Home > Full text of "Izvjesce SPRH 08 12"

Full text of "Izvjesce SPRH 08 12"

IZVJEŠĆE
0 STANJU U PROSTORU
REPUBLIKE HRVATSKE
2008.- 2012.



• • □ O o
O □ a □ □ Q
□ □□□□□



1 . Om O \

3 Q □ □ □ □

J □ o □ � □□□ �
□ □ □□ □□□□□□



o O

□ □ □ □ a a

□ o a o a □ □ d o a

a a □ □ □ □ □ □ □ □ □ □ □ Q| IDDDDD O DD Q

□□□□□□□ □ □□□OODDOOOOOO □
□□□□□□□□□ □□□□□□□□□□□□□□□□
□□□□ □□□□□□□□□□□□□□□□□□□□ □

□□□□□□□□□□□□□□ □ □ □ □□□□□□□□
DODDDODDO □ o Dd q � a □□□□□□□ □ �
IDDODDDDo a � � a □□□□□□ � �

ODDDDOODDDD o � • � o □□□□

I Q □ a □ □ ooodo



□ □ □
a □ □ □

□ □ □



I a a .



a a



□ a




Ministry of Construction and Physical Planning
MINISTARSTVO GRADITELJSTVA I PROSTORNOGA UREĐENJA



Zavod za prostorno planiranje



IZVJEŠĆE

0 STANJU U PROSTORU REPUBLIKE HRVATSKE 2008.-2012.

Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja
Zavod za prostorno planiranje



MINISTARSTVO GRADITELJSTVA I PROSTORNOGA UREĐENJA REPUBLIKE HRVATSKE
Ministrica: Anka Mrak-Taritaš, dipl.ing.arh.

Zavod za prostorno planiranje

Pomoćnik ministrice: Danijel Meštrić, mag.ing.aedif.

Izrada:

Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske
Zavod za prostorno planiranje

Koordinatorica i voditeljica izrade: Nevenka Koričančić (Zavod za prostorno planiranje)

Nositelji tema : Rafaela Kovačević-Pašalić, Velimir Dumičić, Ivana Radić i Sunčana Vrbat (Zavod za
prostorno planiranje)

Sunčana Habrun, Vlasta Žinić Justić, Branka Flegar, Jasna Mikić, Roberta

Đuroković Jagodić, Sanja Šute, Slađana Šepić, Marina Hlača, Aleksandra Dobra,

Maja Cazin Lukavečki (Uprava za inspekcijske poslove)

Gordana Kovačević (Uprava za prostorno uređenje)

Ivana Liović (Uprava za energetsku učinkovitost u graditeljstvu, strateško

planiranje i međunarodnu suradnju)

Josip Bienenfeld (Služba za zakonodavstvo)

Informatička priprema : Željko Veseli (Zavod za prostorno planiranje)

Grafička obrada : "Urbanistica" d.o.o. Zagreb

Tisak : MMV-94 d.o.o. Zagreb

Naklada : 1500 primjeraka, Zagreb, ožujak 2013.



CIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i sveučilišna knjižnica - Zagreb

Izvješće o stanju u prostoru Republike Hrvatske 2008.-2012.
Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja RH

ISBN 978-953-6793-54-9

Cip Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu broj 837375



Umnožavanje ove publikacije ili njezinih dijelova u bilo kojem obliku, a ni distribucija, nisu dopušteni bez prethodnog pisanog
odobrenja nakladnika - Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske.



MINISTARSTVO GRADITELJSTVA I PROSTORNOGA UREĐENJA
Zavod za prostorno planiranje



IZVJEŠĆE
0 STANJU U PROSTORU
REPUBLIKE HRVATSKE
2008.-2012.



Zagreb, prosinac 2012.



SADRŽAJ



I. POLAZIŠTA stranico

1.1 . Osnova i ciljevi izrade Izvješća 4

1. 2. Zakonodavno - institucionalni okvir 4

1. 3. Osnovna prostorna obilježja Republike Hrvatske 6

1.3.1. Prirodna i geografska obilježja 6

1. 3. 2. Upravno-teritorijalna podjela 9

1. 3. 3. Stanovništvo 9

1. 3. 4. Socijalno-gospodarska struktura 26

1. 4. Republika Hrvatska u međunarodnom okviru prostornog uređenja 29

1.4.1. Uključenje Republike Hrvatske u Europsku Uniju 29

1. 4. 2. Aktivnosti RH u međunarodnim programima i projektima 30

1.4.3. Kohezijska politika EU 31

//. ANALIZA I OCJENA STANJA, PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU

11.1. Prostorna struktura korištenja i namjene površina RH 35

11. 2. Sustav naselja 38

11.2.1. Naselja i prostorni /razvoj ni koridori 38

11. 2. 2. Sustav središnjih naselja 40

11. 2. 3. Prostor za razvoj naselja 45

11. 2. 4. Ruralni razvoj 56

11. 2. 5. Društvena suprastruktura 58

11. 2. 6. Područja posebnog državnog interesa 64

11. 3. Gospodarske djelatnosti 68

11.3.1. Turizam 68

11. 3. 2. Poljoprivreda 72

1 1. 3. 3. Šumarstvo 74

11. 3. 4. Ribarstvo 74

11. 3. 5. Vodnogospodarski sustavi 75

11. 3. 6. Proizvodnja, poduzetništvo, trgovina i obrt 86

11. 3. 7. Iskorištavanje mineralnih sirovina 89

1 1. 4. Opremljenost prostora infrastrukturom od značaja za državu 92

11.4.1. Prometna infrastruktura 92

11.4.1.1. Cestovni promet 95

11.4.1.2. Željeznički promet 98

11.4.1.3. Pomorski promet 102

11.4.1.4. Riječni promet 108

11.4.1.5. Zračni promet 111

11.4.1.6. Elektroničke komunikacije 113

11. 4. 2. Energetski sustavi 115

11.4.2.1. Prijenosna infrastruktura 118

11. 4.2. 2. Proizvodna infrastruktura 119

11. 4. 2. 3. Cjevovodni promet 120

11. 4. 3. Opskrba pitkom vodom i odvodnja otpadnih voda 123

11. 4. 4. Gospodarenje otpadom 125

11. 5. Zaštita i korištenje posebnih vrijednosti prostora 131

11.5.1. Zaštićene prirodne vrijednosti 131

11. 5.2. Zaštita i očuvanje okoliša 140

11. 5. 3. Značajnost krajobraza 143

11. 5. 4. Zaštita i očuvanje kulturnih dobara 145

11. 5. 5. Obalno područje 148



2



///. ANALIZA IZRADE I PROVEDBE DOKUMENATA PROSTORNOG UREĐENJA



111.1. Organizacija, uspostava i provedba sustava prostornog uređenja
III. 1.1. Subjekti prostornog planiranja

III. 1.2. Regulativa prostornog uređenja
III. 1.3. Dokumenti prostornog uređenja

111. 1.4. Analiza i ocjena stanja sustava prostornog uređenja

111. 1.5. Uređenje građevinskog zemljišta
III. 1.6. Zemljišna politika

111. 1.7. Informacijski sustav prostornog uređenja

111. 1.8. Uključivanje i sudjelovanje javnosti u prostornom planiranju

111. 1.9. Istraživanje prostora

111. 2. Provedba Strategije prostornog uređenja RH

111. 3. Izrada dokumenata prostornog uređenja i praćenja stanja u prostoru

111. 4. Provedba dokumenata prostornog uređenja

111. 5. Nezakonita gradnja

IV. PREPORUKE ZA UNAPRJEĐENJE ODRŽIVOG RAZVOJA U PROSTORU S PRIJEDLOGOM
PRIORITETNIH AKTIVNOSTI

IV. 1. Mogućnosti i ograničenja daljnjeg održivog razvoja u prostoru, u funkciji
državnih i regionalnih razvojnih potreba obzirom na okolnosti, sektorske
izazove i mogućnosti

IV. 1.1. Okolnosti

1.1. Demograf sko-sociološke okolnosti

1. 2. Utjecaj procesa globalizacije i izravnih inozemnih ulaganja

1. 3. Utjecaj strukturnih učinaka ekonomske / financijske krize

IV. 1.11. Izazovi

11.1. Klimatske promjene kao potencijalna opasnost

11. 2. Očuvanje vodnih resursa

11. 3. Očuvanje mora

11. 4. Obalno područje i globalizacija

11. 5. Utjecaj turizma na obalu

IV.1.III. Mogućnosti

111.1. Teritorijalna kohezija

1 1 1. 2. Integrirani urbani razvoj

111. 3. Urbana obnova

1 1 1. 4. Regionalni razvoj i EU fondovi

111. 5. Povećanje energetske učinkovitosti

111. 6. Krajobraz kao dodana vrijednost za razvoj

111. 7. Kultura građenja

IV.2. Ocjena potrebe izrade novih i/ili izmjene i dopune postojećih dokumenata
prostornog uređenja državne razine
IV.2. 1 . Srategija i Program prostornog uređenja RH
IV.2. 2. PPPPO Nacionalnih parkova i PP Parkova prirode
IV.2. 3. PPPPO "Hrvatski Jadran"

IV.3. Zaključci i prijedlog aktivnosti za unaprjeđenje održivog razvoja u prostoru
IV.3.1. Zaključci

IV.3. 2. Perspektive prostornog razvoja
IV. 3. 3. Prijedlog aktivnosti



V. IZVORI PODATAKA



/. POLAZIŠTA



I. POLAZIŠTA

1.1. OSNOVA I CILJEVI IZRADE IZVJEŠĆA

Izvješće o stanju u prostoru Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Izvješće) je dokument kojim se Vladu,
Hrvatski sabor te stručnu i širu javnost izvješćuje o prostornom razvoju u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2008.
do 2012. godine, na temelju analize i ocjene osnovne prostorne strukture, trendova prostornog razvoja, zaštite i
korištenja posebno vrijednih prostora, kao i analize i ocjene provedbe strateških i drugih dokumenata prostornog
planiranja te institucionalnog razvoja u tom području.

U okviru Izvješća ocjenjuje se učinkovitost planskih mjera za unapređenje sustava prostornog uređenja, daje se
osnova za definiranje smjernica prostornog razvoja Republike Hrvatske te određuje potreba izmjene ili izrade nove
Strategije i Programa prostornog uređenja Republike Hrvatske i drugih dokumenata državne razine. Ovim
dokumentom nastojalo se dobiti cjelovitu, argumentiranu i objektivnu spoznaju o hrvatskom prostoru kao
temeljnom nacionalnom dobru. Povezivanjem svijesti o vlastitom prostornom potencijalu s praktičnim djelovanjem
u području zaštite i uređenja prostora treba snažnije afirmirati vrijednosti prostora Hrvatske, te zaustaviti
negativne pojave u prostoru. Jedan od ciljeva ovog Izvješća je, između ostalog, potaknuti raspravu u stručnoj i
znanstvenoj javnosti o procesima i trendovima u prostoru i redefiniran ju uloge prostornog planiranja u Hrvatskoj.

Izvješće daje uvid u ulogu mreže naselja i posebno gradova u formiranju cjelovitog urbanog sustava Hrvatske i
potrebu njihove međusobne suradnje, uvid u procese koji koriste regionalne potencijale i pridonose ravno-
mjernijem razvoju odnosno smanjenju međusobnih razlika razvijenosti pojedinih prostornih cjelina te promovira
ciljeve europske teritorijalne kohezijske politike. Ono ukazuje i na nužnost sistematizacije prostornih pokazatelja i
podataka za praćenje stanja u prostoru putem korištenja informacijskog sustava, te na važnost edukacije i
informiranja stručne i najšire javnosti o području urbanizma i prostornog planiranja.

Izvješće prioritetno prikazuje utvrđene probleme u prostoru, postojeća rješenja za poboljšanje stanja te ukazuje
na mogućnosti daljnjih usmjerenja prostornog razvoja, odnosno analizira stanja i promjene u prostoru koje nastaju
pod utjecajem različitih društvenih procesa i imaju veći ili manji neposredan utjecaj na prostor. Kao najvažnije
teme izdvajaju se demografski procesi, promjene u korištenju prostora kao rezultat pritisaka pojedinih interesnih
skupina, nužnost povećanja javnog interesa i zaštite općeg dobra, prestrukturiranje gospodarstva te sektorsko
djelovanje i međusobna usklađenost različitih resora.

1.2. ZAKONODAVNO - INSTITUCIONALNI OKVIR

Obveza izrade Izvješća o stanju u prostoru utvrđena je odredbom čl. 47. Zakona o prostornom uređenju i gradnji
("Narodne novine", br. 76/2007, 38/2009, 55/11, 90/11 i 50/12). Hrvatski sabor, odnosno predstavnička tijela
jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave razmatraju četverogodišnje izvješće o stanju u prostoru, koje
se na razini države izrađuje u odnosu na Strategiju i Program prostornog uređenja Republike Hrvatske, druge
strateške, razvojne, planske i programske dokumente i pokazatelje državne razine koji su od utjecaja na održiv
razvoj u prostoru, prethodno izvješće o stanju u prostoru i dokumente prostornog uređenja do uključivo županijske
razine. Izvješće se objavljuje u "Narodnim novinama".

Periodično izvješćivanje o stanju u prostoru i predvidivom razvoju bilo je propisano i prethodnim Zakonom o
prostornom uređenju ("Narodne novine" br. 30/94, 68/98, 61/2000 i 32/2002) kroz obavezu izrade dokumenata o
praćenju stanja u prostoru: Izvješće o stanju u prostoru Republike Hrvatske i Program mjera za unapređenje stanja
u prostoru Republike Hrvatske, a njihova izrada bila je planirana i u Programu rada tadašnjeg Ministarstva zaštite
okoliša i prostornog uređenja za 2002. godinu. Međutim, nedostatak kriterija i relativno skroman broj do sada
korištenih pokazatelja, kao i nepostojanje kontinuiranog i sustavnog praćenja provedbe dokumenata prostornog
uređenja u Republici Hrvatskoj, nikada nisu uspostavljeni.

Izvješće o stanju u prostoru Republike Hrvatske koje je pripremljeno 2003. godine pokušalo je dati pregled
prostornog razvoja i sustava prostornog planiranja u vremenu od 1994. do 2003. godine kao i ocjenu učinkovitosti
mjera što su ih poduzela nadležna tijela, te predvidjeti moguće razvojne trendove u prostoru. Međutim, kako ono
nije usvojeno u Hrvatskom saboru, u ovom Izvješću je korišteno samo kao izvor podataka toga razdoblja.

2010. godine donesen je novi Pravilnik o sadržaju i obveznim prostornim pokazateljima izvješća o stanju u prostoru
("Narodne novine", br. 114/10 i 141/10). Ovim Pravilnikom detaljno je propisana struktura dokumenta koji u
polazištima obuhvaća sljedeće teme: zakonodavno-pravni okvir, vremenski obuhvat, dokumentacijsku osnovu,
europske trendove, te opća prostorna obilježja Republike Hrvatske. Problem provedbe ovog Pravilnika bio je u
prevelikom obuhvatu i širini tema u sadržaju pojedinih poglavlja, dok u praksi ne postoje detaljni mjerljivi
pokazatelji prostornog uređenja. Stoga se početkom 2012. godine pristupilo pripremi izrade novog Pravilnika, kako
bi se ovim Izvješćem odredili potrebni pokazatelji i postavili kvalitetni temelji kontinuiranog praćenja aktualnih
procesa u prostornom razvoju. U listopadu 2012. godine donesen je Pravilnik o sadržaju i obveznim prostornim
pokazateljima izvješća o stanju u prostoru ("Narodne novine" broj 116/12). Odredbom čl. 4. propisan je sadržaj
Izvješća prema kojoj ono sadrži:



4



/. POLAZIŠTA



(1) Analizu i ocjenu stanja koja obuhvaća prikaz ostvarenja osnovnih prostorno-planskih ciljeva, usmjerenja i
određenja koja su sadržana u Strategiji i Programu prostornog uređenja RH, dokumentima prostornog uređenja
županija, Grada Zagreba, velikih gradova, gradova i općina, te ukazuje na trendove i usklađenost, odnosno
neusklađenost u provedbi.

(2) Analizu provođenja dokumenata prostornog uređenja i drugih dokumenata koja obuhvaća prikaz pokrivenosti
područja dokumentima prostornog uređenja, daje podatke o važećim dokumentima prostornog uređenja i drugim
strateškim, programskim i razvojnim dokumentima od važnosti za održiv razvoj u prostoru, ukazuje na osnove
njihove provedbe, potrebu i učestalost njihove promjene, te daje osvrt na provođenje zaključaka, smjernica i
preporuka iz prethodno usvojenog izvješća o stanju u prostoru.

(3) Prijedloge za unaprjeđenje prostornog razvoja s osnovnim preporukama za naredno razdoblje koji se razrađuju
u cilju odlučivanja o daljnjem statusu strateških, programskih i planskih smjernica iz važećih dokumenata, odnosno

0 njihovom zadržavanju, ukidanju ili promjeni. Preporuke obuhvaćaju prijedlog potrebnih i prioritetnih aktivnosti
u narednom razdoblju.

Sukladno odredbi cl. 9. navedenog Pravilnika, određeno je da Izvješće na razini Države izrađuje Hrvatski zavod za
prostorni razvoj, a do njegove uspostave Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja. S obzirom da Hrvatski
zavod za prostorni razvoj nije osnovan, ovo Izvješće izradio je Zavod za prostorno planiranje MGIPU. Donošenjem
Izvješća o stanju u prostoru u Hrvatskom saboru ostvarit će se zakonski preduvjet za pokretanje postupka izrade
nove ili izmjena i dopuna Strategije i Programa PURH.

1.3. METODOLOGIJA IZRADE IZVJEŠĆA

Početkom 2012. godine koncipiran je metodski okvir za izradu novog Izvješća o stanju u prostoru kojim su se
uvažile primarno zakonske smjernice, dok se obujam pojedinih poglavlja prilagodio dostupnim izvorima, podacima

1 spoznajama. Nastavno na prethodno provedena relevantna istraživanja vezana uz problematiku praćenja procesa
u prostoru, pristupilo se prikupljanju podataka iz važećih dokumenata prostornog uređenja, službeno objavljenih i
dostupnih baza nadležnih tijela i ustanova, te drugih pravnih osoba s javnim ovlastima određenih posebnim
propisima, te usvojenih sektorskih strateških, razvojnih, planskih i provedbenih dokumenata koji su od utjecaja na
održiv razvoj u prostoru. Prilikom prikupljanja, obrade i posebice vrednovanja podataka, uočen je problem njihove
međusobne neusklađenosti u odnosu na različite izvore. Kod neusklađenih podataka koristili su se oni podaci koji
imaju službeni status. Također je primijećeno da se određeni podaci ne prate kontinuirano, odnosno da su
nepotpuni te da je zamjetan dio podataka obrađivan prema različitim metodologijama.

Kriteriji vrednovanja stanja u prostoru za potrebe ovog Izvješća podijeljeni su na funkcijske (broj i struktura
stanovništva, razmještaj djelatnosti i infrastrukturna opremljenost prostora), fizičke (količinsko vrednovanje) i
morfološke (oblici i razmještaj strukture naselja, obilježja krajobraza).

Podatke za Izvješće je obradio i tekstove izradio Zavod za prostorno planiranje MGIPU uz suradnju Uprave za
inspekcijske poslove, Uprave za prostorno uređenje i Uprave za energetsku učinkovitost u graditeljstvu, strateško
planiranje i međunarodnu suradnju, te u suradnji sa svim nadležnim državnim tijelima, tijelima jedinica područne
(regionalne) i lokalne samouprave, javnim ustanovama i pravnim osobama s javnim ovlastima određenim posebnim
propisima, koje obavljaju poslove od utjecaja na sadržaj Izvješća.

Pri izradi Izvješća korištene su sektorske Strategije, razvojni programi i propisi, te razmatrani brojni dokumenti
koji su bili ili jesu podloge za različite aktivnosti na državnoj razini u procesu uključivanja Hrvatske u Europsku
uniju. Time je osigurano objektivno vrednovanje prostora i usporedivost sa sličnim dokumentima drugih država uz
uvažavanje specifičnosti procesa i prilika na području Republike Hrvatske. Pri izradi Izvješća korišteni su tekstovi i
analize iz arhive Ministarstva, iz stručnih i znanstvenih radova, kao i drugi posebno navedeni izvori podataka.

lako je obavljen Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011. godine, Državni zavod za statistiku objavio je 17.
prosinca 2012. godine samo djelomične rezultate provedenog Popisa, pa je nepostojanje potpunih i službenih
podataka za 2011. godinu onemogućilo kompletan prikaz demografskih trendova.

Nacrt Izvješća dostavljen je krajem studenog 2012. godine na očitovanje svim Ministarstvima, koja su u većini
dostavila svoje prijedloge i primjedbe. O istome je raspravljao Savjet prostornog uređenja Vlade Republike
Hrvatske na sjednicama održanim 7. studenog i 5. prosinca 2012. godine.

Na temelju članka 81. Ustava Republike Hrvatske i članka 122. Poslovnika Hrvatskog sabora, na 7. sjednici 22.
veljače 2013. godine, a na prijedlog Vlade Republike Hrvatske, Hrvatski sabor donio je Zaključak ( Klasa: 022-
03/13-01/12, Ur.broj: 6511-12-05 od 25. veljače 2013. godine) kojim se prihvaća Izvješće o stanju u prostoru u
Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2008. - 2012. godine.

Izvješće o stanju u prostoru Republike Hrvatske 2008.-2012. objavljeno je na web stranici Ministarstva.



/. POLAZIŠTA



1.3. OSNOVNA PROSTORNA OBILJEŽJA REPUBLIKE HRVATSKE
1.3.1. PRIRODNA I GEOGRAFSKA OBILJEŽJA

Republika Hrvatska je europska država koja se nalazi na razmeđi mediteranskog i panonskog prostora u blizini
jugoistočnih dijelova Alpa što njezin geografski položaj čini izrazito složenim. Na dodiru je velikih europskih
geografskih cjelina: kontinentalni dio i geografski i kulturno pripada Srednjoj Europi a primorski dio Mediteranu.
Gorsko-planinski pojas koji ih razdvaja poznat je kao "hrvatski prag". Hrvatska se pruža u obliku luka od Dunava na
sjeveroistoku preko Gorskog kotara, Kvarnerskog primorja i Istre na zapadu do Konavala s Prevlakom na jugoistoku.
Oblik i položaj hrvatskog državnog teritorija u velikoj je mjeri posljedica složenog geopolitičkog položaja zemlje i
raznovrsnih vanjskih čimbenika u različitim povijesnim razdobljima.

Površina kopna Republike Hrvatske iznosi 56.594 km 2 . Na tom prostoru, prema prvim rezultatima Popisa
stanovništva, kućanstava i stanova u Republici Hrvatskoj 2011. godine, živi 4.284.889 stanovnika s prosječnom
gustoćom naseljenosti 75,71 stanovnika po km 2 . Ukupna duljina hrvatskih državnih granica na kopnu i moru iznosi
oko 3.305 km. Državna granica na moru duga je oko 930 km i pruža se duž pučinskog ruba obalnog mora koje se
sastoji od unutarnjih morskih voda i teritorijalnog mora (ukupne površine 31.067 km 2 ). Granica na moru udaljena
je 12 nautičkih milja (oko 22,2 km) od pučinskih otoka ili obala kopna ispred kojih nema otoka (sjeverozapadna
Istra i primorje južno od Cavtata). Suverenitet Republike Hrvatske odnosi se na cijelo njezino obalno more, a
ograničen je jedino pravom neškodljivog prolaska brodova drugih država. S vanjske strane obalnog mora načelom
"linije sredine" razgraničen je epikontinentalni pojas između Hrvatske i Italije. Obuhvaća morsko dno i podmorje
nad kojim Hrvatska ima suverena prava na istraživanje i iskorištavanje prirodnih i drugih resursa. More iznad
epikontinentalnog pojasa jest otvoreno more, slobodno za plovidbu i ribarenje. Od 2.375 km kopnenih granica na
pogranične rijeke otpada 1.066 km. Od planinskih masiva, znatnim svojim dijelom prirodnu granicu prema Bosni i
Hercegovini čini Dinara s Kamešnicom.

R e Ij e f je najistaknutiji geografski element a u Hrvatskoj izdvajamo tri velike reljefne cjeline: Panonsku zavalu,
sustav Dinarida i Jadransku zavalu. Prema visinama (dubinama), oblicima, raščlanjenosti i nagibima terena u
Hrvatskoj se može izdvojiti šest glavnih tipova reljefa: nizinski ili ravničarski, ravnjački ili zaravanski,
brežuljkasto -brdski, gorsko-planinski, obalni i podmorski reljef, lako je Hrvatska znatnim dijelom brdovita zemlja,
njezin najviši planinski vrh Dinara, na planini Dinari, visok je samo 1.831 metar. Podjela reljefa prema visinskim
(hipsometrijskim) zonama pokazuje najveću zastupljenost nizinskih područja do 200 metara nadmorske visine. Na
njih otpada 53% površine Hrvatske. Četvrtinu teritorija čine brežuljkasti krajevi i pobrđa (200-500 m), a samo
petina Hrvatske nalazi se na visinama iznad 500 metara. Udio planina viših od 1.500 metara je neznatan.

Na klimu u Hrvatskoj utječe više čimbenika: umjerene geografske širine na "pola puta" između ekvatora i
sjevernog pola, dominantan utjecaj zapadnih vlažnih oceanskih zračnih masa, položaj uz toplo Jadransko more,
blizina velikih kopnenih površina Afrike na jugu i Euroazije na sjeveroistoku, otvorenost kontinentalnog dijela
Hrvatske prema sjeveru i relativno visoka planinska barijera duž morske obale. Primorske planine i panonske gore
znatne su orografske barijere na kojima se kondenzira veći dio vlage nego u drugim krajevima Hrvatske. U
Hrvatskoj se razlikuju tri klimatska područja: mediteransko-jadransko, gorsko-planinsko i kontinentalno-panonsko.
U panonskom dijelu Hrvatske kontinentalnost se povećava od zapada prema istoku, u gorsko-planinskom području
razlike su najčešće posljedica različitih nadmorskih visina, a u primorju na klimatske razlike najviše utječu blizina
mora, nadmorska visina i geografska širina. U kopnenom primorskom pojasu i na otocima klima je mediteranska
(blage i vlažne zime te topla, suha i sunčana ljeta). U zaleđu su zime hladnije, a ljeta žarkija. Zimsku ugodu blage
klime u primorju mogu poremetiti snažni udari hladnog i uglavnom suhog vjetra, bure, iz sjeveroistočnog smjera
koji pri spuštanju prema moru poprima najveću brzinu i snagu. Niži dijelovi Gorske Hrvatske imaju obilježja
pretplaninske klime, a najviši krajevi značajke planinske klime.

Rijeke Hrvatske pripadaju vodnom području rijeke Dunav i jadranskom vodnom području tj. otječu u Crno i
Jadransko more. Zbog posljedica pružanja razvodnice između jadranskog i crnomorskog slijeva duž dinarske
planinske barijere u blizini jadranske obale čak 3.500 km ili 62% površine riječne mreže odvodnjava se prema
Crnom moru a ne prema bližem Jadranskom moru. Jadranski je slijev gotovo dvostruko manji, a nalazi se u
krškome kraju. Čak trećinu njegove površine čine zatvorena slivna područja bez površinskog otjecanja tekućica
prema moru. Rijeke Hrvatske s dužinom toka duljom od 100km su: Sava (562km), Drava (305km), Dunav (188km),
Kupa (296km), Bosut (143km), Korana (134km), Bednja (133km), Lonja-Trebež (132km), Česma (123km), Una
(120km), Vuka (112km), Dobra (104km), Cetina (100km) i Glina (100km).

J e z e r a u Hrvatskoj su većinom vrlo malena. Najveća prirodna jezera nalaze se u primorskom dijelu Hrvatske.
Ističu se Vransko jezero pokraj Biograda na Moru u Dalmaciji i Vransko jezero na otoku Cresu, a ubrajaju se u
kriptodepresije jer su njihova dna niža od površine mora. Vransko jezero pokraj Biograda na Moru površinom je
najveće hrvatsko prirodno jezero. Vrlo je plitko (sa samo 4 m dubine), a s morem je povezano 800 metara dugim
kanalom pa je jezerska voda u jugoistočnom dijelu slankasta. U najveće umjetne akumulacije ubrajamo Peručko
jezero na Cetini, na Dravi Ormoško jezero, Varaždinsko-čakovečko jezero i akumulaciju Dubrava, te u Lici
Krušćičko jezero.



6



/. POLAZIŠTA



Osnovni podaci i pokazatelji



Površina, stanovništvo i naselja 201 1. godine

- površina državnog prostora 87.661 km 2
(ukupno)

- površina teritorija (kopna)

- površina akvatorija (mora)

- površina gospodarskog
pojasa (mora)

- površina sveukupno
(gospodarska)

- broj županija

- broj gradova

- broj općina

- broj naselja

- broj stanovnika

- gustoća naseljenosti

- broj kućanstava

- prosječan br. čl. kućanstva

- broj stanova



7. Rijeke (dužine i površine porječja u Hrvatskoj)



56.594 km 2
31.067 km 2
23.870 km 2

111.531 km 2

20+1 (Grad Zagreb)
126+1 (Zagreb)
429
6.755
4.284.889
75,71 stan./ km 2
1.535.635
2,79
2.257.515



2. Geografske koordinate krajnjih točaka

- sjever-Žabnik,Sv.Martin na Muri 46� 33" i 16� 22"

- jug-otok Galijula (Palagruški otoci) 42�23" i 16�21"

- istok - Ilok (Radevac) 45� 12" i 19�27"

- zapad Bašanija (rt Lako), Umag 45� 29" i 13�30"

3. Dužina granica

- kopnenih oko 2.374,9 km
(sa Slovenijom 667, 8km, sa Bosnom i Hercegovinom
1011,4km, sa Srbijom 317,6 km, sa Crnom Gorom
22,6 i Mađarskom 355,5 km)

- morskih oko 930 km

- ukupno oko 3.304,9 km



4. Dužina morske obale



6.278 km



- ukupno

(zračna udaljenost od rijeke Dragonje

do rta Oštro 526 km; ind. razvedenosti 1:3,4)

- kopno 1.880 km (29,95%)

- otoci 4.398 km (70,05%)

5. Otoci, hridi i grebeni



- otoci ukupno




79


- otoci naseljeni




50


- otočići nenaseljeni




525


- hridi i grebeni




642


- sveukupno




1246


Veći otoci površina (km 2 )


dužina obale (km)


1 . Cres


405,7


268


2. Krk


405,2


219


3. Brač


395,4


181


4. Hvar


297,4


270


5. Pag


284,2


302


6. Korčula


271,5


191


7. Dugi otok


130,3


182


8. Mljet


98,0


135


9. Vis


89,7


85


10. Rab


86,1


121


11. Lošinj


74,7


112


12. Pašman


60,1


70


13. Šolta


58,2


79


14. V.Lošinj


52,6


77


15. Ugljan


51,0


79


16. Lastovo


40,8


49



- Dunav


km 188


km 2 1.872


- Sava


562


23.243


- Drava


505


6038


- Mura


72


-


- Kupa


296


10.032


- Neretva


20


430


- Una


120


636


- Bosut


151


2.572


- Korana


134


2.595


Jezera


km 2


m.n.m. m


- Vransko jezero


30,7


0,1 4


- akumul. jezero Dubrava


17,1


138


- akumul. jezero Peruča


13,0


360 64


- Prokljansko jezero


11,1


0,5 25


- akumul. jezero Varaždin


10,1


158


- Vransko jezero (Cres)


5,8


16 74


- Krušćičko jezero


3,9


554


- Kopačevsko jezero


3,5


80


- Borovik (Vuka - akumul.)


2,5




- Lokvarsko jezero (akum.)


2,1


770 40


- Mljetska jezera (Veliko i


2,01


0 46


Malo)






- Plitvička jezera (ukupno)


1,98 503-636 3-46



9. Planine i planinski vrhovi



- Dinara - Dinara




m 1.831


- Kamešnica - vrh Konj (u BiH)


1 .855


- Biokovo - Sveti Jure




1. 762


- Velebit - Vaganski vrh




1. 757


- Plješivica - Ozeblin




1. 657


- Velika kapela- Bjelolasica


- Kula


1. 533


- Risnjak - Risnjak




1 .528


- Svi laj a - Svi laj a




1. 508


- Snježnik - Snježnik




1. 506


- Viševica - Viševica




1. 428


- Učka - Vojak




1. 396


- Mosor - Mosor




1. 339


- Šibenik - Veliki Šibenik




1. 314


- Mala kapela - Seliški vrh




1. 279


- Ćićarija - Veliki Plamik




1. 272


10. Veća polja u kršu


m.n.m.


km 2


- Ličko polje (skup 5 polja)


565-590


465


- Imotsko polje (u RH)


48-283


95


- Gacko polje


425-481


80


- Krbavsko polje


626-740


67


- Sinjsko polje


295-301


64


- Ogulinsko polje


323


63


- Petrovo polje


260-330


57


- Vrgoračko polje


59-66


37


1 1 . Nacionalni parkovi


ha


m.n.m.


- Kornati


21.700


0-236


- Plitvička jezera


26.600


367-1.279


- Krka


10.900


0-253


- Paklenica (Velebit)


10.200


50-1.571


- Mljet


5.375


0-391


- Risnjak


6.400


680-1.528


- Brijuni


3.397


0-55


- Sjeverni Velebit


10.900


518-1.676



Izvori: DZS 2011., Hrvatski hidrografski institut Split,
Upisni k zaštićenih područja MZOP, 2012.



/. POLAZIŠTA



Područja županija, općina, gradova i gradskih naselja



I . Zagrebačka županija

2* Kra pi nsko-zagorska županija

3. Sisačko -moslavačka županija

4. Karlovačka županija

5. Varaždinska županija

6. Kopri vničko- krize vačka županija

7. Bjelovarsko- bi Logorska županija

8 . Pri morsko- gora nska žu pan i j a

9. Ličko -senjska županija

10. Virovitičko- podravska županija

II. Požeško-slavonska županija



1 2. Brodsko -posavska županija

13. Zadarska županija

14. Osječko-baranjska županija

15. Šibensko-kninska županija

16. Vu kova rsko- srijemska županija

17. Spli tsko-dalmati nska županija
1 8< Istarska županija

19. Dubrovačko-neretvanska županija

20. Međimurska županija

21. Grad Zagreb





0 25 ktn 50 km



MGIPU - ZPP 2012.



Izvor podataka: Državna geodetska uprava, Zagreb, 201 1 .



8



/. POLAZIŠTA



1.3.2. UPRAVNO - TERITORIJALNA PODJELA

Na temelju članka 133. Ustava Republike Hrvatske teritorijalni ustroj Republike Hrvatske određen je Zakonom o
područjima županija, gradova i opčina u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", br. 86/2006, 125/2006 i 16/2007).
Teritorij Hrvatske podijeljen je na 20 županija i Grad Zagreb koji ima status županije, 127 gradova uključujući
Zagreb, 429 općina i 6755 naselja ( DZS, stanje 15.07. 2012. g.).

Županije su jedinice područne (regionalne) samouprave, a jedinice lokalne samouprave su općine i gradovi, čije se
područje određuje na način propisan zakonom. Grad Zagreb, kao glavni grad Republike Hrvatske, posebna je i
jedinstvena, teritorijalna i upravna jedinica, kojoj se ustrojstvo uređuje Zakonom o Gradu Zagrebu ("Narodne
novine", br. 62/2001, 125/2008 i 36/2009).

U Hrvatskoj se grad definira kao jedinica lokalne samouprave u kojoj je sjedište tijela županije, odnosno kao
mjesto koje ima više od 10.000 stanovnika, a predstavlja urbanu, povijesnu, prirodnu, gospodarsku i društvenu
cjelinu. U sastav grada, osim gradskog naselja, mogu biti uključena i prigradska naselja, koja s njime čine
prirodnu, gospodarsku i društvenu cjelinu povezanu dnevnim migracijskim kretanjima i svakodnevnim potrebama
stanovništva lokalnog značenja. Također, neovisno od tih uvjeta, gradom se može proglasiti i drugo mjesto, ako
postoje posebni povijesni, gospodarski i geoprometni razlozi.

2011. godine je prema ovim uvjetima, osim 20 sjedišta županija i Grada Zagreba, utvrđeno 127 gradova (JLS), u
kojima je prema Popisu stanovništva, kućanstava i stanova 2011. godine živjelo 2.221.029 ili 51,83% stanovnika. Od
ukupno 6.755 naselja u Hrvatskoj, 2630 (38,91%) su gradska i prigradska naselja, tako da gustoća naselja na
području gradova (JLS) iznosi 123,7 na 1.000 km 2 . Najveću površinu teritorija grada (JLS) od 966,87 km 2 ima
Gospić, a najmanju grad Kastav od 11,44 km 2 , dok je najmanja JLS od 6,10 km 2 općina Dekanovec u Međimurskoj
županiji. Površina svih gradova (JLS) iznosila je 37,57% državnog kopnenog teritorija Hrvatske, dok je površina
gradskih naselja-sjedišta gradova u statističkim granicama iznosila je tek 4,93% istog teritorija. Površine svih
gradskih naselja unutar statističkih granica su manje od 100 km 2 , osim površine Zagreba (307,41 km 2 ).

U sustavu prostornog planiranja, s gledišta obrade statističkih podataka i prikaza prostornih pokazatelja
(stanovništvo, stanovi i gustoće), teritorijalni ustroj gradova i općina u odnosu na veličinu statističkih površina nije
optimalan.

1.3.3. STANOVNIŠTVO

Stvarnu socijalnu-demografsku sliku prostora, kao i procese u razvoju prostorne strukture u okviru cjelokupne
revitalizacije prostora Republike Hrvatske, prikazuje analiza demografskih obilježja, od kvantitativnih (brojnosti)
do kvalitativnih (dobno-spolni, gospodarski i socijalno-obrazovni sastav stanovništva). Zanemarivanje demografskih
čimbenika u prostornom aspektu može utjecati na nepoželjne gospodarske, kulturne i socijalne posljedice.

Sadašnje demografske karakteristike u Republici Hrvatskoj nemaju pozitivnih obilježja. Štoviše, u odnosu na
prethodni popis stanovništva, kućanstava i stanova iz 2001 . godine, a prema Prvim privremenim rezultatima popisa
stanovništva, kućanstava i stanova iz 2011. godine koji su dostupni, može se zaključiti da se i dalje nastavlja
negativan trend - pad broja stanovnika na ovom prostoru, negativan prirodni priraštaj kao i negativan migracijski
saldo. Za očekivati je da će se ove karakteristike negativno odraziti i na ostala demografske procese i obilježja
stanovništva.

Broj stanovnika

Po Popisu stanovništva, kućanstava i stanova iz 2011. godine, na teritoriju Republike Hrvatske živjelo je 4.284.889
osoba. Uspoređujući podatke s prethodnim Popisom iz 2001. godine, proizlazi da je broj stanovnika u Hrvatskoj u
padu za 152.571 osobu (indeks 96,56).

Od ukupno 21 županije u Hrvatskoj, sada samo četiri županije imaju porast broja stanovnika :

1. Zadarska županija (indeks 104,92) ima najveći porast broja stanovnika

2. Zagrebačka županija (indeks 102,55) koja i dalje ima porast proja stanovnika

3. Grad Zagreb (indeks 101,40) koji i dalje ima porast broja stanovnika

4. Istarska županija (indeks 100,83) koja i dalje ima porast broja stanovnika

Sve ostale županije bilježe pad broja stanovnika. Najveći pad broja stanovnika imaju:

1 . Vukovarsko - srijemska županija (indeks 87,67)

2. Brodsko - posavska županija (indeks 89,71 ) koja je u prethodnom popisu imala porast broja stanovnika i

3. Bjelovarsko-bilogorska županija (indeks 89,99)



/. POLAZIŠTA



OJ

_c
o



o

CL



CL
OJ

O]
l/J

ro
c

o
>

>

G



SS


U

BROJU
STAN.
RH




18,44


T


O




O

(M


o


33,41




a*
r-

CM


00

o


CM
CO


o

trt


CM
IV


o


O


CM
O


M>
CO
CM




o

M>




o>
ro


lfl
lfl

CM


10,61


oo


2,86


un

0>

CM
rt


100,00


o

Q






rt


T—


lv


rt

(SI


o


fM


CM

rt




M3
ND


CO

m


CM
CM


tn


rt


rt




co


rt

o




TT

rt




*r


lv
fM


CM
O


rv


Ul


Ul

%o


o
o










Ul


CM


(N


rt




in






rt


rt


rt
















a*




ifl


C0




rt


rt


o
o


'U -i "




CO


o>


rt

i—


fM


fM




m

CO




IV


CM

o


00


CM




ifl


ifl

Lfl


as

Ul


lfl
oo




lfl
un


Ul


rt
M5


ifl


DO


>o
o*


rJ
co


Ul


r^




ti LU

G 3 -




cm
rt
CM


3

T-


o


rt






DO








?








rt


rt






CO






rt


o
o




oo
o


r^�

Ul


Lfl
IV




o z "


























































< U
Z U
^ Z �

oe < ^

> Dl
O 3 3
Q_>N




TT

<fl


o

■o
o


cm

fM


CM
(N


CO


CM
|V


■o




o


CM

o


rt

CM

cO


o

rt
O


in

lfl


ifl


•o

CM

nO


co


o

CM
CM




co
co
ifl


rt

Ul

rt




00
O


o

wi


oo


00

K


Ul

o


e>

Lfl
















CO




CM


CM




(M




CM


rt




tn

CM




cn


Ul


cn


CM




CM




CM


Lfl


cm


VH3SVN




O
lv






O
m


CM




CO
CO
�-




CM

rt


00


CM


OO


(NI


00


?




s

CM




O

T�
LO


Ul

CM


CM
CM




00




o
f*l
CM


CM


Lfl
Ul
IV

vO


o

ts
un
_i


ONdnxn






m


CM
ffl


CM


Lf�

esi


iTt

CM


m




rt

CM


^


o


co

CM


cM


rt


CM
CM








rt


CM


rt


O
cv


Ul
Ul




CM

CM


O
CM
CM


^O
Ul

lfl


-j
i


3NDdO




o


LTI

CM


LTt
<N


fM


CM
CM


*M
CM


M>




cq


cn


m


M>
CM


Lfl

rt


o

CM




n


n
in




rJ

CM


oo


00

CM


lfl

f-*


o

m


rt


IV


O
M>


O
CM
^


O
a:

0Q


lAUCJvoU






*


rv


NO


rt


rt


O
rM




m


on


u-t


CM


IV


in


lfl




00

rt




T—


t




Ul


sfl


o


Ul


O


lv

CM


i—


vnasvN




g


lv
o

■o


rt

fM


5

n


M"
IM


CO
CM


rt
CO
oo
^-




rt
CM

CO


O
o>


IV
IV
CM


m
co


CM


lfl
00


s0


in


CN
CM




rt
lfl


CM
lfl
CM


fM

CM




IV

m


00

o


IV

fM

CM


IV
^ ,

r4


O
lfl

rv
*o


o




























































CM


ONdOMfl






m


fM


00
CM


UTi
fN


CM


5




rt
CM


•o


O


OO
CM


CM


O
rt


CM


o>


O
00




lfl

rt


IM
, i —


fM

rt


co


Ul

ifl


o>
rt


fM
fM


rt
CM


LTI


un




























































-1
-1

-1


3NDdO




o


■o

CM


m

CM


CM
CM


(M
(M




sD




DO


rt




CM


lfl

rt


vD
CM


vD


rt


rn
lfl




CM


OO


O
CM


rt


o>

rt


o
rt


IV


Lfl


rt

CM


O



od


IAOOVcJĐ






CO




vO


rt


rt


DO

CM




i.-n


rt




CM






lfl





^0
rt











ul






Ul


o
lfl


rt
CM




H < .

15 O -> Z

�~ Q_ H

O cO l/l




00

d


O

o


Lfl

c>


00
CO


CO

oo
cd


<M
O

*t


CO
O

rt

i




o

CM
rt

rt

i


LTi
Ul

cd


|V

rv


o

o

cd

1


in

cM


rv

(NI
lfl

cM
i


00
CO
09

CM


OO

o

fM

7


CM




m
o>


(V

CM


CM

�>


un
rt


OO
IV

cO

cd


T-

1^


CM

o

rt


rt

o

Lfl
i


^

lv
lfl

CM
Ul




v, -

i

i � �




o


u-.
UH

<N
O


O
rt

rt
O


rt

CM

in

O


CO

fM


O

Os


CM

o>
o>




o>
o>

ON
OO


oo

o
o


CM

c-

o

a*


co


CM
O


IV
M5
IV
00


o


g

rt
o>


o




lfl
o

o
o


CO
00

<^


CM

o>
o


o
oo

■o
o


o

CQ
f>


rt

OO

o
o


jC

0>


co
o


lfl
o








rv
o


tO

o

•■o


cm
o

00


o


00
i/t


O
C0


m

D0




rv


M3

rt
od


rt
O


iTi
IA


CM
rt
O


CM
lfl


o
o

00


o>
rt


o
o




m

O


|v

CM
t>


|v
O


Ul

p*
rt


eo

O


Lfl

Ifl

o


00
sO
Ul


Lfl
rt
C>


o

00
00




o

CM




o


lv


(SI
rt


LTi


Lfl


ci
<*■


m

SO






■^T
00


co

IV


OO

i_n


O

rt




OO

CM


CM

h-


lv

CM
CM




n�>
O
CM


o
lfl


o


O


Ul


00
O
IM


CM
CM




■fl-

00
CM


z

>




























































O
z

1






ifl


%a
o
-o


CM

rt


O
■o
IV


IV


M3

CM


ITt
rt
O




co
O


o>

CO

m


1—

rt

CO


ifl

IV


O


oo

\�>

IV


r-
co

IV


tv

00

rt


rv
lfl




in
O
lfl


IV
IV

o


Lfl

O


C>
o0


IV
<f


?

m


O
IV
00


00




o

M5


l/l
-1

o


i—

o

q

fM




lv


<>
a
rt


CM


CO


CM
i -


00


DO
IA




rt
rt


rn
o>


L.n
00


^>

IV


d
rt

rt






lfl

00


1—

lfl
rt




lfl

O

rt


rt
in


CM


CM


rt


S


CM
CM


IV
CM


IV

rt


DO




























































ŽUPANIJA


a

2
3

O

S

UJ


J5

L.
QO
TO

M

T3

f|

L—


*o

rd

J2

oj

L_

&n
IM


n

j�
trt
l_
O

on

a

o

w>
c
'5.
i-


m

c

nj
>


n

>y
>

>y
"E
>

CL


3

E


O
z

EL.

3


■5
S

1

5

Lj
(K


fd
o

1

jE>

o
--^

irt

L
m
>


?

w

O
CL

6

JC

O

>


10

(rt

c
o

6

km
dj

o



lA
>

trt
O
Cl

6

-o

o

L_

CO


m

j�

13
L.

a

�u

OJ

O


<D
_^

E

irt

ć>

>
o

>


>
a

Li

2


4

■u
ni
>

m
O
E

6

lfl


o

Z


ti
un

Ci


C

a
on

6

Li

i—

o
E
C
Cl


to

VI

C

Oj
m

o

jj;
�u
1j


ro

trt
i_
m

"D

M

IM


to
C

c

^

(rt

c
JJ

tifl


VI

■E

4-1

(U

E
<a

i

VI

jg

a
ifl


to
ju
i/i
i.

i


IU

_ll
VI

C

5
E

Oj
C

6

m

i

L_
Jj

D

a


O
z

Cl

3


O
z

Q_
S�

X

S



fM*"



O
O





O

o



o
a



Q



O



rt

rt



OJ

TU "
O
Q0



o

q
o

-o
o



O
CL

OJ



OJ



CL
OJ
Cd
ru

"ćjj
ifl -
ra
c

o



>
o
c
nj



in
o
rv

CM



o



5

CM



0i



CL



rt



v.



rt
�v
O



ifl



ui



O
o



00

o
o

rv

CM



2



2

VI

3



O

z

a.



10



/. POLAZIŠTA



I dalje Grad Zagreb sa 790.017 stanovnika (porast za 10.872 stanovnika u odnosu na 2001. godinu) sa svojom
okolicom (Zagrebačka županija) obuhvaća oko četvrtine ukupnog stanovništva Republike Hrvatske.

Najbrojnije županije sa više od 300.000 stanovnika su:

1 . Splitsko-dalmatinska županija (454.798)

2. Zagrebačka županija (317.606)

3. Osječko-baranjska županija (305.032)

Manje od 100.000 stanovnika imaju slijedeće županije:

1. Ličko-senjska županija (50.927) koja ujedno ima i najmanji broj stanovnika u od svih županija u Hrvatskoj

2. Požeško-slavonska županija (78.034)

3. Virovitičko-podravska županija (84.836)

Sadašnji raspored stanovništva bitno ne odstupa od prijašnje slike - najveća koncentracija stanovništva je u četiri
makroregionalna središta (Zagreb, Rijeka, Split i Osijek) kao centrima ekonomske moći, što akcentira potrebu
poticanja demografske obnove ruralnih područja.

Gustoća naseljenosti

Teritorij Republike Hrvatske obuhvaća površinu od 56.594 km 2 (kopneni dio) s prosječnom gustoćom naseljenosti
od 75,71 stanovnika/ km 2 i pripada skupini rijetko naseljenih europskih zemalja. Cijeli teritorij je nejednoliko
naseljen, od vrlo rijetkih do gusto naseljenih prostora u odnosu na prosjek Republike Hrvatske.

Ispod prosječnu gustoću naseljenosti imaju Ličko-senjska županija, koja ima najmanju prosječnu^ gustoću
naseljenosti (9,51 stanovnika/km 2 ) i pripada rijetko naseljenim prostorom, zatim slijedi Karlovačka, Šibensko-
kninska, Sisačko-moslavačka, Virovitičko-podravska, Požeško-slavonska, Bjelovarsko- bilogorska, Zadarska županija,
Koprivničko-križevačka, Dubrovačko-neretvanska županija, Osječko-baranjska, Vukovarsko-srijemska i Istarska
županija.

Iznad prosječnu gustoću naseljenosti imaju Brodsko-posavska županija (78,12), Primorsko-goranska županija
(82,55), Splitsko-dalmatinska županija (100,18), Zagrebačka županija (103,79), Krapinsko-zagorska županija
(108,13), Varaždinska županija (139,42), a najveću imaju Međimurska županija (156,11) i Grad Zagreb (1.232,48).

Odstupanja u broju stanovnika u hrvatskim županijama vrlo su velika. Gustoća naseljenosti u Gradu Zagrebu je
7,89 puta viša nego u županiji koja je na drugom mjestu po gustoći naseljenosti (Međimurje) i 16,22 puta viša od
hrvatskog prosjeka (76 stanovnika/km 2 ). Ako izdvojimo Grad Zagreb, odnos između gustoće naseljenosti u
najmanje naseljenoj županiji (Ličko-senjska) i najgušće naseljenoj županiji (Međimurje) i dalje je vrlo visok,
1:16,42. Najveća gustoća naseljenosti je i dalje oko velikih gradova koji i imaju najveći broj stanovnika kao što su
Zagreb, Pula, Rijeka, Split i Osijek. Mala gustoća naseljenosti je na otocima, u unutrašnjosti Istre i Zagore te u
istočnom i središnjem dijelu Hrvatske.

Republika Hrvatska ima površinu od 56.594 km 2 i u površini Europske unije sudjelovati će sa udjelom od samo 1,3%.
Gustoća naseljenosti od 75,71 stanovnika/km 2 za trećinu je ispod prosjeka EU-27, koji iznosi 115
stanovnika/km 2 . Hrvatska je, dakle, u odnosu na druge europske zemlje rijetko naseljena.

Prirodni priraštaj

Osnovne odrednice populacijske dinamike su priraštaj (prirodno kretanje) i migracije (prostorna pokretljivost)
stanovništva kao rezultat prirodnih i društvenih čimbenika prostora. Iz pregleda kretanja broja stanovnika na
području Hrvatske u razdoblju od 1968.-2001., proizlazi da je Hrvatska do 1991. imala pozitivan prirodni prirast.
Razdoblje do 1995. obilježeno i ratnim stradanjima, ima negativni prirodni prirast, a zatim do 1997. slijedi
razdoblje pozitivnog prirodnog prirasta. Nakon 1997. izrazito velik pad nataliteta rezultira ponovno razdobljem
negativnog prirodnog prirasta.

Godine 2011. prirodni prirast u Republici Hrvatskoj je - 9.822 osoba. Živorođenih je bilo 41 197 i umrlih 51 019
osoba. Analiza prirodnog prirasta stanovništva u razdoblju od 2001. do 2011. godine u Republici Hrvatskoj ima
negativan trend što znači da je više ljudi umrlo nego što se rodilo. Ta desetgodišnja negativnost može se za
Hrvatsku izraziti samo u kvantitativnim veličinama pa je najveći negativan pad bio u 2003. godine ( -12 907),
2002. godine (-10 475 ) i 2007.godine (-10 457).

Analiza po županijama ukazuje da je 2011. godine samo jedna županija imala pozitivan prirodni priraštaj i to Grad
Zagreb (15), a sve ostale županije imaju negativan prirodni prirast, dakle, više ljudi umire nego što se rađa.
Najveći negativan prirodni prirast imale su Osječko-baranjska županija (-1 079), Sisačko moslavačka (-1 081) i
Primorsko-goranska županija (- 1 014). Najmanji negativan prirodni prirast imale su županije Međimurska (-1) i
Dubrovačko-neretvanska (-12). To su županije koje su u zadnjih pet godina bilježile porast rođenih od onih umrlih.



11



/. POLAZIŠTA



Broj stanovnika po županijama



1 . Zagrebačka županija


12.


B rod s ko - posavska žu p an i j a


2. Krapinsko-zagorska županija


13.


Zadarska županija


3. Sisačko- moslavačka županija


14.


Osječko- bara nj ska županija


4. Karlovačka županija


15.


Šibensko- kninska županija


5. Varaždinska županija


16.


Vu kova rsko- srijemska županija


6. Koprivničko- križevač ka županija


17.


SpLitsko-dalmatinska županija


7. Bjelovarsko -bi logorska županija


18.


Istarska županija


3 . Pri mo rs ko ■ go ra nska žu pa n i j a


19.


Dub ro vačko - n eretvanska župan i j a


9 . Lič ko - se nj ska žu pa n i j a


20.


Međimurska županija


10. Virovitičko- podravska županija


21.


Grad Zagreb


11. Požeš kos Lavo nska županija









296 195



i 1 1 3 80<
175.951
1892

1317,606



17Z439



115.584



119.764



208055



128 899



} 84.836

78.034
58,575



305032




179 521



50.927




170.017*



109.375



V



>



454.798



broj stanovnika po županijama

^01000
] 301000 500000
151000 300000
101000 150000
<100000




25 km 50 km



MGIPU - ZPP 2012.



Izvor podataka; Popis stanovnika , kućanstava i stanova 2011., Državni zavod za statistiku, Zagreb, 2012.



12



/. POLAZIŠTA



Gustoća naseljenosti po županijama



1 . Zagrebačka županija

2. Krapinsko-zagorska županija

3. Sisačko-moslavačka županija

4. Karlovačka županija

5. Varaždinska županija

6* Koprivničko- križevačka županija

7. Bjelovarsko-bilogorska županija

8. Pri morsko- goranska županija

9. Ličko -senjska županija

1 0 . Vi rovitič ko- pod ravska županija

11. Požeško -slavonska županija



12. Brodsko- posavska županija

13. Zadarska županija

14. Osječko- baranjska županija

15. Šibensko-kninska županija

16. Vu kova rsko - s n j em s ka županija

17. Splitsko-dalmatinska županija

18. Istarska županija

19. Dubrovačko-neretvanska županija

20. Međimurska županija
21 - Grad Zagreb





cz
cz



I

ZO

g



<

O
CD
zo
>



o
o
>



o
o

M

>



25 km 50 km



MGIPU - ZPP 2012.



Izvor podataka: Popis stanovnika, kućanstava i stanova 2011., Državni zavod za statistiku, Zagreb, 2012.



13



/. POLAZIŠTA



lndex kretanja broja stanovnika 201 1./2001. po županijama



1 . Zagrebačka županija


IZ.


Brodsko- posavska županija


2. Krapinsko-zagorska županija


1 3.


Zadarska županija


3. Sisačko- moslavačka županija


14.


Osječko-baranjska županija


4. Karlovačka županija


15.


Šibensko-kninska županija


5. Varaždinska županija


16.


Vukovarsko-srijemska županija


6. Koprivničko-križevačka županija


17.


Splitsko-dalmatinska županija


7. Bjelovarsko-bilogorska županija


18.


Istarska županija


8. Primorsko-goranska županija


19.


Dubrovačko-neretvanska županija


9. Ličko- senjska županija


ZO.


Međimurska županija


10, Vi rovi tičko- pod ra vs ka žu pa ni j a


21.


Grad Zagreb


1 1 . Požeško- slavonska županija








96 95




9G 1



95,23

^\ m
93,3



93,02



90,91



94 86




94 86



92.86



90 BA



90,92



98.09



92.29



87.6




| > 100,00

| 90.00 - 100.00

I < 90.00



25 km 50 km



- MGIPU - ZPP 2012.



Izvor podataka: Popis stanovnika, kućanstava t stanova 2011., Državni zavod za statistiku, Zagreb, 2012.



14



/. POLAZIŠTA



Migracija stanovništva (vanjska)

Prostorna pokretljivost stanovništva - migracije i to one vanjske, po podacima iz 2011. godine ukazuju da je taj
migracijski saldo bio negativan i iznosio je - 4.165 osoba. To znači da se više osoba iselilo iz Republike Hrvatske
nego onih koji su se doselili iz inozemstva.

Taj negativan migracijski saldo ima i većina županija u Hrvatskoj. Samo šest županija imaju pozitivan migracijski
saldo - Zagrebačka (120), Primorsko-goranska (110), Grad Zagreb (44), Varaždinska (42), Krapinsko-zagorska (33) i
Zadarska (30), a sve ostale županije imaju negativan migracijski saldo.

Najveći negativan migracijski saldo u 2011. godini ima Sisačko-moslavačka županija (-1 041), a zatim slijedi
Šibensko-kninska (-770), Vukovarsko-srijemska (- 461) i Karlovačka županija (-419). Najmanji negativni migracijski
saldo imaju Dubrovačko-neretvanska ( -7) i Koprivničko- križevačka (-10) županija.

Kroz desetgodišnjeg razdoblje se uočava da je migracijski saldo po županijama pozitivan do 2004. godine (ovdje se
mora izuzeti Grad Zagreb), a nakon te godine već dolazi do više iseljenog nego useljenog stanovništva. Samo tri
županije imaju konstantno pozitivan migracijski saldo (Zagrebačka, Varaždinska i Međimurska).

Struktura stanovništva po spolu i dobi

Analiza spolno-dobne strukture stanovništva ukazuje na odnos muškog i ženskog stanovništva, odnosno na njihov
fiziološki okvir, a potencijalnu vitalnost i biodinamiku stanovništva ukazuje struktura po dobi.

U Republici Hrvatskoj je 2011. godine bilo 2.066.335 ili 48,2% muškog stanovništva i 2.218.554 ili 51,8%
ženskog stanovništva odnosno na 1.000 žena ima 931 muškarac.

U zadnjem desetgodišnjem razdoblju tj. od 2001. godine do 2011. godine proizlazi da se broj muškog i ženskog
stanovništva smanjio, dok se udio muškog stanovništva neznatno povećao, a udio ženskog stanovništva također
neznatno smanjio. Tako je 2001. godine bilo 2.135.900 muškaraca ili 48.1%, a 2011. godine 2.066.335 ili 48,2%.
Ženske populacije je 2001. godine bilo 2.301.560 ili 51,9%, a 2011. godine 2.218.554 ili 51,8%.

Višak žena nad muškim stanovništvom prisutan je i dalje u svim županijama u Hrvatskoj, što je odraz cjelokupnih
procesa i pojava u društvu koji više pogađaju muško nego žensko stanovništvo (duži radni vijek, stres, rat itd.).

Dobna struktura stanovništva u Hrvatskoj ima karakteristike stanovništva duboke starosti s koeficijentom starenja
od 1,150. Ta starost je sve više izraženija Popisom 2011. godine, što se vidi iz priloženih podataka.

Dobno-spolna struktura stanovništva




Izvor: DZS Popis stanovništva, kućanstva i stanova 2011., Zagreb 2012.

Godine 2011. u Hrvatskoj je bilo 896.605 ili 20,9% mladog stanovništva (dobna skupina od 0 - 19 godina), zrelog
stanovništva je bilo 2.356.911 ili 55,0% ( dobna skupina od 20 - 59 godina) i starog stanovništva 1.031.373 ili 24,1%
(dobna skupina od 60 i više godina). Prosječna starost stanovništva je 41,7 godina.

Godine 2001. u Hrvatskoj je bilo 1.053.240 ili 23,7% mladog stanovništva, 2.409.359 ili 54,3% zrelog stanovništva i
955.556 ili 21,5% starog stanovništva. Koeficijent starenja iznosio je 0,907 a prosječna starost 39,3 godine. Dakle,
u zadnjih deset godina broj i udio mladog i zrelog stanovništva je u padu, a broj i udio starog stanovništva je u
porastu.



15



/. POLAZIŠTA



Slične karakteristike imaju i sve županije u Hrvatskoj s većim ili manjim koeficijentom starenja. Tako najstariju
strukturu stanovništva ima Ličko-senjska županija (1,660), zatim Primorsko-goranska (1,553), Karlovačka (1,490),
Istarska (1,368) i Sisačko-moslavačka županija (1,311). Najmlađu strukturu stanovništva ima Međimurska (0,918),
zatim slijedi Brodsko- posavska (0,965), Vukovarsko-srijemska (0,983) i Požeško -slavonska županija (0,992). Ostale
županije imaju nešto iznad ili ispod prosjeka Republike Hrvatske.

Dobna struktura stanovništva ne daje nimalo pozitivnu sliku stanja u Republici Hrvatskoj, a isto tako ne daje ni
neki optimističniji pogled za buduće razdoblje. Iz prethodnih demografskih analiza proizlazi da je broj stanovnika
u padu, da su negativni prirodni priraštaj i migracijski saldo, pa se ne može očekivati ni da bi dobna struktura
stanovništva imala pozitivan trend. Starost je sve više prisutna na ovom području, što će sigurno negativno utjecati
na cjelokupni društveno-gospodarski razvoj zemlje.



Kućanstva

Prema Prvim rezultatima Popisa 2011., u Hrvatskoj je bilo 1.535.635 kućanstava s prosječnim brojem članova
kućanstva od 2,79 članova. Uspoređujući podatke s prethodnim Popisom, vidi se, da se broj kućanstava povećao,
ali se smanjio broj članova kućanstva. Godine 2001. broj članova kućanstva bio je 3,00 člana, a 2011. godine bio je
2,79 člana.



Broj kućanstava 2001. - 2011. godine



ŽUPANIJA


BROJ

l/l \Ć A kl

KUĆAN-
STAVA
2011.*


BROJ
STANOVNIKA

Z.U 1 I .


PROSJ.
BROJ
ČLANOVA

l/| irAKKTVA
I\UL.AINj 1 VA

2011.


BROJ

l/l \Ć A M

KUĆAN-
STAVA
2001.


BROJ
STANOVNIKA

Z.UU I .


PROSJ.
BROJ
ČLANOVA

l/| irAKKTVA
l\UL.AIN j 1 VA

2001.


Zagrebačka


102.753


317.606


3,09


94.274


309.696


3,29


Krapinsko - zagorska


42.379


132.892


3,14


43.832


142.432


3,25


Sisačko - moslavačka


63.692


172.439


2,72


65.269


185.387


2,84


Karlovačka


48.413


128.899


2,66


49.621


141.787


2,86


Varaždinska


56.076


175.951


3,14


56.095


184.769


3,29


Koprivničko - križevačka


38.322


115.584


3,02


39.584


124.467


3,14


Bjelovarsko - bilogorska


41.492


119.764


2,89


44.269


133.084


3,01


Primorsko - goranska


117.627


296.195


2,52


111.085


305.505


2,75


Ličko - senjska


19.999


50.927


2,55


19.900


53.677


2,70


Virovitičko - podravska


29.910


84.836


2,84


31.578


93.389


2,96


Požeško - slavonska


27.029


78.034


2,89


27.445


85.831


3,13


Brodsko - posavska


53.116


158.575


2,99


54.836


176.765


3,22


Zadarska


61.360


170.017


2,77


52.359


162.045


3,09


Osječko - baranjska


110.921


305.032


2,75


113.583


330.506


2,91


Šibensko - kninska


41.659


109.375


2,62


39.648


112.891


2,85


Vukovarsko - srijemska


62.673


179.521


2,86


66.977


204.768


3,06


Splitsko - dalmatinska


156.080


454.798


2,91


144.366


463.676


3,21


Istarska


79.377


208.055


2,62


72.379


206.344


2,85


Dubrovačko -neretvanska


42.077


122.568


2,91


39.125


122.870


3,14


Međimurska


35.999


113.804


3,16


35.688


118.426


3,32


Grad Zagreb


304.681


790.017


2,59


275.464


779.145


2,83


HRVATSKA


1.535.635


4.284.889


2,79


1.477.377


4.437.460


3,00



Izvor : "Popis stanovništva, kućanstava i stanova 20 11., Prvi rezultati po naseljima, DZS, Zagreb, 2011.

Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011., DZS Zagreb, prosinac 2012.
Popis stanovništva, domaćinstava i stanova 2001., Državni zavod za statistiku, Zagreb



Od 21 županije, porast broja kućanstava imalo je 10 županija i to : Grad Zagreb koji je imao i najveći porast
(29.217), a zatim slijede Splitsko-dalmatinska (11.714), Zadarska (9.001), Zagrebačka (8.479), Istarska (6.998),
Primorsko-goranska (6.542), Dubrovačko-neretvanska (2.952), Šibensko-kninska (2.041), Međimurska (311) i Ličko-
senjska županija (99).



16



/. POLAZIŠTA



Ostalih 11 županija imalo je pad broja kućanstava. Najveće smanjenje imala je Vukovarsko-srijemska županija
(4.304 koja je imala i najveći pad broja stanovnika), a zatim slijede Bjelovarsko-bilogorska (2.777), Osječko-
baranjska (2.662), Brodsko- posavska (1.720), Virovitičko -podravska (1.668), Sisačko- moslavačka (1.577), Krapinsko-
zagorska (1.453), Koprivničko-križevačka (1.262), Karlovačka (1.208), Požeško-slavonska (416) i Varaždinska (19)
županija.

Porast ili pad broja stanovnika neposredno su vezani i sa promjenom broja kućanstava, što ne znači da županije
koje su imale porast broja stanovnika ili pad imaju i takav trend kada se analiziraju kućanstva. Zapravo, pola
županija u Hrvatskoj imaju porast broja kućanstava (toliko ih nema što se tiče stanovnika), a pola ih imaju pad
broja kućanstava, lako su kućanstva u porastu u desetgodišnjem razdoblju, broj članova kućanstva je u padu. Sve
je manje kućanstava s više članova, a sve više samačkih kućanstava, što ukazuje na već analizirane demografske
procese koji su nezadovoljavajući, a i na društveno-gospodarsko razdoblje u kojem se Hrvatska nalazi.



o



cz
cz



o

CZ



Stanovanje

Ukupan broj stanova po županijama 2001. i 201 1. godine



7 1 1 P A M 1 1 F
L. U r A IN 1 -J C


STANOVI


UKUPAN BROJ STANOVA


STANOVI ZA STALNO STANOVANJE


2001.


2011.*


PAD/
PORAST


2001.


% od
ukup.
stanova


2011.*


% od
ukup.
stanova


Zagrebačka


"i TO Q�"7

IzU.oo/


1 JV.Vio


1 V.U/1


iui.zy/


oD, 46


Izl .4VZ


oo,oz


Krapinsko-zagorska


59.095


62.659


3.564


48.780


82,55


50.683


80,89


Sisačko-moslavačka


85.505


94.027


8.522


79.582


93,07


87.422


92,98


Karlovačka


63.418


68.356


4.938


58.339


91,99


61.832


90,46


Varaždinska


66.702


76.596


9.894


59.951


89,88


64.918


84,75


Koprivničko-križevačka


49.552


53.105


3.553


43.163


87,11


46.485


87,53


Bjelovarsko-bi logorska


54.760


56.567


1.807


51.092


93,30


52.644


93,06


Primorsko-goranska


159.354


195.066


35.712


125.475


78,74


144.501


74,08


Ličko-senjska


35.876


46.268


10.392


27.694


77,19


30.788


66,54


Virovitičko-podravska


36.435


38.193


1.758


35.708


98,00


37.336


97,76


Požeško-slavonska


31.187


35.042


3.855


30.683


98,38


34.397


98,16


Brodsko- posavska


60.049


64.080


4.031


58.759


97,85


62.413


97,40


Zadarska


91.932


134.876


42.944


63.692


69,28


85.425


63,34


Osječko-baranjska


129.922


138.681


8.759


124.115


95,53


131.474


94,80


Šibensko-kninska


64.984


92.343


27.359


48.036


73,92


55.565


60,17


Vukovarsko-srijemska


69.346


76.740


7.394


68.086


98,18


74.814


97,49


Splitsko-dalmatinska


190.429


255.056


64.627


162.337


85,25


211.507


82,93


Istarska


102.465


134.251


31.786


84.559


82,52


103.695


77,24


Dubrovačko-neretvanska


52.048


64.994


12.946


45.279


86,99


52.972


81,50


Međimurska


40.298


43.733


3.435


37.859


93,95


40.726


93,12


Grad Zagreb


312.902


386.944


74.042


304.163


97,21


372.433


96,25


HRVATSKA


1.877.126


2.257.515


380.389


1.660.649


88,47


1.923.522


85,21



<
o
a

ZO
>



o

oo

3



O

o
>



Izvor : DZS, Popis stanovništvo, domaćinstava i stanova 2001. Zagreb, 2002.
*Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011., Prvi rezultati po naseljima, DZS, Zagreb, 2011.

Pod pojmom stanovanja, podrazumijevaju se elementi koji kao cjelina čine sustav stanovanja: stan, usluge,
opskrba, obrazovanje, socijalne i zdravstvene djelatnosti, komunalni uređaji i rekreacijski prostori. Stanovanje je
najveći potrošač i korisnik prostora, osnovni prevladavajući sadržaj ljudskih naselja, a uz to je i temeljni element
prostornog i urbanističkog planiranja. Važnu komponentu socijalnog i ekonomskog razvitka, organizacije i uređenja
prostora te podizanje životnog standarda stanovništva čini stanovanje - izgradnja stanova.



o
o

M
>



o

O
-a

5



17



/. POLAZIŠTA



Po prvim rezultatima Popisa stanovništva, kućanstava i stanova iz 2011. godine, u Hrvatskoj je popisano 2.257.515
stanova, od čega stanova za stalno stanovanje 1.923.522 ih 85,2 % od ukupnog broja stanova.

U zadnjih deset godina tj. od 2001. do 2011. godine, ukupan broj stanova se povećao za 380.389 ( 2001. godine bilo
je 1.877.126 stanova). Povećao se i broj stanova za stalno stanovanje za 262.873 (2001. godine 1.660.649 stanova),
ali njihov udio u ukupnom broju stanova je u padu (2001. godine bio je 88,47%, a 2011. godine je 85,21%).

Najveći porast broja stanova imaju slijedeći gradovi/županije :

1. Grad Zagreb (74.042)

2. Splitsko-dalmatinska županija (64.627)

3. Zadarska županija (42.944)

4. Primorsko-goranska županija (35 .712)

5. Istarska županija (31 .786)

6. Šibensko-kninska županija (27.359)

7. Zagrebačka županija (19.071)

8. Dubrovačko-neretvanska županija (12.946)

9. Ličko-senjska županija (10.392)

Najveći udio stanova za stalno stanovanje imale su županije:

1. Požeško-slavonska (98,16)

2. Virovitičko-podravska (97,76)

3. Vukovarsko-srijemska (97.49)

4. Brodsko- posavska (97,40)

5. Grad Zagreb (96,25)

6. Osječko-baranjska (94,80), itd.

Najmanji udio stanova za stalno stanovanje imale su županije:

1. Šibensko-kninska (60,17)

2. Zadarska (63,34)

3. Ličko-senjska (66,54)

4. Primorsko-Goranska (74,08)

5. Istarska (77,24), itd.

Udio stanova za stalno stanovanje 2001 . u odnosu na 201 1 . godinu po županijama je u padu osim u Zagrebačkoj
županiji, dok se vrlo mali porast bilježi u Koprivničko- križevačkoj županiji.

Istovremeno se bilježi porast broja stanova iz čega se zaključuje da generalno na tržištu nema manjka stanova.
Međutim, u srednjim i velikim gradovima u kojima je prisutan priljev stanovništva i gdje potražnja za slobodnim
stanovima premašuje ponudu bez obzira na visoke cijene, kreditne uvjete i/ili visoke najamnine, stanova ipak
nedostaje. Višak stambenog fonda postoji u manjim gradovima i naseljima u kojima nema gospodarskih aktivnosti i
drugih sadržaja društvenog standarda.

Uz pretpostavku revitalizacije društveno-gospodarskog razvitka zemlje, cjelokupnom stanovništvu gradskih i ostalih
naselja treba omogućiti pristup odgovarajućem stambenom prostoru, opremljenom komunalnom infrastrukturom i
svim drugim potrebnim pratećim objektima i funkcijama.

Analiza stanja

Hrvatska ima naglašeno neravnomjeran razmještaj stanovništva koji je posljedica niza činitelja. Neki od važnijih
uzroka koji su doveli do takve prostorno-demografske neravnoteže su: složeno društveno-povijesno naslijeđe te
migracije stanovništva uzrokovane ratnim događanjima (Drugi svjetski rat i Domovinski rat).

Jedno od temeljnih demogeografskih obilježja Hrvatske je disperzna naseljenost u velikom broju malih naselja
zbog čega Hrvatska ima relativno malu gustoću naseljenosti. Stanovništvo Hrvatske je u kontinuiranom padu pa
možemo reći da je demografski potencijal zemlje, s izuzetkom nekih županija i većih gradova, slab. U bližoj
budućnosti tu se činjenicu može smatrati jednom od najvećih prepreka ekonomskom prosperitetu. Sadašnji
razmještaj i struktura stanovništva za velik su dio državnog teritorija ograničavajući čimbenik gospodarskog
razvoja.



18



/. POLAZIŠTA



Struktura gradskih naselja prema broju stanovnika 201 1.



Mufsko Snđiić*



� Uaraidm



Ivan�



SLOV



Novi Marof



Križevci



Donja i tftur*ejgrosIavj*Sve& iv�n Zelina



V/bovec



Bjetovar




puj*^ Selo'
.Ivamć-Grag



Danji Miru



'Čabar



a I bov o



Ozafj

'Kariovdt
Duga Resa



Garešn.ica u



Orahovic



^Novigrad Opat')a
�Por*? Pazin



uSakar



Ogulin



fpAc



Kuljevo



Požega



a Gradiš^ 1



.Reternica



Osijej



Đakovo Vinki



Vtnodofefci



Slavenski Brod




l ŽurJlnja 4



Gospić



Biograd na Motu



Drniš



Vodice



&benik



aiit Solin*



Metković
jtjien



200001 636568 Zagreb
f 1O0O01 ■ 200000
t 50001 * 100000

30001 - 50000

20001 - 30000

15001 - 20000

10001 - 15000

5001 10000

2001 ■ 5000

0 ■ 2000

Teritorij
] Kopneni teritorij i otoci
J Teci tori jalno more



CZ?



25 km 50 km



MGIPU - ZPP 2012,



cz

(Z



<
o
o

>



o
o
>
cz



o



Izvor podataka: Ministarstvo gradi teLjstva i prostornoga uređenja - ZPP, Zagreb, 2012.



19



/. POLAZIŠTA



Gradovi sa više od 10.000 stanovnika u 201 1 . godini



GRADOVI


BROJ
STANOVNIKA
2001.


2011.


PORAST
/ PAD


7Ai~DrD


77Q -MR

/ /V. I 43


AQQ 1A"3
Ooo. I OJ


On QQ9

-VU. VoZ


CDI IT

OrLI I


-i 7^ -i /in
1 / D . 1 4U


-1 A 7 -I 9 -1
IO/. 1 Z 1


q m o
-o.U I y


Dl iri/A

KIJLr\A


I4o.oUU


1 9Q 1QA

1 Zo.oo4


ic AA �
- I D.4 I O


OSIJEK


90.41 1


84. 1 04


-6.307


ZADAR


69.556


71.471


1.915


PULA


55.594


57.460


1.866


SLAVONSKI
BROD


58.642


53.531


-5.111


1/ A Dl A\/Ar

r\AKLUVAL


/IO HQ9

47.U0Z


AU Q*3*3


9 9/IO

-Z.Z4V


\/AD A 7 ni Kl
VAKAZUIIN


4 I .404


00 ooo
00.007


9 RQR

-Z.J7J




0/ .UDU


ia icn

04.0UZ


9 7RR
-Z. /DO


CIC A |/
OloAI\


00. /OD


"3*3 "399
55.5LL


"3 At*1
-0.400


VIINr\UVLI


55.L5y


"39 H9Q
0Z.UZ7


1 91 n
- I .Z I U


VELIKA
GORICA


33.339


31.553


-1.786


DUBROVNIK


30.436


28.434


-2.002


BJELOVAR


27.783


27.024


-759


VUKOVAR


30.126


26.468


-3.658


KOPRIVNICA


24.809


23.955


-854


SOLIN


15.850


20.212


4.362


ZAPREŠIĆ


17.538


19.644


2.106


POŽEGA


20.943


19.506


-1.437


ĐAKOVO


20.912


19.491


-1.421


SAMOBOR


15.147


15.956


809


PFTRIN IA

r L. 1 i\l IN JM


1 3.801


1 5.683


1 .882


N\L 1 rMJVIL


-1 *3 07*3


-1 K *39Q
1 J.OZV


1 ^ C/l

1 .4DO


f~ a i/n\/rr


1C\ AKK

0U.4DD


1 D. 14/


- I D.0U0


\/IDn\/ITIf" A

VIKUVI 1 ILA


I D.DoV


1 4. Ooo


oni
-VU I


l/l ITIKI A
r\U 1 IINA


■i A Q4 A

l4.o 14


-1 "3 7*31;
1 0. /OJ


1 n7Q

- I .U/7


AA Al/ ADCI/A
/V\Ar\AKbr\A


-I "3 "3Q1
I 0. OO I


-I "3 /I9 A

1 0.4ZO


AK

4D


Dn\/IKI 1

KUVIINJ


-I "3 /I A7
I 0.40/


-1 *3 n^A
1 o.UDO


^11
-4 I I


ŽUPANJA


13.775


12.090


-1 .685


NOVA
GRADIŠKA


13.264


11.821


-1.443


SINJ


11.468


11.478


10


KRIŽEVCI


11.541


11.231


-310


TROGIR


10.907


10.923


16


KNIN


11.128


10.633


-495


DUGO SELO


8.880


10.453


1.573


KASTAV


2.037


10.440


8.403


SLATINA


10.920


10.208


-712



Prvih 15 gradova sa najvećim porastom stanovnika



GRADOVI


BROJ
STANOVNIKA

2001.


2011.


PORAST


KASTAV


2.037


10.440


8.403


SOLIN


15.850


20.212


4.362


ZAPREŠIĆ


17.538


19.644


2.106


ZADAR


69.556


71 .471


1.915


PETRINJA


13.801


15.683


1.882


PULA


55.594


57.460


1.866


IVANIĆ GRAD


7.714


9.379


1.665


DUGO SELO


8.880


10.453


1.573


METKOVIĆ


13.873


15.329


1.456


SAMOBOR


15.147


15.956


809


VODICE


6.116


6.755


639


KAŠTEL
SUĆURAC


6.236


6.829


593


GOSPIĆ


6.088


6.575


487


IMOTSKI


4.347


4.757


410


KRK


3.364


3.730


366



Prvih 1 5 gradova sa najvećim padom broja stanovnika



GRADOVI


BROJ
STANOVNIKA

2001.


2011.


PAD


ZAGREB


779.145


688.163


-90.982


RIJEKA


143.800


128.384


-15.416


SPLIT


175.140


167.121


-8.019


OSIJEK


90.411


84.104


-6.307


SLAVONSKI
BROD


58.642


53.531


-5.111


VUKOVAR


30.126


26.468


-3.658


SISAK


36.785


33.322


-3.463


ŠIBENIK


37.060


34.302


-2.758


VARAŽDIN


41.434


38.839


-2.595


KARLOVAC


49.082


46.833


-2.249


DUBROVNIK


30.436


28.434


-2.002


VELIKA
GORICA


33.339


31.553


-1.786


NOVA
GRADIŠKA


13.264


11.821


-1.443



Izvor : Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011., DZS, Zagreb, 2012.
Popis stanovništva, domaćinstava i stanova 2001., DZS, Zagreb, 2002.



Upravo iz tih razloga Nacionalna populacijska politika RH nalaže provođenje redistributivne populacijske
politike. Koncentrirana urbanizacija dodatno pogoduje neravnomjernom regionalnom razvoju i produbljuje
postojeće nejednakosti između urbanih i ruralnih područja. U Hrvatskoj su nositelji ekonomskog, društvenog i
kulturnog razvoja veći i veliki gradovi koji privlače obrazovno i reproduktivno najvitalnije stanovništvo.
Istovremeno su se manji regionalni centri znatno slabije ekonomski razvijali što je dovelo do depopulacije
znatnog dijela zemlje. Strategija regionalnog razvoja RH navodi da je dvije trećine hrvatskog državnog teritorija
zahvaćeno dugogodišnjim depopulacijskim procesima te da se u tim prostorima tek u novije vrijeme počelo
sustavno oblikovati infrastrukturne preduvjete kako bi se potaknuo njihov značajniji gospodarski razvoj.



20



/. POLAZIŠTA



ZAKLJUČNO

Demografska slika stanja na području Hrvatske je nepovoljna i nije u skladu s društveno - gospodarskim razvojnim
potrebama. Prema Popisu stanovništva, kućanstava i stanova u Republici Hrvatskoj 2011. godine pad broja
stanovnika, negativan prirodni priraštaj i negativne migracije, uz očekivane negativne rezultate ostalih
demografskih procesa, samo ukazuju da je demografska slika stanja u uzročno-posljedičnom odnosu s društvenim i
gospodarskim razvojem zemlje i da demografske promjene stanovništva Hrvatske i dalje imaju negativnu
tendenciju. Stalnost i intenzitet negativnih demografskih procesa i dalje se uočava u otočnim, graničnim i manje
gospodarski razvijenim područjima u kojima dosadašnje mjere za unapređenje regionalnog razvoja i pomoć
demografsko ugroženim područjima još uvijek nisu ostvarile potreban učinak. Poboljšanje demografskog razvoja
Hrvatske može se očekivati tek daljnjom sustavnom primjenom mjera iz Nacionalne populacijske politike (2006.
godine) ali i gospodarskim, kulturno - obrazovnim i socijalno - zdravstvenim razvojem.



cz



Demografski trendovi

Hrvatska se suočava s velikim demografskim promjenama koje su slične onima koje se mogu uočiti u Europskoj
uniji, prvenstveno u srednje i istočnoeuropskim zemljama koje su prošle kroz tranziciju društvenog uređenja.
Prema rezultatima Popisa stanovništva, kućanstava i stanova 2011. godine Hrvatska ima 4.284.889 stanovnika.
Projekcije Državnog zavoda za statistiku RH kažu da bi se broj stanovnika u Hrvatskoj mogao smanjiti za oko 700
000 (oko 16%) do 2050. godine ako svi uvjeti ostanu nepromijenjeni. Istovremeno bi se udio starih osoba (starijih
od 64 godine) u ukupnom broju stanovnika mogao povećati na oko 27 % u 2050. godini, dok bi se udio mladih ljudi
(15-24 godine) mogao smanjiti sa 13% na oko 10%. U istom razdoblju broj stanovnika radne dobi (15-64 godine)
mogao bi se smanjiti za oko 780.000.

Od 21 hrvatske županije 16 ih ima više od 15% stanovnika u najstarijoj dobnoj skupini. Najveći udio ima Ličko-
senjska županija, nakon koje slijede Primorsko-goranska županija, Karlovačka županija, Istarska županija i
Sisačko-moslavačka županija. Glavni uzrok tih demografskih trendova je negativan prirodni prirast. Migracijska
bilanca također je negativna.



<
o
a

>



o
o
>



o
o

M

>



21



/. POLAZIŠTA



OBVEZA UTVRĐIVANJA STATISTIČKIH PROSTORNIH JEDINICA KAO DIO PRAVNE STEČEVINE EU



Utvrđivanje statističkih prostornih jedinica prema EU klasifikaciji (tzv. NUTS, fr. Nomenclature des Unites
Territoriales Statistiques) dio je pravne stečevine EU, koju je zemlja kandidat obavezna prihvatiti prije pristupanja
Uniji. Klasifikacija statističkih regija utvrđuje se prema NUTS metodologiji propisanoj u Uredbi (EZ-a) br.
1059/2003 Europskog parlamenta i Vijeća Europske unije o donošenju zajedničke klasifikacije teritorijalnih
jedinica za statistiku tijekom pregovora o poglavlju statistike. Nakon pristupanja EU sukladno spomenutoj Uredbi
ta se klasifikacija (NUTS regije nove zemlje članice) i službeno prihvaća. Razvrstavanje prema NUTS-u ne bi se
smjelo prečesto mijenjati a države članice postojeću klasifikaciju ne mogu mijenjati sljedeće tri godine.

Statistička klasifikacija prostornih jedinica (NUTS klasifikacija) do 2012.

Sadašnji sustav NUTS klasifikacije za svaku zemlju članicu EU-a predviđa pet hijerarhijskih razina statističkih
regija: tri temeljne razine, NUTS I, NUTS II i NUTS III, te dvije dodatne razine, LAU 1 i LAU 2.
Među važnije kriterije za uspostavu NUTS klasifikacije u državama članicama ubraja se uvjet broja stanovnika,
propisan u čl.3 st.2 Uredbe (EZ-a) 1059/2003, i to kroz sljedeće parametre: razina NUTS 1 ( 3-7 milijuna
stanovnika), razina NUTS 2 ( 800.000-3 milijuna stanovnika) i razina NUTS 3 ( 150.000-800.000 stanovnika).

Sukladno obvezi iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je na snazi između RH i država članica EU, Državni
zavod za statistiku je u ime Republike Hrvatske tijekom pregovora za pristupanje pripremio prijedloge
teritorijalnih jedinica (statističkih regija) koji su u skladu s europskim statističkim standardom NUTS, te ih dostavio
nadležnim službama Europske komisije (Eurostatu i Općoj upravi za regionalnu politiku) na provjeru i potvrdu. Po
potvrdi Eurostata o usklađenosti prijedloga sa spomenutim kriterijima prijedlog se kao važeći objavljuje na
stranicama Eurostata.

U ožujku 2007. godine Europska komisija je potvrdila usklađenost prijedloga podjele RH na tri NUTS 2 regije -
Sjeverozapadna Hrvatska, Središnja i Istočna (Panonska) Hrvatska i Jadranska Hrvatska. U Hrvatskoj je tada na
osnovi članka 43. Zakona o službenoj statistici (�Narodne novine", broj 103/2003.) Državni zavod za statistiku
odredio uspostavu Nacionalne klasifikacije prostornih jedinica za statistiku (NKPJS), („Narodne novine", broj
35/2007), koju definira kao statistički standard koji se koristi za prikupljanje, upisivanje, obradu, analizu i
diseminaciju podataka regionalne statistike prema razinama prostorne podjele Republike Hrvatske.

Prema kriterijima statističke podjele, Republika Hrvatska je prostorno podijeljena na slijedeće razine: NUTS I
(cijela Hrvatska), NUTS II (Sjeverozapadna Hrvatska, Središnja i Istočna (Panonska) Hrvatska i Jadranska hrvatska),
NUTS III (20 županija i grad Zagreb) i LAU 2 (općine i gradovi). Pri tome valja naglasiti da statističke prostorne
jedinice ne predstavljaju pravnu niti administrativnu podjelu teritorija države.

NKPJS (Nacionalna klasifikacija prostornih jedinica za statistiku) je hijerarhijska klasifikacija kojom su se
uspostavile prostorne jedinice za statistiku 1., 2. i 3. razine prema kojima se dijeli teritorij RH za svrhe regionalne
statistike.

Prema Nacionalnoj klasifikaciji prostornih jedinica za statistiku (NKPJS) ("Narodne novine" broj 35/2007), ukupna
površina Republike Hrvatske podijeljena je u tri regije NUTS-a 2 kako slijedi:

Sjeverozapadna Hrvatska ima površinu od 8.669 km 2 i sudjeluje sa 15,32% u ukupnoj površini Republike

Hrvatske. Riječ je o površinski najmanjoj regiji NUTS a 2 u Hrvatskoj.

Panonska Hrvatska obuhvaća znatno veću površinu od 23.220 km 2 s udjelom od 41,03%.

Jadranska Hrvatska površinski je najveća regija u Hrvatskoj i obuhvaća 24. 705 km 2 s udjelom u ukupnoj
površini Hrvatske od 43,65%.

Prema privremenim rezultatima Popisa 2011. najveći broj stanovnika živio je u Sjeverozapadnoj Hrvatskoj, njih
1.645.854 odnosno 38,4%. To je najgušće naseljena regija u Hrvatskoj, s gustoćom naseljenosti od 189,85
stanovnika po km 2 . Sjeverozapadna Hrvatska je dva i pol puta gušće naseljena nego Hrvatska i ujedno je gušće
naseljena od prosjeka Europske unije. Razlog tome možemo tražiti u koncentraciji stanovništva u glavnom gradu
Hrvatske, Zagrebu, koji je sastavni dio te regije, kao i činjenici da su sve županije Sjeverozapadne Hrvatske (osim
Koprivničko-križevačke) gušće naseljene od prosjeka Hrvatske.

Nova statistička klasifikacija prostornih jedinica RH - NUTS 2

Na temelju članka 43. Zakona o službenoj statistici ("Narodne novine" br. 103/2003, 75/2009 i 52/12), Državni
zavod za statistiku odredio je ove godine novu Nacionalnu klasifikaciju prostornih jedinica za statistiku 2012. -
NKPJS 2012. ("Narodne novine" broj 96/12) kao statistički standard koji se koristi za prikupljanje, upisivanje,
obradu, analizu i diseminaciju podataka regionalne statistike prema razinama prostorne podjele Republike
Hrvatske. Time će klasifikacija prostornih jedinica za statistiku NKPJS - ("Narodne novine" broj 35/2007) prestati
važiti danom primjene NKPJS 2012., odnosno 1. siječnja 2013. godine.



22



/. POLAZIŠTA



Podjela na statističke jedinice NUTS 2 j NUTS 3 razine



Republika Hrvatska
Državni zavod za statistiku



Klasifikacija prostornih
jedinica za statistiku

Statističke regije
II. razina (NUTS II)




Tumač znakovlja:

3 statističke regije
(razina regija)



Sjeverozapadna Hrvatska



~j Središnja i Istočna



(Panonska) Hrvatska
Jadranska Hrvatska

Županijska sjedišta
državna granica
granice županija



025 km*
100 km2



50



100 km



Izvor: CEMAT, Nacionalno izvješće Hrvatska, siječanj 2010. g.



o



C

cz



o

zo
CZ



<
o
a

ZO
>



Osnovni pokazatelji na razini NUTS 2 regija



NUTS 2
područje


Površina
(kopno)
km 2


Udio u
ukupnoj
površini
RH


Broj
stanovnika


Udio u
ukupnom

broju
stanovnika
RH


Gustoća
naseljenos
ti

stan. /km 2


Broj
gradova


Udio
gradskog
stanovništ
va


Sjeverozapadna
Hrvatska


8.669


15,32%


1.645.854


38,41 %


189,85


29


56,4 %


Srednja i Istočna
(Panonska)
Hrvatska


23.220


41,03%


1.227.100


28,64 %


52,85


38


43,4 %


Jadranska
Hrvatska


24.705


43,65%


1.411.935


32,95 %


57,15


60


53,9 %


Ukupno


56.594


100%


4.284.889


100%


75,71


127





o

m
zo

o
o
>



o
o

M
>



o

on

zo
-z.
o

-a



Izvor: Popis stanovništva, kućanstava i stanova u RH 2011. godine, DZS, Zagreb i DGU, 2012.



23



/. POLAZIŠTA



Struktura Nacionalne klasifikacije prostornih jedinica
za statistiku do 2012.



Struktura Nacionalne klasifikacije prostornih jedinica
za statistiku od 01. siječnja 2013.



NUTS

1


NUTS 2


Županije




NUTS

1


NUTS 2


Županije




NUTS 3






NUTS 3






Krapinsko-zagorska








Krapinsko-zagorska




Sjeverozapadna
Hrvatska


Varaždinska








Varaždinska




Koprivničko-
križevačka








Koprivničko-
križevačka




6 županija


Međimurska








Međimurska




Zagrebačka






Kontinentalna
Hrvatska


Zagrebačka






Grad Zagreb






Grad Zagreb






Virovitičko-podravska






Virovitičko-podravska






Požeško-slavonska






14 županija


Požeško-slavonska




Središnja i Istočna


Brodsko- posavska






Brodsko- posavska




(Panonska)


Osječko-baranjska








Osječko-baranjska


+J


Hrvatska


Vukovarsko-srijemska




+J




Vukovarsko-srijemska


�3

>.

L_


8 županija


Bjelovarsko-
bi logorska




fO

>.

L_




Bjelovarsko-
bi logorska


X




Karlovačka




X




Karlovačka






Sisačko- moslavačka








Sisačko- moslavačka






Ličko-senjska








Ličko-senjska






Primorsko-goranska








Primorsko-goranska




Jadranska


Istarska






Jadranska


Istarska




Hrvatska


Zadarska






Hrvatska


Zadarska






Šibensko-kninska








Šibensko-kninska




7 županija


Splitsko-dalmatinska






7 županija


Splitsko-dalmatinska






Dubrovačko-








Dubrovačko-






neretvanska








neretvanska


1


3


21




1


2


21



NKPJS 2012. je hijerarhijska klasifikacija kojom se uspostavljaju prostorne jedinice za statistiku 1., 2. i 3. razine
prema kojima se prostor Republike Hrvatske dijeli za svrhe regionalne statistike odnosno kojom se prostorne jedinice
razvrstavaju u različite razine temeljem broja stanovnika. Prostorna jedinica za statistiku 1. razine je Republika
Hrvatska kao administrativna jedinica. Prostorne jedinice za statistiku 2. razine sastoje se od 2 neadministrativne
jedinice nastale grupiranjem županija kao administrativnih jedinica niže razine. Prostorne jedinice za statistiku 3.
razine sastoje se od 21 administrativne jedinice (20 županija i Grad Zagreb).

Dosadašnja podjela na tri regije rezultirala bi nepovoljnim financijskim učincima za županije Sjeverozapadne
Hrvatske. Posljedice takve kategorizacije za Sjeverozapadnu Hrvatsku bi bile:

- manji iznos dostupnih sredstava (otprilike 30% manje)

- niža stopa sufinanciranja projekata iz strukturnih fondova (oko 50% umjesto prosječnih 75-80%)

- niža razina dozvoljenih državnih potpora (tzv. 'regionalnih potpora') za gospodarstvo

- smanjenje apsorpcijskog kapaciteta (Grad Zagreb kao najrazvijenije područje ne bi više bio u prilici
apsorbirati značajna sredstva)

- otežano praćenje provedbe Operativnog programa zbog potrebe vođenja posebne evidencije za projekte
iz SZH

Prednosti NKPJS 2012.:

- sva područja RH će moći koristiti sredstva iz strukturnih fondova s najvećim stupnjem povoljnosti
najmanje do 2027. godine

- omogućava se veća razina državnih potpora korisnicima na području Sjeverozapadne Hrvatske

- olakšava se planiranje i provedba razvojnih projekata zbog jednakih pravila na cijelom teritoriju RH

- zbog uključenosti grada Zagreba povećava se ukupni apsorpcijski kapacitet RH

- olakšava se administrativno praćenje provedbe operativnih programa

Važno je naglasiti da nova podjela i dalje omogućava fleksibilnost u pogledu usmjeravanja sredstava na pojedina
područja unutar statističkih regija. Nova klasifikacija osigurat će veću ukupnu apsorpciju sredstava iz EU fondova i
omogućit će korištenje 450 milijuna eura do kraja 2013. godine te preko 1 milijardu eura svake iduće godine.



24



/. POLAZIŠTA



ZAKLJUČNO

Nacionalna klasifikacija prostornih jedinica za statistiku NKPJS ("Narodne novine" broj 35/2007) prestaje važiti
danom primjene NKPJS 2012., odnosno 1. siječnja 2013. Prema NKPJS 2012. Republika Hrvatska dijeli se na 2
statističke regije - Kontinentalnu i Jadransku regiju. Dogovor s Europskom unijom o novom preustroju statističkih
regija u Hrvatskoj za rezultat treba imati ravnomjeran i brz regionalni razvoj na temelju korištenja fondova EU.



Teritorijalna podjela na statističke jedinice NUTS 2



Republika Hrvatska
Državni zavod za statistiku

Klasifikacija prostornih jedinica za si at Kliku (NUTS)

SlatistiCke regrje razina 2 (NUTS 2)



Pazin



vili



stanovništvo
2 960157



r Karlovac {



Sisak



Se tovar

Mi.



đrovtaca



Požega




Gospifc



stanovništvo



XIII



Legenda

2 statističke regije
(razina regije)

| Kontinentalna Hrvatska
~2 Jađianska Hrvatska

Županijski centa t
Državni granica

Županijska granica

□Bas fra
lOOifntf



XV
Šibenik ,



Ml SfrlH



X3



Dubrovnik xix



Izvor: MRRFEU, 2012. (Popis stanovništva DZS, 2001)



Osnovni pokazatelji na razini NUTS 2 regija



NUTS 2
područje


Kopnena
površina
km 2


Udio u
ukupnoj
površini
RH


Broj
stanovnika
2011.


Udio u
ukupnom

broju
stanovnika
RH


Gustoća
naselje-
nosti
st/km 2


Broj
gradova


Udio
gradskog
stanovni-
štva


Kontinentalna Hrvatska


31.889


56,3%


2.872.954


67,0 %


90,2


67


50,8 %


Jadranska Hrvatska


24.705


43,7%


1.411.935


33,0 %


57,2


60


53,9 %


Ukupno


56.594


100%


4.284.889


100%


75,71


127





Izvor: Popis stanovništva, kućanstava i stanova u Republici Hrvatskoj 2011. godine, DZS, Zagreb i DGU, 2012.



25



/. POLAZIŠTA



1.3.4. SOCIJALNO - GOSPODARSKA STRUKTURA



Republika Hrvatska u razvojnom pogledu nije homogena gospodarska cjelina. Na temelju postupka ocjenjivanja
stupnja razvijenosti jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave koje je provelo Ministarstvo regionalnog
razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva, iste su razvrstane u četiri razvojne skupine, sukladno Odluci o
razvrstavanju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave prema stupnju razvijenosti ("Narodne novine"
broj 89/10):

I. skupina jedinica područne (regionalne) samouprave čija je vrijednost indeksa razvijenosti manja od 75%
prosjeka Republike Hrvatske u kojoj su: Bjelovarsko-bilogorska županija, Brodsko- posavska županija,
Karlovačka županija, Koprivničko- križevačka županija, Ličko-senjska županija, Osječko-baranjska županija,
Požeško-slavonska županija, Sisačko- moslavačka županija, Šibensko-kninska županija, Virovitičko- podravska
županija i Vukovarsko-srijemska županija;

II. skupina jedinica područne (regionalne) samouprave čija je vrijednost indeksa razvijenosti između 75% i
100% prosjeka Republike Hrvatske u koju ulaze: Krapinsko-zagorska županija, Međimurska županija, Splitsko-
dalmatinska županija, Varaždinska županija i Zadarska županija;

III. skupina jedinica područne (regionalne) samouprave čija je vrijednost indeksa razvijenosti između 100% i
125% prosjeka Republike Hrvatske kojoj pripadaju: Dubrovačko-neretvanska županija i Zagrebačka županija;

IV. skupina jedinica područne (regionalne) samouprave čija je vrijednost indeksa razvijenosti veća od 125%
prosjeka Republike Hrvatske i u kojoj se nalaze: Grad Zagreb, Istarska županija i Primorsko-goranska
županija.

Pokazatelji za izračun indeksa razvijenosti, izračun vrijednosti indeksa razvijenosti, udio pojedinog pokazatelja u
ukupnoj vrijednosti indeksa razvijenosti i druga pitanja s tim u vezi određeni su Uredbom o indeksu razvijenosti
("Narodne novine" broj 63/10). Indeks razvijenosti izračunava se na temelju sljedećih pokazatelja: (1) stope
nezaposlenosti, (2) dohotka po stanovniku, (3) proračunskih prihoda jedinica lokalne, odnosno područne
(regionalne) samouprave po stanovniku, (4) općega kretanja stanovništva i (5) stope obrazovanosti.

I. skupinu jedinica područne (regionalne) samouprave čija je vrijednost indeksa razvijenosti manja od 75% prosjeka
Republike Hrvatske čini čak 11 županija čija površina čini 58,85% površine države i na kojoj živi 35,04%
stanovništva Hrvatske. Nasuprot tome, IV. najrazvijenija skupina, koju čine Grad Zagreb, Istarska županija i
Primorsko-goranska županija, zauzima 12,2% površine države sa nešto manjim brojem stanovnika (30,23%). Grad
Zagreb i Zagrebačka županija iskristalizirali su se kao najvažnija socioekonomska jezgra. Na samo 6,6% površine
Hrvatske okupljeno je 25% stanovništva (oko 1.110.517), gotovo 70% investicija u dugotrajnu imovinu, oko
četvrtina aktivnoga stanovništva (24,6%) i ukupnog broja zaposlenih (26,8%) Hrvatske. Sekundarne jezgre nalaze se
u Primorsko-goranskoj županiji i Istri, dakle u priobalju. Depopulacija periferije dovodi do daljnjeg smanjenja
njezinog radnog i razvojnog potencijala tako da su prisutni regionalni dispariteti sve veći.

Zaostajanje u razvoju velikog broja županija u izravnoj je vezi s njihovom slabom populacijskom osnovom, odnosno
malom gustoćom naseljenosti, nepovoljnom demografskom i obrazovnom strukturom stanovništva, ekonomskom
nemoći i manjkom sredstava za razvoj, niskim regionalnim stopama zaposlenosti, nedostatnom dostupnosti izuzme
li se generalno dobra mreža cestovne infrastrukture te oslabljenim funkcijama srednje velikih i malih gradova.

Velik broj županija u Hrvatskoj ulazi u kategoriju područja koja su primatelji državne pomoći, bilo da se radi o
područjima od posebne državne skrbi (PPDS), o brdsko-planinskim područjima (BPP) ili o otocima. Prema
postojećim kriterijima, oko 23% odnosno oko 1.023.000 ukupnog stanovništva Hrvatske ulazi u kategoriju područja
koja primaju pomoć, koje živi na 64,3% teritorija.

Tržište rada

Dubinu današnje krize u Hrvatskoj pokazuje stanje na tržištu rada na kojem je 2011. godine bilo 160 tisuća manje
zaposlenih, 75 tisuća više nezaposlenih te gotovo 70 tisuća umirovljenika više nego 2008. godine, a stopa aktivnosti
stanovništva pala je na samo 45,7%. Prema podacima DZS-a, prosječna stopa registrirane nezaposlenosti u 2011.
godini je iznosila 17,8 %, a za period siječanj- srpanj 2012. godine u Hrvatskoj iznosila je 18,8%. lako od kolovoza
2011. broj nezaposlenih pada u među-godišnjoj usporedbi, isto se ne događa u sferi zapošljavanja. Naime, prema
podacima HGK, na broj registriranih nezaposlenih osoba na HZZ-u značajno utječe brisanje iz registra zbog drugih
razloga osim zapošljavanja te se smanjenje broja nezaposlenih ne prelijeva u rast broja zaposlenih. Stoga je broj
zaposlenih (1,408 milijuna u rujnu 2011.) još uvijek ispod razine 2010. godine i to za znatnih 30 tisuća. Odljev iz
nezaposlenosti koji se ne preljeva u zaposlenost rezultira još jednom negativnom činjenicom: aktivno stanovništvo
je smanjeno do najniže razine (1,692 milijuna) od početka 2000. (do kraja 2011).

U usporedbi sa zemljama EU, razina stope nezaposlenosti za 2011. godinu (13,5% prema međunarodno usporedivoj
anketnoj stopi) u Hrvatskoj je među najvišima: višu imaju zemlje u najvećim gospodarskim poteškoćama poput
Portugala, Irske, Španjolske i Grčke. Za razliku od Hrvatske, u većini zemalja EU će prosječan broj zaposlenih u
ovoj godini porasti u prosjeku 0,3%. Izuzetak su Irska, Grčka, Španjolska, Cipar, Nizozemska, Portugal, Slovenija,
Bugarska i Danska. Rast zaposlenosti u Hrvatskoj možemo očekivati tek u 2013. godini.



26



/. POLAZIŠTA



Županije prema indeksu razvijenosti



1 . Zagrebačka županija

2. Krapinsko-zagorska županija

3. Sisačko-moslavačka županija

4. Karlovačka županija

5. Varaždinska županija

6. Koprivničko-križevačka županija

7. Bjelovarsko-bilogorska županija

8. Primorsko-goranska županija

9. Ličko-senjska županija

10. Virovitičko- podravska županija

1 1 . Požeško-slavonska županija



12. Brodsko-posavska županija

13. Zadarska županija

14. Osječko-baranjska županija

15. Šibensko-kninska županija

16. Vukovarsko-srijemska županija

17. Splitsko-dalmatinska županija

18. Istarska županija

19. Dubrovačko-neretvanska županija

20. Međimurska županija

21. Grad Zagreb




14



16



KA



""V-



1



LI




20



| IV. indeks > 125%

| III. indeks 100% • 125%

| II. indeks 75% • 100%

] I. indeks < 75%



3 2 5 11
Pozicija županije

ITALIJA





25 km 50 km



MGIPU - ZPP 2012.



Izvor podataka: Odluka o razvrstavanju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave prema stupnju razvijenosti (NN br. 89/2010)



27



/. POLAZIŠTA



Gospodarstvo

Hrvatsko gospodarstvo i dalje bilježi pad aktivnosti u većem dijelu realnog sektora, pa je tako primjerice
industrijska proizvodnja u 2011. godini na razini od oko 80% one iz 1990. godine. Razina ekonomske aktivnosti
mjerena BDP-om je 8,3% niža nego u pretkriznoj 2008. godini. Nominalno je BDP u 2011. godini iznosio 334 mlrd.
kuna, te je, u odnosu na prethodnu godinu povećan za 2,1%. No, u odnosu na 2008. godinu bio je i dalje nominalno
2,8% manji. U eurima je iznosio 44,9 milijardi, što bi Hrvatsku po ekonomskoj snazi svrstavalo na dvadeseto mjesto
među članicama EU 27, dok je bruto domaći proizvod po glavi stanovnika iznosio 10.470 eura. Pritom treba uzeti u
obzir da je, zbog korištenja preliminarnog podatka o broju stanovnika iz popisa 2011. godine, usporedba s
prethodnim godinama okvirna.

Promet je u trgovini realno oko 16 % manji nego 2008., a nepovoljan trend nastavljen je i u građevinarstvu. Podaci
HGK za 2011. pokazuju da su najviše smanjene investicije u građevinarstvu i to posebno u niskogradnji (ceste) jer
je gradnja zgrada (uključujući stambene) najveći pad doživjela već 2009. godine. U putničkom je prometu
zabilježen najveći pad u posljednjih 20 godina, a u robnom prijevozu nastavlja se negativan trend, ali ipak uz
smanjenu dinamiku pada. Jedino se u turizmu i nadalje ostvaruju pozitivne tendencije kretanja fizičkog obujma,
dok devizni prihod od turizma će facto stagnira na oko 6,5 milijardi eura te još nije dostignuta razina iz 2008.
godine. Premda se očekivalo da će se u glavnoj gospodarskoj grani - turizmu zbog globalne recesije prihodi od
turizma značajno smanjiti, turistički se sektor pokazao uvjetno stabilnim i nije slijedio najavljene negativne
trendove.

Godine 2011. i na europskom i na globalnom tržištu ekonomska je situacija ponovo nepovoljnija jer se rast i na tim
tržištima, nakon oživljavanja trenda 2010. godine, ponovo usporava (EU27, SAD, Kanada, Brazil, Kina, Indija), a u
Japanu je zabilježen pad.

Građevinarstvo

Pokazatelji u građevinarstvu još uvijek ne upućuju na izlazak iz krize. Silazna putanja građevinske aktivnosti
nastavljena je i u 2011. godini rezultirajući tako treću godinu zaredom padom fizičkog obujma građevinske
aktivnosti. Stagnacija ukupne gospodarske aktivnosti uz snažan pad vrijednosti investicija, a time i pad njihova
udjela u BDP-u na svega 19,1% (najniže od 2000. godine) nije ostavio prostora za oporavak građevinarstva. Stoga je
u 2011. godini, u odnosu na prethodnu godinu, udio građevinarstva u bruto dodanoj vrijednosti snižen sa 6,7% na
6,0% , a istodobno je u toj djelatnosti izgubljeno daljnjih 10.700 radnih mjesta (od 2008. g. ukupno 36.400). Očito
je da su u stanogradnji, gdje postoji znatan broj završenih, a neprodanih stanova problemi znatno izraženiji jer je,
prema podacima HGK, pad aktivnosti na ostalim građevinama ipak bio dvostruko niži od pada aktivnosti na
zgradama.

Izostanak snažnijeg gospodarskog rasta u Europskoj uniji rezultirao je nastavkom krize građevinarstva i u tim
zemljama, uz polarizaciju na dio zemalja u kojima građevinska aktivnost ipak v raste (npr. Poljska, Finska, Švedska)
te na dio zemalja u kojima su problemi čak izraženiji nego u nas (npr. Grčka, Španjolska, Irska i Slovenija).

Ukupni dug države

Kako se naš dosadašnji rast uglavnom temeljio na inozaduživanju (i to primarno radi potrošnje, a ne radi
proizvodnje i investicija), Hrvatska je visoko zadužena zemlja. Naime, unatoč sporijoj dinamici rasta u 2011.
godini, inozemni je dug premašio razinu bruto domaćeg proizvoda. Proračunski se deficit produbio, što je
induciralo daljnji rast javnog duga iako je dinamika njegova rasta ipak bila nešto usporenija. Razina duga opće
države niža je od prosjeka Europske unije, ali je prirast udjela javnog duga u BDP-u u 2011. godini gotovo duplo
brži nego u EU-27. Snažniji rast od našeg zabilježen je u samo sedam zemalja Europske unije. Kretanje ukupne
gospodarske aktivnosti bilo je, prošle godine, nepovoljno i u usporedbi sa zemljama u okruženju kao i sa
Europskom unijom, čija bi članica Hrvatska trebala uskoro postati. Naime, u susjednoj BiH je rast gospodarstva
iznosio 2,4%, u Srbiji 1,6%, a u Makedoniji 3,0%. Istodobno je među članicama EU samo u Sloveniji, Portugalu i
Grčkoj zabilježen pad BDP-a, pri čemu je u Sloveniji taj pad iznosio tek 0,2%. Takvo kretanje BDP-a u razdoblju od
2009. do 2011. godine udaljilo je Hrvatsku od prosječne razine razvijenosti Europske unije. Prema procjenama
Eurostata, Hrvatska je 2009. godine bila na 64% tog prosjeka, a 2011. je pala na 61%.

ZAKLJUČNO

Gledano u kontekstu globalizacijskih procesa, prema analizi Centra za makroekonomske analize HGK, neosporna je
činjenica da je recentna globalna kriza dijelom utjecala i na loše tendencije kretanja hrvatskoga gospodarstva u
posljednje tri godine ( 2008.-2011.), ali to ipak nije temeljni razlog lošeg stanja nacionalne ekonomije već je to
primarno dugogodišnja makroekonomska politika koja nije bila razvojna. Odnosno, nije postojala jasna strategija
razvoja hrvatskoga gospodarstva prilagođena globalnim kretanjima.

Ekonomska stagnacija iz 2011. godine sugerira da iz krize ulazimo u depresiju. To razdoblje obilježava još uvijek
niska razina proizvodnje, nedovoljna potražnja, visoka nezaposlenost i općenito niska razina gospodarske
aktivnosti, a slijedi neposredno nakon krize i pretpostavlja razdoblje stvaranja uvjeta za novi ekonomski ciklus -
oživljavanje i rast gospodarstva.



28



/. POLAZIŠTA



1.4. REPUBLIKA HRVATSKA U MEĐUNARODNOM OKVIRU PROSTORNOG UREĐENJA



1.4.1 . Uključenje Republike Hrvatske u Europsku Uniju

Republika Hrvatska je u međunarodnu suradnju iz područja prostornog uređenja uključena još od devedesetih
godina dvadesetog stoljeća, kada je usvojen referentni europski dokument pod nazivom Europska perspektiva
prostornog razvoja (ESDP) 1 . Za Hrvatsku je u procesu pridruživanja Europskoj Uniji bilo posebno značajno
sudjelovati i izravno pratiti evoluciju koncepta europskog prostornog planiranja /uređenja. Sve do stupanja na
snagu Lisabonskog ugovora, u Uniji je prostorno uređenje bilo u isključivoj nadležnosti država članica, drugim
riječima bilo je njihova diskrecijska politika. 2 Međutim, Lisabonski je ugovor dijelom revidirao ovu situaciju tako
što su prostorne politike postale zajednička nadležnost zemalja članica i Europske komisije. Pri tome svakako valja
spomenuti da je prostorno uređenje u primarno EU zakonodavstvo (Lisabonski ugovor) ušlo pod drugim nazivom -
teritorijalna kohezija /povezanost. Istim je Sporazumom određeno da je, uz gospodarsku i društvenu, teritorijalna
kohezija novi temeljni cilj Europske Unije. 3

Jednoznačna definicija teritorijalne kohezije u Europskoj Uniji ne postoji no s druge strane potpuno je jasno da je
teritorijalnu koheziju moguće ostvariti kroz tzv. teritorijalne politike - u prvom redu kroz regionalnu i prostornu
politiku kao i kroz politike urbanog i ruralnog razvoja, dakle kroz sektore s izravnim prostornim učincima.
Teritorijalna kohezija očituje se u prvom redu kroz ravnomjeran regionalni razvoj, smanjene regionalne
disparitete, ujednačene urbano-ruralne odnose te uspostavljenu ravnotežu između centra i periferije, kako u
zemljama članicama tako i unutar EU-a. Teritorijalna kohezija je višedimenzionalan cilj koji, da bi se uspješno
ostvario, zahtijeva horizontalno usklađivanje i koordinaciju na razini središnje administracije (ministarstva)
jednako kao i suradnju centralnih vlasti s regionalnom i lokalnom razinom. Ova se vrsta suvremenog upravljanja
koje zagovara EU naziva višerazinsko upravljanje i bit će potrebno da mu se u skoroj budućnosti prilagode sve
razine administracije u Republici Hrvatskoj. 4 Možemo reći da je višerazinsko upravljanje stvarna potvrda
decentralizacije koja u nekim slučajevima postoji tek deklarativno.

Činjenica da je teritorijalna kohezija, uz gospodarsku i društvenu, jedan od ciljeva Europske Unije za posljedicu
ima s jedne strane obaveze, a s druge strane prava. Prava su u prvom redu vidljiva u mogućnosti korištenja EU
strukturnih fondova dok se obaveze odnose na nužnost usklađivanja nacionalnih s EU ciljevima i prioritetima te
ugrađivanje istih u strateške dokumente.

Kao što je spomenuto, Republika Hrvatska prati aktivnosti Europske Unije iz područja prostornog uređenja još od
kraja 1990.-ih godina, a 2007. se aktivno uključila prvo u rad EU Foruma za teritorijalnu koheziju, zatim Grupe za
urbani razvoj te Grupe za stanovanje. Te je godine tadašnje Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i
graditeljstva (MZOPUG), danas Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja (MGIPU), određeno za Nacionalnu
kontakt točku prema EU za: teritorijalnu koheziju, urbani razvoj i stanovanje. 5 U suradnju s Unijom na navedenim
područjima uključeni su predstavnici dviju uprava unutar Ministarstva: Zavoda za prostorno planiranje i Uprave za
graditeljstvo, stanovanje i komunalne poslove.

Od 2007. godine naovamo aktivno sudjelovanje MGIPU-a u radu EU skupina zaduženih za teritorijalnu koheziju,
urbani razvoj i stanovanje obuhvatilo je: redovito sudjelovanje na svim razinama sastanaka, ispunjavanje obaveza
temeljem programa različitih EU predsjedništava (upitnici, ankete, studije, analize) te uključivanje u provedbu
dokumenata koje su usvojile članice. Ove su mogućnosti proizašle iz činjenice što se suradnja s EU-om za ta
područja kompetencije odvija na neformalnoj razini.

Punopravno članstvo Republike Hrvatske u Europskoj Uniji zahtijevat će stvarnu primjenu načela i polazišta
teritorijalne kohezije, urbanog razvoja i stanovanja oko kojih su se usuglasili ministri zemalja članica i koja su
ugrađena u referente europske dokumente. S druge strane, prostorno i urbanističko uređenje trebat će snažnije
povezati s drugim sektorima u čijoj je nadležnosti provedba teritorijalnih politika, u prvom redu s regionalnim
razvojem, zaštitom okoliša i prirode te ruralnim razvojem.



1 ESDP - European Spatial Development Perspective, Potsdam, 1999. na

http: I lec. europa. eu/regional _policy/ 'sources/ 'docoffic/ 'official/ reports/ 'pdf I 'sum_en.pdf

2 Lisabonski sporazum službeno su potpisale sve zemlje članice EU-a 13. 12.2007. u Lisabonu, a stupio je na snagu 01. 12.2009.
Ratificirale su ga sve članice Unije.

33 Ugovor iz Lisabona kojim se mijenja Ugovor o Europskoj Uniji i Ugovor kojim se uspostavlja Europska Zajednice, potpisan u
Lisabonu, 13. 12.2007., Službeno glasilo Europske Unije, OJ 2007 1 C 306/01 na
http://eur-lex.europa.eu/JOHtml.do?uri=OJ:C:2007:306:SOM:EN:HTML

4 En. - multi-level governance

5 NTCCP - National Territorial Cohesion Contact Point; UDG - Urban Development Group; HG - Housing Group



29



/. POLAZIŠTA



1.4.2. Aktivnosti RH u međunarodnim programima i projektima



Uz međunarodnu suradnju s Europskom Unijom, MGIPU međunarodne aktivnosti iz prostornog i urbanističkog
uređenja provodi i s drugim međunarodnim tijelima i organizacijama, u okviru bilateralnih ili višelateralnih
međunarodnih komisija kao i kroz regionalne inicijative. Opća je slika da je u praćenje i provedbu međunarodne
suradnje uključen relativno malen broj stručnjaka iz Ministarstva. S obzirom na očekivano pojačani intenzitet
međunarodne suradnje u razdoblju neposredno prije, a pogotovo nakon pristupanja Hrvatske Europskoj Uniji,
ovakvo se stanje može opisati kao nezadovoljavajuće i nužno će ga trebati mijenjati.

Međunarodna suradnja MGIPU-a s Vijećem Europe (VE) vrlo je intenzivna. Ona se odvija u okviru Konferencije
ministara zaduženih za prostorno/ regionalno planiranje (CEMAT) 6 i Odbora dužnosnika CEAAAT-a (CSO-CEMAT) 7 .
Sudjelovanje RH u radu CEMAT-a i njegovih radnih tijela razlikuje se od suradnje s EU-om u dva temeljna aspekta:
(1) Vijeće Europe je međuvladina organizacija koja okuplja 47 europske zemlje; i (2) polazište za sve aktivnosti
Vijeća Europe, pa tako i CEAAAT-a, je pitanje temeljnih ljudskih prava. U proteklom je razdoblju Republika
Hrvatska u aktivnosti CEMAT-a, osim kroz radna tijela i ministarske konferencije, bila uključena i sudjelujući na
njegovim međunarodnim simpozijima te izradivši nacionalno izvješće o sustavu prostornog planiranja (u dva
navrata). Institucionalna reforma Vijeća Europe koja je u tijeku trebala bi utjecati na sadržaj i formu CEAAAT-a, u
prvom redu u smislu njegovog pozicioniranja u odnosu na tematiku kojom se bave EU forumi za teritorijalnu
koheziju i urbani razvoj, te jasnijeg artikuliranja teritorijalnog aspekta ljudskih prava. Osnovna dodana vrijednost
CEAAAT-a je sveobuhvatno i višedimenzionalno sagledavanje prostorne problematike u kontekstu šire Europe
odnosno Euro-Azije. S druge strane, CEMAT je možda manje konkretan od nekih drugih oblika međunarodne
suradnje što pak proizlazi upravo iz njegovog međuvladinog i dobrovoljnog karaktera.

Daljnja suradnja s Vijećem Europe odnosi se na aktivnosti vezane uz provedbu Konvencije o europskim
krajobrazima. 8 Kao nositelj provedbe Konvencije na nacionalnoj razini, sukladno Zakonu o potvrđivanju
Konvencije o europskim krajobrazima ("Narodne novine" broj 144/2002), navedeno je Ministarstvo zaštite okoliša i
prostornog uređenje. Budući da je od donošenja Zakona došlo do nekoliko izmjena u ustrojstvu državne uprave,
trebalo bi predložiti donošenje Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potvrđivanju Konvencije o europskim
krajobrazima kojim bi se definirale nadležnosti pojedinih Ministarstava u provedbi Konvencije (prostorno uređenje,
zaštita prirode, zaštita kulturne baštine). Konvenciju VE o krajobrazima u njezinom je punom smislu potrebno
primijeniti ne samo na zaštićene i na krajolike iznimne prirodne i/ili kulturne ljepote i značaja, već i na one
svakodnevne, degradirane i urbane. Danas se, međutim, zanemaruje činjenica da se radi o vrlo učinkovitom
međunarodnom alatu za vrednovanje i zaštitu prostora kojeg je nacionalni pravni sustav prihvatio kroz navedeni
Zakon. To je teško razumljivo ako imamo u vidu prostorne pritiske s kojima su, posebno od osamostaljenja RH do
danas, suočeni upravo najvrjedniji dijelovi Hrvatske, bilo da se radi o potpuno prirodnim, ruralnim ili urbanim
područjima. U nadolazećem razdoblju bit će dakle nužno osnažiti krajobrazno planiranje i zaštitu kao dio
cjelovitog sustava upravljanja prostorom te intenzivirati suradnju nadležnih institucija na tom području.

Unija za Mediteran (UzM) je specifičan oblik međunarodne suradnje jer je riječ o forumu koji okuplja sve
mediteranske zemlje kao i sve EU članice. UzM ima bitno izraženu političku komponentu, čak i u domeni stručnih
tema kao što je održivi urbani razvoj, za koju je zaduženo Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja
(provedbu je od Zavoda za prostorno planiranje u 2012. preuzela Uprava za prostorno uređenje). Kao međunarodna
inicijativa UzM je uspostavljena 2008., no tek 2011. godine počinje se intenzivnije baviti urbanističkim i
prostornim temama. Stoga je iskustvo suradnje MGIPU-a u okviru UzM-a relativno kratko, no već sada je jasno da
se kroz UzM otvaraju brojne mogućnosti koje je potrebno dalje razvijati i koristiti. Pri tome je sve aktivnosti
neophodno nastaviti koordinirati s Ministarstvom vanjskih i europskih poslova (MVEP).

Nadilazeći Europski kontinent kao važniji oblik međunarodne suradnje ističe se ona s Ujedinjenim narodima (UN).
Od 1999. do 2004. MGIPU je kao nacionalna kontakt točka za UN Habitat aktivno pratilo rad Nacionalnog odbora
RH za Habitat (NORH Habitat). 9 Povećanjem opsega međunarodnih poslova vezano uz pristupanje Hrvatske
Europskoj Uniji, NORH Habitat od 2004. više nije aktivan u Ministarstvu, premda ne postoji službena odluka Vlade
Republike Hrvatske (VRH) kojom se Odbor ukida. NORH Habitat svojevremeno je imao i provodio vrlo ambiciozan
program za kojeg su u Državnom proračunu RH bila osigurana i sredstva. Program NORH Habitata bio je koncipiran
na način da udovolji stvarnim potrebama prostorno-planerske struke s jedne strane te zahtjevima za primjenu
stručnih međunarodnih (UN) standarda i metodologija s druge strane. Uz to, postojanje NORH Habitata je osim
stručne imalo svoju vanjsko-političku komponentu koju je pratilo Ministarstvo vanjskih i europskih poslova (MVEP).
Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja ponovno pokreće suradnju s UN Habitatom 2008. godine. Od tada
pa do 2012. daje stručnu podršku Hrvatskom saboru (HS) na poslovima vezanim uz Globalne parlamentarce za
Habitat (GPH). 2012. HS u cijelosti na sebe preuzima ovu međunarodnu suradnju. Od drugih oblika suradnje koje



6 CEMAT - Conference du Conseil de l'Europe des AAinistres responsables de l'Amengement du Territoire

7 CSO-CEMAT - Committee of Senior Officials of CEMAT

8 Zakon o potvrđivanju Konvencije o europskim krajobrazima, NN-MU 12/02 na
http: I /narodne- novi ne. nn. hr/ danci/ međunarodni /2002_ 10_12_ 144.html

9 UN HABITAT - Agencija Ujedinjenih naroda za ljudska naselja



30



/. POLAZIŠTA



cz
cz



MGIPU ima s UN-om tu je suradnja u okviru Programa UN-a za okoliš (UNEP) 10 , konkretnije Mediteranskog akcijskog
plana (UNEP-MAP). 11 UNEP-AAAP poslove koordinira sektor Okoliša ( MZOIP), dok je prostorno uređenje uključeno u
dio koji se odnosi na Protokol o integriranom upravljanju obalnim područjima (ICZM Protokol). 12 U kontekstu
buduće suradnje s UN-om, u nadolazećem će razdoblju u prvom redu trebati stručno-politički procijeniti potrebe,
mogućnosti, opterećenja i dobrobiti eventualne rehabilitacije Nacionalnog odbora RH za Habitat.

Provedba međunarodne suradnje na projektnoj razini limitirana je u prvom redu nedovoljnim ljudskim
kapacitetima, premda su oni dokazano korisni kako za razmjenu iskustava i znanja, tako za unapređenje
metodologija i tehnologija rada. Značajniji međunarodni projekti u kojima je u razdoblju 2003.-2012. sudjelovalo
/ sudjeluje MGIPU su:

• CORINE 13 Land Cover (CLC Hrvatska) - Izrada baze CLC 2000 započela je 2002. godine u sklopu projekta Life
III - Treće zemlje kojeg je provelo MGIPU (tada MZOPUG). Završetkom projekta 2005. referentna ustanova u
Republici Hrvatskoj za CLC postaje Agencija za zaštitu okoliša (AZO);

• CONSPACE 14 - INTERREG IIIB CADSES 15 projekt, uz sudjelovanje Primorsko-goranske i Istarske županije,
projekt dovršen 2006.;

• PLANET CENSE 16 - INTERREG IIIB CADSES projekt (u statusu promatrača), projekt dovršen 2007.;

• BLUE PLAN/PLAN BLEU -UNEP-AAAP projekt u suradnji s PAP RAC-om 17 (u tijeku);

• COAST - projekt u suradnji s UNDP-om (u tijeku). ™

o

^ NJ

Preostale međunarodne aktivnosti koje obuhvaćaju tematiku prostornog uređenja odnose se na međudržavne
komisije i povjerenstva, od kojih svakako treba istaknuti dugogodišnju suradnju u okviru Stalne hrvatsko-bavarske
komisije te Mješovite komisije RH i Savezne Države Baden VVurttenberg. Govorimo li o sudjelovanju Ministarstva u
regionalnim inicijativama, aktivnosti obuhvaćaju Srednjeeuropsku incijativu (CEI), Radnu zajednicu Alpe-Jadran
(RZAJ), Pakt za stabilizaciju za Jugoistočnu Europu - Regionalnu inicijativu za migracije, azil i izbjeglice (MARRI),
Jadransko-jonsku inicijativu (JJI) i drugo. Ovdje ulaze i drugi oblici ad hoc međunarodne suradnje i stručnih
sastanaka s europskim i izvan-europskim zemljama.

1.4.3. Kohezijska politika EU

Međunarodni programi i projekti iz prostornog uređenja koje će trebati ostvariti u budućem razdoblju, ticati će se
najvećim dijelom suradnje s Europskom Unijom. Premda je Lisabonski sporazum formalizirao teritorijalnu
koheziju i time stvorio krov za tzv. europsko prostorno planiranje, politika prostornog uređenja nije bila dijelom
pregovaračkog procesa za pristupanje Hrvatske Europskoj Uniji, odnosno ona nije dijelom pravne stečevine EU-a
(tzv. acquis). Međutim, prostorno uređenje tangiraju brojne druge EU politike, s više ili manje izravnim
teritorijalnim učincima, koje su u svojoj naravi formalne i koje se financiraju iz EU sredstava (strukturnih
fondova).

