32. God. IV. Br. 1. Putopisne arkeologifine biljeike od Ogulina do Prozora (12 — 23).

33. God. IV. Br. 2. Munjavaftki nadpis (54—56).

34. God. IV. Br. 3. Sisafeki nadpis (65-66).

35. God. V. Br. 1. Andautonia (^(Sitarjevo) i zapo&etak izkapanja od siraue uar. j
zem. muzeja na onora tlu (1 — 13).

36. God. V. Br. 1. Bazilika Sv. Siuerotesa u Mitrovici (19).

37. God. V. Br. 2. Arkeologifka izkapanja na petrovaekoj gradiui u Sriemu, gdje
toboi starorimska Bassianis. Slika i tabla (33—49) i br. 3. (str. 65—70).

38. God. V. Br. 2. Prinosak k iztraiivanju predmeta predhistori6ke dube u Dalma-
ciji i u Hrvatskoj (49—52).

39. God. V. Br. 3. Hercegovafiki nadpisi u Eadimnji blizu Stoca (81).

40. God. V. Br. 3. Dvie stare narodne izprave (81 — 82).

41. God. V. Br. 4. Sustjepan kod Solina. Rimski nadpis u Sucurcu. Izkapaiijc sla-
rina na Solinu (99—102).

42. God. VI. Br. 1. nepravilnosti naziva „ugarski ili ugarsko-skandinavbki skup"
u dielbi predhistoriCkih predmeta iz bakreue dobe. Dvie table (1 — 14)

43. God. VI. Br. 2. Dukljanske starine (33-43).

44. God. VI. Br. 3. BaSka na otoku Krku (71—74).

45. God. VI. Br. 3. Nadpisi rimski (75).

46. God. VI. Br. 4. Dvie izprave o velevainom arkeol. odkricu na Solinu prosloga
stoljeca (116-119).

47. God. VII. Br. 1. Japudija i predhistoriSko odkrice u Prozoru kod OtoCea. Tri
table (1-11) i br. 2. (39—47) te god. VIIL br. 2. (39-50).

48. God. VII. Br. 1. Starine rimske iz Mitrovice nadosle nedavno u zem. arkeolo*
gi�ki muzej. Sa tablom (11 — 18).

49. God. VII. Br. 1. Eimski nadpisi u Rami (21).

50. God. VII. Br. 3. Prvo odkrice predhistorif kih grobija od iara u Hrvatskoj. Tab.
VI. (65—72).

51. God. VII. Br. 4. Terramara u Hrvatskoj (97 — 98) i god. IX. br. 4. sa nacrtom'
u tekstu (97—98).

52. God. VII. Br 4. Kaciga iz rimske dobe (113).

53. God. VIIL Br. 1. Eiraske Therme u Mitrovici (Syrmiuraj. Sa tablom (1 — 6).

54. God. VIIL Br. 1. Eimski nadpis u Senjii grckimi pismeni (15 — 17).

55. God. VIIL Br. 1. Prvi tragovi predhistoriCkih opaianja u nas jofi poCetkom pro-
Sloga stoljeca (17— 19).

56. God. VIIL Br. 2. Srebren novae grofa Nikole Zrinjskoga f 1534. Sa slikom.
(32—36.)

57. God. VIIL Br. 2. Prvi tragovi predhistorifinih opazanja u nas jofi te&genii XVII.
stoyeda (50—52).

I



— 261 —

58. God. VIII. Br. 2. Kritika: ,Due tributi delle isole del Quarucro. Studio di
Giuseppe Vassilich (Archeografo Triestino — Nuova Seria. Vol. XL p. 297. Trieste 1885**
(56—61).

59. God. VIII. Br. S. Nov dokaz da se je otok Hvar prvobitno zvao IltTiistx (Pitieja).
Sa slikom (65—66).

60. God. VIII. Br. 3. Bimski novel obiteljski iliti konsularski nar. zem. muzeja u
Zagrebu, kojih nema na tablah Cohenovih i kod Eicei-a, ili se u 6era od njihovih raz-
likuju (72—74).