Ciljevi Kohezijske politike EU-a su uspostavljanje gospodarske, društvene i teritorijalne kohezije na teritoriju
Unije kroz instrumente koje omogućuje EU regionalna politika, a za čiju je provedbu nadležna Komisijina Glavna
uprava za regionalnu politiku (DG REGIO). Osnovne teme i preokupacije teritorijalne kohezije su: �

• Kako izvući dobrobiti iz snaga nekog teritorija, tako da one doprinesu održivom i uravnoteženom razvoju EU-a

u cjelini; <

• Na koji način upravljati koncentracijom, imajući u vidu kako pozitivne, tako i negativne učinke gradova; cd

• Kako bolje povezati gradove i omogućiti ljudima pristup javnim uslugama, učinkovitom prometu, pouzdanim >
energetskim mrežama i širokopojasnom Internetu, gdjegod oni živjeli; h

• Kako razviti suradnju, ako znamo da se klimatske promjene i prometna zagušenja ne zaustavljaju na
tradicionalnim administrativnim granicama te da su potrebni novi oblici suradnje između zemalja i regija g
(makro-regionalni pristup); -

• Kako osnažiti urbano-ruralne veze. 18 g

C/j

Jasno je, prema tome, da teritorijalna kohezija obuhvaća samu jezgru prostorno-planerske problematike. Imajući
već sada u vidu skoro pristupanje Hrvatske Europskoj Uniji, Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja se
početkom 2012. godine proaktivno uključilo u proces programiranja EU fondova kojeg kao krovno nacionalno
tijelo za Kohezijsku politiku koordinira Ministarstvo regionalnog razvoja i EU fondova (MRRFEU). Recimo ovdje i to
kako je sudjelovanje u programiranju strukturnih fondova Unije u prvi plan stavilo i potrebu boljeg horizontalnog

povezivanja s drugim državnim tijelima, u prvom redu s MRRFEU, ali i vertikalne suradnje s regionalnim i lokalnim |
vlastima. Očekivani rezultat aktivnosti provedenih u okviru programiranja bit će alokacija strukturnih sredstava

Unije za teme obuhvaćene ciljem teritorijalna kohezija. g

o

o

10 UNEP - United Nations Environment Program >

11 UNEP-MAP - United nations Environment Program-Mediterranean Action Plan 5

12 ICZM - Integrated Coastal Zone Management 8

13 CORINE - COoRdination in INformation on the Environment o

14 CONSPACE - Common Strategv Network for Spatial Development and Implementation �

15 CADSES - Central Adriatic, Danubian, South-Eastern European Space �

16 PLANET CENSE - PLAnners NETwork for CENtral and South East Europe �

17 PAP IRAC - Prioritv Actions Programme Regional Activitv Centre ^

18 Izvor: DG REGIO na http://ec.europa.eu/regionai _policy/what/cohesion/index_en.cfm >



31



/. POLAZIŠTA



Već u programiranju, međutim, jasno je uočen nedostatak ljudskih resursa za realizaciju ovih poslova. Ukoliko se u
skoro vrijeme tim zadužen za poslove međunarodne suradnje dodatno ne ekipira, za očekivati je da će u
provedbenoj fazi raspodjele EU sredstava doći do zastoja i kašnjenja.

Ulazak Republike Hrvatske u Europsku Uniju, osim pojačanog intenziteta poslova, otvara niz mogućnosti za
unapređenje metodologija koje se primjenjuju u politikama prostornog i urbanističkog planiranja, a koje mogu
dovesti do suštinskih (pozitivnih) zaokreta u valorizaciji, percepciji i korištenju prostornih potencijala Hrvatske. Tu
se u prvom redu misli na metodologiju Procjene učinaka na prostor (TIA)™. TIA metodologiju je moguće
primijeniti na dvije razine: (1) Kao tehniku koju prostorno uređenje koristi na projektnoj razini i pomoću koje ono
previđa i procjenjuje prostorne utjecaje sektorskih politika u odnosu na ciljeve održivog prostornog razvoja i; (2)
kao metodologiju pomoću koje se sagledavaju učinci različitih EU politika na prostor države u cjelini. U prvom
slučaju, kada se TIA primjenjuje kao alat za upravljanje prostorom, ona se provodi za tzv. 'prostorno relevantne'
zahvate najmanje regionalnog značaja. Njezini su ciljevi na toj razini: upravljanje sukobima (dionika u prostoru);
smanjivanje negativnih učinaka i troškova planiranja i realizacije; osiguravanje pouzdanosti planiranja; skraćivanje
planske procedure; praktična primjena općih ciljeva prostornog planiranja i davanje potpore lokalnim
administracijama. U tom smislu za TlA-u je nadležno MGIPU. S druge strane, procjenjivanje učinaka EU politika na
teritorij treba pratiti s aspekta Kohezijske politike, za što je nadležno MRRFEU.

TIA kao prostorno-planerska tehnika uzima u obzir sve aspekte prostornog uređenja.




Razvojem i primjenom TIA metodologije se osim EU foruma za teritorijalnu koheziju bavi i ESPON, odnosno
Europska mreža za praćenje prostornog razvoja. 20 Hrvatska do sada nije bila u ESPON-u, no 2012. se uključila u
Zajedničku radnu grupu 21 čiji je zadatak pripremiti ESPON-ov radni program za novo financijsko razdoblje EU-a. Za
nacionalne predstavnike prema ESPON-u određena su dva ministarstva - MGIPU i MRRFEU. Na tematskoj razini
ESPON je dokazano relevantna EU mreža čija je temeljna zadaća praćenje prostorno- razvojnih (regionalnih)
trendova u Uniji i na njezinim vanjskim granicama putem kartografski izraženih indikatora. I kod ESPON-a, kao i
kod TIA metodologije, jasno je vidljiva potreba metodološkog usklađivanja s EU. Prije nego postane EU članica,
Republika Hrvatska u odnosu na svoje obaveze prema ESPON-u treba: (1) namijeniti proračunska sredstva za
članstvo u toj mreži (ESPON se financira dijelom iz doprinosa zemalja članica, a dijelom iz sredstava Europskog
fonda za regionalni razvoj); (2) uspostaviti Nacionalnu ESPON mrežu; (3) odrediti žarišnu točku za ESPON i (4)
odrediti nacionalnog predstavnika u ESPON-ovom Nadzornom odboru, bez obzira na institucionalnu reformu kroz
koju ESPON trenutno prolazi.

Nadovezujući se na prostorne podatke i pokazatelje, buduće međunarodne aktivnosti sektora prostornog uređenja
treba vezati i uz implementaciju tzv. INSPIRE direktive. 22 INSPIRE direktiva dio je okolišnog acquis-a, no za
njezinu je operativnu provedbu zadužena Državna geodetska uprava (DGU). Jedna od ključnih sastavnica koja
treba omogućiti primjenu INSPIRE direktive u Hrvatskoj je Nacionalna infrastruktura prostornih podataka (NIPP),
koju čini skup mjera, normi, specifikacija i usluga čiji je cilj učinkovito prikupljanje, vođenje, razmjena i
korištenje georeferenciranih prostornih podataka. Tijela NIPP-a čine: Vijeće NIPP-a, Odbor NIPP-a i radne skupine,
a na čelu Vijeća NIPP-a je MGIPU.

Politika teritorijalne kohezije EU-a polazi od slijedećih temeljnih premisa:

(1) prostorni razvoj treba se bazirati na endogenim potencijalima i teritorijalnom kapitalu nekog područja;

(2) gradovi nužno trebaju korespondirati sa svojim okolnim prostorom (regijama);

(3) teritorijalna suradnja često nadilazi administrativne granice i obuhvaća funkcionalna područja;

(4) međuregionalne razlike na razini Unije i unutar zemalja članica moguće je smanjiti sveobuhvatnim
sagledavanjem prostorne problematike i tzv. 'teritorijalizacijom' sektorskih politika;

(5) znanje o prostorima preduvjet je za donošenje ispravnih, činjenično utemeljenih mjera i politika;

(6) provedba prostornih politika nužno zahtijeva tzv. višerazinsko upravljanje, odnosno horizontalno i vertikalno
usklađivanje različitih (administrativnih) razina.



TIA - Territorial Impact Assessment

20 ESPON - European Spatial Planning Observation Network

21 ESPON JWG - ESPON Joint VVorking Group

22 Direktiva 2007 121 EC Europskog parlamenta i Vijeća od 14.03.2007. kojom se uspostavlja Infrastruktura za prostorne
informacije Europske Zajednice (INSPIRE), OJ L 108, 25.4.2007, str. 1-14 na
http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=CELEX:32007L0002:EN:NOT



32



/. POLAZIŠTA



lako su neke od tih postavki već sada principijelno ugrađene u nacionalni sustav prostornog uređenja u RH, one će
zahtijevati dodatnu nadogradnju i prilagodbu postojećeg sustava prostornog uređenja. To se u prvom redu odnosi
na jačanje urbanističkog planiranja i njegovo (ponovno) povezivanje s prostornim planiranjem, za što će trebati
osmisliti i intenzivirati dijalog s lokalnom razinom, u prvom redu s gradovima. S druge strane, funkcionalno
povezivanje područja usmjeravat će suradnju prema makro-regijama (Dunavska strategija, Jadransko-jonska
makroregija), za što će pak biti potrebni dodatni senzibilitet i kapaciteti. Kao opcija provedbe prekogranične i
makro-regionalne suradnje ulaskom Hrvatske u EU javlja se i tzv. Europske grupacije za teritorijalnu suradnju
(EGTC). 11

Buduću međunarodnu suradnju u domeni prostornog i urbanističkog uređenja koja se ostvaruje izvan Europske
unije potrebno je nastaviti provoditi jednakim intenzitetom kao do sada (Vijeće Europe, Unija za Mediteran).
Istovremeno, trebat će procijeniti mogućnosti i potrebe oživljavanja Nacionalnog odbora RH za Habitat, u okviru
suradnje koja se ostvaruje s UN-om. Sve zajedno moguće je postići jedino uz pretpostavku dodatnog stručnog
ekipiranja tima zaduženog za međunarodnu suradnju unutar MGIPU-a te povezivanja nacionalnih s međunarodnim
aktivnostima.



Suradnja MGIPU - EU



Razina
Tema


Radna razina

[broj sastanaka godišnje]


Glavni direktori
(DG)/pomoćnici

[broj sastanaka godišnje]


Ministri

[broj sastanaka godišnje]


Teritorijalna kohezija


3-4




2




1




Urbani razvoj


3-4


2


1


Stanovanje








Ukupno


6-8


4


2


Sveukupno


12-14



*MGIPU nije nadležan za Kohezijsku politiku (već MRRFEU), ali sudjeluje na sastancima za Koheziju ako i kada je to predviđeno
programom EU predsjedništva.



Glavni zaključci i preporuke za međunarodnu suradnju u prostornom i urbanističkom uređenju:

1. Kao temeljna pretpostavka, dodatno ekipirati stručni tim u Ministarstvu zadužen za provedbu programa i
projekata međunarodne suradnje;

2. Prepoznati i prihvatiti paradigmu teritorijalne kohezije;

3. Iskoristiti iskustva europskih zemalja (EU) kako bi se osuvremenio administrativni sustav: prihvaćanje
višerazinskog upravljanja (horizontalna i vertikalna koordinacija);

4. Nastaviti proaktivno sudjelovati u programiranju EU strukturnih fondova;

5. Osnažiti dijalog i koordinaciju s drugim sektorima, u prvom redu s onima zaduženim za politike s izravnim
prostornim učincima: regionalnim razvojem, zaštitom okoliša i prirode, ruralnim razvojem i prometom;

6. Efektivno prihvatiti i primijeniti načela i polazišta (EU) teritorijalne kohezije, urbanog razvoja i stanovanja,
koja su ugrađena u referentne europske dokumente;

7. Metodološki se prilagoditi i uskladiti s tendencijama u zemljama članicama EU: prihvatiti i započeti
primjenjivati TlA-u;

8. Ojačati logičke i stvarne veze između prostornog i urbanističkog planiranja;

9. Poticati funkcionalno povezivanje područja (makro-regije) koje nadilazi administrativne granice;

10. Zalagati se za 'teritorijalizaciju' sektorskih politika i širenje znanja o različitim prostorima;

11. Ostvariti članstvo u ESPON-u, uspostaviti nacionalnu ESPON mrežu i odrediti nacionalnu kontakt točku za
ESPON;

12. Nastaviti s provedbom odredbi INSPIRE direktive i radom NIPP-a;

13. Nastaviti surađivati s VE-CEAAAT-om;

14. Dodatno se aktivirati u provedbi Konvencije VE o europskim krajobrazima i ojačati dijalog s MZOIP kao
nositeljem provedbe Konvencije;

15. Nastaviti suradnju u okviru UzM-a;

16. Preispitati mogućnosti re-aktiviranja NORH Habitat, u okviru suradnje s UN-om.



EGTC - European Grouping of Territorial Cooperation, temeljem Uredbe (EK) broj 1082/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od
05.07.2006. o Europskog grupaciji za teritorijalnu suradnju (EGTC), OJ L od 31.7.2006 na
http://eur-lex.europa.eu/LexUnServ/LexUriServ.do?uri=OJ:L:2006:210:0019:0024:EN:PDF



33



/. POLAZIŠTA



Referentni dokumenti EU foruma za teritorijalnu koheziju, urbani razvoj i stanovanje (2007.-2012.)



Vrijeme i mjesto
usvajanja


Naziv (EN)


Naziv (HR)


Urbani razvoj i stanovanje


24./25.05.2007.,
Leipzig, Njemačka


LEIPZIG CHARTER on Sustainable European
Cities


LEIPZIŠKA POVELJA o održivim europskim gradovima


25.11.2008.,
Marseille, Francuska


MARSEILLE STATEMENT on Urban Development


IZJAVA IZ MARSEILLEA o urbanom razvoju


22.06.20J0.,
Toledo, Španjolska


TOLEDO DECLARATION on Urban Development
and Housing


DEKLARACIJA IZ TOLEDA o urbanom razvoju i
stanovanju


Teritorijalna kohezija


24./25.05.2007.,
Leipzig, Njemačka


TERRITORIAL AGENDA of the European Union:
Towards a More Competitive and Sustainable
Europe of Diverse Regions


TERITORIJALNA AGENDA Europske Unije: U smjeru
konkurentnije i održivije Europe sastavljene od
različitih regija


23.11.2007., Ponta
Delgada, Azori,
Portugal


FIRST ACTION PROGRAMME for the
Implementation of the Territorial Agenda of
the European Union


PRVI PROGRAM DJELOVANJA za provedbu
Teritorijalne agende EU


10.05.2010., Sevilla,
Španjolska


TERRITORY MATTERS to Make Europe 2020 a
Success: Joint Contribution by the Director
Generals of Ministerial Departments
Responsible for

Territorial Development Policy in the European
Union


TERITORIJ JE VAŽAN za uspjeh strategije Europa
2020: Zajednički doprinos glavnih ravnatelja
ministarskih odjela nadležnih za politiku
teritorijalnog razvoja u Europskoj uniji


19.05.2011.,
Godollo, Mađarska


TERRITORIAL AGENDA of the European Union
2020: Towards an Inclusive, Smart and
Sustainable Europe of Diverse Regions


TERITORIJALNA AGENDA Europske Unije 2020:
Prema uključivoj, pametnoj i održivoj Europi
različitih regija


24./25.11.2011.,
Poznan, Poljska


ROADMAP Tov/ards Pr omoti ng and Enhancing an
Integrated, Territorial Approach Based on the
Territorial Agenda of the European Union 2020


PLAN ka promicanju i unapređenju integriranog
teritorijalnog pristupa koji se temelji na
teritorijalnoj agendi EU 2020



Referentni dokumenti EU institucija za teritorijalnu koheziju i urbani razvoj (2007.-2012.)



Vrijeme i mjesto
usvajanja


Naziv (EN)


Naziv (HR)


21.02.2008., Brisel


THE TERRITORIAL AGENDA AND THE LEIPZIG
CHARTER - European Parliament resolution of
21 February 2008 on the follow-up of the
Territorial Agenda and the Leipzig Charter:
Tov/ards a European Action Programme for
Spatial Development and Territorial Cohesion
(2007/2190(INI))


TERITORIJALNA AGENDA I LEIPZIŠKA POVELJA -
Rezolucija Europskog parlamenta donesena 21.
veljače 2008. kao sljedbenik Teritorijalne agende i
Leipziške povelje: prema europskom Programu
djelovanja za prostorni razvoj i teritorijalnu
povezanost (2007/2190 (INI))


6.10.2008., Brisel


GREEN PAPER ON TERRITORIAL COHESION:
Turning territorial diversity into strength -
Communication from the Commission to the
Council, the European Parliament, the
Committee of the Regions and the European
Economic and Social Committee, COM(2008)
616final


ZELENA KNJIGA 0 TERITORIJALNOJ KOHEZIJI:
Pretvaranje teritorijalne raznolikosti u prednost
- Priopćenje Komisije Vijeću, Europskom
parlamentu, Odboru regija i Europskom
ekonomskom i socijalnom odboru, COM(2008) 616
final


studeni 2008., Brisel


REGIONS 2020 - An Assessment of Future
Challenges for EU Regions - Commission Staff
VVorking Document, SEC (2008)


REGIJE 2020. - Procjena budućih izazova za regije
EU - Radni dokument osoblja Komisije, SEC (2008)


25.06.2009., Brisel


SIXTH PROGRESS REPORT ON ECONOMIC AND
SOCIAL COHESION - Report from the
Commission to the European Parliament and
the Council, COM(2009) 295 final


ŠESTO IZVJEŠĆE 0 NAPRETKU ZA EKONOMSKU I
SOCIJALNU KOHEZIJU - Izvješće Komisije Europskom
parlamentu i Vijeću, COM(2009) 295 final


3.3.2010., Brisel


EUROPE 2020: A strategy for smart, sustainable
and inclusive growth - Communication from the
Commission, COM(2010) 2020


EUROPA 2020.: Europska strategija za pametan,
održiv i uključiv rast - Priopćenje Komisije,
COM(2010) 2020



Izvori:

Zajednička EU stranica za teritorijalnu koheziju i urbani razvoj na http:/ /ntccp- udg. eu/ntccp
Europska komisija, Glavna uprava za regionalnu politiku na http: I lec. europa. eu/reqional_policy/ index_fr. cfm

Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja na http://mqipu.hr/



34



//. ANALIZA I OCJENA STANJA , PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



II. ANALIZA I OCJENA STANJA , PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU
11.1. PROSTORNA STRUKTURA KORIŠTENJA I NAMJENE POVRŠINA RH

Snimak stanja zemljišnih površina prema načinu stvarnog korištenja u Hrvatskoj statistički se ne provodi. Zbog toga
se struktura korištenja površina (zemljišta) prikazuje usporedbom raspoloživih statističkih podataka i podataka iz
PPŽ i PPUO/G. Gospodarsko-strukturne promjene stavljaju velike zahtjeve na raspoložive površine. Odluke
poduzeća i privatnih investitora i kućanstava o lokacijama, odnosno proizvodne strukture i obrasci potrošnje, te
javni infrastrukturni zahvati utječu na razvoj struktura naselja. Takvi zahtjevi prema neobnovljivom i fiksnom
resursu prostora uzrok su nerijetko i sukoba u pogledu korištenja, odnosno povećanja korištenja površina za
naselja i gospodarske svrhe. To najčešće dolazi do izražaja kod planiranja prometnih putova i oko površina na
kojima se namjeravaju eksploatirati mineralne sirovine, graditi objekti turističke namjene i dr.



Struktura pokrova zemljišta u Republici Hrvatskoj
2006. godine
( bez mora)

poljoprivredne
površine u




Izvor: Ministarstvo poljoprivrede, Corine Land Cover, Agencija za zaštitu okoliša, 2010.



Praćenje promjene stanja u korištenju prostora i pokrovu zemljišta omogućuje digitalna, ažurna baza podataka o
pokrovu zemljišta prema nomenklaturi CORINE Land Cover (CLC Hrvatske 2000.-2006.) koji jedinstvenom EU
metodologijom, na temelju satelitskih slika kartira pokrov. Time je olakšano praćenje stanja u korištenju prostora,
ali prvenstveno omogućeno praćenje promjena tijekom vremena. U posljednjih 10 godina promjene su zabilježene
na oko 4% površine, a najveće promjene u namjeni površina zabilježene su u povećanju umjetnih površina (8332 ha
CLC). lako je očito širenje izgrađenog područja i smanjenje poljoprivrednog i šumskog zemljišta, isto se ne može
potkrijepiti preciznim podacima s obzirom na neodgovarajuću statističku obradu podataka o zemljištu i
nesređenim katastarskim podacima.

Nastavno na navedeno, prema evidenciji prostornih planova županija i jedinica područne (regionalne) samouprave,
podaci o korištenju i namjeni površina se razlikuju od službenih CLC podataka, pa tako u zemljišnoj strukturi
podjednako prevladavaju poljoprivredne i šumske površine s ukupno 87,62 % površina, dok je udio vodnih površina
iznosio 1,64%. Površine koje se koriste za stanovanje, rad, promet - mobilnost, odmor i slobodno vrijeme unutar
naselja zauzimaju oko 4,68% ukupnog teritorija Hrvatske.

Ukupna površina šuma i šumskih zemljišta u RH iznosi 45,54% kopnene površine države. Gradilišta, posebice
autoceste, uzrokovale su značajne prenamjene u svim klasama šumske vegetacije, na pašnjačkim površinama te na
poljoprivrednim površinama s udjelom prirodne vegetacije. S tim su povezane i prenamjene u bjelogoričnim
šumama, šikarama i na pašnjačkim površinama uslijed otvaranja novih kamenoloma, šljunčara i slično. Međutim, u
usporedbi s mnogim zemljama EU, može se zaključiti da se u RH u 2006., u odnosu na 1990. i 2000. godinu, nisu
zbile drastične promjene.



35



//. ANALIZA I OCJENA STANJA , PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



Hrvatska s 0,63 ha poljoprivrednog, odnosno s 0,45 ha obradivog zemljišta po stanovniku, u skupini je zemalja koje
su razmjerno bogate poljoprivrednim zemljištem, međutim racionalno gospodarenje zemljištem otežavaju brojni
čimbenici (problemi usitnjenosti privatnog zemljišta, stalni gubitak poljoprivrednog zemljišta zbog urbanizacije,
nedefinirano gospodarenje državnim zemljištem, znatan udio neobrađenog i zapuštenog zemljišta).

Prostorna struktura korištenja površina prema PPŽ :



Struktura


u ha


u%


Izgrađeni dio GP naselja


264.582


4,68


Izgrađene strukture izvan GP naselja


100.363


1,77


Ostale neizgrađene površine


117.024


2,06


Površine infrastrukturnih sustava


126.205


2,23


Poljoprivredne površine isključive namjene


1.652.531


29,21


Šumske površine isključive namjene


2.576.948


45,54


Ostale poljoprivredne i šumske površine


728.365


12,87


Vodne površine


93.001


1,64


Republika Hrvatska


5.659.400


100,00



MGIPU, listopad 2012.



Povećanje površine naselja pokazuje konstantni trend neovisno o kretanju broja stanovništva i razvoju
gospodarstva. U tome su prevladavala zemljišta za stambene potrebe i radne funkcije (industrija, turizam,
trgovina, usluge). Rast površina naselja u promatranom razdoblju odvijao se skoro isključivo na teret
poljoprivrednih površina. U povećanju površina za naselja i promet odlučujuće je pridonio proces suburbanizacije
stanovništva i radnih mjesta, odnosno povećanje broja stanovnika i radnih mjesta u okolnim područjima velikih
gradova i aglomeracijskih područja, u kojima raste potražnja za površinama za potrebe naselja, posebno površina
za poslovne prostore, unatoč opsežnim potencijalima u vidu neobrađenih površina unutar građevinskih područja
gradskih naselja. Ti procesi su posljedica rastuće mobilnosti na sve udaljenija gravitacijska područja aglomeracija i
na okolna područja urbaniziranih prostora. Uzrok tome je nedostatak građevnog zemljišta u aglomeracijama na
kojem su uvjeti za gradnju povezani s visokim cijenama građevnog zemljišta.

Stanovanje je prostorno najznačajniji element (30-50%) u strukturi korištenja zemljišta naselja i bitno utječe na
njihovu veličinu. Prema Popisu stanovništva, kućanstava i stanova iz 2011. godine odnosno prema Prvim
privremenim i neslužbenim rezultatima navedenog Popisa, u Hrvatskoj je popisano 2.257.515 stanova, od čega
stanova za stalno stanovanje 1.923.522 ili 85,2% od ukupnog broja stanova. U zadnjih deset godina tj. od 2001. do
2011. godine, ukupan broj stanova se povećao za 380.389 (2001. godine bilo je 1.877.126 stanova). Povećao se i
broj stanova za stalno stanovanje za 262.873 (2001. godine 1.660.49 stanova), ali njihov udio u ukupnom broju
stanova je u padu (2001. godine bio je 88,47%, a 2011. godine je 85,21%). Razloge tomu ne možemo analizirati jer
detaljnijih podataka o stanovima za stalno stanovanje (a koji se dijele na nastanjene i nenastanjene, a
nenastanjeni na privremeno napuštene i napuštene) još nemamo.

Broj nenastanjenih i napuštenih stanova relativizira zaključak o povećanju standarda stanovanja, lako je broj stanova
je u porastu i za pretpostaviti je da nema manjka stanova, činjenica je da je manjak stanova i dalje prisutan u
srednjim i velikim gradovima gdje je postoji imigracija stanovništva i gdje potražnja za slobodnim stanovima
premašuje ponudu bez obzira na visoke cijene, kreditne uvjete i/ili visoke najamnine. Višak je u manjim i malim
naseljima u kojima nema gospodarskih aktivnosti i drugih sadržaja društvenog standarda.

Zbog toga je važno istaknuti da stvarno i planirano zauzimanje zemljišta za potrebe naselja pokazuje površina
građevinskog područja (GP) svakog naselja. GP se određuju, osim za naselja i za izgrađene strukture izdvojenih
namjena izvan naselja. Prema podacima iz PPŽ/GZ iz 2012., izgrađen dio GP naselja iznosi 4,68% teritorija
Hrvatske, dok se površina ukupno izgrađenih dijelova i planiranih za razvoj svih GP odnosi na 6,74% teritorija
Hrvatske.



36



//. ANALIZA I OCJENA STANJA , PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



Struktura korištenja površina



cz

C




312 Crnogorična suma

313 Mješovita suma

321 Prirodni travnjaci

322 Pinus mugo (močvarno zemljište!

323 Skleronlna (tvrdo lisnat vegetacija
32-4 Sukcesija sume

331 Plaže dine pijesci

332 Ogoljele površine

333 Područja & oskudnom vegetacijom

334 Izgorjele sume

41 1 Kopnene močvare
I 4l\ Slane močvare

422 Solane

423 Područja pod utjecajem plime i oseke

51 1 Vode tekućice

512 Vode stajaćice
521 Obalne lagune



<
O
CD

>



o
o
>



o



25 km 50 km



MGIPU-ZPP 2012.



Izvor podataka: Corine Land Cover (CLC Hrvatske 2000. - 2006.)



37



//. ANALIZA I OCJENA STANJA , PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



11.2. SUSTAV NASELJA

11.2.1. Naselja i prostorni I razvojni koridori

Naselja i prostorni koridori obuhvaćaju velika područja visoke gustoće naseljenosti i ubrajaju se u prostore vrlo
dinamičnog razvoja. Oni povezuju aglomeracijske prostore s najboljom i najučinkovitijom infrastrukturom, koja ih
približava međusobno, a čime se povećavaju i njihove gospodarske prednosti. Takvi koridori fomirali su se i u
europskim zemljama (Benelux, Njemačka, sjeverna Italija i u pravcu istok-zapad) koji, osobito preko istočnih
granica Europske unije, preuzimaju transnacionalne i prekogranične razvojne funkcije.

U urbano-infrastrukturnim koridorima u sjeverozapadnoj Europi i na Sredozemlju koncentrirana su i čvorišta za
međunarodne veze s drugim dijelovima svijeta (veliki zračne i pomorske luke), koji za čitavu Europu imaju funkcije
velikih ulaznih vrata ("gateway") te raspolažu iznimnim uvjetima regionalne razvojne dinamike. Čvorišta
istovremeno moraju snositi i sve nedostatke velikog pritiska naseljavanja i opterećenja prometom. Na čvorištima
europskih prometnih osi se, uslijed pojačane percepcije njihovih lokacijskih prednosti, također očekuje
generiranje značajnih impulsa rasta, kao što se to može očekivati i u središtima na krajnjim točkama osi, posebno
onima smještenim u srednjoj i istočnoj Europi, te u brojnim manjim gradovima i regijama koji se nalaze između
velikih čvorišta. Ove pojave su uzokovane povećanim umrežavanjem i europskim integracijskim procesom.

Uz veća monocentrična naselja sve jače se razvijaju trakaste strukture naselja. Dobra dostupnost, odnosno položaj
na jednoj od europskih prometnih osi i nadalje su za mnoga poduzeća važan kriterij za izbor lokacije, jer tako
mogu djelovati na prostorno većim tržištima. Budući da se svi veći prostori s velikom gustoćom naseljenosti
uključuju u prometne mreže, "međuprostori" duž prometnih osi kao dostupne lokacije postaju sve privlačniji i za
stanovanje. Naselja i prostorni koridori proširuju se stoga na sve veća gravitacijska područja, jer zahvaljujući
dobroj infrastrukturi raspolažu odličnim pretpostavkama za razvoj.

Naseljenost Hrvatske, uz već opisane oblike, označava i razvoj prostornih koridora.

U Hrvatskoj je primjetan dugoročni trend napuštanja poljoprivredne djelatnosti i migracije ljudi iz brdsko-gorskih
u nizinska područja te s otoka i iz kopnenog zaobalja u kopnena obalna područja. Broj stanovnika natprosječno
raste samo u naseljima koja su smještena uz glavne prometne koridore, osobito cestovne i u većim naseljima na
kopnenoj morskoj obali. Više od polovine stanovnika živi u suburbaniziranim naseljima, koja su pretežito
smještena uz najznačajnije prometnice i morsku obalu.

Opremljenost infrastrukturom uvjet je funkcionalnog korištenja prostora. Razina takve opremljenosti upućuje na
potencijal prostora za različit intenzitet korištenja ili se prema planiranoj namjeni, uvjetuje i kapacitet opremanja
prostora infrastrukturom. Dobri infrastrukturni sadržaji su važna pretpostavka za ujednačene razvojne mogućnosti
i gospodarsku kompetitivnost svih područja. Na prostoru Hrvatske mogu se izdvojiti prostorni koridori urbano-
infrastrukturnih sustava međunarodnog značenja ukupne duljine oko 2.000km i to Posavski - 4.250km 2 , Zapadni -
3.250km 2 , Istočni - 3.500km 2 i Jadranski - 15.000km 2 i jedan koridor nacionalnog značenja Podravski - 3.500km 2 s
čvorovima, koji povezuju urbanizirana područja s odgovarajućom infrastrukturom (cestovni, željeznički, TT, riječni
i pomorski i cjevovodni sustavi, DV 220-400/1 10kV mreža).

Općenito, prostorni koridori mogu biti međunarodnog ili nacionalnog značenja. Međunarodni koridori su prostori
širine 20 - 40km od osi najznačajnije prometne grane s minimalno tri prometno - energetska sustava. Prostorni
koridor nacionalnog značenja se definira kao prostor širine 10-15 km, koji minimalno obuhvaća dva prometna ili
prometno energetska sustava. Primjereno teritorijalnom razmještaju prometno - energetskih sustava, kroz
Hrvatsku prolaze slijedeći prostorni koridori međunarodnog značenja:

Europski koridor V.b: od granice s Republikom Mađarskom, preko Zagreba do Rijeke (cestovni, željeznički,
riječni, pomorski, zračni, cjevovodni, elektroenergetski, TT promet), koji uključuje uz aglomeracijsko
područja Zagreba i Rijeke i druge manje gradove i naselja;

Europski koridor V.c: Cestovni, riječni, zračni, cjevovodni, elektroenergetski, TT i pomorsko - riječni promet:
od granice Republike Mađarske preko Osijeka i Đakova do granice s Republikom Bosnom i Hercegovinom na
rijeci Savi (Svilaj) i nastavkom od granice s Republikom Bosnom i Hercegovinom (Metković) do luke Ploče;
Europski koridor X.: od granice s Republikom Slovenijom ( Bregana) preko Zagreba, Kutine, Slavonskog Broda,
Županje i Lipovca do granice sa Srbijom i Crnom Gorom (cestovni, željeznički, riječni, zračni, cjevovodni,
elektroenergetski, TT promet), koji uključuje aglomeracijsko područje Zagreba te niz gradova i naselja;
Europski koridor X.a: od Graza ( Austrija) preko Maribora (Slovenija) do aglomeracijskog područja Zagreba
(cestovni, zračni, elektroenergetski i TT promet);

Paneuropski Jadransko-jonski koridor: od granice Republike Slovenije preko Pule, aglomeracijskog područja
Rijeke te Gospića, Zadra, Šibenika, aglomeracijskog područja Splita, Makarske, Ploča, Dubrovnika do granice
sa Srbijom i Crnom Gorom (cestovni, željeznički, pomorski, pomorsko-riječni, zračni, cjevovodni - lokalni bez
značajnije magistralne mreže) elektroenergetski i TT promet.



38



//. ANALIZA I OCJENA STANJA , PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



Područja naselja i prostorni koridori




cz

C



25 km 50 krn



Kotor
Tirana
Athina
mgipu ■ ZPP 2012.



<

o

CD

>



o
o
>



o



Izvor podataka: Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja ■ ZPP, 2012.



39



//. ANALIZA I OCJENA STANJA , PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



Prostorni koridor nacionalnog značenja podrazumijeva se od granice Republike Slovenije, preko Varaždina,
Virovitice, Slatine, Našica, aglomeracijskog područja Osijeka do granice sa Srbijom i Crnom Gorom (cestovni,
riječni, zračni, cjevovodni, elektroenergetski i TT promet).

Prostorni koridor nacionalnog značenja je i koridor kroz Istru kao potencijalni Baltičko-jadranski razvojni koridor,
za koji je Njemačka pokrenula inicijativu uspostavljanja i koji bi u duljini od 1600 km izravno povezao prostor
jugozapadne Skandinavije (Oslo, Goteborg, Kopenhagen) i Jadransko more (Trst, Koper, Rijeka) preko 11 europskih
država (Norveška-Švedska-Danska-Njemačka-Poljska-Češka-Slovačka-Austrija-Mađarska-ltalija-Slovenija-H

Shvaćen koncentrirano, takav urbano-infrastrukturni prostor zauzima oko 52,2% teritorija Hrvatske i omogućuje
nedvojbeno zaštitu otvorenog prostora izvan tih koridora. Također i pretjerana koncentracija svih sustava može
opteretiti stanovništvo koje živi i radi unutar takvih prostora, a na proširenje koridora može utjecati povećavanje
cijene zemljišta u gradovima i prometna pristupačnost, koja je još uvijek jedan od najvažnijih lokacijskih činitelja
za gospodarstvo.

Naselja i prometni koridori postaju značajan problem prostornog uređenja, iako su takve koncentracije poželjne,
posebno u cilju očuvanja preostalih slobodnih prostora na drugim mjestima. Međutim prednosti koje se mogu time
postići, umanjuje veliko opterećenje i sukobi u prostorima koridora. Negativni učinci rasta razvoja prometa i
naselja očiti su, a time opada i kakvoća okoliša. Prometna opterećenja proizlaze iz načina korištenja površina s
učinkom rascjepkanosti prostora zbog gustoće mreže i pritiskom na slobodne površine uslijed širenja površine
naselja, kao i iz emisija osobnih i teretnih vozila, koje opterećuju zrak i tlo te emisija buke.

Razvoj naselja i prometa međusobno se isprepliću u razvojnom procesu. Razvoj prometa i opremanje
infrastrukturom razmjerni su sa zgušnjavanjem stanovništva i radnih mjesta, a veće količine prometa uslijed
urbanizacije stanovništva i radnih mjesta zahtijevaju dogradnju prometne infrastrukture kao i infrastrukture za
opskrbu. Obrnuto, infrastruktura na velikom prostoru uz dobru dostupnost, tek stvara uvjete za stambene i
poslovne lokacije izvan središta.

11.2.2. Sustav središnjih naselja

Sustav središnjih naselja (ili mreža gradova) bitna je odrednica kvalitetnog prostornog uređenja i razvitka svake države.
Time se usmjerava i/ili kontrolira prostorna raspodjela stanovništva, potiče razvitak optimalne mreže naselja u svim
dijelovima države usmjeravanjem gospodarskih djelatnosti i urbanotvornih funkcija, te podržava razvoj ostalih gradskih i
ruralnih naselja koja imaju nužne preduvjete.

Opredjeljenje za policentričan razvitak RH, prema Strategiji prostornog uređenja RH iz 1997. godine, zasnivalo se
na postojećoj strukturi i sustavu naselja. Politika policentričnog razvoja znači zalaganje za obzirni razmještaj
stanovnika, djelatnosti, središnjih i drugih funkcija i infrastrukturnih sustava. Prema tome, određena središta
trebala su se razvijati zajednički, međusobno povezano i usklađeno unutar metropolitanskih odnosno
aglomeracijskih područja, gradskih regija ili kao konurbacija, dijeleći međusobno funkcije svojstvene za
odgovarajuće kategorije središnjih naselja. Međutim, policentrični koncept razvoja nije u potpunosti uspio.

Razvojna politika, koja se na području naseljavanja morala ostvarivati pomoću mjera, smjernica ili preporuka,
ostala je nedorečena dijelom zbog prekratkog predviđenog vremena za njenu provedbu, a dijelom što je primjena
načela policentričnog razvoja naseljavanja shvaćena različito.

Zbog gospodarske, financijske i pravne moći bivših općina (100) i današnjih brojnih gradova i općina (556 JLS),
policentrizam se ostvarivao prvenstveno na lokalnoj razini. Karakteristična raspršenost i usitnjenost mreže naselja,
kao jedna od glavnih značajki naseljenosti hrvatskog prostora, bila je važan uzrok sporosti u ostvarivanju
(neuspjeha) policentričnog koncepta razvoja.

U planiranju mreže i funkcija središnjih naselja polazi se od utjecaja tih naselja na razvoj njihovih gravitacijskih
područja, kao i na procese urbanizacije i migracija, koji su temeljni dio politike prostornog uređenja u cilju
optimalnoga prostornog razmještaja stanovništva i ravnomjernijeg i skladnijeg društveno-gospodarskog razvoja.
Sustav središnjih naselja, razvojnih žarišta, prema Programu prostornog uređenja RH, čini hijerarhijska i funkcijska
mreža naselja, s oko 650 - 750 gradova i važnijih naselja u urbaniziranom i ruralnom području. Program prostornog
uređenja RH je naglasio osobitu važnost policentričnog razvoja, ali na realnim osnovama, prvenstveno
osnaživanjem srednjih i manjih gradova te oko 600 lokalnih središta koja imaju uvjete za razvoj, a time i
mogućnost utjecaja na pripadajuća gravitacijska područja. Ta se smjernica samo dijelom ostvarila, ali na razini
osnovnih funkcija.

Problemi neravnomjernog prostornog razmještaja gospodarskih, uslužnih i drugih djelatnosti iskazuju se između
ostalog, u slabijoj dostupnosti pojedinih područja i naselja te u opsežnim svakodnevnim migracijama. Slaba
dostupnost usluga više razine posebno je značajna za brdsko-planinska i pogranična područja te mnoge otoke.
Važno je reći da i među regijama (županijama) postoje velike razlike u smislu dostupnosti.



40



//. ANALIZA I OCJENA STANJA , PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



Osnovu urbanog sustava naselja Hrvatske čini planiran sustav središnjih naselja na državnoj razini na načelu
policentričnog razvoja. Taj sustav podrazumijeva međusobne odnose gradskih i ostalih naselja te njihov razmještaj
u prostoru, tako da više-rangirana i srednje-rangirana središta oblikuju prostornu strukturu i opskrbljuju
stanovništvo i gospodarstvo potrebnim sadržajima i infrastrukturnim uslugama. Obilježja tog sustava su broj
stanovnika, funkcija, veličina gravitacijske zone, gustoća, rang i prostorna funkcija naselja, lako oko 16%
stanovništva živi u metropoli, Hrvatska ima preduvjete za razvoj decentralizirane strukture naselja. Takva
struktura povoljan je činitelj kako za Hrvatsku u cjelini, tako i za prilagodbu uvjeta života u pojedinim
područjima. S ukupno 127 grada strukturno vrlo različitih, Hrvatska se još uvijek nalazi u razvoju sustava središnjih
naselja, bilo pojavom novih gradskih naselja temeljem procesa preobrazbe manjih naselja, bilo diferenciranjem po
veličini i značenju pojedinih kategorija naselja.

Aktualni sustav naselja, posebno onih većih od 10.000 stanovnika, ima složena obilježja. Sukladno tome mogu se
raspoznati pojedine kategorije naselja, u kojima se izdvaja Zagreb kao neosporno središte najvećeg ranga, ali se u
drugu kategorije osim makroregionalnih središta (Split, Rijeka i Osijek) priključuje i Zadar, iako iz kategorije većih
regionalnih središta (Slavonski Brod, Pula, Karlovac, Varaždin, Šibenik, Sisak, Vinkovci, Dubrovnik, Vukovar i
Bjelovar). U kategoriju regionalnih i manjih regionalnih središta (Koprivnica, Požega, Đakovo, Čakovec, Virovitica)
uključuju se i drugi gradovi, koji imaju preduvjete za istaknutije nositelje razvoja svojih područja (Županja,
Rovinj, Makarska, Nova Gradiška, Sinj, Knin, Slatina, Poreč, Kutina, Metković i Križevci). Neka od ovih središnjih
naselja uključena su u konurbacijska područja Zagreba, Splita, Rijeke i Osijeka s kojima razvijaju posebnu urbanu i
funkcionalnu međusobnu povezanost.

Sustav središnjih naselja je najvažniji dio strateških prostornih planova države, jer oblikuje prostore naselja i
prirodne međuprostore te infrastrukturne i komunikacijske sustave za povezivanje naselja. Razvoj urbanog sustava
Republike Hrvatske temelji se na očekivanom i optimalnom stupnju urbanizacije do 2015. (75-80% urbanog
stanovništva) sukladno planiranoj društveno-gospodarskoj razvijenosti. U PPŽ su određeni sustavi središnjih naselja
i razmještaj funkcija, ali često brojnom mrežom lokalnih središta u rangu koji danas nemaju i za koje su potrebna
znatna ulaganja da bi to postali, tako da se u tom smislu dijelom odstupa od smjernica Programa PURH. Takav
rezultat pokazuje da sustav središnjih naselja ne prati:

utvrđen vrijednosni sustav i način vrednovanja vezan uz standardnu podjelu funkcija i
dio sektorskih politika, osobito prometnih i mrežnih infrastrukturnih sustava.

U tome se ističu nedostaci:

vrednovanje sustava središnjih naselja bez primjene dinamičnih i kvalitativnih činitelja,
nepotpunost kriterija osobito za središta od nacionalnog interesa i
neusklađenost pripadajuće regulative.



Gradska područja

Hrvatska ima različita prirodna obilježja, tokove naseljavanja i socijalno-gospodarski razvoj, a prostorna
preobrazba naselja i prerazmještaj stanovništva kao najizrazitiji oblik urbanizacije stalan je proces tijekom druge
polovine prošlog stoljeća. Suvremeni gradovi nosioci su funkcionalne organizacije prostora za proizvodnju
materijalnih dobara i uslužnih djelatnosti ne samo za stanovništvo tih gradova već i za pripadajuću regiju,
makroregiju i državu. Posljedica je toga stalna cirkulacija ljudi, roba i informacija između gradova i drugih mjesta.
Te cirkulacije različitog intenziteta i trajanja povezuju gradove u urbani sustav, koji se međusobno razlikuju po
broju gradova, njihovoj veličini, hijerarhijskim odnosima, intenzitetu međusobnih interakcija, kao i veličinom
prostora.

Od 1990. godine u neovisnoj Hrvatskoj započele su određene promjene urbanog sustava kao posljedica Domovinskog
rata, novog ekonomskog sustava i političko-teritorijalne organizacije zemlje kao i novog graničnog položaja nekih
gradova, koji može usporiti ili ubrzati njihov razvoj. Urbani sustav još uvijek ima nepravilna obilježja, vidljivo u
prevlasti malih gradova, zaostajanju makroregionalnih središta za glavnim gradom, a u nekim regijama i nedostatku
većih središta i njihovoj naglašenoj asimetričnosti.

Prostornu strukturu Hrvatske obilježavaju sljedeće kategorije:

urbane aglomeracije Zagreba, Splita, Rijeke i Osijeka kao središnjih gradovia i drugih gradskih naseljima unutar tih
aglomeracija, osobito Zagreba (Velika Gorica, Sesvete, Samobor, Zaprešić i Dugo Selo), Splita (Trogir, Solin, Kaštel
Sućurac i Omiš) i Rijeke (Kastav, Bakar, Kraljevica);

gradska naselja izvan aglomeracija osobito ona veća od 50.000 stanovnika (Zadar, Slavonski brod i Pula te
gradska naselja veća od 20.000 stanovnika (Varaždin, Koprivnica, Bjelovar Karlovac, Sisak, Požega, Đakovo,
Vinkovci, Vukovar, Šibenik i Dubrovnik). Taj sustav posebno u kontinentalnom području dopunjuju gradska
naselja od 15.000-20.000 stanovnika (Čakovec, Virovitica) te gradska naselja od 10.000 - 15.000 stanovnika
(Križevci, Petrinja , Kutina, Nova Gradiška, Slatina, Županja, Poreč, Rovinj, Knin, Sinj, Makarska i Metković),
dok se sva ostala gradska naselja manja od 10.000 nalaze na području pretežito seoskih područja;



41



//. ANALIZA I OCJENA STANJA , PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



Sustav središnjih naselja u prostornim planovima županija




Izvor podataka: Prostorni planovi županija i Grada Zagreba, 201 2.



42



//. ANALIZA I OCJENA STANJA , PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



razvojna područja uz gradove osobito Središnje Hrvatske i dijela Istočne Hrvatske, Istre te dijela obalnog &
područja čine područja izrazitih urbanizacijskih procesa, jačeg demografskog potencijala i gospodarske i
dinamike, a izdvojena su na temelju demografskih kriterija; gč

ostala razvojna područja, koja se u pravilu nastavljaju na razvojna područja uz gradove čine potencijalna
područja urbanizacijskih procesa slabijeg intenziteta, a izdvojena su na temelju demografskih kriterija;

seoska područja osobito u dijelu Karlovačke, Sisačko-moslavačke, Ličko Senjske i kopnenih dijelova
Zadarske i Šibensko-kninske županije u pravilu čine područja izrazito slabog demografskog potencijala i
imaju obilježja izumiranja. Izdvojena su na temelju kriterija gustoće naseljenosti (područja s manje od 60
stanovnika/ km 2 ). �

C

Struktura naselja izrazito je formirana i gušća na prostoru Središnje i Istočne Hrvatske i u užem obalnom području,
dok ostali prostor obilježavaju brojna vrlo mala i raštrkana naselja. Takav razmještaj naselja uz sveukupne
razvojne procese u Hrvatskoj, jedan je od bitnih činitelja u neravnomjernosti njenog ukupnog razvitka.



Osnovno je obilježje razvitka najvećeg broja naselja na području Hrvatske, od povijesno najranijeg vremena,
neposredni utjecaj pojedinih prometnih putova, a gubitak i ponovno prometno značenja nekog puta, utjecalo je na
razvitak novih ili na stagnaciju i postupno izumiranje postojećih naselja. Suvremeni demografski razvitak može se
povezati i sa svim osnovnim prometnim smjerovima u kontinentalnom dijelu Hrvatske kao i longitudinalnim
obalnim cestovnim smjerom, tako da gotovo i nema naselja koje je postiglo jači demografski razvitak, a da se ne
nalazi na značajnom prometnom pravcu. Primjetno je da se i neka naselja koja čine značajnu okosnicu turističke
privrede, osobito na otocima, našavši se izvan brzih ili linijskih veza, nalaze u demografskom opadanju.

Izrazita je polarizacija u prostoru između naselja obzirom na njihova dinamička i vitalna obilježja, te kulturni i
društveno-gospodarski razvoj. Među njima se ističu gradska i njihova prigradska naselja, naselja na obali i lokalna
središta, raštrkana naselja u graničnim područjima, na manjim otocima i u unutrašnjosti većih otoka s negativnim
dinamičkim i vitalnim obilježjima te s nižim stupnjem kulturne i društveno-gospodarske razvijenosti. U blizini
naselja s boljim demografskim prilikama i s razvijenijim radnim i uslužnim funkcijama, prigradska naselja većinom
imaju i bolje demografske prilike, suprotno onima sa slabijim demografskim prilikama. Ta se negativna svojstva
povećavaju s povećanjem udaljenosti od gradskog ili lokalnog središta. Sasvim je izvjesno očekivati da će većina
naselja s manje od 50 pa i 100 stanovnika postupno nestajati, a u tu skupinu spadaju i sva ona naselja u kojima
više nema stanovnika mlade dobne skupine do 19 godina.

Neka samostalna naselja imaju taj status zbog kriterija statističke službe iako su već širenjem urbanizacijskih
procesa i društveno-gospodarske preobrazbe te razvijanjem susjednog većeg gradskog naselja prema svojoj okolici,
povezana u šire aglomeracijsko područje. Uspoređujući naselja pojedinih područja može se utvrditi da su
povoljnije demografske prilike u naseljima unutar šire gradske aglomeracije, koja uglavnom rastu prema broju
stanovnika jer privlače novo i mlađe stanovništvo, imaju viši stupanj obrazovanosti te se ističu najrazvijenijom
društveno-gospodarskom strukturom.

Veličinu grada određuje broj stanovnika, kao najvažniji podatak u određivanju stupnja koncentracije stanovništva i
rangiranju gradova. Koncentraciju urbaniziranosti pokazuje poseban koeficijent urbanizacije, kao omjer
stanovništva u gradskim naseljima određene veličine i ukupnog gradskog stanovništva. S obzirom da analiza još
neobrađenih statističkih podataka Popisa stanovništva, domaćinstava i naselja 2011. godine tek slijedi, podatke i
indikatore o npr. koeficijentu urbaniziranosti, ukupnoj gustoći naseljenosti gradskih naselja u Hrvatskoj, strukturi
naselja, gradova i općina prema veličini u odnosu na broj stanovnika, o prostornom razmještaju naselja prema
veličini, itd. trenutno nije moguće iskazati za ovo vremensko razdoblje.

Napomenuti ćemo samo neke opće konstatacije. Struktura naselja i istodobno gradova i općina prema veličini u
odnosu na broj stanovnika pokazuje relativno ravnomjernu zastupljenost stanovništva u skupinama naselja od
5.000 do 100.000 stanovnika, kao i od 200 do 5.000 stanovnika. Pri tome je značajno da u Hrvatskoj preko 50%
naselja ima do 200 stanovnika, oko 100 naselja nema stanovnika, a u oko 350 općina od 500 do 5.000 stanovnika
živi samo oko 20% stanovnika. Prostorni razmještaj naselja prema veličini pokazuje neravnomjeran razmještaj
najvećih gradskih naselja kao i onih do 10.000 stanovnika, posebno u središnjem dijelu kontinentalnog područja i
karlovačko- ličko-zadarskog zaleđa. Izrazito velik broj naselja u skupni 2.000-5.000 stanovnika nalazi se u
sjeveroistočnom dijelu i rezultat je značajnih migracijskih procesa u proteklim razdobljima.

Prostorni procesi poput suburbanizacije, povećanja prostorne raspršenosti i promjene tipoloških obilježja naselja i
okoliša obilježavaju okolicu svih većih gradova u Hrvatskoj, a i sela u užem gravitacijskom području značajnijih
središta. Tako nastaju nova suburbanizirana naselja individualnih stambenih kuća u blizini gradskih središta ili se
mijenjaju nekadašnja sela. Ta naselja s prvenstveno stambenom i opskrbnom funkcijom ne ovise o okolnom
poljodjelskom zemljištu i u njima živi neseosko stanovništvo zaposleno u obližnjem središtu. U zadnje vrijeme u
okolicu velikih gradova doseljava se i stanovništvo tih gradova zbog ekološki problematičnih i prometno
prezasićenih gradskih sredina.



>



>

g



43



//. ANALIZA I OCJENA STANJA , PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



Suburbanizirana područja često obilježava i neracionalna uporaba prostora (jednoobiteljska stambena izgradnja)
osobito u odnosu na broj korisnika, funkcionalnost, prometnu dostupnost, infrastrukturnu opremljenost, utjecaj na
okoliš i korištenje energije. Osim toga na tim područjima nastaje i veći broj bespravnih gradnji.

Održivi razvoj gradova podrazumijeva:

- nadzor nad njihovim prostornim širenjem, miješanje funkcija i socijalnih skupina,

- razborito gospodarenje urbanim ekosustavom uz štednju resursa (vode, energije i otpada),

- bolju pristupačnost različitim vrstama prijevoza, koji je učinkovit i čuva okoliš, te

- očuvanje i razvoj prirodnih vrijednosti i kulturnih dobara.



Aglomeracijska područja

Urbana aglomeracija je skupina gradskih naselja i drugih naselja oko gradova na relativno maloj udaljenosti koja
su širenjem i spajanjem svojih građevinskih područja i razvojem zajedničke infrastrukture stvorila veća i pretežito
izgrađena područja, kao novu prostorno-funkcionalnu cjelinu sastavljenu od više naselja (na području više općina i
gradova) s izrazitom podjelom na središnje zone i periferiju i koridore velike infrastrukture.

Aglomeracijama se stvaraju snažne koncentracije i polarizira razvoj regije pri čemu se potpuno mijenja krajobraz
te gube ili usitnjavaju površine vrijednih zemljišnih resursa. To su ujedno prostori s najvećom gospodarskom
dinamikom i najvećim brojem radnih mjesta te izrazitim prometnim problemima koje prate unutarnje i vanjske
migracije.

Aglomeracije (gradska područja) nastaju u okolici Zagreba (prvenstveno u smjeru prema Samoboru i Sesvetama,
Dugom Selu, Velikoj Gorici, pa i prema Zaprešiću i Jastrebarskom), oko Splita i Rijeke (velikih gradova na morskoj
obali Trogir-Split-Omiš i Opatija-Rijeka-Crikvenica), oko Osijeka i u okolici većih srednjih gradova (osobito Zadra,
Pule, Slavonskog Broda, Varaždina, Karlovca i Siska).

S prostorno-planskog gledišta važno je uočiti zone koncentracije funkcija i smjerove širenja aglomeracijskih
područja. Tako je zagrebačka aglomeracija razvijena izrazito radijalno, što omogućuje uravnoteženiji razmještaj
funkcija u aglomeraciji (primjerice Velika Gorica, Sesvete, Samobor i Zaprešić). Ostale aglomeracije su pretežito
linijske (obalne) s tim da se splitska i osječka postupno razvijaju i u dubinu prostora, ali na štetu vrijednih
obradivih površina i u sukobu s obilaznim prometnim sustavima.

Koncentraciju stanovništva i funkcija na izrazito urbanim područjima i razmještaj ostalih potencijala na području
županije, odnosno monocentričnost ili uravnoteženiju prostornu strukturu pokazuje udio površine aglomeracije u
površini županije i udio broja stanovnika aglomeracije u ukupnom broju stanovnika županije. Struktura i procesi
koji utječu na ove indikatore i trendove 1991.- 2001.- 2011. godine do sada nisu istraženi pojedinačno.



44



//. ANALIZA I OCJENA STANJA , PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



11.2.3. PROSTOR ZA RAZVOJ NASELJA
Građevinska područja naselja

Prostori za razvoj i uređenje naselja, kao sastavnica dokumenata prostornog uređenja, su građevinska područja
naselja (u daljnjem tekstu: GP). GP naselja su jedan od najvažnijih planskih instrumenata te s utvrđenim
granicama, razgraničavaju površine korištenih - uređenih dijelova naselja (izgrađene gradive i uređene negradive
dijelove) i površine predviđene za razvoj naselja (nova gradnja i uređenje) od površina namijenjenih razvoju
poljoprivrede i šumarstva i drugih djelatnosti koje se zbog svoje namjene mogu odvijati izvan građevinskih
područja naselja.

Problematika urbaniziranih prostora ili prostora za razvoj naselja i drugih urbanih djelatnosti izvan naselja odnosno
građevinskih područja naselja najvažnija je tema prostornih (PPŽ i PPUG/O) i urbanističkih planova (GUP, UPU).
lako se radi o svega nekoliko postotaka površine neke planske cjeline (države, županije, JLS grada i općine, grada i
naselja) ovaj najbitniji sadržaj (i najskuplja namjena prostora) određuje sve druge planske sadržaje (namjene) i/ili
ovaj je sadržaj (sve vrste GP-a) je posljedica uvažavanja svih prirodnih i kulturnih datosti prostora i optimalno je
rješenje za prostorni razvoj neke društvene zajednice u nekom planskom razdoblju.

GP kao instrument prostornog uređenja u Republici Hrvatskoj utvrđuje se oko tridesetak godina (Zakon iz 1973. i
osobito Zakon iz 1980. godine), a uspostavom državnog ustroja iz 1992. godine gradovi i općine dobivaju znatne
ovlasti u pogledu kreiranja politike prostornog uređenja svojih područja. Stoga su bile dužne temeljiti svoju
politiku upravo na načelu racionalnog korištenja prostora, kako je to pored ostalog obvezivao i ZPU iz 1994.
godine, shvaćanjem vlastitog prostora temeljnim i često najvrednijim resursom.

Međutim, u brojnim izmjenama i dopunama prostornih planova (bivših) općina, također i izradom novih prostornih
planova osobito do 2000., uočljiv je trend nekritičkog povećanja GP. Razlog tome je u želji za ubrzanim razvojem i
rezervacijom dovoljnog prostora za graditeljske aktivnosti. Istodobno nisu uzete u obzir posljedice koje donosi
neracionalno širenje građevinskih područja. Prvenstveno se to odnosi na uređenje zemljišta (priprema zemljišta te
izgradnja komunalnih objekata i uređaja), koje iziskuje znatna materijalna sredstva u često vrlo malim
proračunima JLS. Do donošenja druge generacije planova, postojeća GP, osim pojedinih iznimaka, činile su
višestruko prevelike površine namijenjene izgradnji naselja, stihijski proširena često na najvrednija poljoprivredna
ili šumska zemljišta, vodozaštitna područja, obale mora, rijeka i jezera, zemljišta uz državne i županijske ceste,
zaštićene dijelove prirode i si., ali i na nepodobna i nesigurna zemljišta, kao što su to klizišta, plavljena ili vrlo
strma zemljišta, zagađena zemljišta ili na tektonskim rasjedima, zemljišta u blizini trajnih ili potencijalnih izvora
opasnosti, zemljišta koja je neracionalno opremati komunalnom infrastrukturom.

U Programima mjera pojedinih JLS bilo je vidljivo da se o uređenju zemljišta unutar široko utvrđenih GP nije
razmišljalo dovoljno. Takvo ponašanje često je negativno utjecalo na promjenu fizionomije krajolika i tipologije
naselja. Neracionalna rezervacija prostora za razvoj naselja bila je prisutna, u većoj ili manjoj mjeri, na čitavom
prostoru jadranskih županija, tj. u područjima gdje se ne odvijaju nikakve graditeljske aktivnosti.

Središnja uloga i značenje naselja u prostornim planovima naglašena je u Programu PURH te ponovno prilikom
početka i tijekom izrade PPŽ. Očekivanja da će se problematici prostora naselja (građevinska područja) u novim
dokumentima prostornog uređenja posvetiti osobita pažnja i ponuditi optimalna rješenja, ostvarila su se samo
djelomično.

U Strategiji i Programu PURH je dimenzioniranju prostora za budući razvoj naselja posvećena posebna pažnja. Ti
dokumenti obvezuje na racionalno korištenje prostora za izgradnju i konsolidaciju prostora naselja s povećanjem
gustoća i prvenstveno rekonstrukciju i uređenje već izgrađenih dijelova naselja. Sirenje naselja nužno je provoditi
obazrivo, mora ga pratiti i istodobno uređenje zemljišta, a određena je okvirna smjernica o prihvatljivoj potrošnji
zemljišta normom od 300m 2 /stanovniku na ukupnoj površini naselja (brutto).

Analiza PPŽ-a Hrvatske 201 2. godine ukazala je da prosječna zauzetost građevinskog prostora iznosi:

- za izgrađene dijelove GP naselja iznosi oko 617 m 2 /stanovniku (2001. godine iznosila je 488 m 2 / stanovniku)

- za ukupno planirana GP iznosi oko 891 m 2 /stanovniku (2001. godine iznosila je 1 . 043m 2 /stanovniku)

Navedeno znatno odstupa od kriterija iz Programa PURH od 300m 2 /stanovniku koji je moguće zadovoljiti samo na
području gradova i većih naselja, ali ne i u manjim naseljima i seoskom prostoru (osobito brežuljkastom).
Potrošnja prostora po stanovniku stalno se povećava - primjerice: samo promjenom tipa i udjela stanovanja,
višestambenih zgrada i obiteljskih kuća, posjedovanjem jedne obitelji nekoliko stanova u istom ili drugom naselju,
povećanom potražnjom za prometnim površinama, sportsko-rekreacijskim površinama, kao posljedicom dijeljenja
sadašnjih višegeneracijskih kućanstva na temeljne jednogeneracijske obitelji s djecom ili zbog sve većeg broja
samačkih kućanstava i slično. Navedeno upućuje da je prijeko potrebna promjena ove norme i/ili diferencirano
određenje prema tipu, veličini i regionalnim obilježjima naselja.



45



//. ANALIZA I OCJENA STANJA , PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



U novim PPŽ ocijenjena su postojeća GP i uvjeti za dimenzioniranje i oblikovanje u odnosu na već izgrađen dio
naselja i onaj predviđen za izgradnju (neizgrađeni dio GP). Prosječno se omogućuje povećanje GP za veća i
središnja naselja oko 30% izgrađenog dijela, uz pretpostavku povećanja broja stanovnika, što se izuzevši gradove,
u većini naselja ne ostvaruje. Zbog toga se vjerojatno može u takvim naseljima očekivati smanjenje gustoća u GP.

Program PURH obvezuje provjeru i posebnu argumentaciju za neizgrađeni dio GP, ako je veći za više od 10%
izgrađenog dijela. Unatoč tomu u većini važnijih središnjih gradskih naselja (gradovi s porastom stanovnika)
određene su znatno veće građevinske površine, uz opravdanje prvenstveno zbog potreba gospodarskog razvoja i
gradnje nedostajućih središnjih funkcija, ali i kao posljedica manipulacije zemljištem, koje uključivanjem u GP
dobiva na vrijednosti.

Na lokalnoj razini u nekim županijama još uvijek je prisutan trend povećanja GP unatoč tome što izgrađeni dijelovi
i oni još nedovršeni sadrže znatne prostorne rezerve za razvojne potrebe. Ta pojava rezultat je vlasništva i
trgovine zemljištem s ciljem bržih komercijalnih učinaka, sve izraženije lokacijske vrijednosti zemljišta u gradskim
zonama, na obali i uz prometnice s već izgrađenom infrastrukturom (trakasta naselja). U velikom broju slučajeva
Program PURH u tom djelu nije moguće ostvarivati, jer su procesi formiranja naselja i izgradnje poodmakli.

U gradovima i drugim naseljima osobito je važno očuvati neizgrađen prostor, posebno nekih urbanih ili prirodnih
kategorija kao što su prometni i ostali infrastrukturni koridori, pojas neposredno uz morsku obalu, vrijedno
poljoprivredno zemljište, vrijedne prirodne krajobrazne cjeline i si. Racionalno korištenje građevinskog prostora je
nužnost unutarnje prostorne organizacije naselja.

Noviji problem javlja se kod zona postojeće izgradnje, koje su ekonomskim ili drugim zakonitostima postale
nerentabilne te su za sobom ostavile zapuštenu infrastrukturu - industrijsku, prometnu, vojnu, turističku. Tzv.
brownfield ulaganja u takve prostore koji ustvari imaju enormni potencijal za razvoj - u Puli, Rijeci, Bakru,
Zagrebu, Šibeniku, Solinu, Sisku, Raši, itd., za sobom povlači proces urbane obnove kroz revitalizaciju četvrti i
cijelih gradova. Razni vlasnički, pravni i planerski problemi, uz svu složenost, ipak ne bi smjeli poslužiti kao
izgovor za neučinkovitost jer za takva ulaganja postoji interes raznih subjekata o čemu svjedoče brojni uspješni
projekti revitalizacije koje potiče suvremena urbana politika razvijenih europskih sredina.



Osnovi podaci i pokazatelji o prostorima za razvoj naselja

U sklopu priprema za ovo Izvješće, u suradnji sa županijskim Zavodima za prostorno uređenje učinjena je
analitička obrada donesenih Prostornih planova uređenja gradova/općina do listopada 2012. godine. Dobiveni
podaci potvrđuju ranije navedene najave, kako se građevinski prostor naselja i drugih namjena smanjio za oko
17,5% u odnosu na GP (prostor za razvoj naselja) utvrđena u prvim PPŽ (a ta GP su ustvari bila GP određena u
Postornim planovima bivših općina iz razdoblja 1980.-1994.).

To se može potkrijepiti i podacima da je odnos između izgrađenih površina GP i planiranih GP slijedeći - od
ukupnog GP naselja (100%) izgrađeni dio GP čini 69,3% na neizgrađeni dio GP pripada oko 30,7%. Drugim
riječima, izgrađena GP naselja povećavaju se manje od 50% , dok je to ranije najčešće bilo i do 100% (pa i više).

Podaci prema Prostornim planovima županija :
Republika Hrvatska - stanje 2008. godine

• Ukupno planirano građevinsko područje naselja (izgrađeno+planirano za razvoj) 462.670 ha (100%)

• Ukupno izgrađeno građevinsko područje naselja 216.360 ha (47%)

• Broj stanovnika 2001 . godine na 1 ha izgrađenog GP naselja - 20,5



Republika Hrvatska ( prema PPUG/O - stanje 2012. godine) :

• Ukupno planirano građevinsko područje naselja (izgrađeno+planirano za razvoj ) 381.606 ha (100%)

• Ukupno izgrađeno građevinsko područje naselja 264.582 ha (69,3% u odnosu na ukupno planirano GP)

• Broj stanovnika 2012. godine na 1 ha izgrađenog GP naselja - 16,19

Podaci o strukturi površina postojećih naselja i površina za razvoj naselja, te površina za djelatnosti izvan GP
naselja po županijama, koji su pribavljeni iz važećih prostornih planova od županijskih Zavoda za prostorno
uređenje u razdoblju od lipnja do listopada 2012. godine, dati su u tablicama u nastavku. Podaci o izgrađenom
GP-u dobiveni su procjenom GIS metodom i nisu službeni, ali kritički gledano, u ovim okolnostima mogu se smatrati
približno točnim ( i jedinim) podacima na temelju kojih se mogu izrađivati daljnje analize stanja u prostoru.



46



//. ANALIZA I OCJENA STANJA , PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



lako se GP u novim Prostornim planovima uređenja gradova i općina znatno smanjuju (zbog odredbi utvrđenim PPŽ,
a u JLS uz morsku obalu i Uredbom o zaštićenom obalnom području) te znajući tehnološko-civilizacijska kretanja
da se tijekom vremena (do planskih godina 2015. ili 2020.) potrošnja prostora po stanovniku stalno povećava (npr.
samo promjenom tipa i udjela stanovanja, višestambenih zgrada i obiteljskih kuća, posjedovanjem jedne obitelji
nekoliko stanova u istom ili drugom naselju, povećanom potražnjom za prometnim površinama, sportsko-
rekreacijskim površinama, kao posljedicom dijeljenja sadašnjih višegeneracijskih kućanstva na temeljne
jednogeneracijske obitelji s djecom ili zbog sve većeg broja samačkih kućanstava i slično) realno je iznositi
tvrdnju da su GP još uvijek znatno prevelika jer i takva kakva jesu omogućuju urbani život za oko 6 - 6,5
milijuna ljudi (naših državljana ali i državljana EU koji će se stalno ili povremeno nastanjivati u Hrvatskoj).



Građevinska područja u RH - stanje listopad 2012. godine



GRAĐEVINSKA PODRUČJA
REPUBLIKE HRVATSKE



Izvor: Podaci Županijskih
Zavoda za prostorno uređenje
PPŽ i PPUO/G



to

Q) N

CD .!=

Ć CL zj

o

TD



N



CD



cd

TD



./ on
to N



on
o



> ^

CD =3
TD „

™�

TD m
O
„ C



Q) TD

X3 O

fO CL
L_

on

N



c



TD "
00

To 3

.2 SS

3 Q_



on
o

to

> 5

rcs ^
on .2,



(U



o
o c

TD 03

•i — �

SE

TD TD
rO O
i- Cl

on

N

'53



_5

t3 <d
on ro
o c

S ft

2 D

on _
n

.2 ?

3 o



l/> to



C (0

TS g |

i- *- o

on c 00

O 5 CD

C > OJ)

rO N 3

i_ ■�- i_

"E ^ "�

�- E

0 "O ^

9> Cl Z5

1 "2



(O

ti &

" S o

aT$S �>
:^ co šz
u on ~o
^ _ro ._

� ^ ra

vi- O -j^s

CD ~ ^
C (O p
> ■■ — �

o u 00

O CD
CD



Osječko-baranjska

Vukovarsko-srijemska

Brodsko-posavska

Virovitičko-podravska

Požeško-slavonska



30.339
19.553
14.555
12.385
9.155



24.256
13.367
8.716
9.835
7.101



79,9
68,4
59,9
79,4
77,6



6.084
6.185
5.839
2.550
2.054



20,1
31,6
40,1
20,6
22,4



2.487
3.224
3.161
2.383
1.202



Istočna Hrvatska - Ukupno



85.987



63.276



73,6



22.711



26,4



12.457



Grad Zagreb

Zagrebačka

Sisačko-moslavačka

Varaždinska

Krapinsko-zagorska

Karlovačka

Bjelovarsko-bi logorska

Koprivničko-križevačka

Međimurska



19.660
31.666
26.673
19.256
17.624
15.729
16.680
14.971
10.728



13.495
21 .447
20.983
10.052
10.951
13.616
14.288
9.237
7.786



68,6
67,7
78,7
52,2
62,1
86,6
85,7
61,7
72,6



6.165

10.218

5.691

9.203

6.672

2.113

2.392

5.734

2.942



31,4
32,3
21,3
47,8
37,9
13,4
14,3
38,3
27,4



2.657
11.526
9.587
4.888
2.816
5.558
981
3.345
1.050



Središnja Hrvatska - Ukupno



172.988



121.858



70,4



51.130



29,6



42.408



Splitsko-dalmatinska
Primorsko-goranska
Zadarska
Istarska

Šibensko-kninska
Dubrovačko-neretvanska
Ličko-senjska



32.333
15.202
23.376
19.389
14.739
7.120
10.472



21.127
11.843
16.155
10.044
7.970
4.650
7.659



65,3
77,9
69,1
51,8
54,1
65,3
73,1



11.205

3.359

7.221

9.345

6.769

2.470

2.813



34,7
22,1
30,9
48,2
45,9
34,7
26,9



5.939
12.377
9.402
8.962
2.776
2.972
3.069



Jadranska Hrvatska - Ukupno



122.631



79.448



64,8



43.183



35,2



45.497



UKUPNO HRVATSKA



381.606



264.582



69,3 %



117.024



30,7%



100.363



Teritorij RH = 56.594 km 2



6,74%



4,68 %



2,06 %



1,77%



Obrada: MGIPU, ZPP, listopad 2012. godine



47



//. ANALIZA I OCJENA STANJA , PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



Jadranska Hrvatska

Prema analizi obalnog područja (GIS PP MGIPU), ukupna dužina obalne crte u Republici Hrvatskoj je 6.278 km
(1.880 na kopnu i 4.398 km na otocima). Tolika dužina obale rezultat je velikog broja otoka, hridi i grebena, kojih
je 1.246, od čega su 143 površinom veća od 25 ha. Zaštićeno obalno područje (ZOP - proglašeno 2004. godine)
obuhvaća sve otoke, pojas kopna u širini od 1.000 m od obalne crte i pojas mora od 300 m od obalne crte, a
određeno je radi njegove zaštite, svrhovitog, održivog i gospodarski učinkovitog korištenja. Površina kopnenog
dijela ZOP-a iznosi 4.639 km 2 i zahvaća 569 naselja.

Jadranska Hrvatska (prema PPŽ - travanj 2008.):

• Ukupno izgrađeno građevinsko područje naselja 53.900 ha (45%)

• Ukupno planirano građevinsko područje naselja 129.050 ha

• Broj stanovnika 2001. godine na 1 ha izgrađenog GP naselja - 24,6

Jadranska Hrvatska ( prema PPUG/O - stanje 2012. godine ):

• Ukupno izgrađeno građevinsko područje naselja 79.448 ha (65%)

• Ukupno planirano građevinsko područje naselja 122.631 ha (100%)

• Broj stanovnika 201 2. godine na 1 ha izgrađenog GP naselja - 17,8 stan. /ha

Prema analizi MZOPUG-a, do 1960. godine bilo je urbanizirano (izgrađeno ili uređeno u naseljima) oko 150 km
morske obale. U razdoblju 1960.-2000. godine evidentirano je višestruko (oko 5 x) povećanje urbanizirane obale
(od 150 km na 837 km). Od 2004. godine donošenjem novih propisa kojima je regulirano prostorno uređenje i
zaštita obalnog prostora intenzivirana je kontrola i očuvanje obalnog i otočnog područja od neprimjerene gradnje.
U novim prostornim planovima JLS gradova i općina uočava se proces smanjivanja planske urbanizirane obale a
nova gradnja se usmjerava na površine naselja koje su udaljenije od obale.

Prema podacima županijskih ZPU (listopad 2012.) dužina obalne crte područja u kojima je novim prostornim
planovima planirana (dopuštena) gradnja iznosi 1.562 km (24,8% ukupne obalne crte od 6.278 km). Razvoj naselja
(izgrađeni prostori kao i prostori za daljnji razvoj) odvijao bi se uz 1.033 km obale, što je oko 16,5% njezine
ukupne dužine, a za gospodarske djelatnosti izvan naselja, uključujući turističke zone, planski je osigurano 529 km
obale (8,4%).

Dakle, u pedeset godina evidentirano je povećanje urbanizirane obale od sedam puta. Porast urbaniziranosti
morske obale (stvarne izgrađene ili planirane za gradnju) u velikom dijelu je posljedica izgradnje u obalnim
naseljima (stambeni objekti u funkciji turizma, apartmani, kuće za odmor) ili izvan naselja (kompleksne turističke
zone, proizvodne i poslovne zone, infrastrukturni objekti i mreže i dr.).

Obzirom na teoretsko maksimalno vršno opterećenje urbaniziranih prostora Jadranske Hrvatske, prema analizi
Zavoda za prostorno uređenje MZOPUG-a iz 2010. godine koja je i danas aktualna bez obzira na manje razlike u
ulaznim podacima za 2012. godinu, ako bi se zadržala jednaka gustoća naseljenosti kao danas (a znamo da neće
jer se urbana potrošnja svuda u Europi po stanovniku stalno povećava), u tim prostorima bi teoretski moglo živjeti
najviše 2.163.000 stanovnika. Danas u naseljima živi oko 1.413.000, a Prostornim planovima županija realno je
planirano da će 2010.-2015. godine živjeti oko 1.730.000 stalnih stanovnika. Preostali broj mogu činiti povremeni
stanovnici (vikendaši). U naseljskim ugostiteljsko turističkim prostorima, koji mogu biti teoretski veliki do najviše
22.000 ha moglo bi se teoretski smjestiti (u izgrađene i planirane objekte) najviše 1.400.000 turista (kreveta) -
kada bi gustoća bila jednaka kao i za ostale turističke zone izvan GP naselja. Treba odmah upozoriti da to nije
realno za očekivati jer su to samo teoretske špekulacije.

Naime, ti prostori u naseljima danas ne postoje u navedenoj veličini a nije realno očekivati da će se u svim
naseljima (radi se o GP 2.348 statističkih naselja) 1/5 prostora privesti toj namjeni. To se već dogodilo ili će se
vjerojatno dogoditi samo u nekoliko stotina obalnih mjesta i to ne u navedenim veličinama. Nadalje, ovi prostori
se u turističkim mjestima koriste i za druge ugostiteljsko turističke namjene (raznovrsni ugostiteljski objekti bez
smještajnih ili s malim brojem smještajnih kapaciteta, kreveta). Zbog navedenog realno je očekivati da će u
ugostiteljsko turističkim prostorima, pretežito obalnih naselja, biti sveukupno izgrađeno (postojeće i planirano)
oko 600.000 do 700.000 kreveta.

Izračun kreveta/ turista u ugostiteljsko turističkim zonama izvan GP naselja pokazuje da je na 10.317 ha izdvojenih
turističkih zona (kojih ima oko 715 i PPŽ su utvrđene kao postojeće ili kao planirane) moguće smjestiti oko 660.000
kreveta-postelja (uz računsku pretpostavku gustoće 64 postelje /1 ha turističke zone).

Nadalje, u GP naselja (87.800 ha) smješteni su pored stanova za stalno stanovništvo i stanovi za povremeno
korištenje (stanovi za odmor i privremeno nanastanjeni stanovi) kojih je 2001. godine prema Popisu bilo oko
200.000. Ako procjenimo da u njima ima prosječno 3,5 postelje/stanu onda je povremenih stanovnika-turista
ukupno oko 700.000. Ova brojka je teoretska i kazuje moguće povremene stanovnike turističkih mjesta u špici
sezone (vikendaše, prijatelje, rodbinu, turističke goste i dr.).



48



//. ANALIZA I OCJENA STANJA , PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



Zaključno - u GP naselja planirano je smjestiti, prema novim Prostornim planovima županija:

od 1 .450.000 do 1 .730.000 stalnih stanovnika

oko 700.000 povremenih stanovnika

od 600.000 do 700.000 turističkih postelja

a u GP 715 turističkih zona izvan/pored GP naselje planira se sveukupno oko 660.000 turističkih postelja (danas je u
dijelu tih zona izgrađeno oko 300.000 postelja-kreveta i moći će se izgraditi još oko 360.000 postelja- kreveta).

Teoretsko maksimalno vršno opterećenje urbaniziranih prostora (stambenih, mješovitih i turističkih građevinskih
područja) Jadranske Hrvatske bi bilo (bez uvažavanja navedenih suvremenih trendova o stalnoj prosječnoj
povećanoj potrošnji urbanog prostora po stalnom ili povremenom stanovniku ili turistu) oko 3.800.000 teoretskih
vršnih korisnika.



Izgrađene strukture izvan građevinskih područja naselja

Izgrađene strukture izvan građevinskih područja namijenjene su obavljanju djelatnosti koje po specifičnim
prostornim zahtjevima nisu sukladne temeljnim funkcijama naselja ili uvjetuju specifično uređivanje prostora.

Gradnja izdvojenih struktura usitnjava resursni prostor, a urbana područja se proširuju, što otežava opremanje
infrastrukturom i izrazito devastira krajobraz. Ova pojava jedan je od najozbiljnijih problema sadašnje prostorno
planerske prakse, koja ne nalazi zadovoljavajuće rješenje u odnosu na potrebu određivanja selektivnih kriterija na
temelju kojih bi se mogla dozvoliti gradnja izvan GP naselja.

Prema analizi dostavljenih podataka od županijskih ZPU, građevinska područja za razvoj izvan naselja iznose
100.363 ha ili 1,77% od ukupnog teritorija RH. Ova područja obuhvaćaju građevinska područja izvan naselja
gospodarske namjene (poslovne, proizvodne i ugostiteljsko-turističke zone), područja za sport i rekreaciju, groblja,
odlagališta otpada i gospodarske objekte u funkciji obavljanja poljoprivredne djelatnosti.

Eksploatacijska polja mineralnih sirovina i istražni prostori (40.370 ha ili 0,71%), područja za sanaciju (1.197 ha ili
0,02%), područja posebne/vojne namjene (34.617 ha ili 0,61) kao i, u novije vrijeme, područja za obnovljive izvore
energije (73.039 ha ili 1,29 % teritorija Hrvatske), iskazuju se posebno.



ZAKLJUČNO

Analitičkom obradom donesenih novih Prostornih planova uređenja JLS dobiveni su podaci koji sada potvrđuju ranije
navedene najave, kako se ukupni građevinski prostor naselja i drugih namjena smanjio za oko 17,5% u odnosu na GP
utvrđena u prvim PPŽ-ima (a ta GP su ustvari bila GP određena u Prostornim planovima bivših općina iz razdoblja
1980.-1994.).

Uz navedeno, treba naglasiti da je odnos između izgrađenih površina GP i planiranih GP - 69% prema 31%, ili od
ukupnog GP naselja (100%) izgrađeni dio GP čini oko 69,3% površine, a na neizgrađeni dio GP pripada oko 30,7%.

Dakle, od 2007. godine, u novoj generaciji dokumenata prostornog uređenja JLS, primjećuje se pozitivan trend
optimiziranja građevinskih područja svih vrsta.

Porast urbaniziranosti morske obale, koji danas iznosi oko 16,5% njezine ukupne dužine, treba sustavno regulirati
učinkovitijom kontrolom provođenja prostornih i urbanističkih planova te provođenjem mjera za očuvanje obalnog i
otočnog područja od neprimjerene gradnje.



49



//. ANALIZA I OCJENA STANJA , PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



3 8

o �

a: il

o 1

DL g

S o

_ c

J O

O 1



3

M

i
l

o

CL

to

i

i

(3



1

<0

3



lij *t
co N
5 5



3

to

a S
22

53

3 5
o: o

cd CL

S S
ct ct

3 3

ii

e e

co co



dO ) dO 6oLiapEj6z!a|^ %



Sir bu!�JawJ /dO BouapejBzi %



Sir eui^iAod / d3 %



vnasvN do ONdn>in



S1P d�s o'P |LJ3pej6zr9|\|



ST dO �>P �uspeli



dĐ / d�> BouspejBzjSN %
Sir bihaćki /dĐ BouapEJEzi %



S-|pButsiisod / d Q %



vresvNdĐONdnan



Sir dO �'P luapEjBzia^



STdĐO'P^pejfizi



E^iuAOLjggs jq)
!lSOU9f[9SE-lJ eoojsnfi



( [ iqz Sjdod uoLu^jAijd}
Sir n rH!UrtOue^s rojg



n "dOZ n e^iuaoueis foig



Liueiso el|sseu ugazi siui^rupođ

PEl6 5 9U:CQO 1S019ZI1BZ



<3>t&fl^l5oeri EUJi^njpod
pejfi s spa auiego prazne?

CUJI^riVOd UJ<>|5LJ|Aiapej6

s a^jo &ujeqp pokazne?



, ajja au|eqo EUjf|nQ



e-dOZ
eiahp Boljom euifjAOd



e^oiofip L)U33p ensi.'.od



e-d02
eiefip 6ouaudo>j eui&iAOd



n-dOZ n efieseu fojg



oljcJq>j



oudcy\



* SIT ef|3SEU fojg



I

>



& �! Jf R



llilili



i I II



!



� s s



s"s.



8 I



3 S S



S ffi �



� Pf

r- 3 a



f i ^



Trrr



i i 1 i

� � r, ^



&- - i.: O

3 1 ? i



i ^" g s



























5







š 3 i



m at in m -f - r , c - -4 o

i!S � * S 5 S; S �



V UJ



I S ž II . _

o hJ crt ?, > -z



2

^ 5 ^ ^



s � s i �

2 ^ Q . <



to S



o q a; q j cr



^ 9



< 5 • (t Q- < ^

E " O ^ ^

t9 S2 :2 ^ ^ pi



q =; a 9



5 ž



y 3 ^

to a 9



Q a o. � m

5 g trt q s

O a- Cl efl cfl



8 S



3



3

D
LI

n

i


a



u o



50



//. ANALIZA I OCJENA STANJA , PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



</)

!

I
1

1

lij

Q

S



1

3



S

i

s

g
I

I
S



■ :




< <
Z Z
�E LU
UJ 5




suq#sod efgnjpod %




o


O




s








0


0






i






8

0


n


d


5














mini BUgerz sutoA


r


















s




R
















1






CM




o <




eu|SJAO c


DC


g
s




S


I


i






I


1


1


i s




1




I


bi

iq


: t
R








;






<

3 T-




sir




CP


i


i..


ci




0
l-J


Ci Ci
















rt


g

Ci




1










^ i <

5 < 5

3 s o

3 LU g


d3 EJsfoqsat|


(U


š




o


g


g

8


i


i




i


R g 0
- 1 ^






1


a
s


1

r 1

i




rt

rt


\






; ; ;


i"


aoisoad

INZVMJLSIONdflMn


.-.






s

a.


;":


O
g




r-

rt

g


g

rt'
?!


3






8
r d




s

rt
1


n-,
Li.

i


rt

i


%




.'■






sir

euiajAod / erisesu ugazi d3 ijsouapE-jGzv %


#






o




s




s


S


s




■T


3




U
















■■ .






q

X -


%


i


i?


te


#
rt


■■■■
Ifl


1






s ? 1







g


ri

R




�>


S





�-




•r

:.-

rt






ef^eu uB�idDONdn>in


(5
r


&




M


3




!n


8

i


R


s
s




^ R

j r-




8

i


8

i


&




is
g


1


1


.-


~ r

:i

;


• :




u


suefijueu
3|c;50 ez fj�> iisojapejEzi %





















s


s


! i






I






rt






rt





- .:
■ :




CL
3

o








i




s










1-

3


j


'i;
' š






1






f.J

rt




i


g




• :




i

o


oiviso do ONdn*n




F3


*
S




<j












1








AS

1


T

rt-


5


S

g


1




L7

1


y


: i




<

1—




epeđjo e^pGs'ipo








S

8


g

8






g






s

8


s
g


Ifl




rt




















J(A <

— i o

o o.

< t


a?afojsod


n


|






i






?








1




















te
2?


::


<


O
O




vavdio 3rN�Đviao






1


3


rt






g
g


3


s


= y

i s




s
'A






S

s








B




,n
g




UJ
C/3

z
<


<


cd
O
K


euj|[|qD/6 ouofuGiuie j




S




si


?


4


IS


g


g


r-J




i R


5

�71




i


s

?!








i


g




,•


asarojsod


s:


^?


s

rt








a


?






� ?

R a


n


s




s
s


2




g




rt


rt '






O




vnsoaods ONdran


rr.
JZ




g








?


S


te




s �


;;.




a


r -r


li


j*




?!


rt
i!


?

: ?


1


'13


D
0�
Q


<


bubIjubj dĐ iisouapejGz! %








r-5






m


g






te S
■* 1- ^


-*


i




0







3








■ ■


O
Cl

<
>


I

c










3

iS


rt


s

i








'i?


s s i


g


?!

i


g
8


3






::


i






•■;


UJ

a

h-


a?ero�sod


O
JI




1








te


3.


g iTš

s " 3






s








5


S


g


s


■-•


LU


s


i xaods d^ 0Mdn�n


UJ


��


i




a;






g
0


g


3


R'g'8


K




R


[Ti


13


8

. :-




1


g
-7

R








UGOSTITELJSKO
TURISTIČKA


lso6n !;souapBj6zi %




H






s






i

S




1-

T






s






rt-






u-.






.






ouspejB2|


g


■T-


u"?


s


s

^5


i








s


g'R'S
. . g


3




g

rt






<*>




1-

g


i-.
W




o




<
LIJ


VNar^vM v^piisiani
isoon do 0Ndn>in


rr.

JZ




s




S
ti




B




1


Š
4


™ g

s t


i


I


g


s


a


g




i.

M


R










<

<

a:


<


dO i jsouapejG?! %








I":


s

g


a
g


n


i






R - 2


s




g


s




te




15


x\








Q



N


ou3pej62|




$




b


1


s


t


d

;


g

te

:




^ & r:

g' i s






V


rt








&

i


s

|


?


i




<

Q

o

CL


O
0.


VN3rWVN VNOOAUOJdd

dĐOMdn�n




F'




0


ej
1


-

8


'i


s






8 t 8




8




8


i


1


-




m


g
t


g


-■




C0

O


<


Bueruueu
3LiAO|siod dO UsouapEjBzi %




1


o

N




g

8


*




g


R


S




g
R






5










rt
f.|




[-j


..-






O
_l

trt


ouapejBzi




o


o




g







f
8


rt


i:-


g

-J?


R






g






g


S


B




3


■ :






O
a.


VM^riAIVIM
VMAOlSOd d3 QNdn�rl










g


s




g


g
g




g :

-r L


f. g

i R




i


8


3




g
R









g
%




<




1

X

2

_l


St

i




BJE LOUARSKO BILOGORSl�. I


(•■)
>

o
a

o

�T

<H
Ci


z

..

n-


w
ar.
ti

<

U


2


1


i

Cr."
>f
O
^

1
cr
c

s


m

O
O

1


Z
u


H

!

5 !
5 ^

UJ i

- i


e|

^ s

i O


z



(■1
0

v

s


s

0

<

1
1

LJ

5


1

0
i.-

ji


0
a:


;t:

LU

Q
■J

i


i

z?

CK

07
O

M-

(■■)
OJ

!


■■■

a

!


L7

Ct


1

1


2

z

CL

7^

=■

X

cc


( i


<

Q_


m


a




X.

OJ


a)


g


3










3


LU OJ O

a 0 a.


l.j

Cl


G

Li




■�


Cl

>


>


y











-M


Si
















CD




V


a,






-r




cd


r--




Ci


O
C :







o

LO

5!



o
c



<
o
a
>



o

—1

o



o
o
>



o
o

M

>

-a

o

00

"Z

o

TD
I —
>



51



//. ANALIZA I OCJENA STANJA , PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU





< <




Sir euisjAod auafiueu
auq33od cfoiupod %,


*






t\

e?


















Q




1





1






s




■-

e




z z =?

tQ LU CL

UJ 3 O

tfl E N




























fS




















< ■


o ^

CL Z


3


l?NI^J. J .Cd


i:






n

?




i














S






f




I






m




■:.
■-

l




<


X




sir

lUKJAod / ^3 aujSJAod %


^ :






s












s






3

5














y

ri




-


R


�Sš
jp


Cl

O
N


d3 aoafo^spd


n
_z






ri


















ti














8




a

'�


o.

•: .


UJ


3


UOlSOUd

iNZvaisi ONdrron













1














I




i














s
1






sir

Eui^JAod ^ eT|3�EU u pati ^jcj iisouspejBz] %








ci












ci






T




5
o




J






d










eJfaseu uigAzi dO ou'apBJSzt QNdrMn


c






1




•r-

|






1






1




s




/






f '

rs




•1


<■■













SS

I




i








i






i




1





i






b






u-:
<-.




|


Aijftfij^ii




















s
























•5


7,




CL

3,

o

-J




-


















o






3
i


















w

>■






8


O1VIS0 d�>ONdn�n


rr,
^:


















2






i














g
i




T,


k




2




eped^o e)f!iel?�ipo
aujuao EZd^) ijsouapEjlizi ^








s


















g
g




















<■.




KA <
-i O

g�
35




g











































"■


P.


D

CL
O


5

o


vavdio3rN�oncio
vz idireo do 0Ndn>n








I












3






g
■i:


















y.




3
<






do ijsouapEjGzi %












�Il








s

S




















s
g








-1

LIJ

rt
<


cei

S










<*

ti




ai
u








5
























-

:J




z

z
<


o


vriaoyDdooNdn>tn


-






H




u",








s

-r










S


<








!




.5
: : :




<


<


r\toe9S>\9i i uods ez
su&faieu gsouapejBz! ^


&










r.








r;

r 4


























U1


-u

o

o

0.

s




t?uejiue|d ■ ejsii^j&i jjo^


!






g

iq




a
?














s






:


1






g

s




.-.

?




UJ

&

&




E






S
n




a








rt




















s




Li


(-.


z

>


O

□L

w


1 IHOd�dE)ONdfWl


ffl






s




i








s

I--






s

t




s




l
>


3

i






1









UJ

1




O

nj �


suaFujeu i? u nj
iso6rt dO ilsouspejBa %












?

s








Ci






1-

T




a





l








i-

2




T.
••'


-






OLi&pElGZ|


a






s
i




R
1








rt

s










i


:


*






8

i






C:




Z
UJ


�1


"isoondĐONdran








RJ

g




a

d














St

1








i






i




1








<

<

to


<

z


do (jsouapEjSzi %












!








5






St

1






-


\






-i

�{




s






a

o

i


ouapejGzi










9














g

a








3

i










3


r •■




<
a

2


o
a


VN3rWVW VNOOAZlOUd

do 0Ndn>in








1












i
a






|




s





i










1


■X.:




O


<


duefujeu
auAopod dQ q.souspEiBzi %








s
s




ti
g








s

at






i














8




: ■


u":






i


ouapejBzi


-






si




s








2






i














i-
g




U1
■■■■

i


r T






O

CL


VN3fWVN
VNAOlSOd dĐ OMdflMrl




















s
fj






s

i









g

i






fS








<


3

cd

i

i


>




BJELOVARSKO BILOGORSKA


O

D

a-:
ru


■a:

I

LL
CE
LL

■X

::■

o

Cl:
3
Q


jj

LL

<
■A

a
<

X


Ll

<


I


I

z

>

o.


S

E

1

IM

O

LL

<

CL


5

St
LO

z

LU

to


5

'-"V

0:

o
s


3

z

<

ft:

O
C

LL

>^

C


z

■X

9
q

;. !

;x


3

Z

S

0
■.c

LL

TS


•/.I
i:

s

f/J


S

1:

Si

lo -t


h

2 p

fl Lt

T _ >


1
o


s

z

CL

3


t
c
<

IM


3

■u
■1

l'J-1

UJ

ll

o

■i


Q

CL

-z.
Cl
=j



D
I

Cr:


< ■


z
<

0.


_i

m
D


CD




tu

fj)


a,

OJ


Z
C!




*2








LL'


s


s


a


g


^ :


% &






o

IM


o

rsi








CL
UJ








<N


r„


■5f


LTJ


:0


r-

















iTi ■




L7.




rt





52



//. ANALIZA I OCJENA STANJA , PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



SIV eujSJAod / e}S!|e[e6zn e foru pod o; pn



O T-



Ul

Cfi Ul
C3 i�3



O Ci ^ rt



CN Q O i-



LU

i-
es

CL



Sir ^"JjSJAod / emsjAod LjmpoAOjpn



T- -I- TT" O



■Jl .•:

CM rt

ri
rt rt



ui {o -*t o

t- Ti" CN O

k o'



[\l ^ Ifi
T- r rt cj
t^.' Cl rt ad



91P eujSJAod / nfbeues er efompod ojpn



(efiod |ds>|d i epedp ejsneBeipo euan ndeu)
nnavNvs vz vrsrraaod



k 4



� W (B CQ



rt ul rt



LU

E



Q ea Ci



[O ffl O CN



LL



ONdn)nn



^ ci o rt

'Ti CTl O Cd

ta i-" <s"

tj- ca r-

cO ^ yq cq

rt Ul oi CN

co cc '-n <b



to Ul 1^.

CI) Cd h-- Cl

lt>" =o~

tr> jji oj o

oo u? un



m co m cn

i/> fM o

K +-"

r-j ■=> ■=?.■ r -

(S 51 fN ^

■^r W a? ' r-i

BO CJ3 -i- �N



■Liins 'GLuns - e| 4 [jod eieiso



i- h tfl (B

(O Q O CN

k CN (N CN

o cn ^ rt

T-; T-;

rt rt cd iil



JI fJ (D



�S ujouafujeu ujouq3sod s siuns



*� Ui rt



is oi (u m

fll * T- CO

3fc fl& I I r

rt o

^ M (N C)



auin s suijisez



rt Ul



T- OJ QJ



ci rt

* ffl K (fl



O i!- <Đ t-



LS Ginns a^sjepodsoĐ



CC- '31 Cfi

OJ ffl (D

Ci r- 'Ln ca

d �i



o o a m
t3- t— r^- oQ



t- co ci



CT> Ci CO Cl
fN CM Ci t-



t Ofl
O to
(O fn <C �7i



(D o

cđ rJ rt cd"
"<t rt



Slp eusjAod / '[jod oipn



CN CM rt



ONdn>in



^— <JJ <0

ir> co rt

O t-" dl

U.1

uf> cm rt

* ^ s d

Ci rt Ti



rt '31 <J)

DO t�> O ^~



cj cm a a



cm -i— rt

rt �
u 1 * ci o ci"
■* rt ^
+ si ai m



a

LU
>

CL

O

-s
-I

O
tL



rt ^3- 05

r^ r cn c)

CN rt o ^

O -Xt O co

t- ci rw čo

ci rt r-j -r-

rt rt



CN O) rt CN

rt o -ao

ai � n n"

O rt CN -*

Uj rt Ul

ui rt i ci



in s (i)



r- ui rt rt

O O t - CN

(6 ui rt v6

t- CN -r-



cti rt cd



r^- cn rt ui



CN t-
CM (J3
CM CN



t- CM O O



|,d or oup9("!JA04!qosQ



cn rt rt r-n

(D t-_ ■ �

so ta t- n

o rt ca



C3 rt



Ul Ul Ci CN
CM rt
N- CN Ci O



Cl



<

(0
H

|

a:



LU



53



!



s

to
o

N �



i 2



'D N CO �



�3



< 2



O O



� 2 ^



5^



i

Q <0 m

■N 01 LU

< < tE

cr q cj
<



ISJ N



C5 in Q 5
LL Cl W <n



53



//. ANALIZA I OCJENA STANJA , PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



3IO0Ndn�n3AS



w E
O o



Ig

1-9



6 S
> ti



s

1

I-

I

I

I

3



O

CL



■o

s

O

i

i

O
Cl

I

|

Ft



<

D

I-

2



ET

o
9



UJ

(!)
o:

UJ



o

CC LU



!POAoiezuapiK�)
i !POA0P{npcMd



E
O

CL



stjsso sesiju ednz



CL



3 5



r i ri



iH 35 ET

4- 4 (A f�-

rt " *S



n t IO �



^ o �j n N
i- o m



SS?
SSS

LO -J- .--



n u n



To o i d im i



cd m



IO � *



<-T l-i f J-I



3 S

35



3 S

IM {fl



5 S



0 U

s



g $



,7, E



3 1



3 5



o5Q



E S LU 3



i~ ' : • ra < < k ol < se o



^ _i 2 O



in (u r> � � � ^



a e "E

~! �= l-i

CO EE ~



0. W Ifl w >



3



E

a


5



54



//. ANALIZA I OCJENA STANJA , PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



LU

Z LU

|3



(oip !uaudo>j) euisjAOd



fojg



cl
D

D
LU

>
00

LU



<
Z

•00

cr
>
O

CL



a>tn| fuoie/oiv



a>jn| oip iu�udo>|



fojg



2 �

Si
2 i

LU <

c 3



<

z

00

cr
>
o

Cl



a>in| fuojeA>jv



a>|n| oip iududo>|



fojg



<
z

oo

>
o

Cl



a>in| fijo;eA>iv



d>in| oip iududo>j



fojg



<
Z
LU
Z
CD
LU
00

O

CL
LU



<
S
N

tr

H
O
O
*

o

<

z

UJ
3



3>pn| fijoie/^v



9>in| oip iuaudo>|



njouj e|\



nudo>i bn



fojg



Z
<
CL

�N



z



CD

CL
UJ

or



□1



N �



lu m
s Q



3

� � P

5 2 t?

1 1 i

O o

S S S

5 Ul t

■=- .Kl i



L�l O



5 ^ Cl



c
c



E

to
o



s s

<

š 9



o

CL



=>



o

D.

r 1



<
O

cd
>



o

CD
>



o
o



55



//. ANALIZA I OCJENA STANJA , PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



11.2.4. RURALNI RAZVOJ
Uvod

Za razliku od urbanog prostora ili prostora velike gustoće naseljenosti, ovo su razmjerno rijetko naseljena
područja. Zbog socijalno-gospodarske promjene struktura i napredujuće suburbanizacije postalo je teško
razgraničiti ovu prostornu kategoriju, jer se urbane i ruralne strukture naselja miješaju, a izračuni i klasifikacije se
razlikuju po metodologijama primjene. Prostorno strukturne promjene tijekom prošlih desetljeća nisu dovele samo
do nestajanja jasne suprotnosti između grada i sela, već također i do višestruke diferencijacije samog ruralnog
prostora. Različitim prostorima ruralnih obilježja zajednička je samo još manja gustoća naseljenosti u odnosu na
prostore velike gustoće naseljenosti i njihove okolne prostore.

Ruralna područja

Program prostornog uređenja RH ("Narodne novine", broj 50/99) dijeli teritorij u tri kategorije: urbane sredine
(12% naseljenog državnog teritorija i 63% svih stanovnika), tranzicijska mješovita područja, (27% naseljenog
državnog teritorija i 16% svih stanovnika) i ruralna područja (61% naseljenog državnog teritorija i 21% svih
stanovnika). Međutim, ruralna područja u Hrvatskoj su strukturno i funkcionalno raznolika. Izračuni i klasifikacije
se razlikuju po metodologijama primjene, a za prostorno plansku paradigmu potrebna je specifičnija i detaljnija
utemeljenost obrade i klasifikacije podataka na temelju ključnih indikatora.

U tom smislu značajno je istaći novi znanstveno utemeljeni pristup dr.sc. Aleksandra Lukića, koji u svom radu
'"Mozaik izvan grada-tipologija ruralnih i urbaniziranih naselja Hrvatske" (2012.), analizira problematiku svih
naselja u RH, polazeći od teze da su ruralni i urbani prostori neraskidivo vezani. Prema dva kriterija - gustoći
naseljenosti i veličini glavnog središnjeg naselja, autor izdvaja na prostoru RH urbana područja (gustoća
naseljenosti iznad prosjeka RH-78 st./km2 i veličina glavnog središnjeg naselja iznad 5000 stanovnika) i ruralna
područja (sva ostala područja), odnosno:

- izrazito urbana područja (više od 70% stanovništva živi u urbanoj jedinici regionalne samouprave)

- pretežito urbana područja (50-70% stanovništva živi u urbanim jedinicama lokalne samouprave)

- pretežito ruralna područja (50-70% stanovništva živi u ruralnim jedinicama lokalne samouprave)

- izrazito ruralna područja (više od 70% stanovništva živi u ruralnim jedinicama lokalne samouprave)

Prijedlog tipizacije naselja u RH, iznesen u knjizi, prema podacima DZS (2001.), je slijedeći:
A - Dinamičana, strukturalno jača naselja (688 naselja, 747.054 stanovnika)
B - Dostupnija, o cirkulaciji ovisna naselja (638 naselja, 200.609 stanovnika)
C - Tržišno orijentirana poljoprivredna naselja (1.710 naselja, 522.234 stanovnika)
D - Ekonomski diverzificirana, pretežno turistička naselja (913 naselja, 267.833 stanovnika)
E - Naselja poljoprivredne ekstenzifikacije i slabe demografske dinamike (1380 naselja, 239.985 stanovnika)
F - Naselja ruralne periferije (991 naselja, 58.317 stanovnika)
G - Ostala izvangradska naselja (195 naselja, 7.682 stanovnika)

Očekuje se da će daljnje sustavno praćenje i istraživanje urbano-ruralnih procesa utjecati na formiranje prostornih
standarda i odgovarajućih pokazatelja usporedivih s istim pokazateljima drugih zemalja, obzirom na postojeću
kritiku OECD pristupa na kojoj se temelji Strategija ruralnog razvoja Hrvatske 2008.-2013. Ona koristi OECD
definiciju za razlikovanje ruralnih od urbanih područja na temelju gustoće naseljenosti, a kritika OECD pristupu
temelji se upravo na činjenici da je prosječna gustoća naseljenosti u Hrvatskoj za trećinu manja od EU.



Ruralna i urbana područja, stanovništvo j naselja prema OECD kriteriju



Klasifikacija


OECD kriterij


km 2


%


Broj naselja


%


Broj stanovnika


%


Ruralna područja*


51.872


91,6


6.001


88,7


2.110.988


47,6


Urbana područja


4.731


8,4


763


11,3


2.326.472


52,4


Ukupno


56.603


100


6.751


100


4.437.460


100



Izvor: DZS, 2001. "Uključuju pretežito ruralna i značajno ruralna područja



Primjenjujući kriterij OECD-a, koji definira ruralna područja kao područja koja imaju gustoću naseljenosti manju
od 150 stanovnika po km 2 , oko 48% ukupnog stanovništva Hrvatske živi u ruralnim područjima, a ruralno područje
čini oko 92% ukupne površine Hrvatske.

U kontekstu strateškog promišljanja razvoja treba reći na koji način EU promatra ruralno područje. S ruralnim
područjima koja od 2007. godine obuhvaćaju više od 90% ukupnog teritorija EU, 27 zemalja članica i 56%
stanovnika, jačanje politike ruralnog razvoja dobiva na važnosti i uvršteno je među razvojne prioritete Europske
unije.



56



//. ANALIZA I OCJENA STANJA , PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



U pedesetak godina provedbe Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP), razvoj ruralnih prostora tradicionalno se
oslanjao na poljoprivrednu proizvodnju kao glavnog nositelja gospodarskog razvoja. Nakon suštinskih promjena
provedenih 2003. i 2004. godine, ZPP se od politike podupiranja poljoprivredne proizvodnje preusmjerava prema
povećanju kvalitete proizvoda, izazovima tržišta, korištenju novih razvojnih mogućnosti i očuvanju okoliša. Taj
zaokret slijede i bitne promjene politike ruralnog razvoja koja se, u razdoblju 2007. - 2013. godine, usmjerava na
tri glavna cilja:

- povećanje konkurentnosti poljoprivrede i šumarstva;

- poboljšanje stanja okoliša i krajolika;

- poboljšanje kvalitete života u ruralnim područjima i podupiranje diversifikacije ruralnog gospodarstva.

Države članice i regije, dužne su osiguravati uravnoteženu provedbu politike ruralnog razvoja primjerenom
raspodjelom sredstava između triju navedenih tematskih područja. Dodatno se osiguravaju i sredstva za provedbu
inicijative LEADER, europskog modela ruralnog razvoja koji se temelji se na pristupu odozdo prema gore (bottom
up), uvažavanju lokalnih osobitosti i uspostavi lokalnih razvojnih partnerstva. Pristup sredstvima za razvoj ruralnih
područja osiguran je putem programa IPARD koji je namijenjen upravo jačanju poljoprivrede i ruralnom razvoju,
kao i putem dodatnih poticajnih mjera za razvoj ruralnih područja putem sufinanciranja razvojnih projekata
poduzetničkog i javnog sektora, posebno onih koju su usmjereni na diverzifikaciju djelatnosti, podizanje
konkurentnosti i zadovoljavanje standarda EU.

Analiza stanja

Usmjerena revitalizacija ruralnih područja bila je jedna od važnijih planskih preporuka Strategije i Programa
prostornog uređenja RH. Međutim, bez detaljne razrade smjernica kroz planove nižih razina (PPUO/G, UPU, DPU)
došlo je do depopulacije ruralnih područja koja su ostala izvan suvremenih razvojnih tokova, sa nedostatnom i
zastarjelom infrastrukturom. Ruralni prostor danas uglavnom obilježava:

zapuštenost ruralnih prostora i značajno preseljavanje stanovništva tih područja u gradove,

značajna ugroženost kulturnog krajolika zbog utjecaja područja većih naselja i proširene gradnje izvan

građevinskih područja,

strukturna i tehnološka degradacija poljoprivrede kao posljedica usitnjenosti i brojnih malih i pretežno
ostarjelih poljoprivrednih gospodarstava ( problem zemljišne politike),

smanjivanje poljoprivrednog zemljišta zbog urbanizacijskih procesa i napuštanja poljoprivredne djelatnosti te
strukturnih promjena u poljoprivredi.

Manja naselja - sela još uvijek se nalaze u procesu urbane tranzicije, koji obilježava ubrzan razvitak gradskih
žarišta s doseljavanjem seoskog stanovništva. Može se očekivati je da će se ovaj proces i dalje nastaviti pa se ovu
veliku skupinu naselja mora dugoročno ciljano i usmjeravano revitalizirati, pri čemu je moguće razlikovati više
tipova prioritetne revitalizacije s obzirom na čimbenike koji u njoj sudjeluju. To su revitalizacija važnijih naselja i
sela za koje postoji nedvosmisleni javni interes zbog njihove uloge u prostornoj organizaciji, zatim revitalizacija
sela gdje je javni interes ograničen samo na potporu u izgradnji minimalne tehničke infrastrukture, te
revitalizacija gdje nije moguće identificirati javni interes i koja ovisi isključivo o autonomnoj motivaciji i
vrijednostima lokalnih i privatnih sudionika. Isto tako dio malih seoskih naselja koja će u budućnosti ostati bez
stalnog stanovništva, može se koristiti u funkciji sekundarnog stanovanja te seoskog turizma i rekreacije.

Planovima uređenja prostora utvrđuje se namjena kao i uvjeti uređenja i korištenja prostora, ovisno o prostornim i
razvojnim značajkama područja. Određivanje namjene korištenja tla u poljoprivredne svrhe mora uzeti u obzir
aspekte zaštite okoliša, demografsku i gospodarsku problematiku te donijeti propise i poticajne mjere kako bi se
unaprijedilo održivo korištenje i upravljanje tlom.

ZAKLJUČNO

Revitalizacija ruralnih područja temelji se prioritetno na zaustavljanju procesa napuštanja sela. Sustavnim mjerama
treba usporiti emigracije i stvarati pravno-gospodarski povoljne uvjete rada, a osobito poticati opstanak i razvoj
početno malim, ali sigurnim ulaganjima u životni standard sela, uključujući kulturne i rekreacijske potrebe stanovništva.
Isto tako treba promicati temeljne vrijednosti ruralnog nasljeđa, duhovnih i materijalnih dobara i tradicije te razvijati
veze grada i sela. Ruralno stanovništvo mora imati uvjete za izgradnju kvalitetnih stambenih objekata ali uz dužnu
pozornost prema tradicijskom graditeljstvu koja se odražava u poštovanju mjerila, oblika, strukturnih značajki i
graditeljskih materijala. U cjelokupnom ruralnom prostoru treba osigurati suvremen infrastrukturni standard, odnosno
iskoristiti utjecaj suvremene informatičke tehnologije koja će neutralizirati mnoge prednosti grada pred selom. Naglasak
mora biti usmjeren prema podizanju vrijednosti lokalnih primarnih proizvoda, korištenju tradicijskih vještina, lokalnoj
kontroli samostalnog i dioničkog poduzetništva.

Razvoj ruralnih područja jedan je i od ključnih razvojnih prioriteta kako Republike Hrvatske tako i Europske unije.
Najveći razvojni fondovi usmjereni su upravo na revitalizaciju i razvoj diversifikacija/specijaliziranih djelatnosti u
ruralnim područjima koje, manjim ulaganjima, omogućuju povećanje kvalitete života, zaustavljanje iseljavanja
stanovništva i stvaranje novih radnih mjesta te poticanje razvoja agroturizma, ruralnog turizma i tradicijskih
obrta u ruralnim područjima.



57



//. ANALIZA I OCJENA STANJA , PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



11.2.5. DRUŠTVENA SUPRASTRUKTURA

Strategija razvitka društvenih djelatnosti - javne službe (uprava, pravosuđe, prosvjeta, visoko školstvo i znanost,
kultura, zdravstvo, socijalna skrb i šport), te udruge građana, političkih stranaka, vjerskih zajednica i drugih
organizacija u svezi s njihovim glavnim obilježjima i svojstvima, rezultat su prirodnih, gospodarskih, društvenih i
kulturnih polazišta i njihovih strateških ciljeva u prostoru. Razvitak javnih službi, tj. njihova struktura, razmještaj
i dimenzioniranje, moraju slijediti razvoj i razmještaj njihovih korisnika, i ujedno podizati i poboljšati standard i
kvalitetu života stanovništva.

U Republici Hrvatskoj brojne javne službe određuju zakonske i druge prosječne norme, kriterije i standarde o
društvenoj i gospodarskoj prihvatljivosti razvijanja širine i razine njihovih mreža u određenim skupovima središnjih
naselja. U područjima gospodarske nerazvijenosti, demografske ugroženosti ili prostorne izoliranosti potrebno je
te uprosječene norme prilagođavati stvarnim životnim uvjetima s ciljem ostvarivanja optimalnog razvoja i
strateških interesa države.

Mreža i sadržaji društvenih djelatnosti razmatrani su analizom važečeg zakonodavstva, prostorno planske
dokumentacije (PPŽ), prostornih standarda, procjena, planova i odluka resornih ministarstava te pitanja važnih za
dimenzioniranje pojedinih segmenata mreža. Analiza stanja je dana za glavne skupine pojedinih djelatnosti, iako
se unutar tih skupina razlikuju brojne podskupine i još brojnije institucije raznih razina, nadležnosti i uslužnosti te
njihov utjecaj u prostoru.

Ustanove javnih službi

Mreža javnih službi osigurava u skladu s propisima za sadržaje državne uprave, područne (regionalne) i lokalne
samouprave, te ostale upravne službe i institucije, prostorne uvjete rada i razvoja. Na isti način obuhvaćene su i
potrebe za pravosudne funkcije (sudovi, odvjetništvo, pravobraniteljstvo, javno bilježničke službe i dr.).



Mreža pravosudnih tijela po županijama i Grada Zagreba





nijski
id


lijsko

ivno

:ništvo


>u

{0 -o


>ki sud


o

� 1 c


"E

>�/> T3


ni sud


jišno
i odjel


ŽUPANIJE


2 "
o.

>M


Župai
držć
odvjet


I 3

on

I-


Općin;


Opći
držć
odvjet


i 5!

(U

L.
CL


Uprav


ZemI
knjižn




Ž U


Ž D 0


TS


OS


ODO


PS


U S


Z KO


Zagrebačka




1




9


5


8






Krapinsko-zagorska








3


1


6




3


Sisačko-moslavačka




1




5


2


6




3


Karlovačka




1




2


1


4




3


Varaždinska




1




2


1


4




2


Koprivničko-križevačka








3


1


2






Bjelovarsko-bi logorska




1




5


2


5






Primorsko-goranska




1




8


2


8




3


Ličko-senjska








1


1


4




3


Virovitičko-podravska








4


1


4






Požeško-slavonska








2


1


2






Brodsko- posavska




1




2


2


2






Zadarska




1




5


2


3






Osječko-baranjska




1




6


3


6






Sibensko-kninska




1




3


2


2






Vukovarsko-srijemska




1




3


3


3






Splitsko-dalmatinska




1




10


3


12






Istarska




1




6


2


7






Dubrovačko-neretvanska




1




4


2


6






Međimurska








2


1


1






Grad Zagreb 1




1




1


1


1






RH HRVATSKA


21


15


13


86


39


96


4


22



1 Grad Zagreb još ima VSRH, VUS, VPS, VTS, DORH, USKOK, ORS i OKS Izvor : Ministarstvo pravosuđa RH, 2012.



Ustanove prosvjetnih djelatnosti

Mreža objekata prosvjetne djelatnosti obuhvaća objekte osnovnog i srednjoškolskog i obrazovanja, te smještaja
učenika u domovima, a prostor se osigurava u PPG/0 i GUP i UPU.



58



//. ANALIZA I OCJENA STANJA , PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



Dječji vrtići i druge pravne osobe koje ostvaraju programe predškolskog odgoja i osnovne škole

Programe predškolskog odgoja i obrazovanja te skrbi djece predškolske dobi, obavljaju se u dječjim vrtićima i
drugim pravnim osobama. Početkom pedagoške godine 2010./2011. u Hrvatskoj je ukupno bilo 1.495 vrtića s
ukupno 125.166 djece, kao slijedi:

- državnih je bilo 1.165 ili 77,9% u kojima je bilo 107.311 djece ili 85,7%

- privatnih je bilo 276 ili 18,5% s ukupno 14.603 ili 1 1,7% djece i

- vrtića vjerskih zajednica 54 ili 3.6% s ukupno 3.252 ili 2,6% djece

Mreže ustanova sa predškolskim odgojem i obrazovanje djece nalaze se u svim županijama na području Hrvatske, u
njihovim općinama , gradovima i naseljima ( većina u središtima općina i gradova), a razlike su vidljive po njihovim
vrstama (u 5 županija - Sisačko-moslavačkoj, Karlovačkoj, Bjelovarsko- bilogorskoj, Ličko-senjskoj, Virovitičko-
podravskoj i Ličko-senjskoj županiji postoje samo državni vrtići, a nema dječjih vrtića vjerskih zajednica).

Osnovne škole

Sukladno Odluci o donošenju mreže osnovnih i srednjih škola, učeničkih domova i programa obrazovanja („Narodne
Novine", broj 70/11), mreža osnovnih škola ustrojava se na način da zadovoljava iskazane potrebe utvrđene
ustavnim praćenjem i predviđanjem demografskih, gospodarskih i urbanističkih kretanja na području županije, da
udovoljava zahtjevima dostupnosti i racionalnog ustrojstva upisanih područja te ispunjava uvjete i mjerila
propisana Državnim pedagoškim standardom osnovnog-školskog sustava odgoja i obrazovanja.

Na početku školske godine 2010./2011. obavezno osnovno školovanje provodi se u 2070 redovitih osnovnih škola
(850 samostalnih i matičnih i 1220 područnih škola) u kojima je bilo 349.423 učenika. Po vrsti škola, najviše je
bilo :

- državnih njih 2.059 ili 99,5% s ukupno 348.598 ili 99,8% učenika
privatnih je bilo 9 ili 0,3% s ukupno 619 ili 0,2% učenika

2 /// 0, 1% škola vjerskih zajednica s 206 ili 0,06% učenika

Osim redovitih osnovnih škola, potrebno je spomenuti i osnovno obrazovanje djece i mladeži s teškoćama u razvoju
kojih ima 60, te osnovne umjetničke škole (glazbene i baletne), gdje učenici pohađaju te škole usporedo s
osnovnom školom i ima ih 88 (84 glazbene škole od kojih je 5 privatnih i u kojima je bilo 14.240 učenika i 4 baletne
škole u kojima je bilo 451 polaznika i koje su sve državne). Iz analize rasprostranjenosti mreže osnovnih škola, vidi
se da na prostoru Hrvatske sve županije imaju osnovnoškolske objekte, koji su raspoređeni po općinama i
gradovima, odnosno naseljima, a sukladni su rezultatima praćenja demografskih, gospodarskih i urbanističkih
kretanja, kao i ostalih elemenata koji su prezentirani navedenim Zakonom.

Osnovne škole za djecu i mladež s teškoćama u razvoju također se nalaze u svakoj županiji, većina ih je u
gradovima - gradskim središtima, dok samo jedna županija ima takvu školu u općini (Krapinsko-zagorska županija).
S obzirom na brojnost takve populacije, najviše takvih škola ima Grad Zagreb.

Srednje škole

Početkom školske godine 2010./2011. u Hrvatskoj je bilo 431 srednjih škola, odnosno 711 školskih jedinica
različitih vrsta ovisno o vrsti nastavnog plana i programa ( jedna srednja škola može imati nekoliko školskih
jedinica različite vrste npr. gimnaziju, tehničku, industrijsku itd.), u koje je upisano 180.158 učenika.
Po vrsti programa, dijele se na:

državne, kojih ima 660 ili 92,8% sa 174 782 ili 97,0% učenika

privatne, kojih ima 33 ili 4,6% s ukupno 2.302 ili 1 ,3% učenika

vjerske, kojih ima 18 ili 2,5% s ukupno 3.074 ili 1 ,7% učenika

Najviše ima tehničkih i srodnih škola (255), zatim industrijskih i obrtničkih škola (195), gimnazije (176), a zatim
slijede umjetničke (48) i škole za mladež s teškoćama u razvoju (37).

Analizom rasprostranjenosti srednjih škola, proizlazi, da od 21 županije u Hrvatskoj, 9 ih imaju srednju školu u
svojim gradovima i općinama (Krapinsko-zagorska, Sisačko- moslavačka, Varaždinska, Ličko-senjska, Virovi-tičko-
podravska, Zadarska, Osječko-baranjska, Splitsko-dalmatinska, Dubrovačko-neretvanska), a ostale županije samo u
svojim gradovima. Najveći broj srednjih škola po lokaciji ima Grad Zagreb (85), Splitsko-dalmatinska (53) i
Primorsko-goranska (35) županija.

Cilj srednjoškolskog obrazovnog programa je uspostavljanje racionalne mreže srednjih škola i programa
obrazovanja, koja će biti dostupna svim građanima i koristiti će razvojnim potrebama društva, podizanje osnovne,
opće i strukovne pismenosti te radnih i životnih sposobnosti stanovništva, poboljšanje kvalitete i učinkovitosti
odgoja i obrazovanja, podizanje prosječne kvalitete i ujednačavanje obrazovnih postignuća učenika koji pripadaju
različitim socijalnim skupinama i obrazuju se u različitim sredinama.



59



//. ANALIZA I OCJENA STANJA , PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



Ustanove prosvjetnih djelatnosti i učeničkih - studenskih domova - početak šk.godine 2010./201 1. godine





PREDŠKOLSKI


OSNOVNE ŠKOLE


SREDNJE






ŽUPANIJE


ODGOJ






ŠKOLE PO


UČENIČKI


STUDENSK


DJEČJI VRTIĆI


OSNOVNE
ŠKOLE


DJECA I MLADEŽ
S TEŠKOĆAAAA U
RAZVOJU


VRSTI

DDn^D A Kk A
rKUoKAlvlA


DOMOVI


DOMOVI


Zagrebačka


87


125


2


33


1




Krapinsko-zagorska


29


86


2


23


1




Sisačko-moslavačka


33


90


4


29


1




Karlovačka


32


79


1


26


3




Varaždinska


52


70


2


27


2


1


Koprivničko-križevačka


44


89


4


18


1




Bjelovarsko -bi logorska


38


106


2


27


2




Primorsko-goranska


1 10


121


6


57


7


1


Ličko-senjska


13


52


-


12


2




Virovitičko-podravska


12


78


2


16


1




Požeško-slavonska


18


62


1


15


2




Brodsko-posavska


28


113


2


15




1


Zadarska


71


112


1


35


1




Osječko-baranjska


96


176


7


53


4




Šibensko- kninska


50


52


2


22






Vukovarsko-srijemska


48


91


2


27


1




Splitsko-dalmatinska


226


206


6


85


4


2


Istarska


133


106


1


43


2




Dubrovačko-neretvanska


50


72


1


28


3




Međimurska


54


58


1


19


2




Grad Zagreb


271


126


11


101


15


4


REPUBLIKA HRVATSKA


1495


2070


60


711


55


13



Izvor: 1. DZS, Osnovne škole i dječji vrtići i druge pravne osobe koje ostvaruju programe predškolskog odgoja, kraj

šk.g.2009. 12010. i početak šk./ped.g.2010. / 2011., Statistička izviješća 1442/2011.

2. DZS, Srednje škole i učenički domovi, kraj šk.g. 2010.12011., Statističko izviješće 1443/2011.

3. DZS, Priopćenje - Učenički i studenski domovi u šk./ak.g. 2010.12011., Zagreb, lipanj 2011.



Učenički domovi

U Republici Hrvatskoj je početkom školske godine 2010. /2011. bilo 55 učeničkih domova s ukupno 7.889
korisnika. Od ukupno 21 županije, Brodsko-posavska i Šibensko-kninska županija nemaju učeničkih domova, a
ostale županije imaju jedan do dva doma u gradskim središtima. Najveći broj domova je u Gradu Zagrebu (15),
zatim u Primorsko-goranskoj (7 domova u gradovima i u općinama), Splitsko - dalmatinskoj (4 doma u gradovima i
općinama) i Osječko - baranjskoj (4) županiji.

Ustanove visokog školstva, znanosti i tehnologije

U sklopu razvijanja središnjih funkcija većih i velikih gradova potrebno je preispitati ustrojstvo i mrežu visokog
školstva i znanosti (sveučilišta, veleučilišta, visoke škole, privatne visoke škole s pravom javnosti, fakulteti,
akademije, studenski centri, Nacionalna, sveučilišne i znanstvene knjižnice, HAZU, Leksikografski zavod i javni
instituti) i tehnologije (Tehnološki centri), kao ustanove visokog obrazovanja i nositelja znanstvenoga,
visokostručnog ili umjetničkog rada, u cilju bolje dostupnosti visokoškolskog obrazovanja i znanstvenog
stvaralaštva sveukupnom stanovništvu zemlje. U Republici Hrvatskoj, trenutno postoje 122 visoka učilišta sa
statusom ustanove od toga:

- 7 javnih sveučilišta koja su smještena u Zagrebu, Splitu, Osijeku, Rijeci, Puli, Zadru i Dubrovniku

- 3 privatna sveučilišta koja se nalaze u Zagrebu, Splitu i Dubrovniku

- 13 javnih veleučilišta koja se većinom nalaze u većim regionalnim centrima

- 2 privatna veleučilišta u Zagrebu i Velikoj Gorici;

- 67 fakulteta i akademija

- 27 privatne visoke škole i

- 3 javne visoke škole u Zagrebu, Virovitici i Križevcima

Mreža visokih učilišta rasprostranjena su na području svih županija, većinom u njegovim županijskim središtima,
odnosno na području većih i velikih gradova koji za sada pružaju uslugu znanstvenog, visokostručnog i umjetničkog
rada sveukupnom stanovništvu zemlje.



60



//. ANALIZA I OCJENA STANJA , PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



Mreža visokih učilišta, studijskih programa i visokih škola - postojeća u RH



GRADOVI


SVEUČILIŠTA


VELEUČILIŠTA


VISOKE ŠKOLE


JAVNA


PRIVATNA


JAVNA


PRIVATNA


JAVNA


PRIVATNA


Zagreb


1




3


1


1


17


Osijek


1




_


_




_


Pula


1




_


_




1


Rijeka


1




1








Zadar


1




_


_




_


Šibenik


_




1


_




_


Split


1




_


_




3


Dubrovnik


1




_






1


Čakovec






1


_




_


Varaždin






1


_




_


Velika Gorica






_


1




_


Slavonska Požega






1


_




_


Slavonski Brod






1


_




_


Osijek






_


_




_


Vukovar






1


_




_


Karlovac






1


-




-


Gospić






1








Knin






1








Virovitica










1




Križevci










1




Dugopolje












1


Višnjan












1


Krapina












1


Zaprešić












1


Bjelovar












1


UKUPNO


7


3


13


2


3


27



/zvor: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta. Izviješće o radu Nacionalnog vijeća

za visoko obrazovanje u 2010. g. , Zagreb, rujan 2011.



Ustanove kulture i športa

Mreža ustanova za kulturu, informiranje i tjelesnu kulturu obuhvaća biblioteke, kazališta, kinematografe, muzeje,
javne glazbene ustanove, otvorena ili pučka učilišta, arhive, javna glasila - televizijske i radio postaje, izdavačke
ustanove, umjetničke organizacije, informativne službe, zajednice i udruge tehničke kulture i dr. Republika
Hrvatska potiče razvijanje javnih potreba u športu od interesa za Hrvatsku, a ostale razine utvrđuju javne potrebe
u športu (športske udruge, poduzeća, obrazovne ustanove, učenička i studenska društva, te druge pravne osobe i
građani) te izgradnju i održavanje športskih objekata i drugih sadržaja i nekretnina za potrebe športa, rekreacije,
zabave i odmora stanovnika i drugih korisnika. Mrežu športskih objekata u odnosu na moguće korisnike i minimalne
sadržaje te prostorne uvjete, standarde i normative propisuje nadležno ministarstvo. U skladu s određenjem
sportskih građevina od važnosti za Republiku Hrvatsku, u zadnje 4 godine realizirano je 6 sportskih dvorana u
Hrvatskoj i 3 golf terena, te niz ostalih centara za različite oblike sportskih aktivnosti koje doprinose bržem i
učinkovitijem razvitku područja ili naselja.

Rekreacijske površine i sadržaji namijenjene stanovništvu određuju se prvenstveno u planovima prostornog
uređenja kao što su GUP, UPU ili DPU , dok su u okviru PPŽ-a i PPUO/G-a prepoznatljivi veći prirodni kompleksi
šireg rekreacijskog značaja.

Studenski domovi

Početkom školske godine 2010. /2011. u Republici Hrvatskoj je bilo 13 studenskih domova s ukupno 9.693
korisnika. Najveći broj domova imao je Grad Zagreb (4) s ukupno 7.143 ili 73,7% korisnika u cijeloj Hrvatskoj, a
zatim slijede ostale županije njih 7 koje imaju 1 do 2 doma u njihovim gradskim sjedištima, odnosno županijskim
središtima. Studenski domovi se uklapaju u mrežu visokih učilišta.

Zdravstvene ustanove

Zdravstvena zaštita obuhvaća sustav društvenih, skupnih i individualnih mjera, usluga i aktivnosti za očuvanje i
unapređenje zdravlja, sprečavanje bolesti, rano otkrivanje bolesti, pravodobno liječenje te zdravstvenu njegu i
rehabilitaciju. Zdravstvena zaštita i zdravlje stanovništva ne ovise samo o djelovanju zdravstvenog sustava, već se



61



//. ANALIZA I OCJENA STANJA , PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



moraju promatrati kroz demografske, gospodarske, ekološke i obrazovne strukture stanovništva. Ustanove koje
obavljaju zdravstvenu djelatnost su ustanove u državnom vlasništvu tj. vlasništvu županija i one u privatnom
vlasništvu. U državnom vlasništvu su klinike, klinički bolnički centri i državni zdravstveni zavodi. U vlasništvu
županija su domovi zdravlja, poliklinike, opće i specijalne bolnice, ljekarne, ustanove za hitnu medicinsku pomoć,
za zdravstvenu njegu u kući te županijski zavodi za javno zdravstvo.