61. God. IX. Br. 2. Isto o rimskim novcima carskima (44—46) i god. X. br. 3.
(81—84).

62. God. VIII. Br. 3. Kritika: Due tributi delle isole del Quarnero. Studio di Giu-
seppe Vassilich — Sopra le receoti scoperte nelF Istria o nelle Alpi Giulie. Die Kupfer-
Zeit in Ungarn von Franz von Pulszky — Budapest 1884. — Stazioni umani preistoricbo
neir isola di Torcello. — Beraerkungen fiber die Classificirung prahistorischer Fundo in
Krain. Mager Adolf Bernard. — Giurind in Obergailthal (Karnthen) 1885. (82—93).

63. God. VIII. Br. 4. groblju Sv. Sinerota u Mitrovici (97-105).

64. God. IX. Br. 1. Oris dosadaSnjega uspjeha u iztrazivanju spomenika iz karaene
dobe u Dalmaciji i nov prinos — Tab. I. (1 — 4).

65. God. IX. Br. 1. Dva nova miljokaza iz okolice Sirmiuma (14—19).

66. God. IX. Br. 2. Harpocrates. Tab. III. (33—36).

67. God. IX. Br. 3. Rimski nadpis na�ast u Potirni na otoku Koreuli (69—71).

68. God. IX. Br. 3. Riedki spomenik sredovjefini nasast u Zadru (87-88).

69. God. IX. Br. 4. Starobosanski pet-at. Nacrt u tekstu (99-100).

70. God. X. Br. 1. Prvo odkride predhistoriCkoga seliSta iz kamene dobe u nasoj
zemlji. Tab. I. (1—2).

71. God. X. Br. 1. Spomenici osobita lika iz kamene dobe, odkriti u Dalmaciji, a
sada u arkeol. muzeju u Zagrebu. Tab. I. (3—5).

72. God. X. Br. 1. Zuaraeniti nadpis rimski (5—7).

73. God. X. Br. 1. Prinosak k starohrvatskim spomenikom i ornamentiki iz Nina
(13-16).

74. God. X. Br. 1. napredku arkeol. znanosti u na�oj hrvatskoj zemlji (19-23),
br. 2. (54—57), br. 3. (75—80) i br. 4. (106—110).

75. God. X. Br. 2. Odkrice bakrenih rimskih novaca iz I. i II. stoljeca po Isukrstu
u okolici Prugovca u Podravini, svi velikoga moduia (33 — 45).