Mreža zdravstvenih ustanova dijele se na primarnu (dom zdravlja, ustanove za zdravstvenu njegu, ustanove za
zdravstvenu skrb, ustanove za palijativnu skrb i ustanove za medicinu rada), sekundarnu (opća bolnica, specijalna
bolnica, lječilište i poliklinike) i tercijarnu zdravstvenu zaštitu (klinički bolnički centar, klinička bolnica i klinika).



Mreža zdravstvenih ustanova



7 1 1 D A M 1

ŽUPANIJE


PRIMARNA ZDRASTVENA ZAŠTITA


SEKUNDARNA ZDRASTVENA
ZAŠTITA


TERCIJARNA
ZDRASTVENA
ZAŠTITA


Dom
zdravlja


Ustanova za
zdravstven
u njegu


Ustanova za
zdravstven
u skrb


Ustanova za
palijativnu
skrb


U3LCM iuva

za

medicinu

rarla


Opća
bolnica


Specijalna
bolnica


Lječilište


Poliklinike


Klinički
bolnički
centar


Klinička
bolnica


Klinika


Zagrebačka




10






1




2




15








Krapinsko - zagorska


1


9








1


4




6






1


Sisačko - moslavačka


3


10








1


1


1


3








Karlovačka


6


4








2


1




4








Varaždinska


1


3








1


3




5








Koprivničko - križevačka


1


6








1














Bjelovarsko - bilogorska


1


4








1


1




6








Primorsko - goranska


1


14


2




2




5


1


37


1




1


Ličko - senjska


5


1








1






1








Virovitičko - podravska


1


6








1






5








Požeško - slavonska


1


4








2


1




2








Brodsko - posavska


2


9








2


1




1








Zadarska


1


6








1


2




9








Osječko - baranjska


6


14


1






1




1


14


1






Šibensko - kninska


3


2








2




1


5








Vukovarsko - srijemska


3


4


1






2






5








Splitsko - dalmatinska


1


12


3




2




2


2


45


1






Istarska


1


5








1


1


1


23








Dubrovačko -
neretvanska


5


7


1




1


1


1




14








Međimurska


1


5








1






3








Grad Zagreb


5


21


5


1


1




8




159


2


3


2


H RVATS KA


49


156


13


1


7


22


33


7


362


5


3


4



/zvor : Hrvatski zavod zo javno zdravstvo, 2011.



Primarna zdravstvena zaštita

U Hrvatskoj je na dan 31. prosinca 2011. godine bilo ukupno 49 domova zdravlja koja se nalaze u skoro svim
županijama osim u Zagrebačkoj, 156 ustanova za zdravstvenu njegu u svim županijama, 13 ustanova za
zdravstvenu skrb u 6 županija (Primorsko- goranska, Osječko-baranjska, Vukovarsko-srijemska, Splitsko-
dalmatinska, Dubrovačko-neretvanska i Grad Zagreb), 1 ustanova za palijativnu skrb u Gradu Zagrebu, i 7
ustanova za medicinu rada u 5 županija (Zagrebačka, Primorsko-goranska, Splitsko-dalmatinska, Dubrovačko-
neretvanska i Grad Zagreb).

Sekundarna zdravstvena zaštita

Godine 2011. u Hrvatskoj je bilo 22 opće bolnice koje se nalaze u većini županija osim u Zagrebačkoj, Primorsko-
goranskoj, Splitsko-dalmatinskoj i Gradu Zagrebu, 33 specijalnih bolnica koje se također nalaze u većini županija
osim u Koprivničko- križevačkoj, Ličko-senjskoj, Virovitičko-podravskoj, Osječko-baranjskoj, Šibensko-kninskoj,
Vukovarsko-srijemskoj i Međimurskoj županiji, 7 lječilišta u Sisačko- moslavačkoj, Primorsko-goranskoj, Osječko-
baranjskoj, Šibensko-kninskoj, Splitsko-dalmatinskoj i Istarskoj županiji i 362 poliklinike koje se nalaze u svim
županijama osim u Koprivničko- križevačkoj županiji.

Tercijarna zdravstvena zaštita

U Hrvatskoj je iste godine bilo 5 kliničkih bolničkih centara i to 2 u Gradu Zagrebu, i po jedan u Osijeku, Rijeci i
Splitu, 3 kliničke bolnice u Gradu Zagrebu i 4 klinike i to u Gradu Zagrebu 2, 1 u Krapinsko-zagorskoj županiji
(Krapinske Toplice) i 1 u Primorsko-goranskoj županiji (Lovran).



62



//. ANALIZA I OCJENA STANJA , PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



Broj bolničkih postelja u Hrvatskoj 2010. godine iznosio je 25.017, odnosno prosječno 5,66 postelja na 1.000
stanovnika. Najmanji broj postelja na 1.000 stanovnika bio je u Zagrebačkoj (247 ili 0,75 po. /1. 000 stan.), Ličko-
senjskoj (119 ili 2,43 po. /1. 000 stan.), Vukovarsko-srijemskoj (546 ili 2,79 po./1000 stan.) i Međimurskoj županiji
(351 ili 2,98 po. /1. 000 stan.). Iznad prosjeka po broju postelja na 1.000 stanovnika bile su Varaždinska (2.043 ili
11,36 po. /1. 000 stan.), Grad Zagreb (7.316 ili 9,23 po. /1. 000 stan.), Krapinsko-zagorska (1.175 ili 8,66 po. /1. 000
stan.) i Sisačko- moslavačka županija (1.390 ili 8,20 po. /1. 000 stan). Ovim zdravstvenim ustanovama treba pribrojiti
Zavode za javno zdravstvo kojih ima 22, ostale državne zavode kojih je 6 (Zavod za transfuzijsku medicinu,
Zavod za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu, Zavod za toksikologiju, Zavod za hitnu medicinu, Zavod za
telemedicinu, Zavod za javno zdravstvo), Ustanove za hitnu pomoć kojih ima 21, ljekarne kojih ima 181 i
Trgovačka društva za obavljanje zdravstvene djelatnosti, njih 264.

Socijalne ustanove

Domovi socijalne skrbi za djecu i odrasle osobe osnivaju se prema Zakonu o socijalnoj skrbi ("Narodne novine", broj
33/12) i Pravilniku o vrsti i djelatnosti doma socijalne skrbi, načinu pružanja skrbi izvan vlastite obitelji, uvjetima
prostora, opreme i radnika doma socijalne skrbi, terapijske zajednice, vjerske zajednice, udruge i drugih pravnih
osoba te centra za pomoć i njegu u kući ("Narodne novine", broj 64/2009) kao javne ustanove te pružaju stručnu i
socijalnu pomoć osobama kojima je takva pomoć potrebna. Ustanove socijalne skrbi su domovi za djecu i mlađe
punoljetne osobe, domovi za djecu i mlađe punoljetne osobe s poremećajima u ponašanju, domovi za odrasle osobe
(to su domovi za starije i nemoćne osobe, domovi za psihički bolesne odrasle osobe, domovi za osobe ovisne o
alkoholu, drogama ili drugim opojnim sredstvima), domovi za tjelesno ili mentalno oštećene osobe (djecu/odrasle
osobe) i centri/ podružnice za socijalnu skrb. Osim navedenih ustanova socijalne skrbi, socijalne usluge pružaju i
druge pravne i fizičke osobe, odnosno organizacije civilnog društva kako je uobičajeno i u Europskoj uniji, sukladno
odredbama gore navedenog Zakona.

U Republici Hrvatskoj bila su 2010. godine 52 doma socijalne skrbi za djecu s ukupno 2.294 korisnika, u 196
domova socijalne skrbi za odrasle bilo je smješteno 19.257 osoba, a u 49 domova socijalne skrbi za tjelesno ili
mentalno oštećene osobe (djecu/odrasle) bilo je smješteno 5.113 osobe. Iz analiziranih podataka proizlazi da sve
županije u Republici Hrvatskoj imaju domove za starije i nemoćne osobe kao i centre za socijalnu skrb, kao i da
ustanove socijalne skrbi nisu ravnomjerno raspoređene po županijama. S obzirom da Ministarstvo nadležno za
poslove socijalne skrbi donosi mrežu socijalnih usluga kojom se utvrđuju potrebe za pružanjem socijalnih usluga u
mreži korisnicima kojima je to pravo priznato sukladno navedenom Zakonu, ono ne može utjecati na to da pojedine
fizičke i pravne osobe pružaju navedene usluge izvan mreže, neravnomjerno po određenim područjima.



Raspored ustanova socijalne skrbi po županijama 2010. godine



ŽUPANIJE


Dječji
domovi


Domovi za
djecu i
ml. pun.
osobe s
Doreme-
ćajem u

ponašanju


Domovi za
starije i
nemoćne
osobe


Domovi za
psihički
bolesne
odrasle
osobe


Domovi
soc. skrbi
za tjel. ili
ment. ošt.

osobe
djecu/od-
rasle


Centri za
socijalnu
skrb


Zagrebačka


5




10




4


8


Krapinsko - zagorska




1


4


3


2


6


Sisačko - moslavačka


2




6


1




8


Karlovačka


1


1


3




5


6


Varaždinska


1


2


5


2


2


4


Koprivničko - križevačka


1




3


2




3


Bjelovarsko - bilogorska






4


1


1


5


Primorsko - goranska


4


3


12


2


6


9


Ličko - senjska






3


1




4


Virovitičko - podravska






2


1




3


Požeško - slavonska


1




6


1




2


Brodsko - posavska


1




4






2


Zadarska




1


3


2


2


6


Osječko - baranjska


5


1


14


3




6


Šibensko - kninska






3




2


3


Vukovarsko - srijemska


1




4


1


1


3


Splitsko - dalmatinska


3


1


19


1


6


12


Istarska


1


1


5


4


4


7


Dubrovačko - neretvanska


1




6


1


2


4


Međimurska






12


2


2


1


Grad Zagreb


10


4


37


1


10


11


UKUPNO RH


37


15


165


29


49


113



Izvor: DZS, Statisti tka izvješća 1448/2011. Socijalna skrb u 2009.i 2010.



63



//. ANALIZA I OCJENA STANJA , PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



11.2.6. PODRUČJA POSEBNOG DRŽAVNOG INTERESA

Područja posebnog državnog interesa su područja koja su određena Zakonom o područjima posebne državne skrbi
("Narodne novine", br. 86/2008 i 57/11), Zakonom o otocima ("Narodne novine", br. 34/99,149/99 i 32/2006),
Zakonom o brdsko-planinskom području ("Narodne novine", br. 12/2002, 32/2002, 117/2003, 42/2005 i 80/2008),
područja uz državnu granicu i ratom zahvaćena područja.

Područja posebne državne skrbi utvrđuju se radi postizanja što ravnomjernijeg razvitka svih područja Republike
Hrvatske, poticanje demografskog i gospodarskog napretka, završetka programa obnove, povratka prijeratnog
stanovništva i trajnog stambenog zbrinjavanja.

Provedba Nacionalnih programa za područja s otežanim uvjetima razvoja vršiti će se na temelju odredbi važećih
prostornih planova uz potrebe izmjene i dopune kao i razradu na nižim planskim razinama.

Područja posebne državne skrbi (PPDS) određuju se u 3 skupine i to prva i druga skupina prema okolnostima
nastalim na temelju posljedica agresije na Republiku Hrvatsku, a treća skupina utvrđena je prema tri kriterija i to:

kriterij ekonomske razvijenosti,

kriterij strukturnih poteškoća i

demografskom kriteriju.

Područja posebne državne skrbi (PPDS) su :

• / skupina: tijekom Domovinskog rata okupirana područja gradova i općina koja se nalaze neposredno uz
državnu granicu, a gradsko/općinsko središte nije od državne granice udaljeno više od 15 km zračne linije i
nema više od 5000 stanovnika prema popisu pučanstava iz 1991. g., kao i sva preostala tada okupirana područja
gradova, općina i naselja hrvatskog Podunavlja.

• // skupina: područja gradova općina i naselja koja su bila okupirana za vrijeme Domovinskog rata, a ne
pripadaju u prvu skupinu.

• /// skupina: općine i gradovi koji su ocijenjeni kao dijelovi Republike Hrvatske koji zaostaju u razvoju prema tri
kriterija razvijenosti i to ekonomskom, strukturnom, i demografskom.

Obnova ratom zahvaćenih područja obuhvaća kompletnu revitalizaciju naselja. Ona je u nekim područjima pri
završetku, a u drugima još uvijek traje ( revitalizacija uključuje obnovu gospodarskog, demografskog, stambenog,
infrastrukturnog, društvenog i prostornog razvoja, zaštitu prostornih vrijednosti, obnovu kulturnog identiteta, te
sanaciju ugroženih dobara kao što su voda, tlo, vegetacija, spomeničke cjeline itd.).

Ovdje važnu ulogu imaju i minski sumnjiva područja koja uzrokuju čitav niz problema od gospodarskih do
razvojnih, ekoloških, socijalnih, a naročito sigurnosnih problema lokalnog stanovništva . Po najnovijim podacima
HCR-a minski sumnjivi prostor obuhvaća 12 županija, 100 gradova i općina u kojima se nalaze mine i
neeksplodirana ubojna sredstva. Površina minski sumnjivih površina na prostoru Republike Hrvatske iznosi 713,85
km 2 (na dan 14. rujna 2012. godine), a u razdoblju 2007.-2011. godine ukupno je razminirano 157,57km 2 .

Kako bi riješila problem minski sumnjivih područja, Republika Hrvatska je donijela Zakon o humanitarnom
razminiranju ("Narodne novine", br. 153/2005, 63/2007 i 152/2008), osnovala Hrvatski centar za razminiravanje
1998. godine i usvojila Nacionalni program protuminskog djelovanja RH 2009-2019 ("Narodne novine", broj
120/2009), te provodi sve obveze preuzete pristupanjem Ottawskoj konvenciji i osigurava stalne i stabilne izvora
financiranja u državnom proračunu, kroz zajmove Svjetske banke te od pravnih osoba u Republici Hrvatskoj.

Otoci

Otoci kao hrvatsko prirodno bogatstvo, te nekretnine otoka osobitog nacionalnog, povijesnog, gospodarskog i
ekološkog značenja, od interesa su za Republiku Hrvatsku i imaju njezinu osobitu zaštitu temeljem Zakona o
otocima ("Narodne novine", br. 34/99,149/99 i 32/2006) ("Narodne novine", br. 34/99, 149/99, 32/2002 i 33/2006).
Ovaj Zakon temelji se na načelima Nacionalnog programa razvitka otoka iz 1997. godine (u daljnjem tekstu:
Nacionalni program) i njime se uređuje upravljanjem otočnim razvitkom na državnoj i županijskoj razini te na
razini gradova, odnosno općina.

Republika Hrvatska ima ukupno 1.246 otoka, od čega 79 otoka te 525 otočića, 642 hridi i grebena. Ukupna površina
otočnog dijela Jadranskog mora je 3.259 km 2 , a ukupna duljina obalne crte otoka je 4.398 km. Pedesetak otoka je
nastanjeno.

S obzirom na demografsko stanje i gospodarsku razvijenost otoci se razvrstavaju u dvije skupine i to :
nedovoljno razvijeni i nerazvijeni te mali, povremeno nastanjeni i nenastanjeni otoci,
svi otoci koji nisu razvrstani u prvu skupinu i poluotok Pelješac.



64



//. ANALIZA I OCJENA STANJA , PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU




65



//. ANALIZA I OCJENA STANJA , PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



Program održivog razvitka otoka popisuje i vrednuje ukupna prirodna i izgrađena bogatstva otoka, odnosno otočnih
skupina, određuje način njihovog čuvanja, odnosno potpunog i održivog korištenja u skladu s načelima i
odrednicama Nacionalnog programa.

Bez obzira na podijeljenost otoka, na gradove i općine, svaki se otok uzima kao jedinstvena planska cjelina sa
zajedničkim kriterijima korištenja i zaštite prostora (zbrinjavanja otpada i zaštiti od požara). Razvoj naseljenih
otoka i njihovo uređenje iziskuje posebnu pažnju u demografskoj komponenti (zadržati stanovništvo na otocima) i

0 kvaliteti uvjeta života. To se prvenstveno odnosi na:

bolje i kvalitetnije a naravno jeftinije povezivanje otoka s kopnom i međusobno s otocima (novi i brži
brodovi, povećavanje brodskih linija, otočna karta tj. vinjeta, noćne linije),

izgradnja prometne, komunalne i društvene infrastrukture (izgradnja, sanacija, dogradnja luka i cesta,
izgradnja vodoopskrbnih sustava, izgradnja sustava odvodnje; izgradnja, rekonstrukcija, sanacija škola,
dječjih vrtića, ambulanti, domova za starije itd.),
razvoj gospodarstva,

poboljšanje zdravstvene zaštite i socijalne skrbi,

poboljšanje uvjeta obrazovanja i

poboljšanje porezne i kreditne politike prema JLS.

Također, treba voditi računa o razvoju turizma koji je na ovim područjima osjetljiv i ujedno je ograničenog
kapaciteta, o tradicionalnim djelatnostima stanovništva i očuvanje otočkih polja i šuma i specifične ekološki
usmjerene poljoprivrede (uspostava poticajnih mjera), o povezivanju otočne infrastrukture u šire sustave kao i
primjena specifičnih rješenja komunalne infrastrukture (naglasak je na štednji i zaštiti resursa). Na kraju treba
voditi računa o očuvanju prirodnih, kulturnih i tradicijskih vrijednosti ovog područja.

Sve to iziskuje mjere subvencije, potpore i povoljne kreditne programe kako bi se došlo do boljitka na ovom dijelu
Hrvatske.

Brdsko - planinsko područje (BPP)

Brdsko - planinska područja su područja od interesa i pod posebnom zaštitom Republike Hrvatske, radi poticanja
njihove demografske obnove, naseljavanja i stvaranja preduvjeta za što kvalitetnije korištenje prirodnih i drugih
gospodarskih resursa te za gospodarski razvoj ovih područja i Republike Hrvatske u cjelini, uz očuvanje biološke i
krajobrazne raznolikosti.

Prema Zakonu o brdsko-planinskom području ("Narodne novine", br. 12/2002, 32/2002, 117/2003, 42/2005 i
80/2008), brdsko - planinsko područje je područje čija nadmorska visina, nagib i vertikalne raščlanjenosti terena
te njime uvjetovane pedološke, klimatske i druge prirodne osobitosti predstavljaju otežane uvjete za život i rad
stanovnika. Ova područja obuhvaćaju više županija i odnose se na podcjeline: Gorski kotar, Lika, Banovina,
Kordun i Dalmatinska zagora.

S obzirom da nisu nedovoljno valorizirana, brdsko-planinska područja je potrebno vrednovati tako da se ne
zanemare vrijednosti prostora kao ni dosadašnja nerazvijenost i nedostatak komunalne infrastrukture. Potrebno je
očuvati cjelovitost i raznolikost njihovih krajobraza, a naročito rijetkih prirodnih oblika. Razvojne mogućnosti
prvenstveno se odnose na :

- povezivanje s jadranskim turističkim tržištem kao dio ukupne turističke ponude;

- povezivanje s tržištima velikih urbanih prostora Središnje Hrvatske, također kao dio ukupne turističke ponude;

- razvoj poljodjelstva u funkciji turizma;

- proizvodnju zdrave hrane za domaće i inozemno tržište (stočarstvo i ratarstvo).
Područja uz državnu granicu

Područja uz državnu granicu su dodirna područja s neposrednim susjedima. Dužina kopnene granice RH iznosi oko
2.374,9 km, od čega sa Slovenijom 667,8 km, Mađarskom 355,5 km, Srbijom-Vojvodinom 317,6 km, Bosnom i
Hercegovinom 1.011,4 km i Crnom Gorom 22,6 km.

S obzirom na raznolikost ovog područja (prirodna obilježja, demografske prilike, društveno-gospodarski razvoj,
urbanizacija itd.), potrebno ga je i različito razmatrati i usmjeravati u daljnjem razvoju, kao i uređenju graničnih
prostora. Taj razvoj ovisi o okolnostima i uređenosti odnosa Republike Hrvatske sa susjednim zemljama. Dio
graničnog područja obuhvaćen je Nacionalnim programima primjerice za rural, obnovu ratom zahvaćenih područja

1 razvoj otoka.

Glavni razvojni ciljevi odnose se na :

- uređenje graničnih prijelaza,

- razvoj pograničnog gospodarstva i dinamiku razmjene dobara i

- zajedničke gospodarske programe, zapošljavanje, kulturne i gospodarske manifestacije.



66



//. ANALIZA I OCJENA STANJA , PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU




67



//. ANALIZA I OCJENA STANJA , PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



Citirajući podatke Ministarstva regionalnog razvoja iz Nacionalnog izvješća Republike Hrvatske za CEAAAT iz 2010.
godine, navodi se da područja s posebnim razvojnim problemima postoje u velikom broju županija u Hrvatskoj i da
državnu pomoć prima oko 1.023.000 stanovnika na 64,3% teritorija, bilo da se radi o područjima od posebne
državne skrbi (PPDS), o brdsko-planinskim područjima (BPP) ili o otocima. Dakle nešto manje od Va stanovnika
Hrvatske prima pomoć.

Mjere koje treba snažnije primjenjivati na granična područja su:

- osnaživanje funkcija naselja i usluga naročito onih koji se odnose na gospodarstvo, te ublažavanje nesrazmjera
razvijenosti graničnih područja u odnosu na ostala područja države (poticajne mjere, gospodar-ski programi,
infrastruktura, usmjerena ulaganja);

- postupno uspostavljanje cjelovitih graničnih funkcija na južnim i istočnim granicama (otvaranje prometnih
rijelaza do viših stupnjeva suradnje), te unaprjeđenje postignutog stupnja razmjene na sjevernim i zapadnim
granicama;

- uspostavljanje zajedničkih ekoloških kriterija korištenja i zaštite graničnih resursa (vodotoci, prirodne cjeline,
ribarstvo).

Zone posebne namjene

U prostornim planovima županija utvrđene su zone posebne namjene kao zone vojnog područja od važnosti za
državu. Prema podacima važećih prostornih planova svih županija, ukupna površina vojnih područja iznosi oko
36.495 ha.

Dugoročnim planom razvoja Oružanih snaga RH za desetogodišnje razdoblje definiraju se elementi ombrambenog
sustava i isti je polazište za izradu svih razvojnih i provedbenih planova MORH-a. U okviru istog utvrđuju se vojni
objekti od važnosti za potrebe obrane i u skladu s tim daju se smjernice za planiranje, razvoj, izgradnju i
modernizaciju objekata i infrastrukture na perspektivnim vojnim lokacijama.

U svrhu zaštite vojnih objekata i osiguranja prostora za vojne lokacije, Ministarstvo obrane RH temeljem odredbi
Zakona o obrani ("Narodne novine", br. 33/2002, 58/2002, 76/2007 i 153/2009) sudjeluje u postupcima izrade
dokumenata prostornog uređenja i daje mišljenje na konačne prijedloge prostornih planova. Sukladno iskazanim
interesima obrane države, u PPUO/G, kao i urbanističkim i detaljnim planovima uređenja, za vojne objekte i
lokacije utvrđuju se točne granice zona posebne namjene i zona zaštite vojnih objekata.

Zaštitne i sigurnosne zone vojnih objekata definiraju se sukladno odredbama Pravilnika o zaštitnim i sigurnosnim
zonama vojnih objekata ("Narodne novine", br. 175/2003), a obuhvaćaju područja s posebnim režimom korištenja
prostora. Ovisno o važnosti, položaju i namjeni pojedinog vojnog objekta određuje se način korištenja prostora i
mjere zaštite koje se odnose na zabranu i ograničavanje zahvata na tom prostoru, kako bi se omogućilo
funkcionalno korištenje i održavanje vojnog objekta, povećala njegova sigurnost, ali isto tako i opća sigurnost ljudi
i imovine na obuhvaćenom prostoru.

Sukladno važećoj zakonskoj regulativi, MORH sudjeluje u neposrednoj provedbi prostornih planova, pa tako u
postupcima izdavanja propisanih dokumenata za izgradnju objekata utvrđuje posebne uvjete gradnje za određene
vrste objekata i u slučajevim kada je lokacija gradnje obuhvaćena zaštitnom i sigurnosnom zonom vojnog objekta.

U prostornim planovima gradova i općina se u posebnim slučajevima, na tzv. neperspektivnim vojnim lokacijama,
omogućava prenamjena prostora zone posebne namjene u drugu namjenu, ovisno o interesima jedinice lokalne
samouprave, ali tek kada Ministarstvo obrane RH donese odluku o napuštanju određenog vojnog objekta. Ovakvi
prostori, uglavnom već infrastrukturno opremljeni, predstavljaju značajan potencijal za razvoj jedinica lokalne
samouprave, te omogućuju i potiču tzv. brownfield ulaganja kroz proces urbane obnove i revitalizaciju takvih
područja.



11.3. GOSPODARSKE DJELATNOSTI

11.3.1. TURIZAM

lako se u javnosti često raspravlja o turizmu, postoji relativno malo sustavnih znanstvenih istraživanja o turizmu i
prostoru. Njihov odnos je već na prvi pogled složen, pogotovo ako se uzme u obzir ekonomski, pravni, socijalni,
ekonomski i kulturni aspekt.

Još Strategijom prostornog uređenja RH (1997.) i Programom prostornog uređenja RH (1999.) određeno je da je
očuvani visokovrijedan prostor strateški resurs hrvatskog turizma. Mnoge županije, gradovi i općine u Hrvatskoj,
posebno uz obalu, turizam vide kao glavno sredstvo (način) razvoja, pogotovo nakon Domovinskog rata, kada su
uslijedile velike društveno-ekonomske promjene.



68



//. ANALIZA I OCJENA STANJA , PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



Analiza i ocjena stanja

Obalno područje mora (otoci i obalno područje) jedan je od najvrednijih i najosjetljivijih dijelova prostora
Hrvatske, a za tim dijelom prostora Hrvatske i dalje vlada intenzivnija potražnja nego za kontinentalnim
područjem. Prema najnovijoj analizi MGIPU u suradnji sa županijskim ZPU (listopad 2012.), prema važećim
prostornim planovima zauzetost obalne crte u područjima gdje je dopušten razvoj (izgrađena područja i područja
planirana za razvoj) iznosi 1.562 km (24,8% od ukupne dužine obalne crte). Ukupna dužina obalne crte iznosi
6.278 km, za kopno iznosi 1.880 km. Razvoj naselja planiran je uz 1.033 km (16,5%) obale, a za gospodarske
djelatnosti izvan naselja planski je predviđeno 529 km (8,4%) obale. Stupanjem na snagu Uredbe o zaštićenom
obalnom području mora, a kasnije i Zakona o prostornom uređenju i gradnji, intenzivirana je kontrola i očuvanje
obalnog i otočnog prostora, koja se očituje na način da je u prostornim planovima općina/gradova smanjeno
građevinsko područje uz obalu. Bez obzira na navedene trendove za očekivati je da će obalni prostor u Hrvatskoj i
ubuduće biti izložen najvećem interesu za realizaciju investicija.

Prema prostornim planovima uređenja općina i gradova u Hrvatskoj (stanje 2012.) ukupno građevinsko područje
(izgrađeno i planirano) iznosi 3.811 km 2 a od toga je izgrađeno 2.646 m 2 (69%). U jadranskoj Hrvatskoj ukupno
građevinsko područje iznosi 1.221 km 2 od čega je izgrađeno 794 km 2 (65%).

Turizam kroz izgradnju turističkih smještajnih i pratećih objekata, cestovnih prometnica i nautičkih luka i velikog
fizičkog prometa turista, umnogome je vizualno promijenio izvorna krajobrazna i ambijentalna obilježja
jadranskog obalnog područja. U ljetnom razdoblju na brojnim dijelovima obale dolazi do saturacije prostora te
psihološkog praga tolerancije turista i domicilnog stanovništva, što dovodi do neželjenih promjena i narušavanja
dominantnih izvornih etno-socioloških i kulturnih vrijednosti.

Posljedice takvog dosadašnjeg razvojnog usmjerenja često su se pokazale razornima, u prvom redu zbog
nekontroliranog i neracionalnog korištenja prostorno ograničenih potencijala na najatraktivnijim lokalitetima u
mnogim primorskim turističkim područjima. U takvom razvojnom modelu gospodarska uspješnost se mogla
postizati isključivo stalnim širenjem/dograđivanjem smještajnih kapaciteta. Nekontrolirano širenje građevinskih
zona (često i zbog povećanjava proračuna lokalnih zajednica), te često neodgovarajuće rješavanje osnovne
komunalne infrastrukture (promet, kanalizacija, vodoopskrba i zbrinjavanje otpada) dovelo je brojna turistička
mjesta i područja u kaotično stanje i nesklad.

Posebno ozbiljan razvojno-koncepcijski promašaj u gotovo svim značajnijim turističkim područjima nastao je
nekontroliranom ekspanzijom izgradnje privatnih kuća i objekata za odmor (vikendica) takvih razmjera da je
njihov ukupan prihvatni smještajni kapacitet danas dvostruko veći od smještajnog kapaciteta u komercijalnim
objektima, a višestruko nadmašuje kapacitet najkvalitetnije turističke ponude - hotela i sličnih objekata.

Zbog takvog često stihijskog razvoja i neuvažavanja elementarnih pravila i propisa s područja urbanizma i
prostornog uređenja, mnoga današnja turistička mjesta nemaju riješenu odgovarajuću razinu komunalne
infrastrukture, a uređenje javnih prostora (ulice, trgovi, šetnice, parkirališta, zelene površine i drugo) treba
snažnije usmjeriti na način da se arhitektonskim rješenjima vrati fizionomija i privlačnost graditeljske tradicije
primorskih i kontinentalnih mjesta. Kvaliteta prirodnih vrijednosti i očuvanost okoliša, posebice na otocima, ali i
na mnogim područjima kontinentalne Hrvatske (toplice, brdsko-planinska područja, brojni gradovi i kulturno-
povjesna odredišta), velika su šansa novog razvojnog koncepta hrvatskog turizma.

ZAKLJUČNO

S gledišta prostornog uređenja zapažene su osnovne problemske pojave u razvoju turističkog prostora:

nedostatak odgovarajućih novih prostornih planova (UPU-a) za planirane i još neizgrađene turističke zone,

potreba redefiniranja zakonske granice ZOP-a s obzirom na granice naselja i prirodne uvjete,

neprimjerenost rekonstrukcija postojećih objekata na razinu europske potražnje i standarda,

nesustavno promišljanje o poboljšanju svih infrastrukturnih sustava i zaštite okoliša,

nova gradnja samo na atraktivnim lokacijama i zanemarivanje područja kojem je potrebna sanacija svake

vrste,

nedovoljno aktivan odnos prema revitalizaciji zapuštenih objekata i malih naselja u funkciji kvalitetne i
cjelogodišnje turističke ponude,

neprimjerenost oblikovanja turističkih objekata i nepoštivanje lokalnih graditeljskih uvjeta i ambijenta,
neusuglašenost razmještaja i dimenzioniranja marina s ostalim korisnicima prostora i zaštitom vrijednih
dijelova obale,

nedostatakt novih oblika i sadržaja sporta i rekreacije osobito golf igrališta,

nedostatak prostornih i funkcionalnih standarda osobito za obiteljske turističke jedinice, i

prostorno neartikuliran odnos prema graditeljskoj i prirodnoj baštini radi očuvanja i aktiviranja istog u

funkciji turizma.



69



//. ANALIZA I OCJENA STANJA , PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



Ipak, i pored navedenog, može se objektivno zaključiti da je u prostoru hrvatskog Jadrana ipak, u najvećoj mjeri
očuvana ravnoteža između prirodnih i stvorenih vrijednosti, pa danas on predstavlja idealan prostorni okvir i
supstancu za "europsko-mediteranski ekopark". Da bi se ta razvojna prilika ostvarila nužno je usmjeravati ukupan
razvoj turizma, osobito u korištenju i uređenju prostora. Nadležne institucije trebaju stručno i sustavno pratiti i
ocjenjivati sve njegove neposredne i posredne učinke na pojedine djelatnosti i gospodarstvo u cjelini, a osobito na
očuvani visokovrijedni prirodni i tradicijski urbani prostor, koji će dugoročno, u turističkoj ponudi, zasigurno sve
više dobivati na značaju.



Turistički pokazatelji:



Dolasci j noćenja turista u Hrvatskoj



Godina


Dolasci u milijunima


Noćenja u milijunima


1986.


10,2


68,2


2001.


7,3


42,6


2005.


9,2


50,3


2010.


10,6


56,4



Izvor: DZS



Ukupan broj stalnih ležajeva i struktura ležaja u %



Godina


Ukupno broj
ležajeva


Struktura ležaja u %


Hoteli


Kampovi


Ostali kolektivni
kapaciteti


Kućanstva


1989.


861.216


15


35


19


32


2001.


682.721


14


28


17


42


2005.


784.600


13


26


13


48


2010.


833.118


13


26


13


47



Izvor: DZS



Noćenje turista prema glavnim vrstama smještaja u Hrvatskoj (%)



Godina


Hoteli


Kampovi


Ostali kolektivni
kapaciteti


Kućanstva


1986.


31


26


23


20


2001.


30


28


20


22


2005.


29


26


16


28


2010.


26


24


15


34



Izvor: DZS



Dolasci i noćenja u milijunima po regijama u Hrvatskoj



Godina


Sjeverni Jadran


Južni Jadran


Kontinentalna Hrvatska


Dolasci mil.


Noćenja mil.


Dolasci mil.


Noćenja mil.


Dolasci mil.


Noćenja mil.


1986.


4,8


38,1


3,4


26,2


1,9


4,0


2001.


4,3


26,8


2,3


14,4


0,7


1,4


2005.


4,7


28,0


3,5


20,4


1,0


2,0


2010.


5,2


30,3


4,2


23,9


1,2


2,2



Izvor: DZS



Broj luka i broj vezova u lukama nautičkog turizma u Hrvatskoj



Godina


Broj luka nautičkog turizma


Ukupan broj vezova


Ukupno


Marine


2001.


66


51


14.009


2005.


84


50


15.058


2010.


98


60


16.913



Izvor: DZS



70



//. ANALIZA I OCJENA STANJA , PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



Broj marina, broj vezova i površine marina u Hrvatskoj 2010.





Broj marina


Broj vezova


Površina
akvatorija m 2


Ukupna površina prostora na kopnu
m 2


Sjeverni Jadran


27


7.707


1.487.514


341.649


Južni Jadran


33


9.206


1.825.596


414.889


Ukupno


60


16.913


3.313.110


756.538



Izvor: Nautički turizam - kapaciteti i poslovanje luka nautičkog turizma u 2010., DZS



Nautički turizam opisan je u dijelu 11.4.1.3. Pomorski promet.
Golf

Jedna od ključnih točaka za razvoj hrvatskog turizma je i razvoj golfa. Golf je igra stara 600 godina i jedan je od
najpopularnijih sportova u svijetu. Činjenica je da Hrvatska i dalje nema dovoljno izgrađenih golf terena, iako ima
sve klimatske predispozicije da se razvije u razvojno održivu golfersku zemlju. Hrvatska trenutno raspolaže sa
svega četiri golf igrališta s 18 polja, dva igrališta s devet polja i nekoliko vježbališta. Samim tim, Hrvatska u ovom
trenutku nije konkurent na tržištu golf turizma. Pod pojmom golf projekta podrazumijeva se izgradnja, ne samo
golf igrališta od 18 ili 27 polja već kompletnih golf centara s mnogostrukim pratećim i smještajnim sadržajima, koji
pridonose obogaćivanju turističke ponude te podizanju kvalitete našeg turizma. S druge strane, oni pridonose
otvaranju novih tržišta, povećanju inozemnih ulaganja, dolasku novih gostiju te u konačnici produljenju turističke
sezone i poboljšanju imidža Hrvatske kao turističke destinacije.

Dok je u posljednjih 20-tak godina golf doživio snažan razvoj na Mediteranu i postao jedan od ključnih čimbenika
rasta turističkog sektora i ukupnog gospodarstva, kod nas golf industrija još uvijek nije razvijena. S ciljem
dodatnog proširenja mogućnosti razvoja ovog sasvim novog, trenutno zanemarivog dijela turističkog sektora, u
prostornim planovima županija planirana je gradnja 89 golfskih igrališta, i to 55 igrališta u jadranskim županijama i
34 u kontinentalnim županijama. Najveći broj terena planiran je u Istarskoj (23), Zadarskoj (15) i Zagrebačkoj
županiji (10), a planirana površina za golf projekte, prema podacima iz PPŽ-a, iznosi oko 8.100 ha. Danas je teško
ocijeniti održivost takvog koncepta, ali kao i kod turističkih zona, vrijeme i okolnosti uvjetovat će stvaran i realan
broj igrališta.

Gradnja pratećih i smještajnih sadržaja uz golf -terene jedno je od, u javnosti, najspornijih pitanja dosadašnje
politike razvoja golfa zbog opasnosti od prikrivene apartmanizacije. Sukladno Zakonu o prostornom uređenju i
gradnji, površine za golf smatraju se građevinskim područjem izvan naselja, a za svaki takav projekt ZPUG-om je
propisana izrada Urbanističkog plana uređenja (UPU-a) na koji ovo Ministarstvo izdaje suglasnost. Obzirom na
prihvatljivost ovakvih zahvata za okoliš provodi se postupak procjene utjecaja na okoliš kako je i propisano
Zakonom o zaštiti okoliša ("Narodne novine", broj 110/2007), Uredbom o procjeni utjecaja zahvata na okoliš
("Narodne novine", broj 64/2008) i Pravilnikom o procjeni prihvatljivosti zahvata na prirodu ("Narodne novine", broj
89/2007), te se utvrđuju mjere zaštite okoliša koje treba primjenjivati prije i tijekom provođenja zahvata. Pri
tome treba naglasiti da je najčešći ograničavajući čimbenik za funkcioniranje (navodnjavanje) golf igrališta
neophodno osiguranje znatne količine voda.

Problem izgradnje golf igrališta u Hrvatskoj direktno je vezan i na rješavanje imovinsko-pravnih odnosa. Otkup
zemljišta zapreka je investitorima koja se nastojala zaobići uvođenjem institucije izvlaštenja u starom Zakonu o
igralištima za golf ("Narodne novine", br. 152/2008 i 80/10), a koji je izazvao reakcije u javnosti što je rezultiralo
donošenjem Zakona o prestanku važenja Zakona o igralištima za golf ("Narodne novine", broj 132/11). Zbog
vlasničke strukture zemljišta na kojem se planira gradnja golf projekata, pretpostavlja se da će od velikog broja
planiranih zahvata u najkraćem roku biti izvedivi oni koji su planirani na državnom ili općinskom zemljištu.
Daljnjim izmjenama zakonske legislative u cilju bržeg rješavanja imovinsko-pravnih odnosa treba dati poticaja
razvoju ovog dijela turističke ponude.

Na kraju, napominjemo da je Savjet prostornog uređenja Hrvatske, u okviru zadaća propisanih Zakonom, izradio i
tri dokumenta koji predstavljaju doprinos inače nedostajućoj stručnoj literaturi, posebno u odnosu na turizam u
prostornom planiranju. To su:

- Kriteriji i smjernice za planiranje golfskih igrališta (2010), publikacija u kojoj je prikazan pregled razvoja golfa u
svijetu, karakteristični tipovi igrališta sa svim elementima te norme za uređenja i gradnju, posebno pratećih
sadržaja kao što su vile;

- Kriteriji za planiranje turističkih predjela obalnog područja mora (2009), gdje se daje sistematičan pregled
regulative, današnje situacije i trendova, te predlažu poboljšanja regulative kao i norme, standardi, pravila za
generalno i detaljno planiranje;

- Smjernice i kriteriji za arhitektonsku vrsnoću građenja (2011), gdje je dat opći pregled i definicije gradnje,
važnost za prostor i ambijent, te smjernice za postupanje s ciljem dobivanja kvalitetnih rješenja.



71



//. ANALIZA I OCJENA STANJA , PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



11.3.2. POLJOPRIVREDA
Uvod

Poljoprivredno zemljište je prema Zakonu o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine", br. 152/2008, 25/2009,
21/10, 39/11 i 63/11) dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu. Poljoprivrednim
zemljištem se u smislu ovog Zakona smatraju sljedeće poljoprivredne površine: oranice, vrtovi, livade, pašnjaci,
voćnjaci, maslinici, vinogradi, ribnjaci, trstici i močvare, kao i drugo zemljište koje se može privesti
poljoprivrednoj proizvodnji. Poljoprivredne površine se koriste kao resurs za proizvodnju kvalitetnih
poljoprivrednih proizvoda (zdrave hrane), radi poboljšanja opskrbe lokalnog stanovništva, te su važne za
održavanje ekološke ravnoteže, krajobrazne, biološke raznolikosti i održivog razvitka prostora. Poljoprivredne
površine se u Prostornim planovima određuju temeljem pedoloških studija, kao osobito vrijedno obradivo tlo (P1),
vrijedno obradivo tlo (P2), te ostala obradiva tla (P3). Uočen je nesrazmjer u iskazu podataka o površini
poljoprivrednih područja u PP i službenim podacima Ministarstva poljoprivrede i DZS, što treba tijekom slijedećeg
razdoblja otkloniti.

S obzirom na vlasništvo, za Hrvatsku je karakteristično dvojno vlasništvo: poljoprivredno zemljište u državnom
vlasništvu, odnosno u vlasništvu Republike Hrvatske i poljoprivredno zemljište koje je u privatnom vlasništvu
fizičkih ili pravnih osoba.

Prostorna slika poljoprivrednog zemljišta prvenstveno je odraz prirodno-geografske osnove: površine visoko i
srednje pogodne za poljoprivredu nalaze se najvećim dijelom u Panonskoj poljodjelsko-ekološkoj regiji koja se
uglavnom poklapa s Istočnom i Središnjom Hrvatskom. Na te dvije regije koje čine 54,4% površine Hrvatske otpada
86% ukupno korištenog poljoprivrednog zemljišta u državi.

Prema podacima Ministarstva poljoprivrede, u Hrvatskoj ima ukupno 2.693.874 ha poljoprivrednog zemljišta, što
čini 47,6% od ukupnog kopnenog teritorija RH od 56.594 km 2 (Statistički ljetopis DZS 2011.). Od toga je u
privatnom vlasništvu 67%, a u državnom 33% poljoprivrednog zemljišta. U strukturi državnog poljoprivrednog
zemljišta 71% je neobradivog poljoprivrednog zemljišta, dok na obradivo poljoprivredno zemljište (oranice, vrtovi,
vinogradi, voćnjaci, maslinici i livade) otpada 29%. Hrvatska, s 0,63 ha poljoprivrednog, odnosno s 0,45 ha
obradivog zemljišta po glavi stanovnika, ulazi u skupinu zemalja koje su razmjerno bogate poljoprivrednim
zemljištem.

Analiza i ocjena stanja

1 . Praćenjem dokumenata prostornog uređenja jedinica lokalne samouprave uočena je tendencija prenamjene
poljoprivrednog zemljišta u građevinsko područje naselja osnivanjem novih izdvojenih građevinskih područja izvan
naselja određenih namjena ili proširenjem postojećih građevinskih područja. Koncentracijom i prostornim širenjem
stambenih, gospodarskih i infrastrukturnih sadržaja povećava se potencijalna i stvarna ugroženost i gubitak tla.
Radi očuvanja i zaštite poljoprivrednog zemljišta od prenamjene, ovakve trendove treba svesti na najmanju
moguću mjeru i težiti da se što veće površinepoljoprivrednog zemljišta privedu osnovnoj namjeni, odnosno
poljoprivrednoj proizvodnji.

2. U proteklom razdoblju u svrhu poljoprivredne proizvodnje učestala je izgradnja poljoprivrednih građevina čija
je izgradnja kroz prostorne planove omogućena izvan granica građevinskih područja. Ovakva izgradnja, iako je u
svrhu unapređivanja poljoprivredne proizvodnje, smanjuje obradive površine te je stoga potrebno detaljnije
planiranje izgradnje izvan granica građevinskih područja kojim bi se spriječilo neopravdano zauzimanje
poljoprivrednih površina i izgradnja građevina koje tijekom korištenja ne mogu opravdati svoju svrhu.

3. Prema podacima iz PPŽ-a, minirane poljoprivredne površine u Istočnoj Hrvatskoj još su razmjerno velike i uz
šume čine najveći dio miniranih i minski sumnjivih površina. Razminiranje se sustavno vrši od 1998. godine, prema
planovima razminiranja koji se donose na nivou države. Površina minski sumnjivih površina na prostoru čitav
Republike Hrvatske iznosi 713,85 km 2 na dan 14. rujna 2012. godine, a u razdoblju 2007.-2011. godine ukupno je
razminirano tek 157,57 km 2 . Ukoliko se nastavi dosadašnjim tempom razminiravanja, prema podacima Hrvatskog
centra za razminiranje, cjelokupno razminiravane potrajati će još više desetaka godina. Bitno je naglasiti
činjenicu da je i nadalje potrebno sustavno djelovati u smjeru razminiravanja miniranih i minski sumnjivih
površina kako bi se iste što prije privele namjeni utvrđenoj u prostorno planskoj dokumentaciji, odnosno kako bi ih
se što prije integriralo u opći društveni i gospodarski razvitak države.

Osim toga, razminirane površine treba danas gledati i kao površine s velikim potencijalom za ekološki (organski)
uzgoj hrane, obzirom da se radi o tlu koje već dugi niz godina nije tretirano nikakvim kemijskim sredstvima.

4. Hrvatska je, poput svih ostalih zemalja, izložena negativnim utjecajima sve prisutnijih klimatskih promjena. U
nizinskim krajevima s intenzivnom poljoprivrednom proizvodnjom (Slavonija i Baranja) suše su sve češća pojava, a
stanje dodatno pogoršava neadekvatno i nedovoljno razvijen sustav navodnja-vanja. Kao jedan od važnih uvjeta za
učinkovitiji i brži razvoj poljoprivredne proizvodnje, izgradnja sustava za navodnjavanje poljoprivrednog zemljišta



72



//. ANALIZA I OCJENA STANJA , PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



zahtijeva sustavni pristup koji podrazumijeva izradu temeljnog planskog dokumenta. Na razini Republike Hrvatske
izrađen je i usvojen Nacionalni plan navodnjavanja (NAPNAV) kao osnova za izradu županijskih planova
navodnjavanja. Država je, putem Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, sufinancirala izradu
projektne dokumentacije za navodnjavanje, koja se realizira na razini županija. U tu svrhu županije su izradile ili
rade Planove navodnjavanja i Programe uređenja detaljne kanalske mreže, putem analize klimatološke,
hidrološke, pedološke i agronomske osnove područja županija te vrednovanjem sadašnje pogodnosti
poljoprivrednog zemljišta, kroz koje su utvrđene ili se utvrđuju melioracijske jedinice prioriteta za navodnjavanje
i uređenje poljoprivrednog zemljišta. Županije predlažu programe i projekte navodnjavanja i imaju ulogu
koordinacije interesa poljoprivrednih proizvođača i institucija koje gospodare javnim dobrom. Uz prisutan problem
neusklađenosti dinamike provedbe i financiranja tih planova i programa, daljnje aktivnosti treba usmjeriti na
hitnu pripremu odgovarajuće dokumentacije za izgradnju pilot-projekata navodnjavanja, pri čemu treba
obaveznonastojati koristiti mogućnost povlačenja financijskih sredstava iz predpristupnih i strukturnih fondova
Europske unije. Ne treba zanemariti ni problem suvišnih voda (potreba za hidromelioracijama) svih većih polja.

5. Prostorni razvoj poljoprivrednog sektora kroz promociju obnovljivih izvora energije sve više dobiva na važnosti,
obzirom na obvezu Republike Hrvatske da poveća udio obnovljivih izvora u ukupnoj energetskoj bilanci do 10% za
ulazak u EU. Okvir za korištenje obnovljivih izvora energije daju Strategija energetskog razvoja Republike Hrvatske
donesena u listopadu 2009. godine, te politika zaštite okoliša, prvenstveno temeljem Zakona o zaštiti okoliša
(2007.) i Strategije održivog razvitka RH (2009.).

Obnovljivi izvori nemaju odgovarajući udio i položaj u energetici Republike Hrvatske, iako imaju veliku važnost i
raspoloživost (osobito sunčeva energija, energija vjetra i biomase), zbog čega korištenje alternativnih izvora
energije, posebice energije iz biomase u panonskim županijama s intenzivnom poljoprivrednom i prehrambenom
proizvodnjom treba dodatno poticati. Ne preporuča se prenamjena poljoprivrednog zemljišta (osobito vrijednog P1
i vrijednog obradivog tla P2) u svrhu izgradnje fotonaponskih elektrana jer time ono postaje trajno neiskoristivo u
poljoprivredne svrhe.

6. Sadašnja veličina i rascjepkanost posjeda je ograničavajući čimbenik razvitka cjelokupne hrvatske
poljoprivrede. Da bi se obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo (OPG), kao okosnica agrarnog razvoja odnosno
temeljni oblik organizacije poljoprivredne proizvodnje u Hrvatskoj, osposobilo za racionalnu i profitabilnu
proizvodnju, nužno mu je osigurati optimalne proizvodne kapacitete. Stoga je privatizacija državnog
poljoprivrednog zemljišta jedinstvena prilika za povećanje poljoprivrednih gospodarstava i rješavanje zemljišnih
vlasničkih prava.

7. Obzirom na osobite značajke našeg područja i tradicionalnu usitnjenost posjeda, nužno je iznalaziti suvremene
oblike okrupnjavanja zemljišnih čestica poljoprivrednih gospodarstava (komasacija i arondacija) kojima se utječe
na smanjivanje proizvodnih troškova u poljoprivredi, ali oni zahtijevaju uređene vlasničke odnose te izgradnju
kanalske i putne mreže. Zbog nesređenosti katastra, još uvijek na nacionalnoj razini ne postoji jedinstvena
evidencija o poljoprivrednom zemljištu te oblicima njegova korištenja i raspolaganja. Tako ne postoji ni
međusobna povezanost svih nadležnih tijela u provođenju učinkovite zemljišne politike u jedinstveni informacijski
sustav.



Tablica korištenja poljoprivredne površine po kategorijama



godina


korištena
poljopriv.
površina


oranice i
vrtovi


povrtnjaci


livade
i pašnjaci 1


voćnjaci


vinogradi


maslinici


rasadnici


košaračk
a vrba


ha


2006.


1 230 183


873 028


7 604


273 193


31 807


30 766


13 363


247


175


2007.


1 201 756


846 730


5 275


269 745


32 720


32 454


14 346


210


276


2008.


1 289 091


855 416


5 337


342 430


35 933


32 741


14 971


346


917


2009.


1 299 582


863 023


5 315


343 306


36 659


34 380


15 304


579


1 016


2010.


1 334 825


897 416


5 064


345 389


34 854


33 833


17 000


429


840



1 ) procjenjuje se da je površina veća jer više gospodarstava zajednički koristi državno zemljište za ispašu stoke



Izvor - Statistički ljetopis 2011., Državni zavod za statistiku

ZAKLJUČNO

Hrvatska je zemlja bogatih i kvalitetnih prirodnih resursa, u što ulaze zemljišta dobre plodnosti, klimatske
pogodnosti i obilje vodenih resursa. Važnost poljoprivrede proizlazi ne samo iz primarne uloge osiguranja
prehrambenih potreba stanovništva, već iz njene uloge u očuvanju ruralnog prostora, ekološke ravnoteže i
održanju tradicijskih vrijednosti.



73



//. ANALIZA I OCJENA STANJA , PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



Rješavanje različitih problema kao što su sprječavanje prenamjene poljoprivrednog zemljišta, intenziviranje
sređivanja imovinsko-pravnih odnosa u svrhu uređenja i povećanja iskorištenosti poljoprivrednih područja,
okrupnjavanje i povećavanje prosječne veličine OPG-a, razminiranje, korištenje alternativnih oblika energije te
zaštita poljoprivrednog zemljišta od negativnih klimatskih uvjeta, zaštita autohtonih prehrambenih proizvoda i
poticanje eko-poljoprivrede, sve to zahtjeva međusobno veću suradnju i aktivnost različitih institucija na
nacionalnoj i lokalnoj razini te gospodarskih subjekata, kako bi se provele mjere predviđene Strategijom ruralnog
razvitka Republike Hrvatske 2008.-2013., odnosno proširio gospodarski program cjelokupnog ruralnog gospodarstva
i poboljšali uvjeti i kvalitete života u ruralnim područjima.

Sukladno trendovima Zajedničke poljoprivredne politike (CAP) u Europskoj uniji za koju se, uz Kohezijsku politiku,
izdvajaju najveća proračunska sredstva, ruralni razvoj kao bitna sastavnica europskog modela poljoprivrede
postaje sve značajnije područje u oblikovanju poljoprivredne politike RH. Kako se ruralni razvoj EU, osim uz
poljoprivredu, veže uz dostupnost osnovnih usluga, urbano-ruralne veze, funkcionalna područja i regije, čiste
energije, turizam i si., svrha je politike ruralnog razvoja oblikovati dosljedan i trajan okvir koji će zajamčiti
budućnost ruralnom prostoru te stimulirati održivost i zapošljavanje.

11.3.3. ŠUMARSTVO

Uvod

Sukladno Zakonu o šumama ("Narodne novine", br.140/2005, 82/2006, 129/2008, 80/10, 124/10 i 25/12) šume i
šumska zemljišta dobra su od interesa za Republiku Hrvatsku i imaju njezinu osobitu zaštitu. Šume i šumska
zemljišta specifično su prirodno bogatstvo te s opće korisnim funkcijama šuma uvjetuju poseban način upravljanja
i gospodarenja.

Šumarstvo Hrvatske ima dvjesto pedeset godišnji kontinuitet gospodarenja šumama. Gotovo polovica kopnene
površine naše zemlje je pod šumama i šumskim zemljištem, pa se Hrvatsku ubraja u sam vrh europskih zemalja po
šumovitosti. Ujedno je i jedna od rijetkih europskih zemalja čije su šume gotovo u potpunosti prirodnog sastava
(95%). Kombinacija prirodnih uvjeta i tradicionalno dobrog gospodarenja u šumskoj struci i znanosti, osigurala je
visoku biološku i krajobraznu raznolikost naših šuma.

Ukupna površina šuma i šumskih zemljišta prema podacima "Hrvatskih šuma" d.o.o., u RH iznosi 2.659.918 ha što je
47% kopnene površine države. Od toga je oko 81% u vlasništvu RH, dok je 19% u vlasništvu privatnih
šumoposjednika. Temeljna načela hrvatskog šumarstva su održivo gospodarenje s očuvanjem prirodne strukture i
raz-nolikosti šuma, te trajno povećanje stabilnosti i kakvoće gospodarskih i općekorisnih funkcija šuma. Šumama i
šumskim zemljištem u RH gospodari se na temelju šumskogospodarskih osnova, koje se donose za razdoblje od 10
godina. Glavninom šuma u vlasništvu države gospodare "Hrvatske šume" d.o.o. (2.106,9 ha). Osim po vlasništvu,
šume se razvrstavaju i prema njihovoj namjeni i to na - gospodarske, zaštitne i šume s posebnom namjenom.

Hrvatske šume već stoljećima u svom gospodarenju primjenjuju princip održivosti i stoga iz šuma uzimaju znatno
manje drveta nego ga priraste. Važećom Šumskogospodarskom osnovom područja utvrđeno je da je drvna zaliha u
Republici Hrvatskoj 398 milijuna m 3 drva. Godišnji prirast drvne zalihe u RH iznosi 10,5 milijuna m 3 , a ukupna
godišnja sječiva drvna masa u šumama kojima gospodare "Hrvatske šume" d.o.o. iznosi u prosjeku 5,8 milijuna m 3 .



ZAKLJUČNO

Izrazito velik potencijal šuma i šumskih površina, kao osnovni temelj razvoja, još nije do kraja iskorišten na što
ukazuje veliki neiskorišteni potencijal šumske biomase. Poboljšano gospodarenje šumama može ostvariti nova
radna mjesta i povećati proizvodnju dobara i usluga, a time i omogućiti novi dohodak. U svrhu očuvanja šuma,
potrebno je potencirati zaštitnu ulogu šuma. Bez nužne opravdanosti ne treba smanjivati šumske površine i vršiti
prenamjenu šumske ekološke i socijalne funkcije, te zaštićene šume u druge gospodarske namjene (eksploatacijska
polja). Nužno je obnavljati opožarene i uništene šumske površine pošumljavanjem, te poticati razvitak urbanog
šumarstva (park šume) i lovnog turizma.

U. 3. 4. RIBARSTVO
Uvod

Površina teritorijalnog mora i unutarnjih morskih voda Republike Hrvatske iznosi 31 067 km2.
Republika Hrvatska ima dugu tradiciju akvakulturne proizvodnje. Povijesno je bila dominantno ekstenzivnoga
karaktera, fokusirajući se prvotno na uzgoj toplovodnih vrsta u slatkovodnim ribnjacima (Bojčić, 1987.) i uzgoj
školjkaša u moru na visećim strukturama (pergolari), pričvršćenim na linijske fiksne, a tek u novije vrijeme i
plutajuće uzgojne sustave.



74



//. ANALIZA I OCJENA STANJA , PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



Akvakultura je u svijetu već nekoliko desetljeća najbrže rastući sektor proizvodnje hrane. Ona danas osigurava više
od pola ukupne količine riba za prehranu čovječanstva. Najveći se dio te proizvodnje odvija u slatkovodnim
ribnjacima koji će i u budućnosti biti važan dio ribogojstva.

Analiza i ocjena stanja

Ribnjaci su proizvodni objekti koji su okruženi prirodnim ili umjetnim nasipima i hidrotehničkim objektima (upusti,
ispusti, dovodno-odvodni kanali, izlovne jame i si.) pomoću kojih se obavlja manipulacija vodom, ovisno o
proizvodno-tehnološkim potrebama. Ribnjaci su sukladno Zakonu o poljoprivrednom zemljištu poljoprivredno
zemljište.

Ribnjačarstvo Hrvatske već je dva desetljeća u krizi. Detaljnom su analizom i praćenjem stanja ovoga sektora
dijagnosticirani njegovi glavni problemi , prisutni već niz godina, a to su: pravni status ribnjaka, neriješeni problemi
koje kontinuirano uzrokuju ribojedne ptice, problem financijske konsolidacije (dugovi, sudski postupci, i si.) i
restrukturiranja koja onemogućuju prijašnji neriješeni problemi te konačno, tehničko-tehnološka zastarjelost i
nepostojanje marketinške strategije.

Slatkovodna i morska akvakultura ima dugu tradiciju na istočnoj strani Jadranskog prostora. Uzgoj školjkaša ima
velike neiskorištene potencijale, uz napomenu da ta proizvodnja ponajprije ovisi o čistom i zdravom morskom
okolišu, odnosno postizanju visokih higijensko-sanitarnih standarda, uključujući i sustav sljedivosti (engl.
tracebilitv).

Toplovodni uzgoj zauzima oko 12.000 ha ribnjačarskih površina u kojima dominira šaranska proizvodnja s
produktivnošću od 500 do 1000 kg/ha. Proizvodnja je umnogome ovisna o promjenjivim okolišnim uvjetima i često
stradava od prirodnih nepogoda ili predatora poput ribojedih ptica, te se kao takva ne može smatrati sigurnom niti
dugoročno održivom. Zahvaljujući naglom porastu uzgoja tuna (5500t), proizvodnja u marikulturi doseže vrijednost
izvoza koji prelazi 100 milijuna USD godišnje, pa tako marikultura postaje važan ekonomski sektor, ali i značajan
socijalni čimbenik u naporima da se poveća stopa zapošljavanja obalnih i otočnih zajednica.

ZAKLJUČNO

U RH, kao i u gotovo svim zemljama, razvoj intenzivne marikulture prati rastuća zabrinutost za njenu ekološku
održivost, pribavljajući joj tako negativni razvojni predznak u sučeljavanju s drugim korisnicima obalnog prostora.
Međutim, ispravno planirana i nadzirana akvakulturna proizvodnja može rezultirati značajnim socijalnim i
gospodarskim učincima. Intenzitet utjecaja uzgajališta na okoliš ovisi o količini i sastavu uzgojem proizvedenog
otpada i osjetljivosti predmetnog ekosustava. Brojne studije upozoravaju na rizike eutrofikacije. Mnogi se od
negativnih učinaka akvakulture na okoliš mogu spriječiti ili umanjiti dobrom praksom upravljanja, posebno
primjenom inovativnih zootehničkih rješenja i planiranjem smještaja uzgojnih instalacija u povoljne zone.

Klimatske promjene vjerojatno će rezultirati i nekim novim vrstama u Jadranu što može biti ekonomski i korisno i
štetno. Istraživanja su već pokazala ekspanzivno kretanje prema sjeveru onih vrsta riba kojima više odgovaraju
tople vode. Učinci globalnog zatopljenja na uzgoj školjkaša trebali bi biti pozitivni, a vjerojatno će biti potrebno
usvojiti neke promjene običaja uzgoja kulture. Za smanjenje unosa organske tvari u vodeni ekosustav posebna je
učinkovita, optimalna i potpuno kontrolirana hranidba, primjerena stvarnim potrebama uzgajanih organizama.



11.3.5. VODNOGOSPODARSKI SUSTAVI
Uvod

Činjenica da je voda jedinstven i nezamjenjiv prirodni resurs ograničenih količina i neravnomjerne prostorne i
vremenske raspodjele, kao i činjenica da su svi oblici života i sve ljudske aktivnosti uvijek vezane uz vodu, jasno
pokazuju kolika je važnost vode i našeg odnosa prema njoj. Vodni sektor je ujedno i važan pokretač gospodarstva,
osobito kroz pripremu, izgradnju, opremanje, održavanje i pogon vodnih građevina i sustava, čime znatno
pridonosi društveno-ekonomskom razvoju zemlje.

Danas u vodnom sektoru djeluju:

vodno gospodarstvo - na državnoj je razini i obuhvaća poslove od javnog značenja,

vodnokomunalno gospodarstvo - djeluje na lokalnoj, odnosno regionalnoj razini, na poslovima javne
vodoopskrbe, odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda i

ostali gospodarski subjekti koji pri obavljanju djelatnosti koriste vodu i vodno dobro - svi dionici u vodnom
sustavu koji djeluju na tržišnim osnovama, tj. koji korištenjem vode proizvode robu i usluge (proizvodnja
električne energije, ribnjačarstvo, navodnjavanje, plovidba, turizam).



75



//. ANALIZA I OCJENA STANJA , PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



Institucije zadužene za upravljanje vodama imaju ovlasti, obvezu i mogućnosti osmisliti kvalitetna i usklađena
rješenja, održiva za sve dijelove vodnog sustava i sve djelatnosti vodnoga i o vodi ovisnog gospodarstva, polazeći
od obveze cjelovite zaštite okoliša i ostvarivanja općeg, gospodarskog i održivog razvoja, u skladu s razvojnom
politikom države. Prioritetni zadatak vodnog gospodarstva je izrada planskih dokumenata svih razina za
upravljanje i gospodarenje vodama.

Zakonodavni okvir

Vode su opće dobro i imaju osobitu zaštitu Republike Hrvatske. Odredbama Zakona o vodama ("Narodne novine",
br. 153/2009 i 130/11), uređuju se pravni status voda, vodnoga dobra i vodnih građevina, upravljanje kakvoćom i
količinom voda, zaštitu od štetnog djelovanja voda, detaljnu melioracijska odvodnja i navodnjavanje, djelatnosti
javne vodoopskrbe i javne odvodnje, posebne djelatnosti za potrebe upravljanja vodama, institucionalni ustroj
obavljanja tih djelatnosti i druga pitanja vezana za vode i vodno dobro.

Vodni resursi

Bilance površinskih i podzemnih voda pokazuju da Hrvatska raspolaže velikim nejednoliko prostorno i vremenski
raspoređenim količinama površinskih i podzemnih voda i ubraja se u skupinu vodom relativno bogatih zemalja
(prema istraživanju UNESCO-a iz 2003. na 5. je mjestu u Europi i na 42. u svijetu).

Prostorni raspored površinskih (rijeke, jezera, prijelazne i priobalne vode) i podzemnih voda i njihova veza
primarno su određeni morfološkim i hidrogeološkim značajkama područja RH. Sve vode su dio crnomorskog ili
jadranskog sliva, a razvodnica prolazi kroz gorsko-planinsko područje. Ukupna duljina svih prirodnih i umjetnih
vodotoka na prostoru RH procjenjuje se na oko 32.000 km, od čega preko 13.000 km su vodotoci slivne površine
veće od 10 km 2 . Hrvatska ima malo prirodnih jezera, ali ona su specifična i još uvijek očuvanih prirodnih ljepota.

Kod podzemnih voda dominiraju dva tipa vodonosnika: međuzrnski, koji prevladava u panonskom dijelu i krški u
području Dinarida. Zbog složenih hidrogeoloških odnosa te nedovoljne i neravnomjerne istraženosti vodonosnika,
određivanje zaliha podzemnih voda temelji se dobrim dijelom na procjenama.

Hrvatska ima i akvatorij Jadranskog mora s velikim gospodarskim i ekološkim potencijalom, zatvorenog tipa koji
čini 4,6% volumena Sredozemnog mora.