76. God. XI. Br. 1. Odlomak predhistoriCkog groblja u Prozoru. Tab I. (1—2).

77. God. XL Br. 1. Bimski nadpis iz Gjurgjevca (2—3).

78. God. XL Br. 3. Izkapanje na Gradini kod Petrovasela blizu Novo Gradiske (69—72).

79. God. XL Br. 4. f Ivan Kukuijevic Sakcinski, prvi predsjednik hrv. arkeologickog
druztva. Sa slikom (97—104).

80. God. XL Br. 4. Crtice iz mog putovanja po juinoj strani gornje Krajine ili
gospicko-otocke pukovnije (104 — 109).

81. God. XII. Br. 1. Bimski nadpis iz Mitrovice. Tab. I. (1—3).

82. God. XII. Br. 2. (33) i br. 3. (78-80). Nadpisi rimski iz Bosne.

83. God. XII. Br. 3. Novci JelaJica bana (88-89).

84. God. XIII. Br. 1. Rimska kola. Tab. I. (1—5).

85. God. XIII. Br. 2. Bimski nadpis iz Koljanah blizu Vrlike u Dalmaciji (41 — 42).

86. God. XIIL Br. 4. Arkeologif-no izkapanje u Bagu (97 — 98;.



— ,262 ^

87. God. XIV. Br. 1. Rimski nadpisi odkriti teiajem g. 1891. ii Hrv^tskoj (1 — 4).

88. God. XIV. Br. 1. Nadpisi rimski iz Danila kod Sibenika (4 — 5).

89. God. XIV. Br. 1. Subidev nadpis u Ostrovici Dalmatinskoj (8 — 10).

90. God. XIV. Br. 3. Topusko (65—68).

91. God. XIV. Br. 3. Napadaj dra. Truhelke fiuvara kod zera. inuzeja u Sarajevo
(85-86).

92. God. XIV. Br. 4. Uiomci rimskih nadpisa iz Dalmacije (109 — 110).

Rad svoje osobite i tamaCne (5udi, te puslim oblicima konvencijonalne
udvornosti, neprikrivene iskrenosli i otvorenosti, bio je pokojni prof. dr.
�ime Ljubic posve svoje vrsti, a u Zagrebu poznat u svakom sloju pucau-
slva, od prosle piljarice na JelaCi(5evom trgu, do uCenih i mudrih glava u
jugoslavenskoj akademiji i na sveucilislu Frana Josipa I., jer je s njim dosla
bilo obdti i jedan sami put, da ga dobro upozna� i zapamti� dok si ziv
na svietu. Udvorice, prevejance, prepredene licumjerce, IjenCin^, brbljavce i
hrvatskog roda odmetnike nije raogao trpjeti, le bi im bez okoli�anja ofii-
tovao u obraz svoj prezir i nemilice ih �ibao tcikim biCem razgaljene svoje
ironije. Tomu je bila u ovorn varavom svietu naravska posliedica, da su
se nahodili tek riedki Ijudi, koji su mogli da u2ivaju njegovo povjerenje i,
�tuju(5 velike njegove zasluge steCene pred znanoSdu i pred hrvatskim na-
rodom, neumornom njegovom marljivosdu i uztrajnos(5u, podnositi zenijalnu
njegovu priprostitost i stupiti s njim u uzu prijateljsku svezu, kao �to je
n. p. sveuC. prof. N. Nodilo, koji ga je pohodio i u njegovom starigradskom
Tuskulu. Tom svojom bezobzirno�6u u dru^tvenom obdenju pribavljao je
sebi mnogobrojne neprijatelje, od kojih mu se je jedan uspev�i se na vi-
soku slolicu, i nemilo osvetio, zadav�i mu takovih neprilika u njegovim
starim godinama, da su bile uzrokom preko njegove volje, da bude umi-
rovljen prije dovr�ene slu2be, da ostavi Zagreb i da se skloni u rodni
Starigrad. Nije ipak ni tamo nasao zaslu^ena mira ni zadovoljstva, nego
mu je bilo sudjeno da izpija do dna gorku da�u Ijudske nezahvalnosti do
zadnjega casa zivota. Njegovo je srce bilo puno plemenitog i samopriegornog
rodoljublja, kao sto nam ofiito dokazuje vaskolik njegov 2ivot, posveden na-
predku hrvatske prosvjete, te je znao cleniti svaki podhvat, od kojega se
je ozbiljnim zauzimanjem bilo nadati uspjehu korislnu i diCnu po nauku i
po knjigu lirvalsku. Mladje voljne radnike na znanstvenom polju hrvatske
knjige znao je i liotio je uzlipljivo napudivati, svjetovati, poduCavati i hra-
brili svojim dopisivanjem, kao malo koji uCenjak naseg starijeg pokolienja.
Zato mu i na� urednik i Vid Vuleti6-Vukasovi(5 i mnogi drugi duguju vje-
eitu harnost. Nije dakle cudo, sto je nase slarinarsko druzlvo jo� u zamelku
svojem, a na svoju srecu, naSlo u njemu svojeg savjetnika, gorljivog za-
govaratelja, pomocnika, u jednu rieC pravog prijatelja, uza sve to da je sam
u ono doba bio dusom istoimenog i starijeg dru^tva u Zagrebu. On je do