Navedeno upućuje na zaključak da Hrvatska ima dovoljno vodnih resursa za zadovoljenje postojećih i potencijalnih
potreba korisnika. Realni odnosi nisu međutim tako povoljni zbog izrazite prostorne i vremenske neravnomjernosti
voda. Osim toga, treba uzeti u obzir i objektivna ograničenja zbog kojih se samo dio voda iz prirode može privesti
nekoj društveno-gospodarskoj svrsi (malovodna i velikovodna komponenta vodne bilance) kao i niz drugih tehničkih
ekonomskih, okolišnih i političkih čimbenika koji ograničavaju mogućnost korištenja vodnih resursa.

Korištenje voda

Korištenjem voda, sukladno Zakonu o vodama, smatra se zahvaćanje, crpljenje i uporaba površinskih i podzemnih
voda za različite namjene. Pri tome je opskrba stanovništva vodom za piće javni interes i ima prednost u odnosu
na korištenje voda za ostale namjene, pretežno gospodarskog interesa (proizvodnja električne energije,
navodnjavanje, uzgoj riba, plovidba, zahvaćanje mineralne i geotermalne vode, korištenje voda za sport i
rekreaciju i si.).

Pravilnikom o uvjetima za utvrđivanje zona sanitarne zaštite izvorišta ("Narodne novine", broj 66/11) propisuju se
uvjeti za utvrđivanje zona sanitarne zaštite izvorišta koja se koriste za javnu vodoopskrbu, mjere i ograničenja
koja se u njima provode, te rokovi i postupak donošenja odluka o zaštiti izvorišta. Zone sanitarne zaštite utvrđuju
se temeljem provedenih vodoistražnih radova i elaborata zona sanitarne zaštite, na temelju čega se provodi
rezervacija prostora za zone sanitarne zaštite u dokumentima prostornog uređenja radi usklađenja nasuprotnih
potreba razvoja građevinskih područja i potreba zaštite vodonosnika.

Prema tipu vodonosnika postoje izvorišta sa zahvaćanjem podzemne vode iz vodonosnika s međuzrnskom
poroznosti i iz vodonosnika s pukotinskom i pukotinsko-kavernoznom poroznosti, te izvorišta sa zahvaćanjem
površinskih voda, i to iz akumulacija i jezera i iz otvorenih vodotoka. Ovisno o tipu izvorišta, navedenim
Pravilnikom utvrđene su zone sanitarne zaštite izvorišta od IV. zone do I. zone, na sljedeći način:

IV. zona - zona ograničenja koja obuhvaća sliv izvorišta izvan III. zone s mogućim tečenjem kroz pukotinsko i
pukotinsko-kavernozno podzemlje u uvjetima velikih voda,

III. zona - zona ograničenja i nadzora koja se utvrđuje radi smanjenja rizika onečišćenja podzemne vode od
teško razgradivih opasnih i onečišćujućih tvari,

II. zona - zona strogog ograničenja i nadzora koja se utvrđuje radi smanjenja rizika od onečišćenja podzemnih
voda patogenim mikroorganizmima i drugih štetnih utjecaja koji se mogu pojaviti tijekom zadržavanja vode u
podzemlju,



76



//. ANALIZA I OCJENA STANJA , PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



I. zona - zona strogog režima zaštite i nadzora svih izvorišta gdje se zabranjuju sve aktivnosti osim onih koje
su vezane za zahvaćanje, kondicioniranje i transport vode u vodoopskrbni sustav.

U IV., III. i II. zoni sanitarne zaštite izvorišta zabranjuju se, odnosno mogu se dopustiti određeni zahvati i
djelatnosti u prostoru, uz elaboratom mikrozoniranja predviđene odgovarajuće mjere zaštite vodonosnika, kao što
su npr. zahvat ispuštanja nepročišćenih otpadnih voda, svako privremeno i trajno odlaganje otpada, građenje
građevina za oporabu, obradu i odlaganje opasnog otpada, građenje kemijskih industrijskih postrojenja opasnih i
onečišćujućih tvari za vode i vodni okoliš, izgradnja benzinskih postaja bez spremnika s dvostrukom stjenkom,
uređajem za automatsko detektiranje i dojavu propuštanja te zaštitnom građevinom (tankvanom), podzemna i
površinska eksploatacija mineralnih sirovina osim geotermalnih i mineralnih voda, građenje prometnica,
aerodroma, parkirališta i drugih prometnih i manipulativnih površina bez kontrolirane odvodnje i odgovarajućeg
pročišćavanja oborinskih onečišćenih voda prije ispuštanja u prirodni prijamnik i izvođenje istražnih i
eksploatacijskih bušotina, osim onih vezanih uz vodoistražne radove za javnu vodoopskrbu i obnovljive izvore
energije.

U II. zoni sanitarne zaštite izvorišta primjenjuju se zabrane koje vrijede za III. zonu, a dodatno se zabranjuju još
neke djelatnosti kao npr. poljoprivredna proizvodnja, osim ekološke proizvodnje bez primjene stajskog gnoja,
gnojovke i gnojnice, stočarska proizvodnja, osim za potrebe poljoprivrednog gospodarstva odnosno farmi do 20
uvjetnih grla uz primjenu mjera zaštite voda sukladno posebnom propisu o dobroj poljoprivrednoj praksi u
korištenju gnojiva, ispuštanje pročišćenih i nepročišćenih otpadnih voda s prometnica, formiranje novih groblja i
proširenje postojećih, reciklažna dvorišta i pretovarne stanice za otpad, te ostalo propisano Pravilnikom.

U I. zoni sanitarne zaštite svih izvorišta zabranjuju se sve aktivnosti osim onih koje su vezane za zahvaćanje,
kondicioniranje i transport vode u vodoopskrbni sustav.

Provođenje mjera zaštite unutar zona sanitarne zaštite otežano je na svim crpilištima u kršu i aluviju, posebno na
vodoopskrbnim izvorima u blizini većih gradova, koji su ugroženi procesom urbanizacije, industrijalizacije,
poljoprivrede, neuređenim odlagalištima otpada i otpadnim vodama.

Korištenje voda za javnu vodoopskrbu

Opskrba stanovništva vodom za piće javni je interes i ima prednost u odnosu na korištenje voda za ostale namjene.
Obzirom na geomorfološku raznolikost zemlje kao i na izrazito nejednoliku rasprostranjenost količina vode,
prosječni stupanj opskrbljenosti stanovništva vodom iz javnih sustava znatno se razlikuje među županijama, a
osobito među gradovoma i općinama. Za potrebe javne vodoopskrbe zahvaća se voda s 376 izvorišta. U tome udio
podzemne vode iznosi 90% svih zahvaćenih količina vode, dok preostali dio čini zahvaćanje površinskih voda iz
vodotoka i višenamjenskih akumulacija.

Od 480 milijuna m 3 zahvaćene vode za potrebe javne vodoopskrbe u prosjeku je kućanstvima isporučivano oko 150
milijuna m 3 , gospodarstvu 80 milijuna m 3 , poddistributerima 40 milijuna m 3 , a gubitak vode u sustavu iznosio je
oko 44%. Gubitkom se smatra razlika između zahvaćene i naplaćene količine vode, što uključuje i svu
neregistriranu potrošnju (voda za ispiranje cjevovoda, komunalne potrebe, vatrogasne službe i si.), a ne samo
gubitke zbog tehničkih nedostataka u vodoopskrbnim sustavima.

Prosječna specifična potrošnja vode u kućanstvima iznosi 135 l/st/dan i na razini je potrošnje u zemljama EU.

Područja namijenjena za zahvaćanje vode za piće štite se proglašavanjem zona sanitarne zaštite izvorišta koja se
koriste ili su predviđena za zahvaćanje vode za javnu vodoopskrbu, što je u nadležnosti jedinica lokalne, odnosno
područne (regionalne) samouprave. U Registru zaštićenih područja evidentirani su podaci o zonama sanitarne
zaštite za oko dvije trećine aktivnih izvorišta iz kojih se opskrbljuje većina stanovništva obuhvaćenog sustavom
javne vodoopskrbe. Samo manji broj odluka o zaštiti izvorišta je usklađen s važećim Pravilnikom o uvjetima za
utvrđivanje zona sanitarne zaštite ( Narodne novine", broj 66/2011), a za većinu izvorišta su odluke donijete
prema ranijim propisima. Evidentirani su i prikazani podaci o svim proglašenim zonama, uz napomenu da bi dio tih
zona mogao biti korigiran tijekom usklađivanja s novim pravilnikom, kojim je predviđeno višegodišnje prijelazno
razdoblje za usklađivanje/ potvrđivanje ranijih odluka o zaštiti izvorišta i taj proces je u tijeku.

Evidentirane zone sanitarne zaštite obuhvaćaju ukupno 11.468 km 2 ili 20% kopnenog teritorija Republike Hrvatske.
Najveći dio površine vodozaštitnih zona su zone ograničenja i nadzora (III. zona), na koje otpada 67% ukupne
površine proglašenih zona.

U javnoj vodoopskrbnoj mreži voda je pod stalnim nadzorom javnozdravstvenih službi i sanitarne inspekcije. Prema
rezultatima kontrola, prosječni broj uzoraka vode koji ne zadovoljavaju sanitarne standarde na razini države iznosi
manje od 10%. Poseban problem prisutan je na području Vukovarsko-srijemske i Osječko-baranjske županije, gdje
je velik broj nezadovoljavajućih uzoraka prema kemijskim pokazateljima (mikro-biološki pokazatelji, amonijak,
nitrati, organski spojevi i mutnoća). Povećanje (zdravstveno) sigurne opskrbljenosti stanovništva pitkom vodom
nastoji se postići postupnim uključivanjem lokalnih vodovoda u sustave javne vodoopskrbe.



77



//. ANALIZA I OCJENA STANJA , PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



Vodnogospodarski sustav - Korištenje vodnih snaga za proizvodnju električne energije




Izvor podataka: Hrvatske vode, Zagreb, 2012.



78



//. ANALIZA I OCJENA STANJA , PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



Korištenje vodnih snaga za proizvodnju električne energije

Hidroenergetski objekti i postrojenja, u pravilu, imaju višenamjenski karakter sa širim društvenim i
vodnogospodarskim značenjem (zaštita od poplava, osiguranje vode za vodoopskrbu, proizvodnja električne
energije, osiguranje vode za navodnjavanje, regulacija režima malih voda, sport i rekreacija i drugo).

Za proizvodnju električne energije u Hrvatskoj u eksploataciji je 17 velikih i 8 malih hidroelektrana u sastavu HEP
grupe i još nekoliko malih hidroelektrana izvan HEP grupe, akumulacijskog i protočnog tipa, koje čine više od
polovice izvora u strukturi elektroenergetskog sustava.

Najpogodnije lokacije za proizvodnju hidroenergije u Hrvatskoj već su iskorištene. Preostale su uglavnom dolinske
lokacije s mogućim većim utjecajem na okoliš, pa tako i na režim površinskih i podzemnih voda.

Izgradnja hidroenergetskih akumulacija ne može se smatrati zahvatom samo lokalnog značaja, budući da je njezin
utjecaj značajan na režim voda i prirodne uvjete na širem području. Potrebno je vrlo pažljivo i detaljno proučiti
prostor s aspekta svih sektora (šumarstvo, poljoprivreda, geomorfologija, zaštita prirode, zaštita od poplava) i
rezultate uskladiti s interesima korisnika prostora i zahtjevima hidroenergetike.

Korištenja voda za navodnjavanje

Navodnjavane površine u Hrvatskoj procijenjene su 2012. godine na oko 18.000 ha. Podatak je to prema kojem je
Hrvatska po navodnjavanju poljoprivrednih površina na dnu ljestvice europskih zemalja. Prema Nacionalnom
projektu navodnjavanja i gospodarenja poljoprivrednim zemljištem i vodama (NAPNAV) iz 2005. godine, Hrvatska
je 2010. godine trebala imati 35 tisuća hektara navodnjavanih površina, a ne današnjih samo 18 tisuća. Dakle, ni
proizvođači (uz iznimke), ni zajednice u kojima se oni nalaze (općine i županije), a ni država nisu proteklih godina
učinili što je trebalo kako bi se smanjio utjecaj suše na proizvodnju hrane u Hrvatskoj. Stoga je očita potreba
hitnog investiranja u sustavno infrastrukturno rješavanje problema navodnjavanja, kroz projekte u koje se uz
državu trebaju uključiti i općine i županije.

Vode za navodnjavanje zahvaćaju se iz rijeka i jezera, a rasprostranjeno je i nekontrolirano zahvaćanje podzemnih
voda. Procjenjuje se da se za postojeće navodnjavanje ukupno, zajedno s gubicima vode, godišnje iskoristi oko 15-
20 milijuna m 3 vode, dok se prema podacima Državnog zavoda za statistiku godišnje za potrebe navodnjavanja
koristi oko 5,5 milijuna m 3 vode. Posljednjih godina zabilježen je napredak u tehnologiji navodnjavanja, zbog
kojeg se smanjuje specifična potrošnja vode po hektaru navodnjavane površine.

Najveće površine pod navodnjavanjem u kontinentalnom dijelu Hrvatske nalaze se u Varaždinskoj, Virovitičko-
podravskoj, Vukovarsko-srijemskoj i Osječko- baranjskoj županiji, dok se u obalnom dijelu najviše navodnjava u
Istri i Dalmaciji, i to naročito u dolini Neretve i na području Kaštela u Splitsko-dalmatinskoj županijiZa uzgoj nekih
poljoprivrednih kultura (kukuruz, šećerna repa, rajčica i jabuka) u Hrvatskoj prosječno nedostaje od 100 do 600
mm vode u sušnim godinama (u prosjeku svake treće do pete godine), što ovisno o intenzitetu i trajanju suše
smanjuje urod pojedinih kultura za 20 do 80%. Profitabilni uzgoj povrća i voća na jadranskim slivovima, neostvariv
je bez navodnjavanja što jasno pokazuje njegov značaj.

Kako su za učinkovito navodnjavanje potrebne dostatne količine kvalitetne vode, nužno je uvažavanje interesa svih
korisnika prostora, prvenstveno vodoopskrbe. Taj je problem još naglašeniji kod površina za navodnjavanje u
području krša i u zaštićenim područjima.

Korištenje voda za uzgoj slatkovodnih riba

Značajne vodne površine, oko 13.500 ha, koriste se za toplovodne (šaranske) i hladnovodne (pastrvske) ribnjake.
Toplovodni ribnjaci smješteni su uglavnom uz tokove većih rijeka u nizinskim krajevima Hrvatske. Za uzgoj hladno-
vodne ribe izuzetno su važne kakvoća i količina vode, tako da su ti ribnjaci smješteni u blizini riječnih izvora ili u
gornjim dijelovima vodotoka. Posljednjih godina šaranski ribnjaci stagniraju dok pastrvski ostvaruju porast
proizvodnje i povećanje broja uzgajivača. Ribnjaci su ujedno važna staništa biljnih i životinjskih vrsta, posebno
zaštićenih vrsta ptica.

Korištenje voda za plovne putove

Ovisno o značenju i položaju plovni su putovi razvrstani u međunarodne, međudržavne i državne. Promet na
unutarnjim vodnim putovima u Hrvatskoj stagnirao je zbog ratnih okolnosti u razdoblju nakon 1990. godine.

Vodni putovi i luke na unutarnjim vodama su u nadležnosti Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture,
Agencije za vodne putove (razvoj) i lučkih uprava (upravljanje lukama i pristaništima). Vodni putovi na vodnom
području rijeke Dunav dio su europskog plovnog sustava i kao takvi moraju se graditi i uređivati u skladu sa
standardima koji su propisani za pojedine kategorije plovnosti.

Rijeka Dunav je međunarodni vodni put VI. c klase plovnosti na cijelom svom toku kroz Republiku Hrvatsku (137,5
km). Rijeka Drava je međunarodni vodni put od ušća u Dunav do Donjeg Miholjca, u duljini od 70 kilometara i to IV.



79



//. ANALIZA I OCJENA STANJA , PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



klase plovnosti do luke Osijek, III. klase plovnosti od Osijeka do Belišća i II. klase od Belišća do Donjeg Miholjca.
Nastavno, do Terezinog Polja, odnosno rijeke Ždalice Drava je međudržavni vodni put II. klase plovnosti.
Rijeka Sava je međunarodni vodni put od granice sa Srbijom do Siska, u duljini od 376 kilimetara i to IV. klase
plovnosti do Slavonskog Broda, odnosno III. klase plovnosti uzvodno od Slavonskog Broda. Međudržavni režim
plovidbe vrijedi i na najnizvodnijoj dionici rijeke Kupe, u duljini od 6 km i rijeke Une, u duljini od 15 km. Dijelovi
Save, Kupe i još nekih rijeka i jezera razvrstani su kao državni vodni putovi.

Luke međunarodnoga značaja su Osijek na Dravi i Vukovar na Dunavu, te Slavonski Brod na Savi i Sisak na Savi i
Kupi. Luka u Osijeku radi na dvije lokacije i osposobljena je za prekrcaj gotovo svih vrsta tereta. Luka Vukovar je
obnovljena i proširena i danas zauzima važno mjesto u riječnom teretnom i putničkom prometu u Republici
Hrvatskoj. Pored luka za robni promet, postoje i pristaništa za putničke brodove u Iloku, Vukovaru i Osijeku, a u
fazi gradnje su još neka putnička pristaništa.

Izgradnja obala i lukobrana u hrvatskom primorju vjerojatno ima najvažniji negativni utjecaj na biološku i
krajobraznu raznolikost Jadranskog mora. Osobiti je problem što su to ireverzibilne aktivnosti jer se nasute obale
gotovo nikad ne vračaju u početno "prirodno" stanje. Izgradnja lukobrana dovodi i do promjena u fizikalno-
kemijskim svojstvima područja.

Korištenje voda za sport i rekreaciju

Za sport i rekreaciju rijeke se koriste u skupini velikih ravničarskih rijeka (Sava, Drava, Dunav, Mura, dio Kupe i
Une) i krških rijeka s kanjonskim obilježjima (Dobra, Mrežnica, Korana, Zrmanja, Krka Cetina i dio Kupe u gornjem
toku). Športske aktivnosti obuhvaćaju vožnju kajakom i kanuom, sportski ribolov, rafting, kanvoing i izletničke
aktivnosti.

Prirodnih jezera u Hrvatskoj ima malo i sva su na određeni način pod nekim režimom zaštite prirode (Plitvička
jezera i Krka, Vransko jezero kod Biograda, Kopački rit, Baćinska jezera kod Ploča, Vransko jezero na Cresu,
Crveno i Modro jezero kod Imotskog). Zbog toga za rekreaciju i šport služe ponajprije akumulacijska jezera hidro-
elektrana (Perućko jezero na Cetini, jezera HE Čakovec i HE Dubrava na Dravi, jezera Sabljaci, Bajer i Lokvarsko
jezero u Gorskom Kotaru).

U ravničarskim područjima uz Savu i Dravu koriste se umjetna jezera nastala iskopom mineralnih sirovina, a koja se
prihranjuju podzemnom vodom. Neka od njih su uređena kao primjerice: na širem zagrebačkom području Jarun,
Novo Čiče, Rakitje, Zajarki i Trstenik, Motičnjak kod Varaždina i Šoderica blizu Koprivnice.

Ljepote i mogućnosti korištenja voda za šport i rekreaciju nisu dovoljno iskorištene, lako se u novije vrijeme sve
više razvija takav tip turizma on još uvijek nije dovoljno promoviran i dostupan javnosti.

Korištenje mineralnih i geotermalnih voda

Na području Hrvatske poznato je malo izvora mineralne vode čija kvaliteta zadovoljava uvjetima propisanim
pravilnikom. Svi ti izvori nalaze se u području savskog drenažnog sustava (Apatovac, Lipik, Glavnica Donja, Slani
potok-Medvednica, Kamensko kraj Karlovca, Jamnica i Lasinja). Hladna mineralna voda iskorištava se na lokalitetu
Jamnica u Pokuplju i u Lipiku, gdje se puni u boce i prodaje kao prirodna mineralna voda.

Najznačajniji geotermalni potencijal nalazi se u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske, na prostoru Panonskog bazena.
Za sada se organizirano iskorištava samo manji dio potencijalnih lokacija utvrđenih hidrogeološkim istraživanjima i
to za tradicionalni način korištenja vode u bazenima za kupanje i za terapiju (Varaždinske Toplice, Vučkovec,
Bizovac, Krapinske Toplice, Tuheljske Toplice, Sutinske Toplice, Stubičke Toplice, Šemničke Toplice, Jezerčica,
Topličica, Sv. Helena/Šmidhen, Toplice kod Sv. Jane, Sv. Ivan Zelina, Toplice Lešće, Lipik, Daruvarske Toplice,
Velika i Topusko).



Ostala gospodarska korištenja voda
Tehnološke vode i voda za hlađenje

Zahvaćanje vode iz vlastitih zahvata radi korištenja u proizvodnom postupku obuhvaća tehnološku vodu i vodu za
hlađenje postrojenja i procjenjuje se na 44 milijuna m 3 /god. Kod vode za hlađenje oko 10% do 15% zahvaćene
količine izgubi se u tehnološkom procesu, a ostatak se zagrijan ispušta natrag u vodotoke. Kao stvarno iskorištena
količina vode uzima se samo količina izgubljena u procesu hlađenja. U razdoblju od 2004. do 2008. godine podaci o
zahvaćenim količinama vode za tehnološke procese pokazuju smanjenje. Mogući je uzrok uvođenje zatvorenih
tehnoloških sustava čime se smanjuju gubici.



80



//. ANALIZA I OCJENA STANJA , PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



Voda za prodaju na tržištu

Suočeni s promjenom klime i sve manjom količinom pitke vode u svijetu, posljednjih smo godina svjedoci velikog
porasta zahvaćanja pitke vode visoke kakvoće koja se koristi kao prirodna izvorska voda i njezine prodaje na
tržištu. U Hrvatskoj postoje izvorišta kvalitetne vode na više područja (Lika, Dalmacija, Hrvatsko Zagorje, Prigorje,
Banovina i druga). Za zahvaćanje pitke, mineralne i termalne vode radi prodaje (u izvornom ili prerađenom obliku
ili kao drugog napitka) na tržištu u bocama i drugoj ambalaži maksimalno je dopušteno korištenje 1 milijun m 3
vode godišnje. Svejedno treba vrlo racionalno i održivo gospodariti izvorištima pitke vode i vodnim bogatstvom, jer
ono je jedan od najvrjednijih prirodnih i razvojnih resursa naše domovine i nezamjenjiv uvjet života i rada.

Zaštita voda

Zaštita voda provodi se na temelju Zakona o vodama i niza ostalih propisa iz područja zaštite voda od onečišćenja,
uz uvažavanje i drugih zakona, propisa i dokumenata, kao i potpisanih međunarodnih sporazuma. Poslovi zaštite
voda namjenski se financiraju iz naknade za zaštitu voda, koja se plaća prema količini ispuštene otpadne vode i
stupnju utjecaja na pogoršanje kakvoće i uporabljivosti vode. Jedna od najdjelotvornijih mjera zaštite vode jest
ekonomska mjera, odnosno primjena načela "onečišćivač plaća".

Izvori onečišćenja voda

Polazište za planiranje mjera zaštite voda jest procjena utjecaja onečišćenja na vode iz točkastih i raspršenih
izvora onečišćenja.

U točkaste izvore onečišćenja uključena su onečišćenja iz kanalizacijskog sustava i/ili uređaja za pročišćavanje
otpadnih voda, koje je moguće svesti na jednu točku upuštanja onečišćene vode u prijamnik. Raspršene izvore
onečišćenja čine onečišćenja na ili u tlu, koja oborinskim otjecanjem dolaze u vode (poljoprivredne površine,
oborinske vode različitih slivnih površina i slično).

Dominantni izvori onečišćenja su stanovništvo i gospodarske aktivnosti. Točkasti se izvori onečišćenja pretežno
odnose na naselja veća od 500 stanovnika i čine 82% ukupno procijenjenog tereta onečišćenja stanovništva. Niska
razina izgrađenosti sustava javne odvodnje (kanalizacija i uređaji za pročišćavanje) s obzirom na europske norme,
razlog je da većina onečišćenja nekontrolirano odlazi u okoliš.

Onečišćenje od turizma, posebno priobalnog područja, čini oko 3% (2006. godina) od ukupnog pritiska stanovništva.
Na razini Jadranskog mora to nije veliki postotak, tim više što se pojavljuje u još uvijek kratkom razdoblju
turističke sezone, koje je ujedno i pretežno sušno razdoblje.

Procjenom pritiska onečišćenja točkastih izvora iz industrije dobiva se orijentacijska veličina ukupnog tereta
onečišćenja od gospodarstva veličine od oko 1.500.000 ES (ekvivalenta stanovnika). Najveći pritisak raspršenih
izvora onečišćenja potječe od poljoprivrede i prometa i najviše je prisutan u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske i
okolici većih gradova, posebno Zagreba. Prema obrađenim i analiziranim podacima, može se uočiti da su najveći
tereti iz raspršenih izvora onečišćenja na slivovima Drave i Dunava, te na neposrednom slivu Save.

Izvanredna i iznenadna onečišćenja voda

U Hrvatskoj je u razdoblju od 2004. do 2008. godine zabilježeno ukupno 476 onečišćenja voda, od čega 433
odnosno 91% čini iznenadna, a 43 odnosno 9% izvanredna onečišćenja. Poznati počinitelji bili su u 295 slučajeva
uzrok iznenadnim onečišćenjima (68%), dok su u 138 slučajeva to bili nepoznati počinitelji (32%).

Odlagališta otpada u Hrvatskoj su od značajnijih nekontroliranih izvora onečišćenja voda. Podaci o
rasprostranjenosti neopasnog i opasnog otpada u prostoru su nepotpuni. Vrlo često se otpad odlaže na obale,
inundacije, bivše rukavce, pa i u same vodotoke, kanale i stare šljunčare. Nelegalno odlaganje ili čak izravno
ispuštanje otpada u vodotoke, kao i neadekvatno regulirano odlaganje opasnog otpada, čini posebnu opasnost za
vode.

Zaštićena područja - područja posebne zaštite voda

Zaštićena područja su sva područja uspostavljena po određenim propisima u svrhu posebne zaštite površinskih
voda, podzemnih voda i jedinstvenih i vrijednih ekosustava koji ovise o vodama, osobito:

Područja namijenjena za zahvaćanje vode za piće (za koja je propisano proglašavanje zona sanitarne zaštite).

Područja pogodna za zaštitu gospodarski značajnih vodenih organizama proglašena su na dijelovima kopnenih
voda Odlukom o određivanju područja voda pogodnih za život slatkovonih riba ("Narodne novine" broj 33/2011) i
na dijelovima Jadranskog mora Odlukom o određivanju voda pogodnih za život i rast školjkaša ("Narodne novine"
broj 78/2011). Vode pogodne za život i rast školjkaša određene su na 18 područja, u ukupnoj površini od 1.653 km 2



81



//. ANALIZA I OCJENA STANJA , PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



od čega je 12 km 2 u prijelaznim vodama, 341 km 2 u priobalnim vodama, a 1.300 km 2 na otvorenom moru.

• Područja za kupanje i rekreaciju proglašavaju se odlukom jedinica lokalne samouprave (za kupališta na
površinskim vodama kopna), odnosno područne (regionalne) samouprave (za morske plaže). Odluka o određivanju
vode za kupanje za 201 1 . godinu donijeta je za 905 morskih plaža i dva kupališta na kopnenim površinskim vodama.

• Područja podložna eutrofikaciji i područja ranjiva na nitrate. Područja ranjiva na nitrate (ranjiva područja)
proglašena su na slivovima vodnih tijela opterećenih nitratima poljoprivrednog podrijetla Odlukom o određivanju
ranjivih područja u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 130/2012). Odluka se donosi sukladno odredbama
članka 50. Zakona o vodama, radi poduzimanja pojačanih mjera zaštite voda od onečišćenja nitratima
poljoprivrednog podrijetla. Proglašena ranjiva područja obuhvaćaju oko 10% kopnenog teritorija Republike
Hrvatske.

Područja namijenjena zaštiti staništa ili vrsta gdje je održavanje ili poboljšanje stanja voda bitan element
njihove zaštite prema propisima o zaštiti prirode. Uredbom o proglašenju ekološke mreže ("Narodne novine", broj
109/2007) uspostavljena je ekološka mreža Republike Hrvatske, u suradnji s Državnim zavodom za zaštitu prirode
izvršeno je izdvajanje dijelova ekološke mreže gdje je održavanje ili poboljšanje stanja voda bitan element
njihove zaštite i samo ta područja su evidentirana u Registru zaštićenih područja - područja posebne zaštite voda.
Radi se o ukupnoj površini od 15.537 km 2 . U Registru zaštićenih područja su kroz suradnju s Državnim zavodom za
zaštitu prirode, a prema Zakonu o zaštiti prirode evidentirani podaci o zaštićenim područjima prirode gdje je
održavanje ili poboljšanje stanja voda bitan element njihove zaštite.

Područja loše izmjene voda u priobalnim vodama.



Područja podložna eutrofikaciji, uključujući područja loše izmjene voda u priobalnim vodama proglašena su na
dijelovima Jadranskog mora Odlukom o određivanju osjetljivih područja ("Narodne novine", broj 81/2010) prema
članku 49. Zakona o vodama. Radi se o 54 izdvojena područja koja su eutrofna ili bi mogla postati eutrofna zbog
loše izmjene voda ili unosa veće količine hranjivih tvari. Proglašena područja podložna eutrofikaciji obuhvaćaju
1.732 km 2 i to 72 km 2 prijelaznih voda, 813 km 2 priobalnih voda i 847 km 2 otvorenoga mora izvan granica
jadranskog vodnog područja. Slivovi proglašenih područja podložnih eutrofikaciji obuhvaćaju 10.466 km 2 kopnenog
dijela jadranskog vodnog područja, uključujući 651 km 2 na otocima. Dodatno, vodno područje rijeke Dunav u
cijelosti je proglašeno slivom osjetljivog područja, u skladu s odlukom donijetoj na međunarodnoj razini,
suglasnošću država potpisnica Konvencije o zaštiti rijeke Dunav i Konvencije o zaštiti Crnoga mora, zbog
eutroficirane delte Dunava.

Sukladno članku 48. Zakona o vodama, "Hrvatske vode" su uspostavile Registar zaštićenih područja u elektronskom
obliku u kojega se unose podaci i informacije o formalno-pravno proglašenim zaštićenim područjima. Tijela ili
osobe koje donose odluku o određivanju i/ili zaštiti pojedinog područja dužna su istu dostaviti "Hrvatskim vodama".



Pregledna karta zona sanitarne zaštite izvorišta (prema Registru zaštićenih područja "Hrvatskih voda", 2012.)




82



//. ANALIZA I OCJENA STANJA , PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU




Pregledna karta voda pogodnih za život slatkovodnih riba i voda pogodnih za život i rast školjkaša i područja
određenih za kupanje (prema Registru zaštićenih područja "Hrvatskih voda", 2012.)




Pregledna karta područja podložnih eutrofikaciji i njihovih slivova i ranijih područja (prema Registru

zaštićenih područja "Hrvatskih voda", 2012.)




Pregledna karta područja ekološke mreže i zaštićenih područja prirode gdje je održavanje ili poboljšanje
stanja voda bitan element njihove zaštite (prema Registru zaštićenih područja "Hrvatskih voda", 2012.)



83



//. ANALIZA I OCJENA STANJA , PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



Višenamjenski sustavi

Uređenje voda i zaštita od štetnog djelovanja voda uključuje građenje i održavanje regulacijskih i zaštitnih vodnih
građevina, održavanje vodotoka i drugih voda i druge radove i mjere kojima se omogućuje kontrolirani i neškodljivi
protok voda i njihovo namjensko korištenje. Umjesto parcijalnih rješenja, prednost se daje višenamjenskim
sustavima uređenja i korištenja voda i zemljišta, koji su, u pravilu, gospodarski povoljni i ekološki prihvatljivi.
Njihov razvoj bio je osobito intenzivan u drugoj polovici dvadesetoga stoljeća, sve do početka devedesetih, kada je
zbog općeg nedostatka financijskih sredstava i različitih prioriteta pojedinih korisnika voda i zemljišta zaustavljen.
U posljednje se vrijeme razvoj višenamjenskih sustava, kao primjerice projekt "Zagreb na Savi" ponovno
aktualizira, jer su za pojedinačne korisnike voda i zemljišta takvi sustavi bitno racionalniji u odnosu na moguća
jednonamjenska rješenja.

Zaštita od poplava

Tijekom posljednjeg desetljeća u cijelom se svijetu, pa tako i na slivovima Dunava i Jadranskog mora, učestalo
bilježe ekstremni kišni događaji čije su posljedice pojave velikih vodnih valova u vodotocima koji dosežu ili čak i
premašuju do tada maksimalno zabilježene vodostaje, što uzrokuje poplave, lako su poplave prirodne pojave koje
nije moguće u potpunosti spriječiti, redovitim održavanjem zaštitnih sustava i njihovom dogradnjom na kritičnim
mjestima, te učinkovitom provedbom mjera operativne obrane od poplava, rizici od poplava mogu se smanjiti na
prihvatljivu razinu.

Poplave se ubrajaju među opasnije elementarne nepogode i za posljedice mogu imati gubitke ljudskih života,
velike materijalne štete, devastiranje kulturnih dobara i ekološke štete. Zbog prostranih brdsko-planinskih
područja s visokim kišnim intenzitetima, prostranih dolina nizinskih vodotoka, velikih gradova i vrijednih dobara na
potencijalno ugroženim površinama, te dijelom zbog nedovoljno izgrađenih zaštitnih sustava, Hrvatska je prilično
ranjiva od poplava. Analize provedene za potrebe pripreme Strategije upravljanja vodama ("Narodne novine", broj
91/2008) su pokazale da poplave potencijalno ugrožavaju oko 15% državnoga kopnenog teritorija, od čega je veći
dio zaštićen, ali s različitim razinama sigurnosti.

Na slivu Save je od velikih voda Save primjereno zaštićen samo grad Zagreb koji je, prema procjenama, siguran od
1.000-godišnjih velikih voda. Ostala područja uz Savu uglavnom su nedovoljno zaštićena. Uzvodno od Zagreba
prema slovenskoj granici obrambeni nasipi samo su dijelom izgrađeni, pa su niski dijelovi šire zaprešićke i
samoborske regije ugroženi od poplava. Nizvodno od Zagreba pa sve do granice sa Srbijom, mnoga područja uz
Savu imaju nižu razinu sigurnosti od potrebne, jer je zaštitni sustav Srednjeg posavlja nedovršen, a postojeći
obrambeni nasipi na mnogim su mjestima nedovoljno visoki za zaštitu od ekstremnih velikih voda koje se javljaju u
posljednje vrijeme. Sustavom Srednje posavlje od poplava se izravno štite prostori uz Savu između Podsuseda i
Stare Gradiške, te prostori uz Kupu nizvodno od ušća Dobre na kojima se nalaze veliki gradovi Zagreb, Sisak i
Karlovac i na kojima danas živi više od milijun stanovnika. Zbog redukcije vršnih protoka poplavnih valova u
nizinskim retencijama sustav Srednje posavlje ima ključnu važnost i u zaštiti od poplava slavonske dionice Save
nizvodno od Stare Gradiške, te u zaštiti od poplava u susjednim državama Bosni i Hercegovini i Srbiji. Zaštita od
poplava zasnovana na nizinskim retencijama i prostranim poplavnim površinama omogućila je zadržavanje ekološki
povoljnih uvjeta, tako da je zbog svojih izuzetnih prirodnih vrijednosti dio zaštitnog sustava Srednje posavlje
proglašen Parkom prirode Lonjsko polje.

Na slivovima savskih pritoka zaštitni sustavi također su nedovršeni ili ih uopće nema. Opasnosti posebno prijete
naseljima Hrvatskog zagorja koje ugrožavaju Krapina i njezini bujični pritoci, gradu Zagrebu koji je od
medvedničkih bujica usprkos djelomično izgrađenom zaštitnom sustavu od 19 brdskih retencija zaštićen samo od 20
do 50-godišnjih velikih voda, naseljima u Hrvatskom pounju koje ugrožava Una, te naseljima Požeške kotline koja
su ugrožena od Orljave i njezinih bujičnih pritoka. Od bujičnih brdskih voda nedovoljno su zaštićeni i drugi gradovi i
naselja na slivovima Save i Kupe, među kojima se posebno ističe Ogulin u čijoj zaštiti od poplava važnu ulogu ima
hidroenergetski sustav Gojak. Ugrožene su i mnoge poljoprivredne površine i infrastrukturne građevine, a kao
specifičnost se ističe ugroženost od poplava na zatvorenim krškim poljima Gorskog kotara i Like.

Zaštita od poplava Dunava, Drave i Mure temelji se na obrambenim nasipima i širokim inundacijskim područjima uz
vodotoke. Nasipi su dovršeni na većem dijelu područja, osim na nekim dionicama uz stara korita hidroelektrana
Varaždin, Čakovec i Dubrava, uz rijeku Vučicu i na manjem dijelu Baranje. Posljednje pojave velikih voda su
ukazale da na nekim dionicama postojeći nasipi ne zadovoljavaju svojom visinom i dimenzijama, pa ih je potrebno
rekonstruirati. Izgradnjom i kasnijom rekonstrukcijom Glavnog dravskog nasipa, nasipa Drava - Dunav i Zmajevac -
Kopačevo omogućena je učinkovita zaštita Baranje od velikih voda Drave i Dunava, te očuvanje prostranih
poplavnih površina uz ušće Drave u Dunav. Takvo rješenje ne samo da povoljno utječe na prirodni režim voda u
Parku prirode Kopački rit nego i na zaštitu od poplava na nizvodnim područjima uz Dunav. Problem zaštite od
poplava na Dunavu i donjoj Dravi predstavljaju i pojave ledostaja koje mogu prouzročiti ledene poplave. Za
uklanjanje ledenih čepova koji ometaju nesmetano protjecanje vode koriste se brodovi ledolomci. Ujedno, putem
Državne uprave za zaštitu i spašavanje, omogućuje se i uporaba minsko-eksplozivnih sredstava za potrebe
razbijanja ledenih barijera i osiguranja protočnosti vodotoka na kritičnim lokacijama.

Najveći preostali problem zaštite od poplava na slivovima Drave i Dunava predstavlja veliki broj bujičnih vodotoka



84



//. ANALIZA I OCJENA STANJA , PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



koji ugrožavaju naselja i poljoprivredne površine u Međimurju, Podravini, Slavoniji i Podunavlju, što je potvrđeno
brojnim poplavama na malim slivovima u posljednje vrijeme. Sustavi zaštite od brdskih voda većim su dijelom
dovršeni samo na slivnim područjima Međimurja i Županijskog kanala, dok na ostalim slivnim područjima postoje
samo pojedinačne regulacijske i zaštitne vodne građevine, koje bez izgradnje brdskih akumulacija i retencija ne
mogu osigurati primjerenu zaštitu nizinskih dijelova slivova od poplava.

Zaštita od poplava na primorsko-istarskim slivovima vezana je uz zaštitu urbanih sredina, turističkih područja,
prometnica i poljoprivrednih površina od bujičnih poplava, a kao posebna specifičnost ističe se odvodnja krških
polja. U Istri su od poplava nedovoljno zaštićeni niži dijelovi Buzeta i Pazina koje ugrožavaju velike vode Mirne i
Pazinskog potoka, te naselja i poljoprivredne površine u dolinama Mirne, Dragonje i Raše. Velike probleme mogu
stvoriti i brojne bujice koje ugrožavaju gradove, naselja, prometnice i poljoprivredne površine na zapadnoj obali
Istre. Na kvarnerskom području opasnost prijeti od zatrpavanja vodotoka klizištima (kanjon Rječine i Vinodolska
dolina) koja mogu izazvati poplave većih razmjera, te od mnogih bujica koje ugrožavaju priobalne gradove
Kvarnera i Hrvatskog primorja, te naselja i poljoprivredne površine na kvarnerskim otocima. Na ličkom je području
od poplava Gacke i njezinih pritoka nedovoljno branjeno šire područje Otočca, a od poplava Like i njezinih pritoka
nedovoljno je branjeno šire područje Gospića i Kosinjsko polje. Sustav zaštite od poplava na tom području dijelom
je vezan uz funkcioniranje sustava hidroelektrane Senj. Poplave u Lici ugrožavaju i brojne poljoprivredne površine i
infrastrukturne građevine, a kao specifičnost također se ističu rizici od poplava na zatvorenim krškim poljima.
Najvećim dijelom brdske vode s Velebita ugrožavaju naselja i Jadransku magistralu duž čitavog područja od Senja
prema Starigradu Paklenici.

Zaštita od poplava u Dalmaciji sastoji se od zaštite od poplava velikih rijeka Zrmanje, Krke, Cetine i Neretve,
zaštite od bujica, te od odvodnje krških polja. Na slivovima Zrmanje i Krke regulacijski i zaštitni radovi djelomično
su rađeni na kraćim dionicama uz vodotoke poradi zaštite naselja i poljoprivrednih površina. Područje Kninskog
polja i dalje je nedovoljno zaštićeno, što se postupno rješava dogradnjom sustava. Značajniji zaštitni i
melioracijski sustavi rađeni su na krškim poljima zadarskog i biogradskog zaleđa, Nadinskom blatu, Bokanjačkom
blatu i Vranskom polju, što omogućuje poljoprivrednu proizvodnju na tim nekad često plavljenim prostorima.
Zaštita od poplava na slivu Cetine vezana je uz rad hidroenergetskog sustava čije se građevine dijelom nalaze i na
teritoriju susjedne Bosne i Hercegovine. Uz Cetinu u Sinjskom polju izgrađeni su obrambeni nasipi koji su omogućili
razvoj intenzivne poljoprivredne proizvodnje na tom području. Opće stanje zaštite od poplava na slivu Cetine je
dobro. Područje delte Neretve posebno je ranjivo od poplava. Izgrađeni zaštitni i melioracijski sustav još uvijek
nije dovršen, pa su pojedini dijelovi područja nedovoljno zaštićeni. Najugroženiji su niži dijelovi Metkovića na
desnoj obali Neretve, što će se riješiti izgradnjom nasipa. Neprimjerenom gradnjom u neposrednim zaobaljima
Male Neretve spriječeno je normalno funkcioniranje zaštitnog sustava, što također utječe na porast rizika od
poplava na tom području. S obzirom da Mala Neretva više ne može služiti kao oteretni kanal u zaštiti od poplava,
izvršena je rekonstrukcija ustave u Opuzenu. Za prilagodbu novoj koncepciji zaštite od poplava u delti Neretve,
potrebno je rekonstruirati i dio ostalih regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina. Dalmatinsku obalu od Zrmanje do
Prevlake, te dalmatinske otoke ugrožavaju i brojne neuređene bujice, ali i neprimjerena gradnja kojom su
presječeni mnogi bujični tokovi. Poseban problem je odvodnja krških polja (Rastok, Vrgorsko polje, Imotsko -
bekijsko polje) koja usprkos velikim naporima još uvijek nije adekvatno riješena.

Na temelju Zakona o vodama ("Narodne novine", broj 153/2009 i 130/11) obranom od poplava u Hrvatskoj
upravljaju "Hrvatske vode". Operativno upravljanje rizicima od poplava i neposredna provedba mjera obrane od
poplava uređeni su Državnim planom obrane od poplava ("Narodne novine", broj 84/10) i Glavnim provedbenim
planom obrane od poplava.

Naučene lekcije iz posljednjih poplava koje upućuju da se poplave događaju i tamo gdje ih nitko ne očekuje, te da
se u naravi javljaju i veće vode od velikih voda visokih povratnih razdoblja na koje su dimenzionirani postojeći
zaštitni sustavi, potaknule su intenziviranje aktivnosti na sanacijama i dogradnjama zaštitnih sustava, naročito na
uočenim kritičnim točkama.

Melioracijska odvodnja

Sustavi melioracijske odvodnje izvode se zbog odvođenja suvišnih voda s poljoprivrednoga i drugog zemljišta putem
odgovarajućih vodnih građevina i uređaja kojima se neposredno ili posredno omogućuje brže i pogodnije otjecanje
površinskih ili podzemnih voda i osiguravaju povoljniji uvjeti korištenja zemljišta i obavljanja gospodarskih i drugih
djelatnosti. Veliki radovi te vrste realizirani su u razdoblju od 1975. do 1990. godine, kada je unaprijeđena zaštita
od vanjskih voda i uređen režim unutarnjih voda na znatnom dijelu melioracijskih površina, uglavnom za potrebe
tadašnjih poljoprivrednih kombinata. Tijekom ratnih i poratnih godina aktivnosti su bitno smanjene. Nije bilo novih
zahvata a zatečeni sustavi nisu odgovarajuće održavani, što je dovelo do postupnog pogoršavanja vodnih prilika na
većini poljoprivrednih površina. Izvedeno je oko 6.600 km kanala I. i II. reda, oko 24.000 km kanala III. i IV. reda,
75 crpnih stanica kapaciteta 320 m3/s i veći broj manjih regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina. Na oko 845.000
ha potpuno su izgrađeni sustavi površinske ili podzemne odvodnje, a na oko 352.000 ha izgrađeni su djelomično.

U cjelini gledano, stanje sustava melioracijske odvodnje nije zadovoljavajuće, pa se zato tijekom posljednjih
nekoliko godina provode opsežne aktivnosti na obnovi funkcionalnosti detaljne kanalske mreže. Zaključno s 2012.
godinom Hrvatske vode su obnovile oko 50% detaljne kanalske mreže.



85



//. ANALIZA I OCJENA STANJA , PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



11.3.6. PROIZVODNJA, PODUZETNIŠTVO, TRGOVINA I OBRT
Uvod

Stagnacije gospodarstva, pogotovo proizvodnih djelatnosti, koju pratimojoš od devedesetih godina prošlog
stoljeća, odrazila se bitno na prostornu distribuciju gospodarskih djelatnosti. Promjene koje je Republika Hrvatska
doživjela u zadnjim desetljećima - osamostaljenje, suverenost, ratna stradanja s bespoštednim uništavanjem
fizičke strukture brojnih urbanih i ruralnih krajolika, obnova, privatizacija i tržno gospodarstvo, globalizacija i
globalna recesija sa svim neizbježnim prostornim posljedicama, utjecale su na značajni pad industrijske
proizvodnje i razvoja, kao i zatvaranje značajnog dijela industrijskih djelatnosti. Prije dvadesetak godina svaki
treći zaposleni u Hrvatskoj radio je u prerađivačkoj industriji, a danas u toj grani radi tek svaki sedmi zaposleni. U
prošlih dvadeset godina propalo je više industrijskih postrojenja nego što ih je opstalo. Zaposlenost u industriji
pala je s 567 tisuća 1990. na 207 tisuća 2012. godine. Gleda li se struktura hrvatskog BDP-a, danas samo 16 od 100
kuna dolazi iz industrije, dok je prije dva desetljeća 38 od 100 kuna stizalo iz proizvodnih pogona.

Proizvodnja i poduzetništvo

Analiza gospodarskih zona polazi od teze da su proizvodne i poslovne zone jedan od ključnih preduvjeta razvoja
domaćeg gospodarstva za neposredna strana ulaganja. Bez pripremljenih i uređenih gospodarskih zona nemoguće
je osigurati dobre uvjete poslovanja perspektivnih gospodarskih djelatnosti kao ni stvoriti preduvjete za korištenje
bespovratnih sredstava EU za provedbu razvojnih programa. Za gospodarske zone od presudnog je značaja odnos
između lokacije i ključnih faktora koji direktno pogoduju ili ograničavaju njihov razvoj. Ti faktori su:

pristupačnost prirodnih resursa: nafte, plina, minerala, sirovinskog materijala, poljoprivrednog zemljišta
postojeća infrastruktura: luke, aerodromi, ceste, željeznica, vodoopskrba, odvodnja, energetska
infrastruktura, telekomunikacije;

komplementarnost s okolnim sadržajima: poljoprivredno zemljište, gospodarske djelatnosti u okruženju,
stanovanje;

tehnološka infrastruktura i administrativna efikasnost: za istraživanje i razvoj, industrijska infrastruktura
(podugovaranje, sveučilišta, veleučilišta), agencije za poticanje ulaganja i si.;
ograničenja: zaštita prirodnih vrijednosti, zone sanitarne zaštite voda, zaštita mora, zaštita zraka i
pravni problemi: vlasnički odnosi.

Zapaža se da gospodarske, posebno industrijske zone, postaju dijelovi urbanih cjelina. Zone izgrađenih
industrijskih djelatnosti prelaze u državno/ gradsko/ općinsko vlasništvo i upravljanje, ili privatizacijom u
potpunosti u privatno vlasništvo. Samim tim nastaje potreba replaniranja nekadašnjih gospodarskih i industrijskih
zona u kojima je ugasla proizvodnja te se ne koriste i zapuštene su, iako imaju veliki potencijal. Za razliku od
greenfield investicija, koje su investicije od temelja do krova, brownfield investicija je kupnja postojećeg
prostora na kojem se odvija određena gospodarska aktivnost, s namjerom poboljšanja ili promjene aktualne
proizvodnje (npr. kupnja Željezare Sisak, prostor bivše koksare u Bakru, prostor bivšeg TEF-a u Šibeniku, djelom
kompleks Borova u Vukovaru, brodogradilišta i dr.). Za brownfiled zemljišta postoji velik interes raznih subjekata,
što je logično s obzirom na njihov često vrlo atraktivan položaj, međutim nema jasne koncepcije za njihovo
korištenje unatoč brojnim planovima i projektima. Dio takvih zona se, s manje ili više uspjeha, prenamijenio u
trgovačko-komercijalne zone, dok su područja za razvoj prvenstveno industrijskih djelatnosti planirana većinom
izvan urbanih cjelina.

Poduzetničke namjere se mogu ostvarivati u postojećim planski određenim zonama, ali se u manjim naseljima i na
rubovima gradova formiraju nove, uglavnom uz prometnice. Međutim to se u pravilu događa bez odgovarajuće
cjelovite pripreme i uređenja zemljišta, neposrednim priključivanjem na postojeću, često nedostatnu
infrastrukturu (osim izuzetaka primjerice u Varaždinu i drugdje). Lociraju se najčešće izmjenama i dopunama
PPUO/G budući da stari planovi uglavnom imaju velike kompaktne zone koje po svojoj strukturi i drugim
okolnostima ne odgovaraju manjim poduzetničkim inicijativama, ili su gašenjem velikih gospodarskih sustava te
zone usitnjene, bez odgovarajuće prilagođene planske razrade. Gradnja novih gospodarskih sadržaja događa se
uglavnom zahvaljujući privatnim inicijativama, kupnjom državnog, općinskog ili privatnog zemljišta, na kojem se
onda planiraju gospodarske zone bez obzira je li to optimalno u odnosu na razvoj naselja (primjer-IKEA).
Istovremeno, zapaža se neutemeljenost ili neargumentiranost poduzetničkih zahtjeva da se neka proizvodnja ili
gradnja unese u prostorni plan. Kao primjer može poslužiti pritisak za gradnjom apartmana na obali dokazivanjem
gospodarskih, turističko razvojnih učinaka i zapošljavanja koji realno ne postoje. Nude se �mega� projekti
sumnjivih temelja i bez jasne spoznaje o učincima.

Nadalje, lociranje gospodarskih objekata u naseljima se vrši na temelju odredbi za građevinska područja opće
namjene bez dovoljno izdiferenciranosti konkretne namjene površina. Tako se unose gospodarski sadržaji uz
stanovanje, ali bez dovoljno jasnih kriterija i ne uzimajući u obzir prethodno potrebno usklađenje s mjerama
zaštite okoliša i zaštite okolnih objekata.



86



//. ANALIZA I OCJENA STANJA , PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



Generalno, uvijek se kod prostornog planiranja pojavljuje problem nepostojećeg ili necjelovitog programa razvoja
s jasnom strategijom, ciljevima i sagledivim dugoročnim učincima. Često je riječ o parcijalnim zahvatima i
sagledavanju tek kratkoročnih učinaka, a na obalnom području učestala je praksa prodeji skupog zemljišta.

Gospodarski razvoj Hrvatske zasniva se na afirmaciji tržišnog gospodarstva. U stvaranju okruženja za razvoj
poduzetništva važnu ulogu imaju država i lokalne zajednice. Razvoju gospodarstva, posebno malog gospodarstva,
mogu doprinijeti i različiti oblici institucionalne potpore (poduzetnički ili tehnološki centri, poduzetnički inkubatori
ili tehnološki parkovi, te poduzetničke, poslovne, gospodarske ili industrijske zone), lako postoje institucije koje
pružaju stručnu, tehničku i prostornu potporu poduzetnicima, njihov broj, teritorijalna rasprostranjenost i
kvaliteta usluga ne zadovoljavaju potrebe poduzetnika, pa je nužno uspostaviti mrežu tih institucija na čitavom
području Hrvatske. Istovremeno, brži lokalni i regionalni gospodarski razvoj traži da tijela jedinica područne
(regionalne) i lokalne samouprave oblikuju razvojne uvjete i pri tome, kroz takve potporne institucije, potiču
razvoj vlastitog potencijala i povezivanja gospodarskih subjekata.

Prema podacima Ministarstva poduzetništva i obrta (stanje svibanj 2012.), Republika Hrvatska raspolaže s 344
gospodarske zone koje se prostiru na 1 1.103 ha, što iznosi prosječno 32,28 ha po poduzetničkoj zoni.

Zone su, prema dokumentima prostornog uređenja, poslovne, proizvodne, gospodarske i mješovite namjene.



Pokazatelji kretanja površina u gospodarskim zonama po županijama



r.b.


Županija


Broj zaposlenih


Broj
gospodarskih
subjekata


Broj zona


Površina (ha)


1.


Zagrebačka


5.137


305


20


1.640


2.


Krapinsko zagorska


4.389


153


14


679


3.


Sisačko moslavačka


599


105


14


304


4.


Karlovačka


1.368


86


15


415


5.


Varaždinska


4.159


226


22


644


6.


Koprivničko križevačka


2.314


86


11


430


7.


Bjelovarsko bilogorska


955


67


15


182


8.


Primorsko goranska


3.978


240


25


734


9.


Ličko senjska


176


42


12


254


10.


Virovitičko podravska


876


68


15


324


11.


Požeško slavonska


830


33


8


195


12.


Brodsko posavska


1.101


53


20


552


13.


Zadarska


959


94


20


628


14.


Osječko baranjska


3.401


204


32


628


15.


Šibensko kninska


1.069


89


10


942


16.


Vukovarsko srijemska


316


43


12


276


17.


Splitsko dalmatinska


4.107


330


18


1.004


18.


Istarska


3.300


209


21


463


19.


Dubrovačko neretvanska


658


51


10


354


20.


Međimurska


5.004


177


30


456


21.


Grad Zagreb


n.p.


n.p.


n.p.


n.p.




Ukupno

(bez podataka grada Zagreba)


44.696

+ n.p.


2.661

+ n.p.


344

+ n.p.


11.103

+ n.p.



Izvor : MPO svibanj 2012.



Programom razvoja poduzetničkih zona na području Grada Zagreba (2005.), među ostalim, utvrđeni su kriteriji
uključivanja poduzetnika u poduzetničke zone te definirana područja gospodarskih zona u kojima je moguće
locirati poduzetničke zone. Zbog specifičnosti ustroja, funkcioniranja i potreba Grada Zagreba, kao i visoke cijene
zemljišta i infrastrukture u odnosu na druga područja u Republici Hrvatskoj, prioritet za ulazak u poduzetničku
zonu imaju poduzetnici koji se bave proizvodnjom i razvojem proizvoda, tehnologija i usluga, poduzetnici s
područja visokih tehnologija i koji na svom području zaslužuju epitet izvrsnosti, odnosno poduzetnici koji
udovoljavaju utvrđenim kriterijima iz Programa. Međutim, iako su Programom definirana područja gospodarskih
zona u kojima bi se eventualno mogle organizirati poduzetničke zone, Gradu Zagrebu nedostaju adekvatna
zemljišta za gradnju, prvenstveno u smislu veličine tj. potrebne površine. Stoga poduzetnici s predstavnicima
Zagrebačke i Krapinsko-zagorske županije razmatraju mogućnosti osnivanja, odnosno organiziranja poduzetničkih
zona izvan područja Grada Zagreba, u koje bi se uključili i zagrebački poduzetnici.



87



//. ANALIZA I OCJENA STANJA , PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



Trgovina i obrt

Poseban i vrlo izražen problem, ne samo sa društveno-gospodarskog već i prostorno-funkcionalno-urbanističkog
gledišta predstavljaju veliki trgovački centri koji su gotovo blokirali neke rubne, ali i unutrašnje zone gradova, za
koje su planski kriteriji i uvjeti smještaja oblikovani tek u novijim planovima.

Gradnja trgovačkih sadržaja postala je u Hrvatskoj prepoznatljiva pojava, osobito u velikim urbanim (gradskim)
središtima. Sustavnim mjerama i različitim instrumentima nastoji se takva gradnja usmjeriti u željene okvire
prostorno kontroliranih uvjeta razvoja naselja. Intenzitet gradnje trgovačkih prodavaonica, centara i cjelina koji
znatno utječu na fizičku i poslovnu strukturu površina urbanih središta i njihovih rubnih dijelova te prometnu
infrastrukturu i opće uvjete života u gradskim područjima, s već uočljivim oblicima osiromašenja središnjih
gradskih prostora, značajan je i zbog toga što prostorno planerska struka kao niti javna administracija nisu na
vrijeme prepoznalee ekonomsku snagu i prodornost privatnog kapitala u tom području. Zbog toga je u prostorno
planskim dokumentima izostala pravodobna intervencija kojom bi se takva gradnja usmjerila na odgovarajuće
lokacije, u funkciji razvoja naselja i s uvjetima oblikovanja koji bi osigurali da te, po površini značajne građevine i
prostori, imaju nove javne, a ne samo trgovačke sadržaje. Prema svim pokazateljima tgovački su centri trenutno
gospodarski najisplativiji, a njihovu pojavu potrebno je osmišljavati i koristiti kao razvojni poticaj za naselja u
kojima su izgrađena.

Što se obrta tiče, s obzirom na postignute zadovoljavajuće rezultate u ostvarivanju poticajnih mjera iz Programa
poticanja razvoja obrta, malog i srednjeg poduzetništva na nivou države i županija/Grada Zagreba, treba nastaviti
sa sustavnom provedbomi mjere i aktivnosti usmjerenih na jačanje i daljnji razvoj obrta te malih i srednjih
poduzetnika. Osim toga, nastavak provedbe svih poticajnih mjera i aktivnosti jedan je od načina ublažavanja
utjecaja aktualne financijske i gospodarske krize na poslovanje obrtnika i poduzetnika.

Razvojna politika

Dosadašnjim razvojem gospodarskih zona uočava se nesustavnost u aktivnostima pripreme, pokretanja, upravljanja
i povezivanja gospodarskih zona. Karakteristika navedenih aktivnosti je suradnja "svih sa svima". Nedostatak
ovakvog stanja je u tome što sve politike koje se artikuliraju na brojnim razinama sustava, od države preko
županije do grada i općine, nisu međusobno povezane u jasnu i ciljanu akciju za ostvarenje osnovnog cilja. Nizak
stupanj iskorištenosti raznih potpornih fondova kao i nekoordinirana aktivnost subjekata unutar sustava daje
nepovoljnu sliku pripremanja i upravljanja zonama. Dominiraju palijativna rješenja i voluntarizam pri čemu cijeli
sustav ovisi o većoj ili manjoj zainteresiranosti pojedinca bilo u službama bilo na funkcijama u gradovima i
općinama ili županijiama. Poseban problem je činjenica da ovakvo stanje ne može biti temelj na kojem će se
izgraditi niti oblikovati cjelovita politika promicanja u funkciji novih ulaganja i novog zapošljavanja.

Na nacionalnoj razini cilj je dosadašnje politike bilo stvaranje što većeg broja poslovnih zona, za čije su potrebe
postojale, i još uvijek postoje, financijske potpore. Stoga je često bilo važno dobiti sredstva za bilo koju namjenu,
bez ozbiljnijeg osmišljavanja temeljne politike razvoja gospodarskih zona. Na regionalnoj i lokalnoj razini
situacija je slična. No, ipak treba naglasiti da je u proteklom razdoblju, zbog takvih iskustava, došlo do postupnog
mijenjanja kriterija za dodjelu financijskih sredstava za uspostavljanje gospodarskih, pretežno poslovnih zona.

ZAKLJUČNO

U odnosu na gospodarske zone potrebno je provoditi sveukupnu proaktivnu politiku, a to prije svega znači,
investitorima ponuditi uređene i odgovarajuće površine opremljene neophodnom pratećom infrastrukturom u
skladu s važećim planovima prostornog uređenja. Dosadašnji stav da se poslovne zone planiraju i realiziraju, ako je
to moguće, uglavnom na prostorima u državnom vlasništvu ili u vlasništvu državnih poduzeća, ili na zemljištu u
vlasništvu gradova i općina, nije do sada rezultiralo ubrzanjem procesa urbane komasacije niti predaje zemljišta u
svrhu osnivanja poslovnih zona. U slučajevima kada se radi o privatnom zemljištu proces je dodatno usporen jer se
događa da privatni vlasnici zemlje od trenutka spoznaje o namjeni zemljišta povećavaju cijenu, što rezultira
probijanjem planskih sredstava namijenjenih za otkup što sve zajedno dovodi i do usporavanja postupka otkupa i
daljnje realizacije poslovnih zona.

Na temelju informacija dobivenih u gradovima i općinama županija može se zaključiti da je sporost realizacije
gospodarskih zona rezultat čekanja na izradu projekata energetike, cestovne infrastrukture, vodovoda ili
kanalizacije, kao i rješavanja imovinsko-pravnih odnosa. Stoga se nameće zaključak da bi u fazi planiranja trebalo
pronaći model za međusobno usklađenje planova, kao i da gospodarske zone dobiju status prioriteta u cijelom
postupku, od ideje do realizacije.



88



//. ANALIZA I OCJENA STANJA , PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



11.3.7. EKSPLOATACIJA MINERALNIH SIROVINA
Uvod

Mineralne sirovine (rudno blago) predstavljaju prirodni resurs od interesa za Republiku Hrvatsku, te imaju njezinu
osobitu zaštitu i mogu se iskorištavati isključivo pod uvjetima i na način propisan Zakonom o rudarstvu. Sve
mineralne sirovine vlasništvo su Republike Hrvatske. Eksploatacijom mineralnih sirovina, u smislu Zakona o
rudarstvu ("Narodne novine", br. 75/2009 i 49/11) smatra se vađenje iz ležišta i oplemenjivanje mineralnih sirovina.

Za Hrvatsku osobito gospodarsko značenje imaju:

- arhitektonsko - građevinski kamen na obalnom području Hrvatske, posebno na otocima, gdje on uz pažljivu
eksploataciju može pridonijeti razvoju otoka;

- tehničko-građevinski kamen kontinentalnog dijela u blizini velikih gradova i gradilišta velike infrastrukture;

- građevinski pijesak i šljunak u porječjima i drugim lokalitetima u blizini gradova i druge velike potrošnje radi
izgradnje.

Posebno gospodarsko značenje sve više imaju energetske mineralne sirovine - ugljikovodici (nafta i prirodni plin) i
geotermalna voda, kako se i navodi u Strategiji energetskog razvoja Republike Hrvatske (2009. godine)
Eksploatacija ugljikovodika, posebice prirodnog plina, dobiva sve veće značenje obzirom na obvezu Republike
Hrvatske da poveća udio obnovljivih izvora u ukupnoj energetskoj bilanci do 10% prije ulaska u EU. Pri tome treba
uvažiti podatak i da su geotermalni gradijenti hrvatskog prostora znatno viši od europskog prostora, te da se
geotermalne vode treba više iskorištavati u energetske svrhe, a ne samo balneološke.

Zakonodavni okvir

Gospodarenje mineralnim sirovinama temelji se na Strategiji gospodarenja mineralnim sirovinama RH (2008.), a
uređeno je Zakonom o rudarstvu ("Narodne novine", br. 75/2009 i 49/11) i ostalim zakonskim i podzakonskim
aktima.

S aspekta prostornog uređenja, u promatranom razdoblju od 2003. godine, a u skladu s odredbama starog Zakona o
prostornom uređenju ("Narodne novine", br. 30/94, 68/98, 61/2000, 32/2002 i 100/2004) postojeći kamenolomi
proglašavani su legalnima ukoliko su imali odobrenje za izvođenje rudarskih radova tadašnjih ureda državne uprave
u jedinicama lokalne samouprave nadležnim za poslove gospodarstva ili bivših nadležnih institucija, bez obzira
kada je ono izdano. U skladu s odredbama ZPU lokacijska dozvola se nije izdavala, a zakonitost postojećih
kamenoloma nije se odnosila na čitavo eksploatacijsko polje, već na obuhvat za koji je dano odobrenje za
izvođenje rudarskih radova.