— 263 —

zadnjih dana zivota bio u bezprestanom dopisivanju s nasim predsjeduikom,
s urednikom ovog Casopisa i suradnikom Vidom Vuleti(5-Vukasovi(5em, te jih je
toplim svojim rodoljubnim dahom zadahnjivao i bodrio u radu. Samo ohra-
breno njegovim policanjem, odobravanjem imena, programa i gradiva, od-
luCilo se je upraviteljslvo nasega druitva na izdavanje ovog svojeg glasila,
uz kojega je smjer i sadrzaj na toliko prislajao, da je objelodanio u njemu
i jedan svoj prilog, i to „Jo� dvie rieCi o Subidevu nadpisu iz Ostrvice"
(God. I., br. 2., sir. 71 — 73), tako da se moze smatrati njegovim su-
radnikom. Bio je nakan jos i vise pisali za na�e glasiio, nego se je lu2io,
da u Staromgradu neima pri ruci pomo(5nih knjiga, bez kojih nije mogu(5e
pisali ozbiljne povjestne ni arkeologicne razprave. To je bio razlog s ko-
jega se je u posljednje doba bavio samo saslavljanjem za olako(5enje po-
rabe svojih mletafikih „Lislina", pa je jugoslavenska akademija od toga lada
i objelodanila ve6 1893. god. oma�nu knjigu pod naslovom ^Index rerum,
personarum et iocorum in voluminibus I.— V. mouumentorum spectantium
historiam Slavoium meridionalium". Po njegovim rieCima slulimo, da se u
njegovoj ostavstini ima nahodili jo�le sva sila jos neobjelodanjenih povjeslnih
i numizmatiCkih bilje^aka, sakupljenih u mletafikom arhivu i leCajem pri-
biranja domadih arhiva i prolislavanja mnogobrojnih povjestniCkih izvora,
�to ih je imao pri ruci kroz dugih pedeset i vi�e godina bezprestana uCenja.
Umro je ne ostaviv�i pisane oporuke, te je, kako nam javiSe, radi njegove
ostav�line zametnuta sudbena parnica. Trebat 6e dakle Cekat rie�enje iste,
da se dozna, koga li ie dopasli pokojnikove knjige i rukopisi. Mi u toliko
stavljamo na srce onima kojih se bude ticali, neka dobro paze, da nebi
propao taj jos nepobrani plod pokojnikovog slavnog truda, a mislimo da bi
bilo i rodoljubno i prikladno, da se spomenuti rukopisi u svoje doba ustupe
na Cuvanje i porabu naSoj jugoslavenskoj akademiji.

Kao poCastni Clan nasega dru2tva i kao Clan njegovog znanstvenog od-
bora, prisustvovao je �estoj glavnoj druztvenoj skupstini i otvorenju dru2-
tvenog ,,Prvog Muzeja hrvatskili spomenika" u Kninu dne 24. kolovoza 1893.

Kroz praznike 1894. godine sudjelovao je u I. medjunarodnom kon-
gresu kr�canskih arheologa u Spljetu-Solinu, te je u toj prigodi bio odlikovan
Casdu predsjednika V. slavenskog odsjeka kongresa.

Kroz praznike 1895. god. sretnuo ga je sluCajno na� urednik na bedkom
Opern-Ringu, dokle je bio doputovao, da izhodi i pospje�i kod ministarstva
dozvolu, da moze sagraditi za sebe grob u vlaslitoj grobnoj kapeli, osmero-
kutnom mauzoleju kubetom pokrivenim, Sto ga je dao sagraditi do zapadne
strane svoje ku6e u Staromgradu. Tu su sad zakopani njegovi smrtni ostanci.
Nakon malo dana iza toga na�ao se je zajedno s njim opet sluCajno naS
urednik u Trslu u svrati�tu „Perco". — U tom se je gradu bio zaustavio
na molbu svojega prijatelja, a slavnog nam hrvatskog kipara Ivana Rendi(5a,



\



— 264 —

koji mu je ba� onih dana bio snimio u sadri fac-simiie poprsja, kojim je i
sam pokqjnik bio zadovoljan. Tada je na� urednik imao sredu, da putuje sa
slavnim pokojnikom, kao svojim Mentorom i ocem, na povratku od Trsta
do Slarogagrada, te je, u dvodnevnom putovanju po liepu vremeiiu i sgodnu
druitvu, imao prilike, da pozna u lyemu neizcrpiva sajjivdziju i krasna ve-
seljaka. Jos ga je nas urednik vidio i kroz praznike 1896., all ve6 od bo-
lesti jadno satrvena, pa je na svoju zalost lahko mogao da nasluti i sko-
ra�nju mu smrt, kako je to do malo doba uslmeno priobdo bio povjeslni-
carima Iv. Krst. Tkalcidu i prof. Tad. SmiCiklasu u Zagrebu.

Uz Frana RaCki-a i Ivana Kukuijevida-Sakcinskoga, neosporno pripada
Simconu Ljubi(5u u povjesti hrvatske knji^evnosti najnovijega doba Castno
mjeslo medju prvacima povjestne slruke. Takovom trojkom diCili bi se i ve-
liki naobra^eni narodi, a malom na�em hrvatskomu jesu oni i dika i ponos
i umnici i pregaoci prvoga reda, u koje treba da se ugledaju mladji sada�nji
nas^i povjestniCari i starinari pa i oni dojdu6ih poko^enja. Oni su dapaCe
pravi ulemeljitelji kriliCkog pisanja hiTatske narodne povjesti. Shiva svoj tro-
jici! Slava uspomeni pokojnop podpredsjednika nasega dru^tva neumrlog
prof, don Simeona Ljubida!