Kako je obnova i ubrzana izgradnja utjecala na povećanje potreba i otvaranja novih eksploatacijskih polja,
posljedično je došlo do intenzivnog protupravnog eksploatiranja mineralne sirovine (pijesak i šljunak,
arhitektonsko-građevni i tehničko-građevni kamen, te glina). Država je reagirala ozakonjenjem provedbe postupka
procjene utjecaja na okoliš za sva eksploatacijska polja (Zakon o zaštiti okoliša 2007. godine) i izdavanja
lokacijske dozvole za eksploatacijsko polje prije izdavanja rudarske koncesije za izvođenje rudarskih radova
(Zakon o prostornom uređenju i gradnji 2007.) Lokacijske dozvole za EP mineralnih sirovina od tada izdaje
Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, sukladno Uredbi o određivanju zahvata u prostoru
i građevina za koje Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva izdaje lokacijsku dozvolu i/ili
građevinsku dozvolu ("Narodne novine", broj 116/2007).

Novim Zakonom o rudarstvu (čl. 7. i 133.) propisano je da su jedinice područne (regionalne) samouprave dužne za
svoja područja izraditi Rudarsko-geološke studije koje moraju biti u skladu sa Strategijom gospodarenja
mineralnim sirovinama RH. Na temelju Rudarsko - geoloških studija jedinice lokalne samouprave i jedinice
područne (regionalne) samouprave dužne su u svojim razvojnim dokumentima planirati potrebe i način opskrbe
mineralnim sirovinama. Rok za izradu Rudarsko - geološke studije je 01. Kolovoza 2012., a nakon tog datuma,
ukoliko se studija ne izradi, dokumentima prostornog uređenja se neće moći planirati novi istražni prostori za
eksploatacijska polja mineralnih sirovina.

Temeljem ovog Zakona u narednom će periodu biti potrebno izmijeniti i dopuniti PPŽ-ove, uvažavajući rezultate
Studija kao i u međuvremenu donesenih propisa (posebice u djelokrugu zaštite prirode i okoliša i gospodarenja
poljoprivrednim zemljištem). Evidentno je da će istraživanje i eksploatacija mineralnih sirovina biti podvrgnuta
sve strožem nadzoru i kontroli, a preispitivanju podliježu i financijski uvjeti i odnosi definirani koncesijama.

Stanje u prostoru

Mineralne sirovine se eksploatiraju na 670 lokacija. Ukupna površina EP i istražnih prostora (uključujući
ugljikovodike) iznosi 309.860 ha što iznosi oko 5,47% udjela površine kopnenog dijela države.

Proizvodnja nafte i plina se zbog iscrpljenja pojedinih eksploatacijskih polja postupno smanjila iako postoje
potencijalna nalazišta u Jadranskom moru (Srednji i Južni Jadran). Proizvodnja ugljikovodika u RH trenutno se



89



//. ANALIZA I OCJENA STANJA , PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



ostvaruje iz 43 naftnih polja i 13 plinskih i plinsko-kondenzatnih polja, a nafta i naftni plin proizvode se iz 799
proizvodno aktivnih bušotina, eksploatacija boksita je gotovo potpuno prekinuta, a eksploatacija ugljena je
prestala zbog loše kakvoće i skupe proizvodnje. Na području Hrvatske najbrojniji su kamenolomi tehničko-
građevnog kamena, a znatno manje ima kamenoloma arhitektonsko-građevinskog kamena (locirani uglavnom u Istri
i na obalnom području srednjodalmatinskih otoka). Dosegnuta razina proizvodnje tehničko-građevnog kamena i
građevnog pijeska i šljunka u potpunosti zadovoljava potrebe gospodarstva RH i nalazi se oko prosjeka država EU.



Odobrena eksploatacijska polja u Republici Hrvatskoj (23 vrste mineralnih sirovina uključujući ugljikovodike) -
stanje na dan 31. prosinac 2009. godine (podaci Ministarstva gospodartsva, rada i poduzetništva):



Vrsta mineralne sirovine


Broj EP


tehničko-građevni kamen


266


ciglarska glina


44


građevni pijesak i šljunak


93


kremeni pijesak


11


karbonatna sirovina za industrijsku preradu


16


silikatna sirovina za industrijsku preradu


1


arhitektonsko-građevni kamen


120


sirovina za proizvodnju cementa


7


ker. i vatrostalne gline, milovka, tuf


13


gips


10


boksit


15


kreda


1


barit, bentonitna glina, kreda, morska sol,
kvarcit


9


geotermalna voda


4


ugljikovodici (nafta, kondenzat, prirodni


60


plinovi)


• Ukupno


670


• Ukupna površina EP


309.860 ha



Eksploatacija mineralnih sirovina u
dokumentima prostornog uređenja:

Programom PURH određeno je da pri planiranju
eksploatacijskih polja treba osobitu pažnju
posvetiti:

■ oblikovanju krajobraza i otklanjanju sukoba
interesa različitih korisnika prostora,

■ zaštiti okoliša,

■ negativnom utjecaju na vodni režim i
podzemne tokove,

■ prostorima osjetljive stabilnosti terena, i

■ tržišnim potrebama i izradi prostornih planova
u svezi rješavanja konflikata poljoprivrede i vodnog
gospodarstva.



Mjere, uvjeti i način iskorištavanja mineralnih sirovina u PPŽ za:



1. Postojeća eksploatacijska polja:

u pravilu se mogu koristiti odnosno proširivati sukladno uvjetima utvrđenim PPUO/G i lokacijskom dozvolom, a
eksploatacijska polja koja se napuštaju i zatvaraju potrebno je sanirati, revitalizirati ili prenamijeniti prema
dokumentaciji za sanaciju izrađenoj na načelima zaštite okoliša (određeno na isti ili sličan način u svim PPŽ);

napuštena eksploatacijska polja nužno je sanirati, a prostor urediti temeljem namjene određene u PPUO/G
(određeno na isti ili sličan način u svim PPŽ).

Posebna ograničenja :

eksploatacija šljunka, pijeska i tehničkog građevnog kamena ne može se povećavati, osim u dijelovima nužnim
za sanaciju u funkciji privođenja konačnoj namjeni, najviše do 20% površine polja (Virovitičko-podravska županija),

■ sva postojeća eksploatacijska polja u obalnom području moraju se prenamijeniti (Istarska županija),

■ postojeći kamenolomi i šljunčare ne mogu se proširiti bez izvršene potpune sanacije eksploatacijskog polja, a
za eksploatacijska polja i istražne prostore određena je uspostava stalnog monitoringa, odnosno praćenje kakvoće
zraka, onečišćenja voda, tla, utjecaja na floru i faunu, buku te praćenje izvršenja sanacije i seizmičkih učinaka
miniranja, i

■ mogućnost, uvjeti i ograničenja korištenja unutar parkova prirode utvrđuju se u PPPPO.



2. Planirana eksploatacijska polja:

■ u prostornim planovima županija lokacije za istraživanje i eksploataciju mineralnih sirovina odrediti na
temelju županijske Rudarsko-geološke studije, sukladno Zakonu o rudarstvu (2009.), koju je do 2012. godine
izradilo tek desetak županija,

■ radi zaštite prostora EP planirati na najmanje vizualno osjetljivim lokacijama, a ne mogu se planirati u
zaštićenim dijelovima prirode i obalnom području, te na prostoru šuma, osobito vrijednih poljoprivrednih površina
i infrastrukturnih koridora,

u većini PPUO/G su utvrđene detaljene planske mjere za sve elemente zaštite prostora i okoliša za vrijeme i
nakon eksploatacije mineralnih sirovina, podrazumijevajući sanaciju i konačnu prenamjenu prostora, i

■ za sva eksploatacijska polja se provodi, sukladno Zakonu o zaštiti okoliša (2007.), postupak procjene utjecaja
na okoliš, kojim se utvrđuju mjere zaštite okoliša i program praćenja stanja okoliša.

Određeni uvjeti:

eksploatacijska polja mogu se otvarati i koristiti samo izvan zaštićenog obalnog područja (osim arhitektonskog
kamena na Braču), a eksploatacija mineralnih sirovina s miniranjem ne smije biti na udaljenosti manjoj od 500 m
od postojećih građevina, odnosno granica građevinskih područja naselja, turističkih zona, gospodarskih zona,
rekreativnih zona i zona posebne namjene, te utvrđenih koridora infrastrukture od važnosti za Državu i županiju, i



90



//. ANALIZA I OCJENA STANJA , PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



preporuka otvaranja podzemnih eksploatacijskih polja (Istarska i Dubrovačko-neretvanska županija).
3. Istražni prostori:

potencijalni istražni prostori predloženi u PPŽ ne podrazumijevaju utvrđenu namjenu tih lokaliteta i odredit
će se u PPUG/O kao rezultat prethodno provedenih postupaka temeljem Zakona o rudarstvu (Rudarsko-geološka
studija) i Zakona o zaštiti okoliša ( procjena utjecaja na okoliš),

pojedinačni uvjeti za izbor lokacije za istraživanje mineralnih sirovina unutar određenih prostora u PPŽ bitni
su obzirom na specifičnost lokacije, npr. lokacija istražnog prostora mora biti na sigurnoj udaljenosti od
građevinskih područja, izvan obalnog područja i temeljnih fenomena prirodnih vrijednosti (Istarska županija), itd.

Degradirana područja za sanaciju

Velik problem u prostoru su napuštena eksploatacijska polja, odnosno kopovi koji nakon dovršene eksploatacije
nisu sanirani. Oni su krajobrazno devastirani prostor sa upitnim perspektivama za sanaciju, lako je koncesionar za
eksploataciju mineralnih sirovina dužan tijekom i/ili nakon završetka eksploatacije mineralnih sirovina, u skladu s
lokacijskom dozvolom i rudarskim projektom na temelju kojeg izvodi radove u svrhu eksploatacije,
sanirati eksploatacijskim radovima otkopane prostore, u velikoj je mjeri u prostoru prisutan problem nesaniranih
područja. Tehničku sanaciju eksploatacijskih polja odnosno eksploataciju u svrhu sanacije nužno je zakonski
utvrditi kroz odredbe novog Zakona o rudarstvu koji je u izradi.

Nelegalno iskorištavanje

Uz legalno iskorištavanje mineralnih sirovina, na području Hrvatske, napose u okolici Zagreba, te u Zagrebačkoj,
Varaždinskoj, Međimurskoj i Ličko-senjskoj županiji već se duži niz godina intenzivno protupravno eksploatiraju
mineralne sirovine (pijesak i šljunak, arhitektonsko-građevni i tehničko-građevni kamen, te glina). Pritom se
protupravna eksploatacija pijeska, šljunka i tehničko-građevinskog kamena najčešće događa u područjima većih
infrastrukturnih radova. 0 nelegalnim lokalitetima dužni se se očitovati JLS I JP(R)S i Državni inspektorat koji po
posebnom Zakonu obavlja inspekcijske poslove nad provedbom Zakona o rudarstvu. Za sve nelegalne lokalitete
određena je izrada elaborata i hitna provedba krajobrazne sanacije na račun koncesionara, a u Istarskoj županiji i
Dubrovačko-neretvanskoj županiji zatvaranje nelegalnih polja.

ZAKLJUČNO

Svi prostorni planovi županija nemaju jasno utvrđen stav prema postojećim, planiranim i napuštenim
eksploatacijskim poljima kao i istražnim prostorima, odnosno može se utvrditi da isti nisu jasno izraženi putem
kriterija za njihovo planiranje u odnosu na udaljenosti od postojećih građevina, od granica građevinskih područja
naselja, turističkih zona, gospodarskih zona, rekreativnih zona i zona posebne namjene, utvrđenih koridora
infrastrukture od važnosti za državu i županiju, te pristupnih i transportnih puteva do kamenoloma. Svi PPUO/G
nemaju utvrđene detaljne planske mjere za sve elemente zaštite prostora i okoliša za vrijeme i nakon korištenja
mineralnih sirovina, podrazumijevajući pri tome sanaciju i konačnu (pre)namjenu prostora.

Potencijala eksploatacijska polja ugljikovodika kao značajnog energetskog resursa potrebno je strateški utvrditi
kroz Izmjenu i dopunu Strategije prostornog uređenja RH (u izradi), te zakonski regulirati posebnim propisom
sukladno Strategiji gospodarenja mineralnim sirovinama RH iz 2008. godine.

Planiranje novih istražnih prostora moguće je samo na osnovu Rudarsko-geološke studije sukladno Zakonu u
rudarstvu ("Narodne novine", br. 75/2009 i 49/11), te u skladu sa drugim zakonskim propisima, posebno iz
djelokruga zaštite prirode i okoliša i gospodarenja poljoprivrednim zemljištem. Evidentno je da će istraživanje i
eksploatacija mineralnih sirovina biti podvrgnuta sve strožem nadzoru i kontroli, a preispitivanju podliježu i
financijski uvjeti i odnosi definirani koncesijama.

Za potrebe praćenja provedbe odredbi PPŽ kojima se omogućuje proširenje postojećih, odnosno osnivanje novih
polja za iskorištavanje mineralnih sirovina, ocijenjuje se potrebnim pristupiti izradi Informacijskog katastra polja
za iskorištavanje mineralnih sirovina unutar kojeg bi se evidentirale sve nastale izmjene. Osim grafičkih i
numeričkih podataka o veličini polja predlaže se evidentiranje datuma uvođenja polja u upisnik polja za
iskorištavanje mineralnih sirovina, vrsta sirovine koja se iskorištava, vrijeme do kada je studijom ili rudarskim
projektom predviđeno iskorištavanje, posebni uvjeti propisani PPUO/G, način sanacije po zatvaranju, eventualna
proširenja uz napomenu je li proširenje planirano u PPŽ ili je za to potrebno izvršiti izmjenu županijskog plana,
itd.



91



//. ANALIZA I OCJENE STANJA, PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



11.4. OPREMLJENOST PROSTORA INFRASTRUKTUROM OD ZNAČAJA ZA DRŽAVU

11.4.1. Prometna infrastruktura

Uvod

Opremljenost infrastrukturom uvjet je funkcionalnog korištenja prostora. Razina takve opremljenosti upućuje na
potencijal prostora za različitost namjena njegova korištenja. Razvijen prometni sustav olakšava i potiče mobilnost
ljudi i roba te, smanjivanjem prometne izoliranosti, omogućava rast produktivnosti i stvara pretpostavke za
uravnotežen regionalni razvoj. Dostupnost infrastrukture temeljna je pretpostavka rasta zapošljavanja jer utječe
na kvalitetu i raznovrsnost poslovnih prilika, ali i sveukupnu privlačnost zemlje za poslovanje i investicije kao i
njezinog djelotvornog uključivanja u zajedničko tržište EU.

Sukladno Strateškom okviru za razvoj 2006.-2013. (SOR) kojim su definirana temeljna polazišta u daljnjem razvoju
infrastrukture, Hrvatska svoje infrastrukturne prometne prioritete ima na prometnicama koje se nalaze na trasi
multimodalnih koridora i u prometnim područjima od sveeuropskog značenja u skladu s njihovom definicijom sa
Sveeuropske konferencije u Helsinkiju 1997. godine. Multimodalni koridori koji prolaze kroz Hrvatsku i povezuju
prostor centralne Europe sa Mediteranom i Jugoistočnom Europom su sljedeći:

- koridor Vb: Rijeka-Zagreb-Varaždin-Budapest / Vb željeznica Rijeka-Zagreb-Koprivnica-Botovo/Gvekenves

- koridor Vc: Ploče-Sarajevo-Osijek-Budapest / Vc željeznica Ploče-Metković-Šamac- Vrpolje-Osijek-Beli

Manastir

- koridor X: Salzburg-Villach-Ljubljana-Zagreb-Belgrade-Skopje-Thessaloniki / X željeznica Savski Marof-Zagreb

Vinkovci-Tovarnik

- koridor Xa: Graz-Maribor-Zagreb / Xa željeznica željeznicaGraz-Maribor- Krapina-Zagreb

- koridor VII: rijeka Dunav - uključujući plovni put rijeke Save, Kanal Dunav-Sava te odgovarajuće lučke

infrastrukture smještene na tim plovnim putovima

- Jadransko-jonski koridor (PETRA) kao dio Paneuropske transportne mreže

Treba spomenuti i potencijalni Baltičko-jadranski razvojni koridor, za koji je Njemačka pokrenula inicijativu
uspostavljanja i koji bi u duljini od 1600 km izravno povezao prostor jugozapadne Skandinavije (Oslo, Goteborg,
Kopenhagen) i Jadransko more (Trst, Koper, Rijeka) preko 11 europskih država (Norveška-Švedska-Danska-
Njemačka-Poljska-Češka-Slovačka-Austrija-Mađarska-ltalija-Slovenija-Hrvatska).

Strategija PURH (1997.) i Program PURH (1999.) u skladu su sa projekcijom razvoja prometnog sektora.

Dosadašnji razvoj prometnog sustava Hrvatske temelji se na Strategiji prometnog razvitka Republike Hrvatske
("Narodne novine", broj 139/99). Međutim, uslijed izmijenjenih okolnosti promet se više ne može rješavati
odvojeno po pojedinim vrstama prometa, već integralno obzirom na europsku teritorijalno-kohezijsku politiku. Da
bi se Hrvatska uključila u europske i svjetske prometne tokove potrebno je izraditi novu Strategiju prometnog
razvoja, kako bi se definirali strateški ciljevi pojedinih sektora i kako bi se u Europskoj uniji pojavili kao ozbiljan i
ravnopravan partner koji štiti svoj prostor, okoliš i nacionalne interese u svim gospodarskim djelatnostima. Osnovni
cilj treba biti definiranje infrastrukturnih prometnih prioriteta koji će, u odnosu na razvijenije zemlje, omogućiti
prometno uključivanje Hrvatske u sve prometne tijekove Europe, te u tehničko-tehnološkom i organizacijskom
smislu poticati sve prometne aktivnosti koje omogućuju brži razvoj sveukupnog gospodarstva. Rad na novim
sektorskim strategijama kao bazama za izradu nove Strategije prometnog razvoja, započeo je tijekom 2011.
godine kroz rad sektorskih pododbora Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture.

U proteklom desetogodišnjem razdoblju Vlada RH je naglasak razvoja stavila na izgradnju cestovne mreže,
plinovodnog sustava i elektroničkih komunikacijskih sustava, a svi ostali infrastrukturni sustavi su djelomično
rekonstruirani bez značajnijih proširenja. Postignuta stopa razvoja ova tri sustava bila je i veća nego u državama
EU, a daljnji razvoj je zasnovan na unaprjeđenju posluživanja i dovršetku još nedostajućih dionica mreže.

Slijedeće desetogodišnje razdoblje, u uvjetima održivog razvoja, predviđa značajnije ostvarivanje razvoja
željezničkog i riječnog prometa, kao i razvoja energetskih proizvodnih postrojenja (s naglaskom na korištenje
obnovljivih izvora i ekološki prihvatljivih tehnologija) i prijenosnih sustava (prvenstveno cjevovodi i 400 kV
dalekovodi) koji će omogućiti daljnji održivi gospodarski razvoj.



92



//. ANALIZA I OCJENE STANJA, PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



Europski okvir - Strateški i prometni položaj Republike Hrvatske




državni prostor Republike • glavni gradovi

Hrvatske (akvatarij i teritorij) „ . .

• ostali značajni gradovi

J države europske unije (EU) paneuropski prometni koridori

, , države kandidati za ulazak predloženi jadransko- jonski koridor

J u europsku uniju — Dunavski koridor

Baltička -Jadranski razvojni koridor



J_




<
O

a

>



o
o
>



o
o

M

>



r



MGIPU - ZPP 2012.



Izvor podataka: Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja - ZPP, 201 2.



93



//. ANALIZA I OCJENE STANJA, PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



Nacionalna prostorna struktura




Izvor podataka: Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja • ZPP, 2012.



94



//. ANALIZA I OCJENE STANJA, PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



11.4. 1.1. CESTOVNI PROMET |

m

cn<

Temeljem donesene Strategije (1997.) i Programa PURH (1999.), nositelj gospodarskog razvoja RH bila je ubrzana S N
izgradnja nacionalne mreže suvremenih cesta visoke usluge i propusne moći (autocesta i brzih cesta), kao i �
rekonstrukcija kritičnih dionica državnih cesta. š>

c

Ocjena stanja cestovne infrastrukture c=

Mreža izgrađenih/rekonstruiranih cesta dovedena je do razine koja zadovoljava današnji trenutak gospodarskog
stanja i izvrsna je osnova daljnjeg desetogodišnjeg razvoja, bez obzira što su 2009., 2010. i dijelom 2011. godina
bile recesijske godine. Stupanj izgrađenosti državne mreže autocesta i brzih cesta vrlo je visok (oko 85%) i ^
Republika Hrvatska se uključila i pridružila europskoj cestovnoj mreži (mreža E-cesta) na najbolji način, poštujući
elemente koji određuju standarde i prostorni razmještaj europskih cestovnih komunikacija, a to su, među ostalim,
elementi od općeg zajedničkoga europskog interesa, od europskoga regionalnog interesa, od hrvatskoga državnog ^
interesa i od hrvatskoga regionalnog i lokalnog interesa.

Hrvatsku presijecaju Paneuropski prometni koridori V, VII i X i njihovi ogranci. Zbog svog geografskog položaja
Republika Hrvatska je iznimno značajna za uspostavu učinkovitih veza između Zapadne Europe i Balkana, te veza
između područja Srednje i Sjeverne Europe i Jadranskog mora i Sredozemlja. Elementi od općeg europskog 2
interesa su povezivanje državnih središta i središta međudržavnog/svjetskog gospodarstva, brzina, sigurnost,
udobnost, cijena izgradnje održavanja i služnost, odnosno izgradnja autocesta najviših standarda posluživanja.
Hrvatska raspolaže s tim elementima i opredijelila se za najpotrebnije pravce i koridore na kojima je u najvećem
dijelu već izgradila, gradi ili želi graditi u okviru gospodarskih mogućnosti.

Unutar teritorija Republike Hrvatske izgradnja nacionalne mreže suvremenih državnih cesta provodila se na
sljedećim prometnim pravcima i koridorima:

izgradnja dionica autocesta (A1, A6 i A7) i brzih cesta na prometnom pravcu sjever-jug u koridoru koji prati

središnju jedinstvenu državnu okosnicu razvitka i svladava u uskom području hrvatski gorski prag - tunelima

Mala Kapela i Sv. Rok, radi boljeg i bržeg cestovnog povezivanja unutrašnjeg kontinentalnog područja zemlje i

srednjoeuropskog Podunavlja sa Istrom, Hrvatskim Primorjem i Dalmacijom (do Ploča),

početak izgradnje dionice A11 Zagreb - Sisak radi prometnog povezivanja sa Bosnom i Hercegovinom,

rekonstrukcija i modernizacija Jadranske magistrale u skladu s intenzitetom prometa i razvitkom pojedinih

područja,

rekonstrukcija državnih cesta prve prioritetne skupine prema Strategiji prometnog razvitka Republike
Hrvatske.

Danas je cestovna povezanost obalnog područja uzdužno i s kontinentalnim djelom Hrvatske te dalje s europskim
pravcima izuzetno dobra, unaprijeđena u novije doba izgradnjom kako autocesta tako i novih brzih cesta ili
modernizacijom postojećih cesta. One u potpunosti zadovoljavaju dnevni i godišnji promet a osobito se poboljšala |
situacija u turističkim špicama. Hrvatska danas ima oko 1.310 km autocesta i modernih brzih cesta. Osobitu >!
atraktivnost predstavljaju izlasci iz tunela i ulazi u regije specifičnih obilježja i izuzetnih panoramskih vizura
(Učka, Mala Kapela, Gacko polje, Sv Rok). Regionalna mreža dobro je razvijena, osim na otocima gdje je situacija �

nešto slabija iako su i otočne mreže sustavno poboljšavane. g

>
g

Osnovna prostorno- razvoj na obilježja cestovne infrastrukture od 2003.-201 1 . godine su: ^

ubrzana izgradnja autocesta na osnovnim međudržavnim prometnim pravcima (povezivanje Srednje Europe s !q
Jadranom/Mediteranom) unutar planiranih glavnih koridora, �
neodgovarajuća dinamika izgradnje drugih državnih i brzih cesta u funkciji uspostave cjelovitog sustava
cestovne mreže, o
neodgovarajuća dinamika izgradnje kritičnih dionica i objekta, prvenstveno na mreži državnih cesta te na
prilaznicama i obilaznicama većih gradova, �
nedovoljno ulaganje u održavanje cestovne infrastrukture koja ne osigurava puni standard održavanja usluga i
servisiranja korisnika, c
nedovoljna izgrađenost i moderniziranost cesta osobito na otocima i drugim područjima od posebnog državnog g
interesa. g

>

Prostorno-razvojna funkcija cestovnog prometa

Održivi i gospodarski opravdan razvoj cestovnog sustava države može se postići programskim usmjerenjem u kojem
je prvi razvojni korak primjena tehnologija i sustava kombiniranog prometa, a drugi uvođenje integralnog
prometa. Prvi strateški korak prometnog razvoja moguće je ostvariti na postojećim prometnim koridorima i u
postojećim gospodarskim okolnostima, uz razumna ulaganja u cestovnu mrežu i prijevozna sredstva.

Dugoročna projekcija razvijenosti mreže do 2020. god. Predviđa, sukladno prijedlogu iz Strategije prometnog
razvitka Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 139/99) oko 1820 km autocesta i oko 1350 km brzih cesta.



o

M
>



95



//. ANALIZA I OCJENE STANJA, PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



Dinamika izgradnje autocesta i brzih cesta




Izvor podataka: Hrvatske autoceste d.o.o. i Hrvatske ceste d.o.o., 2012, NN 44/12.



96



//. ANALIZA I OCJENE STANJA, PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



(Z



Program razvoja cestovne mreže obuhvaća aspekte cjelovitog prometnog sustava, razvoj sektora u svim
komponentama djelovanja te planiranje novih trasa na temelju gospodarskih parametara i drugih relevantnih
pokazatelja opravdanosti i realnosti izvedbe u odnosu na:

izgradnju autocesta i polu-autocesta na osnovnim državnim prometnim pravcima, s pripremama za izgradnju
alternativnih suvremenih cestovnih veza i u ostalim prometnim koridorima;
zadržavanje dominacije cestovnog prometa u prostoru Hrvatske zbog prostorne razvedenosti mreže i
najprikladnijeg približavanja korisnicima;

intenziviranje ulaganja u održavanje cestovne infrastrukture kako bi se osigurao puni standard služnosti te
postupno rješavanje kritičnih dionica i objekata, prvenstveno na mreži državnih cesta, te na prilaznicama i
obilaznicama većih gradova;

primjenu mjera zaštite okoliša radi očuvanja našeg prostora;

izgradnju i modernizaciju cesta na otocima, kako bi se postigla njihova bolja unutrašnja povezanost, i ujedno
omogućila lakša veza s kopnom, odnosno cestovna komunikacija otoka s ostatkom države;
poboljšavanje i omogućavanje što lakših ulaganja svim subjektima u održavanje cesta;
uskladiti, u suradnji sa susjednim državama, cestovne granične prijelaze.



Prostorno-prioritetne smjernice Z

NJ

Prioriteti su utvrđeni s gledišta globalnih ciljeva i aktualnosti stanja. Dopune i promjene prioriteta utvrdit će se u
sklopu nove Strategije prometnog razvoja. Prioriteti sa prostorno-planskog aspekta jesu:

završetak započete izgradnje dionica autocesta i brzih cesta;

cestovno povezivanje južnog dijela države s ostalom cestovnom mrežom;

pojačanje cestovne komunikacije otoka s ostatkom države;

poboljšanje postojeće mreže, osobito na kritičnim dionicama (uvođenje treće trake, poboljšanje tehničko-
tehnoloških obilježja kolničke konstrukcije i dr., rekonstrukcije i reorganizacije prometa prema sadašnjem
rangu prometnice kao prelazno razdoblje do puštanja u promet planiranih autocesta, polu-autocesta i brzih
cesta, a pri tom koristiti postojeće koridore, itd.);
izgradnja obilaznica svih većih mjesta na državnim cestama.

Ostale mjere i aktivnosti obuhvaćaju radove koji će:

istražiti, u suradnji sa jugoistočnim susjednim državama, zajedničke cestovne prometne koridore;

istražiti potrebu za novim cestovnim prostornim koridorima u pograničnim i područjima od posebnog interesa

za Republiku Hrvatsku;

osposobljavanje korištenja kombiniranog (intermodalnog) prometa na pravcu luka Vukovar - luka Rijeka;
poboljšati opremljenost autocesta pratećim uslužnim objektima; ^
uvesti nove tehnologije / tehnike kombiniranog (intermodalnog) odnosno gdje je moguće i integriranog
prometa. ^

za
co

Prostorna dokumentacija omogućila je da se ubrzano ostvari izgradnja autocesta ili rekonstrukcija dijelova
cestovne mreže. Razvoj gospodarskih aktivnosti i povezivanje s EU omogućit će i uvjetovati poboljšanje �
opremljenosti međunarodnih koridora. U tijeku izrade planova razvoja nužno je da se i ostali koridori opreme >
odgovarajuće, kako bi se barem zadržala sadašnja opterećenost prostora na međunarodnim koridorima, odnosno
izbjeglo devastiranje/depopulacija državnih koridora i ostalog prostora. Nedostatak gospodarskih razvojnih
programa i planiranja rasterećenja glavnih koridora rezultirat će nepovoljno na opterećenost, odnosno ^
neravnomjernost razvoja prostora i praktički neće se moći govoriti o održivom razvoju i korištenju prostornog
resursa države.



>



Prostorno - planska dokumentacija o

o
>

Strategijom PURH (1997.) i Programom PURH (1999.) omogućen je nesmetan razvoj cestovnog prometa na g
državnoj, županijskom i lokalnoj razini. Tijekom zadnjih desetak godina, uz postojeću dokumentaciju koja je
omogućavala nesmetan proces planiranja i izgradnje, uočeno je da su se provodile, kao i da su trenutno u izradi,
manje izmjene prostorno-planske dokumentacije županijske i lokalne razine radi usklađenja trasa/ koridora ^
zahvata sa mjerama zaštite okoliša i mjerama ublažavanja utjecaja na ekološku mrežu utvrđenim u postupku g
procjene utjecaja na okoliš, sukladno regulativi iz područja zaštite okoliša i područja zaštite prirode. Obzirom da
je stupanj izgrađenosti državne mreže autocesta i brzih cesta vrlo visok (83,46%), a i preostali neizgrađeni dio je S
praktički u visokom stupnju određen, ne očekuju se problemi u ostvarenju izgradnje preostalih cestovnih smjerova, 5
s obzirom na utvrđenost zahvata dokumentima prostornog uređenja. o



97



//. ANALIZA I OCJENE STANJA, PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



Pokazatelji cestovne mreže


Duljina 26.647,70 km
Površina 1.131,00 km 2
Linearna gustoća 0,475 km/km 2
Površinska gustoća 0,238 km 2 /km 2


Duljina cesta prema skupinama razvrstanih cesta [km']


autoceste


državne ceste


županijske ceste


lokalne ceste


1.310,40


6.584,60


9.788,40


8.964,30


Udio pojedinih vrsta cesta [%]


autoceste


državne ceste


županijske ceste


lokalne ceste


4,92


24,70


36,73


33,65


Cestovna gustoća (duljina cesta / površina teritorija RH) [km/km 2 ]


autoceste


državne ceste


županijske ceste


lokalne ceste


0,02


0,11


0,19


0,18



Izvor: HAC, HC, ožujak.2012. ; NN 44/ 12



ZAKLJUČNO

Gospodarski razvoj Republike Hrvatske nije moguć bez nastavka razvoja cestovnog prometa. Značaj cestovnog
prometa u prostoru Hrvatske proizlazi iz prostorne razvedenosti mreže i najprikladnijeg približavanja korisnicima.
Osnovne prostorno-prioritetne smjernice razvitka cestovne infrastrukture u Hrvatskoj su:

• dovršiti izgradnju autocesta, polu-autocesta i brzih cesta na osnovnim međudržavnim i magistralnim
prometnim pravcima (povezivanje Srednje Europe i Baltika s Jadranom / Mediteranom ) unutar glavnih koridora, i
nastaviti s pripremama za izgradnju alternativnih brzih cesta i drugih suvremenih cestovnih veza i unutar ostalih
prometnih koridora države;

• postupno rješavati kritične dionice i objekte, prvenstveno na mreži državnih / magistralnih cesta te na
prilaznicama i obilaznicama većih gradova. Postupci modernizacije i odgovarajućeg opremanja cesta ne
zahtijevaju značajnije proširenje cestovnog koridora, što znači da se na taj način čuva i štiti prostor i okoliš;

• intenzivirati ulaganja u održavanje cestovne infrastrukture kako bi se osigurao puni standard održavanja te
postići da usluge / servisiranje korisnika bude na što višoj razini uz najveću moguću mjeru optimalnog korištenja i
zaštite prostora;

• u izgradnji cesta implementirati mjere zaštite okoliša i krajobraza kako bi se sačuvale vrijednosti hrvatskog
prostora;

• izgraditi i modernizirati ceste na otocima, kako bi se bolje međusobno povezali, odnosno preko veza s
priobaljem bolje uključili u prometni sustav države.

II.4.1.2.ŽELJEZNIČKI PROMET
Ocjena stanja željezničke infrastrukture

Postojeća željeznička mreža sastavni je dio mreže međunarodnih i nacionalnih željezničkih koridora. Stanje
željezničke infrastrukture u Hrvatskoj obilježava:

zastarjela željeznička mreža nedovoljnog kapaciteta i opremljenosti;

kritični dijelovi dionica pruga (nagib, nosivost, radijusi, brzina, propusna moć) i željeznički prometni objekti
(kolodvori, postaje, ranžirni i rasporedni kolodvori itd.), prvenstveno na mreži državnih/europskih -
magistralnih pruga;

nedovoljno ulaganje u redovno održavanje željezničke infrastrukture ne osigurava puni standard davanja
usluga/servisiranja korisnika;

nedostatak potpune dokumentacije za izgradnju nizinske pruge Rijeka - Zagreb i podloge za željezničko
povezivanje Istre, Ploča i Dubrovnika na postojeću željezničku mrežu.

U Hrvatskoj je, od izgrađenih 2.726 km svih željezničkih pruga, 90,7% jednokolosječnih i 9,3% dvokolosječnih
željezničkih pruga, a elektrificirano je gotovo 100% dvokolosječnih pruga i samo 3,4% jednokolosječnih pruga.

U razdoblju od 2003.-2011. godine od većih zahvata treba istaknutu obnovu dionice ŽP Gradec-Sv.lvan Žabno i ŽP
Oštarije-Knin-Split, te obnovu većeg broja ŽCP-a (željezničko-cestovnih prijelaza) s ciljem povećanja razine sigurnosti
pometa. Obnovom i ponovnim puštanjem u promet EU koridora X. Kao i rekonstrukcijom i obnovom koridora V.b, bez
značajnijih proširenja željezničkih koridora u prostoru, postojeća željeznička mreža stavljena je u punu funkciju.

Uključivanje i pridruživanje željezničke mreže Hrvatske europskoj željezničkoj mreži (mreža TER) zahtijeva
poštivanje elemenata koji određuju standarde i prostorni razmještaj europskih željezničkih komunikacija, a to su
povezivanje državnih središta međudržavnog gospodarstava, brzina, sigurnost, udobnost, cijena izgradnje,
održavanja i služnost, odnosno modernizacija postojećih željezničkih pruga do najviših standarda posluživanja. Za
učinkovitost gospodarskog razvoja Republike Hrvatske bitna je pretpostavka modernizacija željezničkog prometa,
koju se planira izvršiti na najpotrebnijim pravcima i koridorima, u okviru gospodarskih mogućnosti, do 2015.
godine.



98



//. ANALIZA I OCJENE STANJA, PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU




99



//. ANALIZA I OCJENE STANJA, PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



Takvi zahvati kao i odgovarajuće opremanje željezničke mreže i objekata ne zahtijevaju značajnije proširenje
željezničkog koridora, pa se time čuva i štiti prostor i okoliš.

Prostorno-razvojna funkcija željezničkog prometa

lako se ukupan, osobito gospodarski razvoj, oslanja se na cestovni promet za individualne usluge, za masovne
prometne usluge okosnica je željeznički promet. Dugoročna projekcija razvijenosti mreže do 2015. predviđa
(sukladno Strategiji prometnog razvitka Republike Hrvatske, 1998.) moderniziranu magistralnu mrežu (25t/120kmh
za teretni promet, 160 km/h za putnički promet), povezanu istarsku željezničku mrežu i luku Ploče, te izrađenu
projektnu dokumentaciju za povezivanje do Dubrovnika.

Održivi i gospodarski opravdan razvoj željezničkog sustava države može se postići programskim usmjerenjem u
kojem je prvi razvojni korak primjena tehnologija i sustava kombiniranog prometa, a drugi uvođenje integralnog
prometa. Prvi strateški korak željezničkog razvoja moguće je ostvariti na postojećim prometnim koridorima i u
postojećim gospodarskim okolnostima, uz razumna ulaganja u željezničku mrežu i prijevozna sredstva.

Program modernizacije mreže obuhvaća aspekte cjelovitog prometnog sustava, razvoj sektora u svim
komponentama djelovanja te planiranje novih trasa na temelju gospodarskih parametara i drugih relevantnih
pokazatelja opravdanosti i realnosti izvedbe u odnosu na:

zadržavanje dominacije željezničkog prometa (masovnih tereta) u prostoru Hrvatske zbog prostorne
razvedenosti mreže;

intenziviranje ulaganja u održavanje željezničke infrastrukture kako bi se osigurao puni standard služnosti te
postupno rješavanje kritičnih dionica i objekata;

primjenu mjera zaštite okoliša i krajobraza kako bi se sačuvale prednosti očuvanosti našeg prostora;
poboljšavanje i omogućavanje što jednostavnijih ulaganja svim subjektima u održavanje pruga i objekata (po
privatizaciji i predviđenim preustrojem HŽ);

usklađenje kategorija i opremljenosti željezničkih graničnih prijelaza u suradnji sa susjednim državama.
Prostorno-planska dokumentacija

Svi željeznički postojeći i planirani koridori nalaze se u donesenoj prostornoj dokumentaciji svih razina. Međutim,
kako realizacija značajno kasni, nužna je eventualna revizija prostorno-planske dokumentacije za potrebe
izgradnje željezničke infrastrukture, obzirom na potrebu poštivanja odredbi u međuvremenu donesenih Zakona o
zaštiti okoliša i Zakona o zaštiti prirode, a odnose se na postupak procjene utjecaja na okoliš i uvjete zaštite
prirode i postupak ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu.

U slijedećem periodu najvažniji zadaci su:

pripremiti dokumentaciju za izgradnju nizinske pruge Rijeka - Zagreb;

pripremiti podloge za željezničko povezivanje Istre, luke Ploče i Dubrovnika na postojeću željezničku mrežu;
istražiti potrebu za novim željezničkim prostornim koridorima u pograničnim područjima i područjima od
posebnog interesa za Republiku Hrvatsku i

izrada dokumentacije za povezivanje ostalih prometno izoliranih područja države.
Prostorno-prioritetne smjernice

Gospodarski razvoj Republike Hrvatske nije moguć bez nastavka modernizacije željezničkog prometa, s vrlo malim
prostornim zahtjevima. Prioriteti (do 2011. godine koji su produljeni do 2015. godine) utvrđeni su s gledišta
globalnih ciljeva i aktualnosti stanja. Dopune i promjene prioriteta utvrdit će se u sklopu nove Strategije razvoja
željezničkog prometa, Poslovnog plana i plana investicija HŽ 2003-2006. (produljeni do 2015.) i Programa mjera
za unapređenje stanja u prostoru (na državnoj i lokalnoj razini). Osnovne prostorno-prioritetne smjernice razvitka
željezničke infrastrukture u Hrvatskoj su:

postupno rješavati kritične dionice i objekte, prvenstveno na mreži državnih/europskih-magistralnih pruga.

Postupci modernizacije i odgovarajućeg opremanja željezničke mreže i objekata ne zahtijevaju značajnije

proširenje željezničkog koridora, što znači da se na taj način čuva i štiti prostor i okoliš;

povećati ulaganja u održavanje željezničke infrastrukture na svim razinama kako bi se osigurao puni standard

održavanja te postići da usluge/servisiranje korisnika bude na što višoj razini uz najveću moguću mjeru

optimalnog korištenja i zaštite prostora (javni gradski i međugradski promet);

ubrzati modernizaciju mreže i pratećih objekata;

u modernizaciji primjenjivati mjere zaštite okoliša i krajolika kako bi se sačuvale vrijednosti hrvatskog
prostora;

pripremiti dokumentaciju za izgradnju nizinske pruge Rijeka - Zagreb i pripremiti stručne podloge za
željezničko povezivanje Istre i Dubrovnika na postojeću željezničku mrežu.



100



//. ANALIZA I OCJENE STANJA, PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



Pokazatelji željezničke mreže






Duljina pruge prema vrsti [km]


Duljina 2.722,00 km
Površina 73,49 km
Linearna gustoća 0,048 km/km




jednokolosječne


dvokolosječne


ukupno


elektrificirane


z


2468


254


2722


985


l


Udio pojedinih vrsta željezničkih pruga [%]


Površinska gustoća 0,001 km 2 /km


l


jednokolosječne


dvokolosječne


ukupno


elektrificirane






90,67


9,33


100


36,1






Gustoća željezničkih pruga (duljina pruga/površina teritorija RH [km/km 2 ]






jednokolosječne


Hvnkn I n<; i pr n p


ukupno


elektrificirane






0,043


0,004


0,047


0,001


Duljina željezničkih pruga po županijama Tkrnl




Izvor: MPPI svibanj 2012.; HŽ svibanj 2012.


županija


međunarodne


regionalne


lokalne


ukup. Dulj.
Kolosijeka
otvor, pruge


DJtrlU VCII oMJ Ul lUgUI


o


0


72,4


72 4


Di uubr\U-pubaVbi\a


IJU, /


0


Q 7


7^8 R
L JO, J


1^1 ihrm/arl/rt.nomtuancl/a

uuui uvaCi\U~iiei trlvaiibiva


77 7
LL , /


0


n


77 7


VJI dU �-đgl cU


I TO , J


0


"3 7




Istarska


o


91,1


53


144,1


Krapinsko-zagorska


0


45,2


59


104,2


Karlovačka


133,4


0


64,2


197,6


Koprivničko-križevačka


48,4


50,1


34,6


133,1


Ličko-senjska


106,9


0


0


106,9


Međimurska


42,4


9,1


17,9


69,4


Osječko-baranjska


100,1


104,4


49


253,5


Požeško-slavonska


0


0


93,3


93,3


Primorsko-goranska


158,3


0


2


160,3


Sisačko-moslavačka


170,9


22,7


72,8


266,4


Splitsko-dalmatinska


44


0


5,3


49,3


Šibensko-kninska


149,3


26,2


0


175,5


Varaždinska


0


59,6


32,6


92,2


Virovitičko-podravska


0


82,6


10,4


93


Vukovarsko-srijemska


133,3


59,6


64,3


257,2


Zadarska


94,3


16,4


0


110,7


Zagrebačka


133,8


16,8


16,7


167,2


ukupno


1712


583,8


660,4


2.955,60



izvor. MPPI 11.05.2012.; DZS Ljetopis 2003/08/11



Ostale mjere i aktivnosti obuhvaćaju radove kojima će se :

istražiti potrebe za novim željezničkim prostornim koridorima u pograničnim i područjima od posebnog
interesa za Republiku Hrvatsku;

poboljšati opremljenost pratećih uslužnih objekata (postaje, kolodvori, ranžirni kolodvori) i

uvesti nove tehnologije / tehnike kombiniranog (intermodalnog) odnosno gdje je moguće i integriranog

prometa.

ZAKLJUČNO

Prioritet u ulaganjima imaju željeznički pravci značajni za prijevoz tereta, koji mogu osigurati dodatni poticaj
razvoju pomorskog prometa i pomorskih luka te ojačati poziciju Hrvatske kao tranzitnog područja. Modernizacija
željezničke infrastrukture temelji se na nadopunjavanju s ostalim oblicima prometa, što također zahtijeva
ukidanje onih željezničkih pravaca koji su zbog konkurencije s cestovnim i /ili zračnim prometom izgubili na
ekonomskom značaju. Ulaganjima u željezničku infrastrukturu potrebno je, korištenjem suvremenih tehnologija u
upravljanju prometom, osigurati sigurnost, kvalitetu i pouzdanost ove vrste prometa s ciljem što bržeg
uključivanja u jedinstveni Europski željeznički sustav.



101



//. ANALIZA I OCJENE STANJA, PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



II. 4. 1.3. POMORSKI PROMET
Ocjena stanja pomorske infrastrukture

Sva mjesta na obali i otocima raspolažu prostorom za pristajanje/vezivanje plovila kojima se obavlja odgovarajuća
usluga u pomorskom prometu. Zakonom i uredbama definiran je status luka otvorenih za javni promet koje se
prema veličini i značaju za Republiku Hrvatsku razvrstavaju u luke osobitog (međunarodnog) gospodarskog interesa
za Republiku Hrvatsku, luke županijskog značaja i luke lokalnog značaja. Oko 90% operativnih površina nalazi se u
urbanim cjelinama, a posljedica toga je ograničena mogućnost prostornog razvoja luka. Osim prostorne
ograničenosti, opremljenost potrebnim sredstvima i uređajima je manjkava i zastarjela. Program gospodarskog
razvoja Republike Hrvatske upućuje na pomorski promet kao razvojni element, a specifične okolnosti smještaja
gotovo svih luka u urbanim cjelinama uvjetuju da se svi planovi razvoja ove prometne djelatnosti temelje na
razvojnim odlukama koje će vrednovati prvenstveno mogućnost prostornih uvjeta za njihov razvoj /proširenje.

Pomorski promet, koji ima velike potencijale, gotovo je potpuno zapostavljen u lokalnom putničkom prometu.
Posebni programi povezivanja otoka i dosadašnja ulaganja države donekle su poboljšali prometnu povezanost otoka
s kopnom, ali stanje je još uvijek na nekim udaljenijim otocima nepovoljno.

Pomorski promet obilježava:

započeti projekti izgradnje i modernizacije infrastrukture u šest morskih luka državnog značaja (Rijeka,
Zadar, Šibenik, Split, Ploče i Dubrovnik);

neusklađenost gospodarskog i turističkog korištenja lučkih prostora županijskog i lokalnog značaja i
neodgovarajuće održavanje i opremljenost lučkih prostora županijskog i lokalnog značaja.

Pomorska infrastruktura od državnog značaja sadržana je u svim dokumentima prostornog planiranja kao i
elementi planova razvoja svih državnih luka (Rijeka, Zadar, Šibenik, Split, Ploče i Dubrovnik). Prostorno-planskom
dokumentacijom, kao i izrađenim planovima razvoja državnih luka omogućen je daljnji razvoj u postojećim
prostornim obuhvatima. Uz određene zahvate koji su poboljšali upotrebu postojećih lučkih površina, odnosno
nasipavanjem morskih površina omogućila se rekonstrukcijia i izgradnja prvenstveno produljenja obala za prihvat
većeg broja brodova više nosivosti i povećanje operativno skladišnih prostora. U šest luka osobitog (međunarodnog)
gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku temeljem navedenog, a sukladno Pretpristupnoj pomorskoj strategiji
RH, provedeno je:

Luka Rijeka

2009. godine završen putnički terminal koji sadržava 2 veza za putničke brodove i trajekte, zgradu putničkog
terminala, kao i novi most na lukobranu;

započeti radovi na kontejnerskom terminalu Brajdica, čijom izgradnjom će se dobiti operativna obala u duljini
od 620 m, a površina terminala povećati za 50.000 m 2 . Rok završetka predviđa se 2013. godine.

Luka Zadar

nova luka Zadar-Gaženica će obuhvaćati 250.000 m 2 površine odnosno12 gatova ( 6 za lokalni promet, 3 za
dužobalni i međunarodni promet, 3 za Ro-Ro brodove i brodove na kružnim putovanjima);
projekt obuhvaća 3 faze gradnje; u tijeku je nasipavanje putničke luke a završetak je predviđen 2013. godine;
planirana gradnja kontejnerskog terminala, koji će omogućiti višestruko povećanje prometa u teretnoj luci.

Luka Šibenik

planirana je dogradnja sadašnjeg gata Vrulje za novih 9.800 m 2 tako da bi nova operativna obala iznosila
ukupno 510 m. Završetak projekta najavljen je za kraj 2013. Godine;
u izradi je plan prenamjene postojeće teretne luke.

Luka Split

2010. godine završeni su radovi produljenja gata Sv.Duje u trajektnoj luci Split. Dobiveno je dodatnih 150 m
operativne obale (mogućnost 2 veza za brodove u međunarodnoj plovidbi i na kružnim putovanjima);

do 2015. godine treba produžiti Gat sv. Nikole u Gradskoj luci Split, s ciljem specijalizacije putničkog prometa
(terminal za domaći i međunarodni promet);

U Vranjičko-Solinskom bazenu (Sjeverna luka) planira se proširenje i modernizacija kontejnerskog terminala,
te uređenje infrastrukture;

INA Solin - u tijeku je izrada projektne dokumentacije za sanaciju obale za prihvat brodova za prijevoz naftnih
derivata;

Kaštelanski bazen A i B - obavljat će se tekuće održavanje i manji zahvati na sanaciji obala za prihvat brodova
za prijevoz cementa;

2013. izrada projektne dokumentacije za drugu fazu izgradnje Pomorskog putničkog terminala u Resniku.
Početak radova planira se u 2014. godini.



102



//. ANALIZA I OCJENE STANJA, PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU




103



//. ANALIZA I OCJENE STANJA, PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



Luka Ploče

2010. godine završena Faza IA -kontejnersko/višenamjenskog terminala (Obala br. 7 dužine od 280 metara,
širine 27 metara sa Ro-Ro rampom, skladišni prostor, ceste i prostor za pretovar kapaciteta 40.000 TEU
jedinica, osigurana dubina mora od 13,5 metara, opskrba vodom, sakupljanje otpadnih i oborinskih voda,
energetska postrojenja na terminalu te cestovni priključak za spomenuti terminal);

2012./2013. slijedi završetak faze I terminala za rasute terete (dužina obale 350 metara sa mogučnošču
prihvata brodova do 80.000 DWT).

Luka Dubrovnik

2010. izgrađena je obalna infrastuktura u luci Gruž ( nova operativna obala u dužini 900 m i nova površina od
15.400 m 2 , istovremena mogućnost prihvata do 3 broda na kružnim putovanjima, iskrcaj /ukrcaj 10.000 putnika
istovremeno).

2010. godine pokrenute su aktivnosti za potpisivanje ugovora za izgradnju lučke infrastrukture na području
Batahovine - izmještaj lokalnog trajektnog putničkog prometa na novu lokaciju.



Pokazatelji pomorske lučke infrastrukture:



Luke


Ukupno


Državne


Županijske


Lokalne


Linearna
gustoća
[km/km 2 ]


Površinska

gustoća
[km 2 /km 2 ]


Broj luka


304


6


38


260






Površina u km 2


luka


6,94


5,09


0,99


0,86




0,000012


akvatorij


177,99


125,46


10,77


41,75




0,000315


duljina operativne obale
[m]


57.838,15


19.288,45


16.097,00


22.452,70


0,0397


0,000039



Izvor: DSZRH (prometni ljetopisi), MMTPR (interni podaci Uprave za pomorstvo i Uprave za turizam) i PPŽ 2010.



Gospodarske okolnosti države pokazuje da su sve značajne državne i županijske luke izgrađene i da ih je potrebno
modernizirati i opremiti na postojećim lokacijama. U kontekstu lučkog sustava treba posebnu pozornost dati
inicijativi razvoja "luka Autocesta mora" kao i opremanju luka uređajima i opremom za prihvat zauljenih voda,
otpada i ostataka tereta. Gospodarski uvjeti naglasak stavljaju na razvoj luka nautičkog turizma.



Luke nautičkog turizma

Doneseni prostorni planovi sedam „jadranskih" županija predstavljaju pravni temelj za planiranje, koncesijsko
korištenje te novu izgradnju na pomorskom dobru što vrijedi i za kapacitete LNT tj. Nove vezove. Njima se
određuju lokacije i maksimalni kapacitet svake pojedine LNT koju određeni akvatorij može podnijeti.. Prostornim
planovima županija predviđeno je proširenje postojećih i izgradnja novih prihvatnih kapaciteta na oko 300
potencijalnih lokacija, što je više nego jedan i po puta od postojećih.

Zahtjevi za povećanjem kapaciteta LNT od strane županija, koji bi doveli do 33.655 novih vezova, ukazali su na
veliku neusklađenost u planiranju između županija, što je sve bilo uzrokovano nepostojanjem državne strategije
nautičkog turizma u vrijeme izrade i usvajanja prostornih planova. Radi planiranog velikog broja novih vezova
pristupilo se izradi Strategije razvoja nautičkog turizma Republike Hrvatske za razdoblje 2009.-2019. koja je
usvojena 2008. godine, a koja je prihvatila odrednice razvoja Studije razvoja nautičkog turizma (Oceanografski
institut Split 2007.) koji predlaže izgradnju 15.000 vezova kroz deset godina, od čega 1/3 u moru, 1/3 na kopnu i
1/3 u lukama otvorenim za javni promet.

Studija je do navedenog broja od 15.000 vezova došla temeljem hidrografskih istraživanja planiranih lokacija za
luke, uvažavanjem preporuka iz oceanografskih istraživanja bio-raznolikosti Jadranskog mora i analize ugroženosti
pojedinih lokacija s naslova sigurnosti plovidbe. Predlaže se, također, poželjan raspored novih kapaciteta po
županijama, s namjerom da se izgradnjom novih kapaciteta ublaže postojeće razlike u prihvatnim mogućnostima
pojedinih županija, uvažavajući njihova obilježja, te uzimajući u obzir i maksimalne kapacitete predviđene
prostornim planovima pojedinih županija.



104



//. ANALIZA I OCJENE STANJA, PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



Usporedba postojećih vezova, novo planiranih vezova po prostornim planovima županija i novo planirani
vezovi po Strategiji razvoja nautičkog turizma



ŽUPANIJA


Postojeći


Novo
planirani po
PPŽ


Novo
planirani po
SRNT


Novo planirani po SRNT


Od toga
lučice


Od toga suhe
marine


Od toga
marine


Istarska


4.662


14.430


2.500


600


1.300


600


Primorsko- goranska


5.166


3.100


1.640


650


400


590


Ličko-senjska


0


1.650


910


400


0


510


Zadarska


4.706


1.800


1.250


400


550


300


Šibensko-kninska


3.695


2.140


2.250


450


1.050


750


Splitsko-dalmatinska


1.971


3.185


2.950


500


1.200


1.250


Dubrovačko- neretvanska


820


7.350


3.500


2.000


500


1.000


SVEUKUPNO


21.020


33.655


15.000


5.000


5.000


5.000



Izvor: PPŽ-MGIPU, Strategija razvoja nautičkog turizma 2008.



Sukladno provedenim istraživanjima i analizama, te zaključcima Studije razvoja nautičkog turizma Republike
Hrvatske, za Republiku Hrvatsku prikladan je umjereni scenarij razvoja nautičkog turizma utemeljen na utvrđenom
nosivom kapacitetu prostora, umjerenoj godišnjoj stopi rasta i načelu uravnoteženog regionalnog razvoja (s
mogućnošću odstupanja zbog uvažavanja obilježja pojedinih županija), koje je usklađeno s razvojem prateće
komunalne i druge infrastrukture i potrebama osiguranja pune zaposlenosti stanovništva. U svrhu njegove
realizacije potrebno je smanjiti planirane kapacitete prihvata plovnih objekata predviđenih županijskim
prostornim planovima, na što obvezuje i čl.11. Zakona o prostornom utvrđenju i gradnji koji se odnosi na načelo
vertikalne integracije i usuglašavanje interesa, te za svaku namjeravanu LNT, sukladno Zakonu o zaštiti okoliša,
provesti postupak procjene utjecaja na okoliš.

Ukupni kapacitet vezova u moru i mjesta za smještaj plovnih objekata na kopnu, prema podacima Ministarstva
mora, prometa i infrastrukture i Državnog zavoda za statistiku je 21.020 mjesta i to u moru 15.834 i na kopnu
5.186. Površina prihvatnog kapaciteta je u moru 3.309.958 m 2 (u dužini obale od 117.127 m) i na kopnu 1.113.529
m 2 .

Osnovni pravci razvoja nautičkog turizma u prostoru

Nautički turizam, u smislu korištenja prostora, razvijati će se u dva osnovna pravca. Prioritet je zaštita iznimno
vrijednih prirodnih područja (nenaseljenih, neurbaniziranih obala, otoka, otočića, zaljeva i uvala), koja su motiv
dolaska domaćih i stranih nautičara, te planiranje izgradnje novih luka nautičkog turizma najviših standarda
zaštite okoliša na manje vrijednim područjima.

Prilikom planiranja izgradnje luka nautičkog turizma potrebno je valorizirati i primijeniti više kriterija, a svakako
jedan od najvažnijih je kriterij odabira lokacije. Prvenstveno, područja planiranja izgradnje luka nautičkog
turizma trebaju biti devastirana područja i to posebno ona koja imaju program sanacije (bivše vojne luke i
industrijska postrojenja, i si.). Nadalje, kriteriji planiranja izgradnje luka nautičkog turizma su:

geografske i demografske karakteristike lokacije,

povezanost na prometnu mrežu (blizina cestovnih čvorišta i zračnih luka),
gustoća pomorskog prometa,
dostupnost infrastrukture,

izbjegavanje gradnje u prirodnim zaštićenim uvalama i
dimenzioniranje luka u odnosu na neposredno zaleđe.

Primjenom kriterija, kojima se usmjerava izgradnja, može se značajno doprinijeti racionalnom i kontroliranom
korištenju prirodnog prostora. Isto tako, potrebno je voditi računa o razvoju postojećih luka nautičkog turizma
uvažavajući kapacitet prostora i ograničenja zbog narušavanja ekološke ravnoteže i negativnog utjecaja na
biološku raznolikost.

Ograničavajući kriterij za planiranje izgradnje ili proširenje luka nautičkog turizma su zaštićena područja i
područja ekološke mreže na obali, otocima i moru, kojih sveukupno ima 623. Navedena područja ne isključuju
mogućnost izgradnje ili dogradnje prihvatnih kapaciteta, ali uz posebne i strogo kontrolirane uvjete i mjere zaštite
okoliša.



105



//. ANALIZA I OCJENE STANJA, PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



Turizam - Luke nautičkog turizma




Izvor podataka: Ministarstvo pomorstva, promeia i infrastrukture, Zagreb, 2008. /2010.



106



//. ANALIZA I OCJENE STANJA, PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



Ostali prihvatni kapaciteti

Osim u lukama nautičkog turizma vezovi za plovne objekte postoje i u lukama otvorenim za javni promet, ali i u
sportskim, industrijskim, ribarskim i bivšim vojnim lukama. U Republici Hrvatskoj postoje 304 luke otvorene za
javni promet od čega je 6 od državnog značaja, dok je ostalih 298 luka od županijskog i lokalnog značaja. U svrhu
razvoja nautičkog turizma osim analize prihvatnih kapaciteta u lukama nautičkog turizma sagledane su i
mogućnosti prihvatnih kapaciteta za nautičke plovne objekte u postojećim sportskim lukama kao i u proširenom
području za nautičku namjenu luka otvorenih za javni promet. g

C/j

Važno je skrenuti pozornost na činjenicu da vezovi u sportskim lukama prema važećim propisima nisu namijenjeni

za plovne objekte u nautičkom turizmu već isključivo za plovne objekte pod hrvatskom zastavom u vlasništvu ^

građana koji su članovi sportskih udruga, a koje su ovlaštenici koncesija za takve luke. ^

UD

Prostorno - planska dokumentacija ^

X

za

Pomorska infrastruktura od državnog značaja sadržana je u svim dokumentima prostornog planiranja, kao i 5
elementi planova razvoja svih državnih luka. Ostale luke se zadržavaju u postojećim okvirima i provoditi će se �
samo poboljšanja za što nije potrebno mijenjati državne i županijsku prostornu dokumentaciju već samo PPUO/G. g

U postupku razvoja luka nautičkog turizma mogu se pojaviti određeni problemi, i to prvenstveno što u prostornim
planovima postoji više planiranih luka nautičkog turizma nego što ih je određeno donesenom Strategijom razvoja
nautičkog turizma Republike Hrvatske za razdoblje 2009.-2019. (2008. godine). Ova neusklađenost zahtijeva
među-resorsku suradnju, isto kao i problem utvrđivanja granica pomorskog dobra i granica lučkog područja.

Prostorno-prometne razvojne funkcije

Prihvaćen Program gospodarskog razvoja RH upućuje na to da se gradnja lučke infrastrukture kao razvojni element
temelji na zahtjevima tržišta i utvrđenim kriterijima, na kvalitativnoj i tehnološkoj modernizaciji, te prometnom
povezivanju s glavnim cestovnim i željezničkim koridorima radi ostvarenja bolje integracije s gospodarskim
zaleđem kako bi se stvorili preduvjeti za razvitak intermodalnog prometa.

Radi specifičnih okolnosti, planovi razvoja luka otvorenih za javni promet temelje se na slijedećim prostorno-
prometnim-razvojnim funkcijama :

korištenje postojećeg prostora prema kriterijima održivosti;

primjena planova razvoja (master planovi) luka državnog značaja temeljenih na Strateškom programu MPPI
2011.-2013. godine;

primjena programa korištenja svih ostalih luka kao i načina proširenja djelatnosti u postojećim prostornim
obuhvatima;

usklađen je gospodarskog korištenja luka i s turističkim djelatnostima (prvenstveno nautički turizam); i
poboljšanje i opremanje lučkih prostora nedostajućom opremom (prema kategoriji i namjeni luke); jj>
mogućnost izgradnje novih luka na novim lokacijama (kao zamjena ili nova potreba); h
temeljem mjera zaštite okoliša i prostora od prijevoza opasnih roba nužno je predvidjeti prostor za slučaj
nužde ( prostor koji bi se mogao koristiti za sprečavanje većih razmjera okoliša); �
uređenje već postojećih lučkih objekata i akvatorija; g
uz suradnju međunarodnih institucija poboljšati uvjete rada u pomorskom prometu. m

Prostorno-prioritetne smjernice �

Prioriteti (do 2013. godine), utvrđeni s gledišta otvaranja prometnih koridora X, Vb, Vc i TEM/TER, kao i
regionalnog razvoja Sredozemlja odnosno zemalja srednje Europe, te nacionalnog gospodarskog razvitka su: 3

za

utvrđivanje granice pomorskog dobra posebice u urbanim sredinama i na dijelovima obale interesantnim za �

investiranje, a koji su predviđeni dokumentima postornog uređenja; g

implementirati GIS bazu podataka kao alata za donošenja odluka o upravljanju pomorskim dobrom, te zaštiti c

istoga; g

povezivanje s glavnim cestovnim i željezničkim koridorima; z
primjenom novih tehnika i tehnologija pomorskog prometa podići opremljenost postojeće lučke infrastrukture

potrebnim sredstvima i uređajima; g

razviti luke nautičkog turizma prema prijedlogu Strategije razvoja luka nautičkog turizma. �

o

ZAKUUČNO %

za
O

Izgradnja lučke infrastrukture kao razvojni element i dalje će se temeljiti na zahtjevima tržišta i utvrđenim g
kriterijima, na kvalitativnoj i tehnološkoj modernizaciji, te prometnom povezivanju s glavnim europskim
cestovnim i željezničkim koridorima radi ostvarenja bolje integracije te stvaranja preduvjeta za razvoj �
intermodalnog prometa. >



107



//. ANALIZA I OCJENE STANJA, PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



Međutim, govorimo li o pomorstvu kao tradiciji, ono na našim otocima stagnira i ukoliko ne poduzmemo značajne
mjere poboljšanja, doći će do još veće depopulacije i dezertifikacije otočnog područja. Osnovni cilj pomorskog
prometa je osiguranje uvjeta za obavljanje ekološko prihvatljivih gospodarskih aktivnosti, čime će se omogućiti
zadržavanje stanovništva, kao minimum stabilnosti državnog sustava.

Ovaj cilj postići će se:

dobrom organizacijom flote, uključujući nabavku novih vrsta plovnih sredstava, što ne bi trebalo postaviti
značajnije prostorne zahtjeve (izgrađene luke omogućuju primjenu novih pomorski tehnologija posluživanja
posebno kad se to odnosi na posluživanje putnika);

povećanjem broja kratkolinijskih plovidbi (tzv. Cabotage linija) i uvođenjem i ostalih vidova prometa prema
otocima (prvenstveno zrakoplovnog prometa /aerodromi, hidrodromi i helidromi s odgovarajućim popratnim
sustavom povezivanja) i

pravnim reguliranjam statusa pomorskog dobra i drugom pravnom regulativom pospješiti da se i mali
investicijski sustavi zainteresiraju za korištenje pomorskog prometa i pomorskih objekata /propisima i
preporukama na temelju prihvaćenog zakona o pomorskom dobru i pomorskim lukama/.