UredniStvo.





Nekrolog.
1 1 Dr. Ivan Crniie.



icem na Vodokrsiie t. g; preminuo je u Rimu jedan od najiasluinijih Lrvalskili
pOTJestuiSara, kanonik dr. Ivan Cro^ic, prodstojnik onamo&njeg BvetojerOutBaHkog
kaplolskoga sbora i dopisujiK^i f-lan jugoslaveoske akademtje zaaaoeti i Umjet-
nosti. od priljke u 66. godinj Mvota. Nakon Ba6ki-a, Bada Lopa^ida i prof. ,
don Sime Ljubida, (Setvrti Je to slavni hrvatski povjestnifar, koji pada u grob
u vrieoie od oe pune tri godioe danfi!
Bodio se je vrit pokojnik u Poljani aa otoku Krkii, te je kao mlad svec-eiiik kr5ke
biskupije bio posUn u be�ki Augustineum, da oadje dovrgi bvoj6 nauki) i sto^e doktorsku
laureu. Yeu tada, u pedesetim godinama, pol^eo se je bio Crnfic baviti atariaama i pro�Iogcu
ijvujega naroda, le je u „Kat. Listu" objelodaoio prsu stoju ovecu razpravu ^.Vid Omi-
gljaiiin, pisac hrvatski XV. vieka". I^ubav za hrvatsku ki^igu dovela ga je medja su-
radiiike lyana Kukuljevida i u tiesno prijateljstvo s drora. Franom Ea6ki-ein. Kad je po-
kojui dr. Bai^ki 18G1. ostavio Kim, dodje, ali oe odmah, kako su moogi pisali u njegovoj
oBmrtoici, nego tek 1863. god., i to ba� u lipnju mjeseeu, na njegoTO mjesto dr. Ivan
CraMc, kako sum pise ii svojoj razpravi „Imeaa SlofjeniQ i Uir u nagem gostiqjcu u
Riiiiu poslije god. 1453". (^Bad" jug. ak., knj. L3CXIX. str. 1 — 70): „Ja ni mrve „nirac"
1863. godine postah, i to viSe po tudjoj nego po svojoj voiji, fSlanom nllirskoga" („degli
Illirici", nltlyrieorum") obojfga zavoda, kapitula i nekakova sbora, ili pravo bratovStine
nad Da^im gostiojcem, ii viei^nom gradu. No do mala, mo^a jo6 istoga daaa, u koji sam,
a to na 11. junija, simo prigao" itd. Tamo je bio pouzdanikom hrvatskib biskupa u Bimu.
Boravec od tada vazda u Bimu, i vrai^juc se u doraovinu �amo za malo dana, Grniiid je
cieli svoj livot posvetio bio iztra^iraojii starih hrvatskib spomenika, pak je na torn poija
stekao trajnih zastuga.

n drugom godiSnjaku nKDJiiernika" napisao je razpravu „KrJSke starine". Malo zatim
izda ovecu radnju: „Najstarija povjest krSkoj, oeorskoj, rabskoj, senjekoj i krbavskoj bi-
skupiji. Rim 1867." D toj knjizi, pisanoj kr�kim narjei^'em i Kurel<!evini oblicima, za koje
^e driao da ce preoteti mah u hrvatskoj knjizi, sabrao je CraSt^ dragocjeno gradivo za
slacu topografiju i povjest hrvatske sluibe boije. Posljednje godine avojega iivota aprovflo
je Crii^ u velikoj zabrinutosti za obstanak zavoda Sv. Jerolima, koji je, uza aav dohodak
od 60.000 -frapaka, gto mu aoae njegove kuce, pao pod sekrestar. BoravetS za kratko doba
u domovini, obiSMOo bio u zadnje doba hrvatske biakupe, mole<^ jib, da bi ae sloiili i
zavod preustrojili na fmijn, kako bi mogao bolje uspievati na koriat u�enije ruke hrvatskog
avedenii'kog podmtadka. .^,^^

Fokojnik je napisao joS ov0">c;^dnje :

1. „AeBemanovo izbomo evangMje", gdje je zlamenito izpravio isto djelo prije iz-
dano od dra. Raikoga.

30



— 266 —

2. Popravci ka glagolskim spomenikom. .Bad'' knj. XYI.

3. Brojna vriednost slova III. i.Bad'' knj. XX III.

4. Dvie razprave: Slovenski Sveti Jerolim u Bimu a Bieka; i drugo je Seuj, a drugo
Senj-Trst. 1868.

5. JoS oble glagolice po krSkom otoku. ^StariDe*' knj. VII.

6. Eimsko-slovinska druSba Sv. Kirila i Metoda. „Starine" knj. XIV.

7. Nekoliko juinih Slovjena zapisanih od 1478. — 1520. godiae u bratoy&tiau Sv. Duha
u Bimu. Starine knj. XV.

8. Prilozi k razpra?i: Imena Slovjenin i Ilir u na�em gostinjcu u Bimu poslije
1453. god. „Starine� knj. XVIII.

9. Jo� glagolskom napisu u crkvi sv. Lucije u dragi baSdanskoj. nStarine** knj. XX.

10. �to je pisama sakupio P. Blagoslov Bartoli. ^Starine'' knj. XX.

11. D knjizi akademije jugosl. „Hrvatski pisani zak'oni'' (str. 145—177) zajeduo sa
drum. Ba6kiem uredio je „Statut urbarski a donekle i svega krfikoga otoka fg. 1362.-151)9.)
i sam je tomu Statutu napisao „Pripomenak" (str. XLIV— LXXI).

CrnSic je pratio i starinarski rad u „Viestniku hrv. ark. druitva", te je u 5. njo-
gOYom godiSnjaku stupio medju njegove urednike i priobdio u njemu sliedece priloge:

1. God. V. Br. 2. Dopis iz Bima, u kojem izpravlja u Vida Vuletic-Vukasovica zi-
votopisu Mata Kopora neke podatke, te priobcuje neke priloge i razja^njenja o i^ivotopisu
Natala Bonifaeija Sibenskog rezbara (str. 56—57).

2. God. VI. Br. 2. Dopis iz Bima u kojemu donosi prepis oporuke sitnoslikara Ju-
lija Klovija iz driavnog arkiva u Bimu sa dodatkom o bugarskom porieklu Klovijevu (58—61).

3. God. VII. Br. 3. Dopis iz Bima, u kojemu javlja, da je u krfikoj biskupjji bio
tajnikom od 1861. do 1863. god., te da je u to doba prepisao nekoliko izpravft iz arkiva
osorskih biskupa, te objelodanjuje svoje primjetbe na prof. Mil6etica priobcenja o selu
Belu na creskom otoku, pa priobduje tri takove izprave, jednu latinsku a dvie hrvatske o
Beli (str. 82—85).

4. God. VIII. Br. 3. „Jo� o Belom" (str. 86—72), gdje o Beli pobjedonosno pole-
mizuje sa prof. Mil5eti6em, Goleti-em i dr. Ba(kiem.

5. God. VIII. Br. 4. ^^Eako valja (itati na pe5atu Zavaljskoga manastira**, gdje iz-
pravlja V. V. Vukasovidevo eitanje (str. 114—115).

6. God. VIII. Br. 4. Dopis iz Bima (str. 124 — 125), gdje tumaSi i 6ita nadpis na
daSdicama, koji se nalazi na velikom otaru stolne erkve u Vrbniku na otoku Krku — uza
sliku koju je napravio kotorski slikar Madin Gvitovid.

7. God. IX. Br. 3. „Nadpis na sakristiji krCke stolne crkve**, i to iz god. 1333. o
sagradjenju iste erkve (str. 65— 68j.

8. God. XII. Br. 1. „Stinica je po latinski Murula, a Bag Serissa" (str. 7—12).
Udieli mu Boie, vjeCni pokoj rodoljubnoj duSil

UredniStvo.




Search more related documents:Full text of "Starohrvatska prosvjeta"

Set Home | Add to Favorites

All Rights Reserved Powered by Free Document Search and Download

Copyright © 2011
This site does not host pdf,doc,ppt,xls,rtf,txt files all document are the property of their respective owners. complaint#downhi.com
TOP