Što se tiče nautičkog turizma, sukladno provedenim istraživanjima i analizama te zaključcima Studije razvoja
nautičkog turizma Republike Hrvatske, za Republiku Hrvatsku prikladan je umjereni scenarij razvoja nautičkog
turizma utemeljen na utvrđenom nosivom kapacitetu prostora, umjerenoj godišnjoj stopi rasta i načelu
uravnoteženog regionalnog razvoja (s mogućnošću odstupanja zbog uvažavanja obilježja pojedinih županija), koje
je usklađeno s razvojem prateće komunalne i druge infrastrukture i potrebama osiguranja pune zaposlenosti
stanovništva. U svrhu njegove realizacije potrebno je smanjiti planirane kapacitete prihvata plovnih objekata
predviđenih županijskim prostornim planovima, te izraditi strateške procjene utjecaja na okoliš.



11.4.1.4. RIJEČNI PROMET
Ocjena stanja riječne infrastrukture

Republika Hrvatska upravlja izgradnjom, održavanjem i modernizacijom infrastrukture luka unutarnjih voda putem
lučkih uprava unutarnjih voda u gradovima gdje su prirodno smještene luke od međunarodnog značaja: Sisak,
Vukovar, Slavonski Brod i Osijek. Bitno obilježje hrvatskog lučkog sustava na unutarnjim vodama je njegova
prometna razjedinjenost pa se može posebno govoriti o lukama u savskom bazenu sa lukama Sisak i Slavonski Brod,
koji se nalazi na sjecištu dva Pan-Europska prometna koridora (X i Vc), i u dunavskom sustavu, koji uključuje luke
Vukovar (smještene na Koridoru VII), Osijek, te potencijalne županijske luke i pristaništa (Ilok, Batina, Aljmaš,
Osijek itd). Lučki sustav u savskom bazenu mora se promatrati kao posebna cjelina jer ga sačinjavaju i luke
susjednih graničnih država (luke Brčko, Šamac, itd.). Usklađenost razvojnih strategija savskih luka je preduvjet za
njihovu tržišnu konkurentnost. Obzirom na granični položaj glavnih vodnih putova (Dunav, Drava i Sava),
neophodna je koordinacija s nadležnim tijelima susjednih država, kao i međunarodnim institucijama nadležnim za
plovidbu i vodne putove, a to su Dunavska komisija i Međunarodna komisija za sliv rijeke Save.

Ukupna dužina klasificiranih vodnih putova unutar granica Republike Hrvatske je 1016,8 km, od kojih je 740,2 km
vodnih putova na kojem je moguća trgovačka plovidba. Postojeće stanje vodnih putova unutarnjih voda
karakterizira da je od 1.016,8 km razvrstanih unutarnjih vodnih putova, 611,6 rkm uvršteno u međunarodnu mrežu
vodnih putova, od čega - prema AGN ugovoru (European Agreement on Main Inland Waterways of International
Importance, kojeg je RH potpisnica od 23.06.1997. godine) - samo 287,4 rkm rijeka (Dunava, Save i Drave) ili 47%
udovoljava uvjetima međunarodne klase plovnosti (klasa IV i više). Plovidba i vodni promet u RH u protekla dva
desetljeća obilježeni su nedostatkom investiranja u održavanje vodnih putova i razvoj plovidbene infrastrukture,
zbog čega je prijevoz tereta danas značajno niži u odnosu na razinu iz 1990. godine.

Najznačajniji vodni putovi u Hrvatskoj su rijeke Dunav i Sava, ali su kao prometni potencijal relativno
neiskorišteni. Jednom, kad se uvjeti za plovidbu uspostave barem na prijeratnu razinu, potencijal za promet
unutarnjim vodnim putovima kao ekološki najprihvatljivijim vidom transporta, u kombinaciji sa željezničkim i
intermodalnim transportom, moći će biti maksimalno iskorišten kao opravdana alternativa trenutno dominantnom
cestovnom prometu. K tome, promreženost Hrvatske vodnim putovima iznosi 14 km na 1.000 km 2 što joj daje
komparativnu prednost u odnosu na EU čija gustoća mreže vodnih putova iznosi svega 9,4 km na 1.000 km 2 . Vodni
put rijeke Dunav je dio Pan-europskog koridora VII koji povezuje Sjeverno more (luka Rotterdam) i Crno more
(Constanca) i jedan je od glavnih europskih transportnih ruta sa značajnim razvojnim potencijalom. Infrastruktura
hrvatskih unutarnjih plovnih putova je nerazvijena uslijed devastacije i nemogućnosti održavanja plovnog puta
tijekom rata i u poslijeratnom periodu, te uskih grla, čime je smanjena i sigurnost plovidbe, a dodatan problem je
nepovezanost rijeka Dunav i Sava unutar granica Hrvatske.

Stanje komercijalne flote hrvatskih brodara također je u nezavidnom položaju: sastoji se od svega 60 brodova,
većina je starosti preko 40 godina, s ukupnim kapacitetom oko 50.000 tona.

Sadašnje stanje i poziciju hrvatskog lučkog sustava karakteriziraju sljedeća obilježja:



108



//. ANALIZA I OCJENE STANJA, PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



tehničko-tehnološka zastarjelost i manjak kapaciteta;

neuravnotežena tržišna potražnja za transportom roba na Savi i Dunavu;

porast interesa za specijalizacijom lučkih usluga;

uvođenje Riječnih informacijskih usluga na rijekama Dunavu i Dravi uz uvjet da se povežu u zajedničku
informatičku mrežu na razini EU-a i uključe u logističke transportne lance;

problemi koji umanjuju funkcionalnost ukupnog lučkog sustava (vlasnički odnosi na lučkom području,
nepostojanje financijske snage za pokretanje razvojnog ciklusa, nejednaki status svih javnih luka - s obzirom
na obilježja, financijsku snagu i opća ekonomska načela nije moguće sve četiri luke istovremeno razvijati,
nedovoljno izgrađena lučka infrastruktura, slaba tehnološka opremljenost, održavanje vodnih putova i prilaza
lukama, ispunjavanje uvjeta iz AGN ugovora).



Pokazatelji riječnog prometa





Broj riječnih luka prema veličini i rijeci


Broj luka/pristaništa 19


veličina/rijeka


Dunav


Sava


Drava


Kupa


Duljina plovnih putova 876 km


luke


1


2


2


1


Površina luka 3 km 2


pristaništa


3


4


4


2


Gustoća linearna 0,015 km/km 2


















Gustoća površinska 0,00002 km2/km 2


Klase i duljina(km) plovnih putova












VI


V


IV


III


II




Dunav


VKDS


Sava / Drava


Sava / Drava / Kupa


Sava/ Drava/Una / Kupa




138


60


140 / 22


376 / 60 / 7


70 / 116 /15 / 27



Izvor: MMPI 2008/ 10. , (Strateški program 2011-13.)



Tijekom proteklih desetak godina, Republika Hrvatska je, obzirom na relativno skromna financijska sredstva,
uložila maksimalne napore i poduzeto je niz aktivnosti s ciljem rehabilitacije hrvatskih vodnih putova, što je
rezultiralo slijedećim:

plovidba Dunavom se odvija bez prekida, uz ograničenja gaza kod niskih vodostaja (sektor Kopački rit - Apatin),
radi nedovoljnog stupnja uređenosti i nedovoljnog održavanja;

plovidba Dravom također se odvija uz ograničenja gaza plovila za vrijeme niskih vodostaja zbog intenzivnog
pronosa nanosa i nedovoljnog stupnja tehničkog održavanja;

vodni put rijeke Save ne udovoljava uvjetima IV međunarodne klase plovnosti cijelom svojom duljinom. Od
380,2 km međunarodnog vodnog puta, čak 244,3 km ne udovoljava uvjetima IV klase.

Za planirani višenamjenski kanal Dunav-Sava usvojena je Studija utjecaja na okoliš i Prostorni plan osebnih
obilježja, čime su stečeni uvjeti za dovršetak izrade tehničke domunetacije, ishođenje potrebnih dozvola za
gradnje, rješavanje izvora financiranja i početak građenja. Izgradnjom VKDS-a RH planira:

poboljšati povezivanje Dunavske europske mreže vodnih putova sa Siskom i nastavno kopnenim putem s
Jadranskim morem;

povezati mrežu hrvatskih vodnih putova u jedinstvenu mrežu (sada je mreža razdvojena i povezana je Savom i
Dunavom preko susjedne države tj. Republike Srbije);

skratiti plovidbu od Siska i Slavonskog Broda prema Srednjoj Europi (uzvodno od Vukovara) za 417 km, a prema
nizvodnim lukama (nizvodno od Beograda) za 85 km.

Temeljem važeće prostorno-planske dokumentacije u lukama na unutrašnjim plovnim putovima od značaja za
državu provedeno je:

Luka Vukovar

rješavanje imovinsko pravnih odnosa kojim se zemljište na lučkom području luke Vukovar dovodi u vlasništvo
Republike Hrvatske,

izrada idejnog i glavnog projekta komunalnog pristaništa i pristaništa tijela državne uprave,

projektiranje 2. faze Nove luke Istok - izrada idejnog projekta i studije utjecaja na okoliš,

izgradnja luke u Iloku 2010.-2016. godine (planirano u Srednjoročnom planu razvitka vodnih putova i luka

unutarnjih voda RH).

Luka Slavonski Brod

rješavanje imovinsko-pravnih odnosa otkupom zemljišta potrebnog za izgradnju rezervoara za skladištenje
naftnih derivata, izgradnju riječnog brodogradilišta i kontejnerskog terminala u lučkom području Slavonski
Brod,

izgradnja 221 m armirano-betonske vertikalne obale sa pilotima s kranskom stazom, kolosijecima i odvodnjom
kao sastavni dio pristaništa luke Slavonski Brod,
izrada idejnog rješenje putničkog pristaništa.



109



//. ANALIZA I OCJENE STANJA, PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



Luka Osijek

izrada glavnog projekta i ishođenje građevinske dozvole za projekt terminala za pretovar rasutih tereta,

izrada idejnog projekta i ishođenje lokacijske dozvole za rekonstrukciju i izgradnju južne obale,

izrada idejnog projekta i ishođenje lokacijske dozvole za projekt izgradnje intermodalne infrastrukture

zapadnog dijela luke; izrada glavnog projekta i u tijeku je ishođenje građevinskih dozvola po fazama ( 1.

obalne građevine, 2. prometna infrastruktura, 3. sjeverni dio željezničke infrastrukture i nasipanje do kote 87,5

m/nv, 4. južni dio željezničke infrastrukture i nasipanje do kote 87,5 m/nv ) i

izrada koncepcijskog rješenja za projekt izgradnje sjeverne obale - umjetno nastalog otoka.

Luka Sisak

rješavanje imovinsko-pravnih odnosa, proglašenje Lučkog područja,
nastavak realizacije projekta gradnje Hrvatskog riječnog nautičkog centra,
izgradnju komunalnog pristaništa na rijeci Kupi,

izgradnja plutajućih pontona u zoni Sisak-Lonjsko polje za turističke brodove,

razvoj Luke Crnac predviđa: projektiranje obale, veza i pristupa, rekonstrukcija i izvedba sustava pontona za
prihvat objekata, te dovršenje opremanja punilišta brodova pogonskim gorivom,

izgradnja operativne obale u Luci Sisak sa vertikalnom obaloutvrdom i cestovne komunikacije u svrhu prihvata
tereta zahtjevnijih po težini i gabaritima.

Prostorno-planska dokumentacija

Prostorna dokumentacija za razvoj riječnog prometa postoji, međutim za razvoj je nužno osigurati provođenje
međunarodnih i međudržavnih ugovora o statusu i režimu korištenja. Sve četiri državne luke imaju izrađene planove
razvoja/upravljanja temeljem Strategije razvitka riječnog prometa u RH (2008-2018) i master planova luka.
Postojećim važećim i prostornim planovima u izradi predviđena je mogućnost proširenja lučkog područja i
operativnog akvatorija. Jedino se može pojaviti potreba izrade izmjene i/ili dopune u prostornim planovima Sisačko
- moslavačke županije radi mogućeg proširenja lučkog područja Caprag (luka rasutog tereta).

Jedan vid razvoja na rijekama u prostorno planerskom smislu nije naglašen a to je razvoj riječnog plovidbenog
turizma, što će imati za posljedicu reviziju određenih prostornih planova lokalne razine.

Prostorno-razvojna funkcija riječnog prometa

Osnovni prioritet razvoja je uključivanje i pridruživanje riječnog prometa i mreže luka u europske mreže plovnih
putova i luka uz poštivanje elemenata koji određuju standarde i prostorni razmještaj na europskoj odnosno
državnoj razini. Smjernice razvoja su :

uključivanje luka Sisak i Slavonski Brod u mrežu malih i srednjih luka dunavskog prometnog koridora,

uređenje već postojećih riječnih objekata, prvenstveno osposobljavane postojećih plovnih putova Save i Drave

za postizanje veće duljine i kategorije plovnih putova,

projekt uređenja plovnog puta rijeke Save na IV. klasu plovnosti,

uz suradnju međunarodnih institucija poboljšati uvjete rada u riječnom prometu,

razviti turističke djelatnosti na rijekama ("marine"),

radovima tehničkog održavanja održavati plovnost u okvirima postojeće klase plovnosti svakog pojedinog
vodnog puta, te održavati postojeće objekte sigurnosti plovidbe.



Osnovni pokazatelji



Rijeka
Plovni put


Klasa


duljina
(km)


Min. gabarit ispod
mostova (m)


Linearna gustoća
km/km 2


Površinska gustoća
km 2 /km 2


Dunav


1433-1295,5


Vic


137,5


9,1


0,000241


0,000024


Drava


22,0-0-00


IV


22


5,2-7,0


0,000039


0,0000039


Drava


82,0-22,0


III


60


4,0-5,0


0,000106


0,0000106


Drava


198,6-82,0


II


116,6


3,0-5,0


0,000206


0,0000206


Sava


507,0-207,0


III


300


4,0-5,0


0,000531


0,0000531


Sava


583,0-507,0


III


76


4,0-5,0


0,000134


0,0000134


Sava


653,0-583,0


II


70


3,0-5,0


0,000124


0,0000124


Kupa


5,00-0,00


III


5


4,0-5,0


0,000001


0,0000001



Izvor : Program PURH 1999., PPŽ 2009.



110



//. ANALIZA I OCJENE STANJA, PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



Prostorno-prioritetne smjernice

Prioriteti, utvrđeni s gledišta otvaranje prometnih koridora X i TEM/TER, regionalnog razvoja Podunavlja odnosno
zemalja srednje Europe, kao i nacionalnog gospodarskog razvitka su :

pravno reguliranje statusa graničnih rijeka,

osposobljavanje plovnih putova za uvjete plovidbe na razini 1990. godine,

kao jedno od lako primjenjivih razvojnih pravaca, uz vrlo niske investicije, razvijanje riječnog brodskog
turizma (putem riječnih putničkih brodova ili riječnih turističkih plovila).

Vladom prihvaćen Program razvoja gospodarstva omogućava ravnopravnu ponudu riječnog prometa na tržištu
prometnih usluga, bez zahtjeva za proširenjem postojećih obuhvata zahvata koji su već uneseni u postojeću
prostorno-plansku dokumentaciju.

ZAKLJUČNO

Proces političke i gospodarske integracije zemalja jugoistočne Europe u Europsku uniju stvara pretpostavke za
povećanje ekonomske razmjene roba na jedinstvenom tržištu i stoga je potrebno poticati strateški razvitak
riječnog prometa u Hrvatskoj koji ima povoljan omjer transportnog učinka i troškova, ekološku prihvatljivost,
sigurnost te povezivanje mreže vodnih putova Hrvatske s povezanošću u jedinstveni sustav Rajna - Majna - Dunav.

Preduvjet za podizanje razine pouzdanosti vodnih putova je integracija u intermodalnu transportnu mrežu i
izgradnja najvećeg infrastrukturnog projekta u riječnom prometu - višenamjenskog kanala Dunav-Sava. Preduvjeti
za razvoj tržišta u riječnom prometu je obnova lučkih građevina i objekata, razvoj sustava riječnih informacijskih
servisa te povezivanje luka s glavnim cestovno-željezničkim koridorima.

Izradom planskih dokumenata kao i projektom Upravljanja infrastrukturnim projektima, Republika Hrvatska nastoji
povećati efikasnost i pouzdanost riječne plovidbe, a kroz razvoj luka i industrije u zaleđu dati podršku održivom
razvoju regija, povećati kapacitete za prekrcaj, godišnji promet luka, sigurnost i efikasnost lučkog poslovanja,
povećati mjere za zaštitu okoliša i ispuniti uvjete koje treba imati E-luka.



II. 4. 1.5. ZRAČNI PROMET
Ocjena stanja zračne infrastrukture

Prema broju zračnih luka u odnosu na površinu i broj stanovnika, Hrvatska se ubraja u razvijenije države Europe. U
Republici Hrvatskoj u funkciji je sedam međunarodnih aerodroma, dva manja aerodroma te letjelišta i helidromi.
Zračni promet obilježava:

tehničko-tehnološka zastarjelost i nepotpuna opremljenost postojećih zrakoplovnih površina i
nedostatna ulaganja u održavanje infrastrukture zračnog prometa

Situacija na aerodromima zahtijeva kontinuirano ulaganje u infrastrukturu, kako bi se zadovoljile potrebe sigurnog i
efikasnog zračnog prometa, a koje za sada nisu u potpunosti zadovoljene zbog uskih grla odlaznog i dolaznog
prostora za putnike, nedostatka zaštitnih ograda i protupožarnih pojasa, nedovoljne širine uzletno sletnih staza,
manevarskih površina i slično. U cilju poboljšanja aerodromske infrastrukture u proteklom razdoblju su, kroz
sufinanciranje sredstvima državnog proračuna, podržavani projekti (zahtjevi) aerodroma, koji su se odnosili na
izradu projektne dokumentacije, otkup zemljišta za proširenje uzletno-sletnih staza i stajanki te izvođenje radova
na ostaloj pratećoj infrastrukturi za prihvat putnika i zrakoplova na aerodromima, helidromima manjim i
regionalnim (otočnim) aerodromima. Broj podržanih projekata (zahtjeva) aerodroma u proteklom razdoblju ovisio
je o veličini projekta i kretao se u rasponu od 3 do 7 projekata godišnje. Infrastrukturne projekte na aerodromima
uglavnom i u najvećoj mjeri financiraju sami aerodromi uz sufinanciranje države proračunskim sredstvima.



Pokazatelji zračnog prometa



Zračni promet


Broj


Prosječna
površina
km 2


Prosječna
duljina PSS
km


Linearna gustoća
km/km 2


Površinska gustoća
km 2 /km 2


Zračne luke


9


0,86


2,75


0,00005


0,000015


Zračna pristaništa


14


0,53


1,14


0,00002


0,000012


Letjelišta


6


0,24


0,67


0,00001


0,000003



Izvor : ACZ, svibanj 2012.



111



//. ANALIZA I OCJENE STANJA, PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



Prometna infrastruktura - Riječni i zračni promet




Izvor podataka: Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture Zagreb, 2010.



112



//. ANALIZA I OCJENE STANJA, PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



Zračni promet zahtijeva relativno velik prostor za smještaj i rad. Prostorni razmještaj zračnih luka relativno je
zadovoljavajući, ali za druge oblike zračnih građevina uočava se velika neravnomjernost razmještaja (npr.
letjelišta). Potrebe za daljnji razvitak infrastrukture koja opslužuje subjekte u zračnom prometu utvrdit će se
sukladno strateškim dokumentima i smjernicama Republike Hrvatske, sigurnosnim, prometnim i komercijalnim
potrebama svih sudionika zračnog prometa u RH, prometnoj povezanosti /izoliranosti određene regije i si.

Prostorno - prioritetne smjernice zračnog prometa

Polazeći od postojećeg stanja u budućnosti je potrebno mijenjanje i nadopunjavanje dotrajale aerodromske
opreme kao i proširenja i gradnja novih građevina i površina, kako na velikim, tako i na malim aerodromima u
zemlji. Tim aktivnostima stvorit će se uvjeti da aerodromi u Republici Hrvatskoj ostvare svoj strateški cilj
povećanja opsega prometa i povećanja broja zračnih prijevoznika. Na poboljšanje aerodromske infrastrukture u
sljedećem razdoblju, utjecat će se kroz povećanje broja sufinanciranih odnosno podržanih projekata (zahtjeva)
aerodroma te helidroma koji su od državnog i lokalnog značaja.

Temeljem do danas napravljenih dokumenata razvoja zračnog prometa, smjernice razvoja su :

tehničko-tehnološko unapređenje opreme na postojećim zrakoplovnim površinama,
poboljšanje organizacije prihvata i otpreme putnika i tereta,

unutar teritorija RH, posebno priobalja i na otocima, razviti mrežu malih aerodroma za lokalne potrebe,
pojačati ulaganja u održavanje tehničko-tehnoloških kapaciteta postojeće mreže aerodroma u RH.

Prioriteti razvoja zračnog prometa su :

izrada strateškog dokumenta kojim se definira razvoj zračnog prometa u RH,
povećanje trenutačne razine sigurnosti zračnog prometa,
uvođenje novih tehnologija u prihvatu i otpremi zrakoplova, putnika i tereta,
- uvođenje naprednijih i efikasnijih metodologija zaštite civilnog zračnog prometa.

Prostorno - planska dokumentacija

Razvoj zračnog prometa definiran je na državnoj razini i postojeća dokumentacija omogućava planirani razvoj.
Postoji mogućnost da se pojavi potreba izrade prostorno - prometne dokumentacije za ostvarivanje inicijative
povezivanja državnog teritorija serijom malih letjelišta (prvenstveno helidroma i aerodroma na vodi), posebno na
otocima, lako je sa stajališta prostorno- razvoj ne funkcije zračnog prometa u Strategiji i Programu PURH osigurana
mogućnost razvoja zračnog prometa, odredbama PPUG/O treba predvidjeti detaljne prostorno- razvoj ne kriterije za
smještaj takvih zahvata.

ZAKLJUČNO

Zračni promet se razvio na prihvatljivim pretpostavkama koje su omogućile da raspolažemo s primjerenom mrežom
komercijalnih i malih zračnih luka. Relativno malim dopunama i što je važnije, interpolacijom pojedinih novih
zračnih luka možemo postići optimum za državni teritorij. Ciljevi razvoja zračnog prometa u narednom periodu su:

poboljšanje opreme i kvalitete usluga u postojećim zračnim lukama, što će se postići ugradnjom opreme za
bolje i sigurnije korištenje svakog od postojećeg aerodroma i opreme za posluživanje, prvenstveno putnika,
izgradnja posebnih teretnih terminala sa svim sadržajima brzog i sigurnog posluživanja tereta,
planiranje povezivanja zračnog prometa s ostalim vidovima prometa,

općom prometnom strategijom odrediti razinu interesa države u postupcima komercijalizacije zračnih luka,
odnosno razinu kontrole države u postupcima određivanja stupnja slobode korištenja zračnog prostora, itd.,
na temelju nove prometne strategije predložiti na kojim se prostorima predviđa proširenje djelatnosti
izgrađenih zračnih luka i

postojeći pravni okvir potrebno je kontinuirano usklađivati s relevantnom pravnom stečevino EU te istim
omogućiti efikasnije upravljanje svim aspektima zračnog prometa u Republici Hrvatskoj kao i lakše definiranje i
izvršavanje državnih interesa u području zračnog prometa.



11.4.1.6. ELEKTRONIČKE KOMUNIKACIJE
Zakonodavni okvir

Prema Zakonu o elektroničkim komunikacijama ("Narodne novine", br. 73/2008, 90/11 i 133/12) elektronička
komunikacijska infrastruktura, obavljanje djelatnosti elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga, gradnja,
održavanje, razvoj i korištenje elektroničkih komunikacijskih mreža i elektroničke komunikacijske infrastrukture i
povezane opreme te upravljanje i uporaba radiofrekvencijskog spektra i adresnog i brojevnog prostora, kao
prirodno ograničenih općih dobara, od interesa su za Republiku Hrvatsku, jer stupanj razvijenosti gospodarstva
svake zemlje ovisi, između ostalog, i o stupnju razvijenosti i korištenja ove infrastrukture. Razvojem elektroničkih



113



//. ANALIZA I OCJENE STANJA, PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



komunikacija postiže se sinergijski učinak u svim segmentima razvoja infrastrukture i usluga u Republici Hrvatskoj.
Sav zakonodavni i regulatorni okvir u elektroničkim komunikacijama u potpunosti je usklađen s pravnom stečevinom
EU.

Prostorno - razvojna funkcija

Glavni cilj Strategije razvoja širokopojasnog pristupa u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2012. do 2015. godine
je stvaranje preduvjeta za ubrzani razvoj infrastrukture širokopojasnog pristupa i usluga za koje su potrebne velike
brzine pristupa, kao temelja koji če omogućiti daljnji razvoj informacijskog društva i društva znanja. Strategijom
se utvrđuju strateški ciljevi za razvoj širokopojasnih mreža i usluga kao jedne od ključnih grana gospodarskog
razvoja, osobito na razini lokalne i područne (regionalne) samouprave, s posebnim naglaskom na područja gdje ne
postoji dostatan komercijalni interes za ulaganja u ovu vrstu infrastrukture.

Razvoj širokopojasne elektroničke komunikacijske infrastrukture omogućuje stvaranje i primjenu novih,
zahtjevnijih usluga, tehnologija i aplikacija te poboljšanje postojećih, čime se potiče gospodarski rast kroz
stvaranje novih dobara, privlačenje novih ulaganja i otvaranje novih radnih mjesta. Također, razvoj širokopojasnih
komunikacija utječe i na produktivnost mnogih postojećih gospodarskih grana i procesa, što dovodi do većeg
dohotka i bržeg povrata ulaganja. Dostupnost širokopojasnih usluga jedan je od ključnih elemenata koji lokalnoj i
područnoj (regionalnoj) samoupravi omogućuje i olakšava privlačenje ulaganja, uvođenje rada na daljinu,
podizanja konkurentnosti malog i srednjeg poduzetništva, poticanja gospodarskog razvoja ruralnih područja,
djelotvornije i brže usluge zdravstvene skrbi, kvalitetnije obrazovanje te kvalitetnije i pristupačnije usluge javne
uprave.



Pokazatelji elektroničke komunikacijske infrastrukture



Broj korisnika telefonske usluge u nepokretnoj javnoj komunikacijskoj mreži


1.491.739


Broj priključaka širokopojasnog pristupa putem nepokretne mreže


879.597


Gustoća korisnika telefonske usluge u nepokretnoj javnoj komunikacijskoj mreži


34,8%


Broj korisnika telefonske usluge u pokretnoj javnoj komunikacijskoj mreži


5.262.986


Broj priključaka širokopojasnog pristupa putem pokretnih mreže


371.230


Broj baznih stanica


4.392


Gustoća korisnika telefonske usluge u pokretnoj javnoj komunikacijskoj mreži


122,66%


Gustoća priključaka širokopojasnog pristupa internetu


29,15%


Broj priključaka kabelske televizije


144.608


Broj priključaka televizije temeljene na internetskom protokolu (IPTV)


355.869


Broj priključaka satelitske televizije


102.763


Broj korisnika samo digitalnog zemaljskog televizijskog signala u RH


892.468



Izvor: HAKOM, rujan 2012.



Prostorno-prioritetne smjernice

Dostupnost širokopojasnog pristupa moguće je ostvariti ulaganjem u razvoj postojećih komunikacijskih mreža i
izgradnju nove infrastrukture širokopojasnog pristupa, pri čemu treba voditi računa o načelima uslužne i tehnološke
neutralnosti i neutralnosti mreže. Povećanje dostupnosti novih, naprednijih, širokopojasnih usluga moguće je
postići :

rekonstrukcijom, objedinjavanjem i stavljanjem na tržište svjetlovodne EK infrastrukture trgovačkih društava u
100% državnom vlasništvu te razvojem širokopojasne infrastrukture u područjima u kojima ne postoji dostatan
komercijalni interes za takva ulaganja kroz projekte na državnoj i lokalnoj razini uz korištenje sredstava
strukturnih fondova Europske unije;

u područjima gdje ne postoji dostatan komercijalni interes za ulaganja u infrastrukturu širokopojasnog pristupa
moguće ju je ostvariti uz ciljane projekte na regionalnoj i lokalnoj razini.

Razvoj mreža nove generacije od iznimne je važnosti za gospodarski razvoj Republike Hrvatske. Poticanje razvoja
mreža nove generacije u područjima u kojima ne postoji dostatan interes za ulaganja u infrastrukturu navedenih
tehnologija, omogućit će stvaranje novih usluga koje će uvelike pridonijeti širem korištenju širokopojasnih usluga.
Osim toga, ravnomjernom pokrivenošću teritorija i primjenom najnovijih tehnologija povezivanja omogućiti će se
obavljanje velikog dijela poslova u mjestu boravka korisnika, čime se smanjuje opterećenje prostora prometom i
omogućava decentralizirani razvoj gospodarstva.

Prioriteti razvoja su :

100% pokrivenost teritorija elektroničkom komunikacijskom mrežom koja omogućuje širokopojasni pristup,
usklađenje potreba razvoja elektroničke komunikacijske infrastrukture i druge povezane opreme s prostornim
planovima na svim razinama,



114



//. ANALIZA I OCJENE STANJA, PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



usklađenje postojećih tehnologija s planiranim uvođenjem novih tehnologija,
uvođenje najnovijih bežičnih komunikacijskih sustava.

Prostomo-planska dokumentacija

Izrada prostornih planova županija nije mogla na odgovarajući način pratiti brze tehnološke promjene u
telekomunikacijskim/elektroničkim tehnologijama, što je imalo za posljedicu nemogućnost izgradnje mreže
elektroničke komunikacijske infrastrukture izvan urbanih sredina. Temeljem Upute MZOPUG-a (studeni, 2008.),
devetnaest županija je donijelo izmjene i dopune Prostornih planova županija, u cilju osiguravanja nužnih
preduvjeta za izgradnju baznih postaja (antenskih stupova), dok su izmjene i dopune kojima će se ovi preduvjeti
osigurati za Koprivničko- križevačku i Splitsko-dalmatinsku županiju još u izradi.

Kako bi se naglasila važnost planiranja elektroničke komunikacijske infrastrukture u dokumentima prostornog
uređenja, Vlada je u donijela Uredbu o mjerilima razvoja elektroničke komunikacijske infrastrukture i druge
povezane opreme koju je donijela Vlada Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 131/2012). Prilikom prve
izmjene i dopune postojećih prostornih planova navedena Uredba mora se u cijelosti primijeniti u dokumentima
prostornih planova u dijelu koji se odnosi na elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i drugu povezanu opremu.
Planiranje i izgradnja elektroničke komunikacijske infrastrukture i druge povezane opreme ubuduće mora biti
bolje međuresorski koordinirana (MGIPU, MPPI, MZOIP, MUP i MZ), što do sada nije uvijek bio slučaj.

ZAKLJUČNO

Elektroničke komunikacije su postale indikator sveukupnog razvoja društva, a svako zaostajanje u praćenju trenda
razvoja elektroničke komunikacijske infrastrukture i druge povezane opreme biti će prepreka razvoju gospodarstva
i društva u cijelosti. Kako bi se pratio trend razvoja i omogućila implementacija sve šireg spektra širokopojasnih
usluga, potrebno je na svim razinama tijela javne vlasti prepoznati važnost planiranja i izgradnje elektroničke
komunikacijske infrastrukture i druge povezane opreme. Postojeća infrastruktura dosegla je svoj tehnološki
maksimum i implementacija novih (naprednijih) širokopojasnih usluga je otežana i ograničena, te je postepeno
potrebno graditi mreže nove generacije koje se zasnivaju na svjetlovodu kao prijenosnom mediju. Svjetlovodne
mreže i novi bežični komunikacijski sustavi omogućavaju implementaciju novih širokopojasnih usluga.

11.4.2. ENERGETSKI SUSTAVI
Ocjena stanja

Ovisnost Republike Hrvatske o uvozu energije se povećava. Danas Republika Hrvatska iz uvoza pokriva preko 50%
svojih energijskih potreba. U hrvatskoj bilanci potrošnje primarne energije nafta i naftni derivati sudjeluju s oko
50%, a prirodni plin s oko 25%. Potrošnja tih energijskih oblika u budućnosti će rasti, dok će domaća proizvodnja
nafte i prirodnog plina, zbog iscrpljenja ležišta, opadati. Osim toga, problem današnjih postrojenja u Hrvatskoj, i
proizvodnih i prijenosnih, je neujednačena amortizacija (starost), kao i struktura s obzirom na obnovljive i
neobnovljive energetske resurse. U vezi s tim, ulaskom u EU bit ćemo u obvezi poštivanja strožih kriterija
korištenja energenata i zaštite okoliša kao i nužne zamjene postojećih kapaciteta energetski učinkovitijim i
okolišno prihvatljivijim.

Ublažavanje uvozne energijske ovisnosti treba postići izgradnjom takve energetske strukture koja će i u
neizvjesnim uvjetima pokazivati svoju konkurentnost i jamčiti sigurnost opskrbe, naročito iskorištavanjem vlastitih
resursa i potencijala, učinkovitom uporabom energije, raznolikošću korištenih energijskih oblika i tehnologija,
raznolikošću dobavnih pravaca i izvora energije te uporabom obnovljivih izvora energije.

Osnovni energetski sustav je električna energija, kojom je opskrbljeno oko 95% korisnika što je zadovoljavajuća
opskrbljenost. U prostoru dominira zračna mreža s tendencijom da se u urbanim sredinama mreža premjesti
podzemno, najčešće unutar cestovnog koridora. Ostali energenti se koriste u daleko manjem učešću.

Temeljem prihvaćenih obveza EU-a, Hrvatska mora ispuniti obveze prema prijedlogu Direktive Europske unije o
poticanju obnovljivih izvora energije o udjelu obnovljivih izvora energije, uključujući i velike hidroelektrane, u
bruto neposrednoj potrošnji energije u iznosu od 20% do 2020. godine. Trenutno Hrvatska raspolaže opskrbljenošću
energijom iz obnovljivih izvora manjom od 5% ukupne potrošnje.

Prihvaćanjem Nacionalnog programa energetske efikasnosti i korištenja obnovljivih izvora energije i Pravilnika o
korištenju obnovljivih izvora energije i kongeneracije ("Narodne novine", broj 67/2007), u sve županijske prostorne
planove (u izradi ili u izmjenama i dopunama) uvode se preduvjeti za razvoj i istraživanje lokacija za
obnovljive/dopunske/alternativne izvore energije, i to sa stajališta izgradnje objekata proizvodnje, prerade i
distribucije. Nacionalni program obuhvaća izgradnju malih hidroelektrana (AAAHE), Sunčevu energiju (SUEN),
bioenergiju (BIEN), energiju vjetra (ENWIN), geotermalnu energiju (u paketu razvoja i primjene plina-PLINACRO),



//. ANALIZA I OCJENE STANJA, PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



Prometna infrastruktura - Elektroničke komunikacije




Izvor podataka: HAKOM, 2012.



116



//. ANALIZA I OCJENE STANJA, PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



Elektroenergetski sustav - prijenosna i proizvodna infrastruktura




ITALIJA



<
o
a

>



o
o
>



o
o

M

>



0 25 km 50 km



MGIPU ■ ZPP 2012.



Izvor podataka: Ministarstvo gospodarstva, Zagreb, 2012.



117



//. ANALIZA I OCJENE STANJA, PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



uvođenje centralnih toplinskih sustava naselja (KUEN-CTS), unapređenje toplinske izolacije objekata (KUEN-zgrada)
i povećanje energetske efikasnosti (MIEE) kao metode za primjenu obnovljivih izvora energije odnosno razvoja
tehnologija za potrebe unapređenja obnovljivih izvora energije.

Izrađivači prostornih planova županija su Nacionalni program i Pravilnik nastojali primijeniti u najpovoljnijem i
najprofitabilnijem obliku za svaku pojedinu županiju, što za posljedicu ima neravnomjeran raspored pojedinih vrsta
objekata obnovljivih izvora energije u prostoru države, i po važnosti obnovljivog izvora energije i po stupnju i
načinu odabira lokacija.

Sa stajališta obnovljivih izvora energije Republiku Hrvatsku načelno možemo podijeliti na dva dijela:

kontinentalni u kojem dominiraju geotermalni, bio-energetski, hidro-energetski i djelomično sunčani obnovljivi
izvori energije,

priobalni u kojem dominiraju energija sunca, vjetra i dijelom hidro-energetski obnovljivi izvori.

Reciklažna skupljališta otpada za spalionice otpada u kongeneraciji s proizvodnjom topline i struje, razmatrane su
u okviru programa zbrinjavanja otpada, međutim, radi velikih otpora lokalnih zajednica nisu planirane/izgrađene.
2009. godine donesena je nova Strategija energetskog razvoja Republike Hrvatske. Cilj te Strategije je da
Republika Hrvatska u neizvjesnim uvjetima globalnog tržišta energije i uz oskudne domače energetske resurse
izgradi održivi energetski sustav.

Strategija predviđa izgradnju novih termoelektrana i hidroelektrana, početak nuklearnog programa i korištenje
obnovljivih izvora energije. Osim termo-elektrana koje trebaju činiti osovinu energetskog razvoja, značajna je
novost predviđeno pokretanje nuklearnog programa te do 2012. godine donošenje konačne odluke o izgradnji
nuklearne elektrane. Isto tako, Strategijom se predviđa izgradnja novih velikih hidroelektrana te zadržavanje
udjela HE i obnovljivih izvora energije na dosadašnjih 35%, što bi uz prosječan godišnji porast potrošnje električne
energije od 4,1% značilo važniju ulogu obnovljivih izvora energije, premda se eksplicitno ne spominje ciljani udio,
osim projekcije od 9,2%. Što se tiče Sunčeve energije, nastavlja se s poticanjem dobivanja električne energije iz
fotonaponskih sustava. Planska predviđanja daju veliki značaj vjetro-elektranama, osobito u zaobalnom području.
Jedna od važnih stavki u Energetskoj strategiji jest dovršenje plinifikacije Hrvatske izgradnjom magistralnog
plinovoda tlaka 75 bara, izgradnja terminala za ukapljeni plin (LNG) te poticanje primjene ukapljenog plina na
otocima i u područjima izvan dosega standardne distribucije plina. Također, bitno je skrenuti pažnju na namjeru
primjene malih kogeneracijskih postrojenja i dizalica topline.

Prostorno-planska dokumentacija

Dokumenti prostornog uređenja, Strategija i Program prostornog uređenja Republike Hrvatske doneseni su 1997/99.
godine temeljem spoznaja i okolnosti koje su tada omogućavala uvjetno ograničavajuća polazišta za planiranje
infrastrukturnih sustava. Posljedica tog pristupa u postupku planiranja bila je korištenje metode "backcastinga",
temeljene u najvećoj mjeri na stečenom iskustvu u prostornom planiranju, a u cilju osiguranja potrebnih
kapaciteta i kvalitete primjerenih europskim mjerilima. Takav način planiranja omogućio je da se u razdoblju od
2003.-2011. godine, kroz Izmjene i dopune Prostornih planova županija omogući obnova i razvoj infrastrukturnih
građevina, pogotovo cjevovoda (nafta i plin) i pratećih energetskih postrojenja.

S druge strane, zbog izostanka međuresorske suradnje došlo je do planiranja velikog broja ploha za korištenje
obnovljivih izvora energije posebice energije vjetra i sunca bez uvažavanja prirodnih vrijednosti prostora odnosno
rasprostranjenosti ugroženih i rijetkih tipova staništa i rijetkih i ugroženih vrsta, kao i neravnomjernog rasporeda
pojedinih vrsta objekata obnovljivih izvora energije u prostoru države, i po važnosti obnovljivog izvora energije i po
stupnju i načinu odabira lokacija.

S obzirom da se sukladno Strategiji energetskog razvoja predviđa do 2020. godine izgradnja energetskih građevina
instalirane snage oko 1500 MW, u dokumentima prostornog uređenja mora se utvrditi lokacija novih termo-
elektrana i nuklearnih elektrana. U ovisnosti o lokacijama za termoelektrane, treba odrediti i transportne
kapacitete. S obzirom na prometni značaj Jadranskog mora logično bi bilo predvidjeti te lokacije na moru, dakle u
priobalnoj Hrvatskoj gdje su upravo i najveće potrebe za termoenergetskim objektom.

11.4.2.1. Prijenosna infrastruktura

Prijenosna infrastruktura je tijekom Domovinskog rata pretrpjela velike štete i razaranja. Važeća prostorno-planska
dokumentacija omogućila je obnovu kao i zamjenu postojećih prijenosnih sustava u postojećim koridorima tako da
je stanje današnje elektroprijenosne mreže zadovoljavajuće tj. omogućen je prijenos električne energije za sve
potrebe gospodarstva i široke potrošnje. Nije bilo značajnijih potraživanja za novim koridorima, već su postojeći
modernizirani i povećan im je kapacitet prijenosa.

U narednom razdoblju pojavit će se potreba otvaranja novih 400 kV koridora u Primorsko-goranskoj, Istarskoj i
Vukovarsko-srijemskoj županiji, u svrhu čega treba pristupiti hitnoj izradi Izmjene i dopune Strategije i Programa
prostornog uređenja RH i ostalih dokumenata prostornog uređenja nižeg reda.



118



//. ANALIZA I OCJENE STANJA, PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



Duljine i površine koridora nadzemnih vodova 400 kV, 220 kV i 1 10 kV



Mreža 400/220/110 kv
Proizvodnja bruto 12.616,0 GWh
Gustoća linearna 0,0664
Potrošnja 15.831,0 GWh


Dalekovodi ukupno


Duljina (km)




Li n. gustoća km /km 2


7.515,0




0,1327


Dalekovod 400 kV


Duljina (km)


Udio u mreži (%)


Li n. gustoća km /km 2


1.274,0


17,0


0,0225


Dalekovod 220 kV


Duljina (km)


Udio u mreži (%)


Li n. gustoća km /km 2


1.274,0


17,0


0,0225


Dalekovod 110 kv


Duljina (km)


Udio u mreži (%)


Li n. gustoća km /km 2


4.993,9


67,0


0,0882



Izvor: HEP svibanj, .2012.



11.4.2.2. Proizvodna infrastruktura

Osnovni energetski sustav je električna energija, kojom se opskrbljuje oko 95% korisnika što je zadovoljavajuće. U
prostoru dominira zračna mreža s tendencijom da se u urbanim sredinama mreža premjesti podzemno, najčešće u
cestovne koridore.

Prostorno-planska dokumentacija sadrži sve lokacije za razvoj proizvodnih energetskih objekata, pa tako i većinu
onih koji su odlukom Vlade RH stavljeni u prioritete (HE Podsused, Prečko, Zagreb, Drenje, Senj, Kosinj, Ombla i
Plomin), osim za prijedlog lokacije Molve I i II, za koje je nužna izmjena i dopuna Strategije i Programa prostornog
uređenja RH i ostalih dokumenata prostornog uređenja nižeg reda.



Za energetske objekte iz obnovljivih izvora prostorno-plansku dokumentaciju treba dopuniti, posebno u
kontinentalnom dijelu, kao i pojednostaviti postupke ishođenja dozvola.



Energetske građevine u RH


hidroelektrane


broj


instalirana snaga (MW)


površina akumulacija (km 2 )


26


2.028,52


141,11








Termoelektrane


broj


instalirana snaga (MW)


površina (km 1 )


12


1.687,0


11,68








Energane obnovljivih izvora vjetro elektrane


broj


instalirana snaga (MW)


površina (km 2 )


9


129,75


141,6








Energane obnovljivih izvora solarne


broj


instalirana snaga (MW)


površina (km 2 )


32


1,2


nema


Broj energana 41
Instalirana snaga 3.71 5,5 MW
Proizvodnja bruto 1 2.675,0 GWh
(Potrošnja 17.162,0 GWh








Energane obnovljivih izvora biomasu


broj


instalirana snaga (MW)


površina (km 2 )


3


6,7


nema








Energane obnovljivih izvora bio plin


broj


instalirana snaga (MW)


površina akumulacija (km 2 )


6


5,2


nema








Energane obnovljivih izvora deponijski plin


broj


instalirana snaga (MW)


površina (km 2 )


1


2,5


nema








Energane obnovljivih izvora kongeneracija


broj


instalirana snaga (MW)


površina (km 2 )


3


10,5


nema








Energane obnovljivih izvora male hidroelektrane


broj


instalirana snaga (MW)


površina akumulacija (km 2 )


2


0,03


nema



Izvor: HEP svibanj, 2012



119



//. ANALIZA I OCJENE STANJA, PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



Prostorno-razvojne smjernice

Održivi i gospodarski opravdan razvoj infrastrukturnog sustava države može se postići programskim usmjerenjem u
kojem je prvi razvojni korak primjena novih tehnologija i sustava kombinirane infrastrukturne mreže. Prvi strateški
korak infrastrukturnog razvoja moguće je ostvariti na postojećim infrastrukturnim koridorima i u postojećim
gospodarskim okolnostima, uz razumna ulaganja u infrastrukturne sustave i :

sigurno i kvalitetno infrastrukturno (promet/energetika) povezivanje svih područja unutar Hrvatske i njeno
potpuno i funkcionalno povezivanje s Europom i drugim prometnim tokovima,

osiguranje energetskih potreba u proizvodnji energije i unutarnjim povezivanjem svih dijelova Hrvatske
stvaranjem energetske cjeline uz najviši stupanj zaštite prostora i uklapanje hrvatskog sustava u europske
energetske sustave,

postizanje boljeg korištenja postojećih kapaciteta te provođenje mjera racionalizacije potrošnje i korištenja
energenata, a izgrađene kapacitete uključiti na optimalan način u planove daljnjeg energetskog i prostornog
razvitka.

Zbog velikih troškova realizacije infrastrukturnog sustava potrebno je prioritete u gradnji planirati prvenstveno s
gledišta njihovih poticajnih učinaka na sveukupni razvoj države kao i područja kroz koja prolaze, te brzog
povezivanja s europskim infrastrukturnim mrežama.

11.4.2.3. Cjevovodni promet

Ocjena stanja

Cjevovodni naftni i plinski transportni sustav ima veliko učešće u kontinentalnom dijelu Hrvatske i pokriva potrebe
opskrbe plinom i naftom. Cjevovodni promet obilježava:

pouzdan i siguran transport tj. raspoloživost kapaciteta za preuzimanje, transport i isporuku, kao i mogućnost

dodatnog korištenja prostora i za druge namjene koje ne ugrožavaju sigurnost cjevovoda,

neujednačenost rasprostiranja državnim teritorijem,

tehničko-tehnološka nedostatnost popratne opreme,

zastarjelost tehničko-tehnoloških rješenja sustava prijenosa i upravljanja na dijelu dionica.

Za razvoj cjevovodne infrastrukture u razdoblju od 2003.-2011. godine, temeljem važeće dokumentacije prostornog
uređenja i u međuvremenu izrađenih dopuna/izmjena pojedinih Prostornih planova županijske i lokalne razine,
prioritetno zbog usklađivanja trasa infrastrukturnih koridora, može se reći da je postignut ostvarenjem planirane
izgradnje u postojećim i planiranim infrastrukturnim koridorima. Ostvareno je :

izgradnja magistralnog plinovoda Pula - Karlovac, plinovodnog sustava Like i Dalmacije: Bosiljevo - Split (četiri
dionice), magistralnog plinovoda Split - Ploče (u izgradnji), međunarodnog plinovoda Drava Szerdehelv - Donji
Miholjac, magistralnog plinovoda Vodnjan - Umag, početak rekonstrukcije^ i dogradnje naftnog Terminala
Omišalj na Krku, početak radova na rekonstrukciji Terminala naftnih derivata Žitnjak, Zagreb, itd.,
rekonstrukcije tehnološko-tehničkih energetskih sredstava i postojećih sustava,

provedba SUO i priprema dokumentacije za izgradnju podmorskog prijelaza naftovoda otok Krk-kopno,
međunarodnog plinovoda Ploče - Dubrovnik - Prevlaka - Dobreč CG, plinovodnog sustava Središnje i Istočne
Hrvatske: Slobodnica - Sotin i Osijek - Vukovar, magistralnog plinovoda Kutina - Dobrovac, itd.

Prostorno-prioritetne smjernice

Daljnji razvoj plinskog transportnog sustava ponajprije je usmjeren na stvaranje preduvjeta za nastavak razvoja
transportnog sustava završetkom radova na postojećem 75 bar sustavu (MRS) i izgradnjom transportnog sustava
sukladno Planu razvoja, izgradnje i modernizacije plinskoga transportnog sustava 2007-2011. godine, izgradnju
interkonekcijskih i tranzitnih plinovoda kojima bi se istodobno povećala i iskoristivost kapaciteta osnovnoga,
nacionalnog plinskog transportnog sustava. U tom se smislu nastavljaju razvojne aktivnosti vezane uz međunarodne
projekte Južni tok (South Stream), Jonsko-jadranski plinovod (IAP), NETS inicijativa, te posebno na projektu LNG
Omišalj na otoku Krku - terminal za ukapljeni prirodni plin i odgovarajuća plinska elektrana. Cilj je osigurati
diverzificiranu opskrbu te mogućnost korištenja različitih izvora dobave, ali i maksimalna korist svih mogućnosti
ostvarivanja prihoda od tranzita plina.

Razvojni planovi naftovodnog sustava odnose se na rekonstrukciju i povećanje kapaciteta postojećeg JANAF-a i
naftovoda Adria koji povezuju hrvatsku luku Omišalj s južnom Družbom, završetak projekta reverzibilnog transporta
nafte na dionici Sisak-Omišalj (ASM projekt) koji obuhvaća dogradnju Terminala Omišalj, potencijalnu dogradnju
spremničkih prostora na Terminalu Omišalj, Terminalu Sisak i Terminalu Žitnjak, Projekt Jugoistočno europskog
produktovoda i međunarodni naftovoda Projekt PEOP (Pan Europan Oil Pipeline) i višenamjenski međunarodni
produktovod u koridoru Trase Omišalj -Sisak i u planiranom podmorskom prijelazu Krk-kopno.

Ostale razvojne aktivnosti odnose se na:

poticanje primjene ukapljenog plina na otocima i u područjima izvan dosega standardne distribucije plina,
procesna povezivanja procesnih industrija produktovodima,



120



//. ANALIZA I OCJENE STANJA, PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



Cjevovodni promet - nafta i plin



cz
cz





S LO V E N I <



LeptKjLiva



[Zagreb



Umag S



J Dragan�:



Petnnja*



' Sisak



] Županija



fvanai




Sustav plinovoda i objekata

Plinski sustav 75 BAR

Magistra l ni /regionalni plinovod

[5| Podzemno spremište plina
■ Plinsko polje
□ Plinski čvor
\ ""--i Eksploatacijsko polje
Sjeverni Jadran

Sustav naftovoda

O Naftni terminalni

Magistralni naftovod međunarodni

Magistralni naftovod

[^] Rafinerija

- Produktovod naftnih derivata





Dubrovnik



<
O

za
>



o
o
>



o
o

M

>



25 km 50 km



AGIPU - ZPP 2012.



Izvor podataka: INA Naftaplin, 2009. p JANAF d.d., 2012., PLINACRO d.o.o., 2012., Ministarstvo gospodarstva, 2012.



121



//. ANALIZA I OCJENE STANJA, PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



unapređenje i povećanje korištenja centralnih toplinskih sustava i
održavanje tehnoloških objekata sustava u stanju stalne raspoloživosti.

Radi sezonskih oscilacija potrošnje plina planira se dogradnja Podzemnog skladišta plina Okoli, izgradnja vršnog
skladišta plina u Grubišnom Polju i izgradnja novog strateškog skladišta plina u Beničancima, te zbrinjavanje C02 u
geološkim strukturama.

Radi provedbe planiranih aktivnosti, ishođenja dozvola i suglasnosti, odnosno omogućavanja daljnjeg razvoja
državnih infrastrukturnih i energetskih objekata, Vlada je donijela odluke o izradi Izmjena i/ili dopuna Strategije i
Programa prostornog uređenja RH („Narodne Novine", broj 96/12).



Pokazatelji cjevovodnog prometa - plinovodi, 2006/1 1.



Ukupna duljina 4.235,65 km
Linearna gustoća 0,075 km/km 2
Površinska gustoća 0,004 km2/km 2


JANAF


Duljina (km)


Površina (km 2 )


Linearna gustoća (km/km 2 )


603,03


60,303


0,0106








Plinovodi


Duljina (km)


Površina (km 2 )


Linearna gustoća (km/km 2 )


2.701,5


135,05


0,0477








Naftovodi i produktovodi


Duljina (km)


Površina (km 2 )


Linearna gustoća (km/km 2 )


931,12


46,55


0,0164



Izvor: INA Naftoplin, Zagre2008, Ministarstvo gospodarstva, 2007/09.; Plinacro svibanj 2012; Janaf svibanj 2012.



Pokazatelji cjevovodnog prometa - toplovodi, 2012 .





Duljina vodova za grijanje (km)




462,0


Duljina 462 km
Broj priključenih zgrada 151.298




Broj i udio zgrada priključenih na centralizirane toplinske s
fosilnim izvorima energije




151.298,0



Izvor: operatori cjevovodnog prometa, lipanj 2012



S obzirom na povoljan geopolitički položaj potencijalno tranzitne zemlje za naftu, prirodni plin i električnu energiju
Hrvatska ima dobre perspektive za :

nastavak gradnje i uspostavu infrastrukturnih sustava, u cilju osiguranja potrebnih kapaciteta i kvalitete

primjereno europskim mjerilima,

sigurno i kvalitetno prometno povezivanje svih područja unutar Hrvatske i njeno potpuno i funkcionalno
povezivanje s Europom i drugim prometnim tokovima,

osiguranje zadovoljenja energetskih potreba proizvodnjom energije i unutarnjim povezivanjem svih dijelova
Hrvatske stvaranjem energetske cjeline uz najviši stupanj zaštite prostora i uklapanje hrvatskog sustava u
europske energetske sustave,

postizanje boljeg korištenja vlastitih resursa i potencijala, te provođenje mjera racionalizacije potrošnje i
korištenja energenata, te uključenje izgrađenih kapaciteta u planove daljnjeg energetskog i prostornog razvitka
na optimalan način.

ZAKLJUČNO

U razdoblju od 2003.-2011. godine Vlada je naglasak razvoja stavila na izgradnju cestovne mreže, plinovodnog
sustava i elektroničkih komunikacijskih sustava, a svi ostali infrastrukturni sustavi su djelomično rekonstruirani bez
značajnijih proširenja. Postignuta stopa razvoja ova tri sustava bila je i veća nego u državama EU, a daljnji razvoj je
zasnovan na unaprjeđenju posluživanja i dovršetku još nedostajućih dionica mreže. Slijedeće desetgodišnje
razdoblje, u uvjetima održivog razvoja, predviđa značajnije ostvarivanje razvoja željezničkog i riječnog prometa,
kao i razvoja energetskih proizvodnih postrojenja (s naglaskom na korištenje obnovljivih izvora i ekološki prihvatljive
tehnologije) i prijenosnih sustava (prvenstveno cjevovodi i 400kV dalekovodi) koji omogućuju daljnji održivi
gospodarski razvoj. Za neke od planiranih zahvata prethodno je potrebno izraditi izmjenu i/ili dopunu Strategije i
Programa PURH.



122



//. ANALIZA I OCJENE STANJA, PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



11.4.3. OPSKRBA PITKOM VODOM I ODVODNJA OTPADNIH VODA



Sustavi vodoopskrbe

Vodnokomunalno gospodarstvo djeluje na poslovima javne vodoopskrbe, odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda.
Pravo na zahvaćanje vode iz vodotoka i drugih prirodnih ležišta, za piće, sanitarne potrebe i druge osobne potrebe
domaćinstva - pravo opće uporabe vode, stječe se iznimno bez koncesije. Za sve ostale namjene, sukladno Zakonu
o vodama, voda se iskorištava temeljem koncesije.

Stupanj pokrivenosti (udio stanovništva koje ima mogućnost priključka na sustav javne vodoopskrbe) na razini
Republike Hrvatske iznosi u prosjeku 80 - 82%. Stupanj priključenosti (udio stanovništva priključenog na sustav
javne vodoopskrbe) je nešto niži i procijenjen je na prosječnih 74%. Postoje znatne razlike u razini pokrivenosti
među regijama.

Vodoopskrba otoka specifičan je problem, koji se rješava na različite načine. Primjerice, na otoke Brač, Hvar i
Šoltu dovodi se voda s kopna. U manjem opsegu vodoopskrba otoka je iz vlastitih izvora (Cres, Vis). Individualna
opskrba se odvija skupljanjem kišnice u cisterne. Za vrlo male otoke ili incidentne situacije uglavnom se dovozi
voda brodovima-vodonoscima. Koristi se i prerada bočate vode putem desalinacije (Lastovo, Mljet) ili se
kombiniraju različiti izvori (Krk, Pag, Korčula).

Stanovnici koji nisu priključeni na sustave javne vodoopskrbe opskrbljuju se vodom iz tzv. lokalnih vodovoda ili iz
individualnih vodozahvata (bunari, cisterne), kod kojih nije uspostavljen sustav kontrole kakvoće vode, nego se
ona provodi prema potrebi i procjeni korisnika.

lako se ne očekuje porast stanovništva u sljedećih petnaestak godina, povećanje potrebe za vodom proizaći će iz
povećanja stupnja priključenosti stanovništva na javne vodno-opskrbne sustave. U turističkim područjima očekuje
se povećanje potrebe za vodom zbog očekivanog povećanja broja turista i postizanja viših kategorija turističkih
usluga.

Sustavi javne odvodnje

Javna odvodnja obuhvaća sakupljanje otpadnih voda, njihovo dovođenje do uređaja za pročišćavanje,
pročišćavanje, ispuštanje u površinske vode te obradu mulja koji nastaje u procesu pročišćavanja. Javna odvodnja
uključuje i upravljanje građevinama javne odvodnje te crpljenje i odvoz otpadnih voda iz septičkih i sabirnih jama.
Način prikupljanja i sistematizacije podataka o prikupljanju i pročišćavanju otpadnih voda u ovom izvještajnom
razdoblju postupno se prilagođava metodologiji Europske unije. Sukladno tome, uvodi se i pojam aglomeracije,
koja predstavlja područje na kojem su stanovništvo i gospodarske djelatnosti dovoljno koncentrirani da se
komunalne otpadne vode mogu prikupljati i odvoditi do uređaja za pročišćavanje otpadnih voda ili do krajnje točke
ispuštanja u prijemnik.

Priključenost stanovništva na sustave javne odvodnje razlikuje se ovisno o veličini aglomeracije, pri čemu je jasan
trend da postotak priključenosti raste s veličinom aglomeracije. Za aglomeracije veće od 150 000 ES, u kojima živi
30% stanovništva, priključenost stanovništva na sustave javne odvodnje je najveća i iznosi 74%, dok s druge strane
za 469 aglomeracija s manje od 2000 ES, u kojima živi oko 13% stanovništva, priključenost stanovništva na sustave
javne odvodnje iznosi oko 7%, što je posljedica tehnički i financijski zahtjevnijeg načina rješavanja odvodnje.

Ukupna priključenost stanovništva na sustave javne odvodnje iznosi oko 44%, uz znatne razlike među regijama i još
veće među županijama, odnosno općinama i gradovima

Uređaji za pročišćavanje otpadnih voda

Pročišćavanjem otpadnih voda obuhvaćeno je oko 1,421 milijuna stanovnika (28% ukupnog stanovništva),
priključenih na 103 komunalna uređaja za pročišćavanje otpadnih voda različitoga stupnja pročišćavanja. Od toga
je 26 uređaja s prethodnim stupnjem pročišćavanja otpadnih voda, 21 uređaj je s prvim stupnjem, 55 ih je s drugim
stupnjem, a jedan je s trećim stupnjem pročišćavanja otpadnih voda.

Promijenjeni uvjeti gospodarstva, zasnovani na tržišnim osnovama, uvjetovali su i promjene u koncepciji
pročišćavanja industrijskih otpadnih voda (uređaji za prethodno pročišćavanje). Velik dio industrije izgradio je tako
samostalne uređaje za pročišćavanje otpadnih voda. Istodobno, razina priključivanja stanovništva na kanalizacijske
sustave sa središnjim komunalnim uređajima, nije se realizirala planiranom dinamikom. Razlog tome su nepovoljni
gospodarski uvjeti te visoki troškovi izgradnje sekundarne mreže i plaćanja priključaka. Zbog toga veliki dijelovi
mnogih naselja još uvijek nisu priključeni na uređaje za pročišćavanje otpadnih voda.



123



//. ANALIZA I OCJENE STANJA, PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



Pročišćene otpadne vode za sada se ne koriste, a zbrinjavanje mulja koji nastaje kao rezultat rada uređaja
zapročišćavanje otpadnih voda još uvijek nije sustavno rješeno. U pravilu se odlaže na sanitarnim odlagalištima
iako se, uz određenu doradu, može koristiti kao sirovina (u poljoprivredi, materijal u proizvodnji opeka, kao
energent i slično).

Podmorski ispusti

Sukladno Zakonu o vodama, podmorski je ispust vodna građevina za ispuštanje pročišćene otpadne vode u more, na
udaljenosti od obalne crte ne manjoj od 500m i na dubini većoj od 20m od površine vode. Uz izgrađen i
funkcionalan sustav javne odvodnje, s uređajima za pročišćavanje otpadnih voda, izgradnja podmorskih ispusta
važna je dopunska mjera zaštite voda.

lako se, uz mnoštvo problema, postojeći uređaji za pročišćavanje voda održavaju a novi grade, nužna je suradnja i
usklađivanje aktivnosti između vodnogospodarske i komunalne djelatnosti na regionalnom nivou.

ZAKLJUČNO

Ulaskom Republike Hrvatske u EU očekuje se intenzivniji razvoj koji može imati negativne utjecaje na stanje voda s
jedne strane, a s druge strane bitno rastu i standardi zaštite ekološkog stanja voda. Zbog toga zaštita voda i
gospodarenje vodnim resursima postaju sve značajniji. Odgovarajuće prostorno planiranje i planiranje korištenja
zemljišta mogu značajno doprinjeti poboljšanju kakvoće voda. Veći projekti s potencijalnim učinkom na vode
zahtijevaju procjenu utjecaja na okoliš te široku javnu i stručnu raspravu.



124



//. ANALIZA I OCJENE STANJA, PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



II .4. 5. GOSPODARENJE OTPADOM
Zakonodavni okvir

Neodgovarajuće gospodarenje otpadom može uzrokovati štetne emisije u vode, zrak i tlo, a utjecaj na okoliš ovisi o
količini, svojstvima i načinu gospodarenja otpadom. Temeljni pravni dokument koji definira politiku i mjere
gospodarenja otpadom (osim radioaktivnog otpada) je Zakon o otpadu ("Narodne novine", br. 178/2004, 111/2006,
60/2008, 87/2009) sukladno kojem je otpad tvar ili predmet koju posjednik odbacuje, namjerava ili mora odbaciti,
a gospodarenje otpadom je skup aktivnosti, odluka i mjera usmjerenih na sprječavanje nastanka otpada,
smanjivanje količine otpada i/ili njegovoga štetnog utjecaja na okoliš, obavljanje skupljanja, prijevoza, oporabe,
zbrinjavanja i drugih djelatnosti u svezi s otpadom, nadzor nad obavljanjem tih djelatnosti, te skrb za odlagališta
koja su zatvorena. Otpad je po definiciji tvar ili predmet koju posjednik odbacuje, namjerava ili mora odbaciti, a
gospodarenje otpadom predstavlja skup aktivnosti, odluka i mjera usmjerenih na sprječavanje nastanka otpada,
smanjivanje količine otpada i/ili njegovoga štetnog utjecaja na okoliš, obavljanje skupljanja, prijevoza, oporabe,
zbrinjavanja i drugih djelatnosti u svezi s otpadom, nadzor nad obavljanjem tih djelatnosti, te skrb za odlagališta
koja su zatvorena. Gospodarenje otpadom od interesa je za Republiku Hrvatsku.

Na temelju Zakona o otpadu i tada važećih načela i direktiva EU, 2005. godine usvojena je Strategija gospodarenja
otpadom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 130/2005), a 2007. godine i Plan gospodarenja otpadom u
Republici Hrvatskoj za razdoblje 2007.-2015. godine ("Narodne novine", br. 85/2007, 126/10, 31/11), kojima se
predviđa uspostava cjelovitog sustava gospodarenja otpadom u Republici Hrvatskoj. Okvirna EU Direktiva o otpadu
2008/98/EC donesena 2008. godine, koja je zamijenila nekoliko ranijih direktiva, danas daje pravni okvir za
gospodarenje otpadom u EU. Navedenom Direktivom modernizira se zakonodavstvo vezano uz gospodarenje
otpadom uvođenjem koncepata nusproizvoda, prestanka statusa otpada te koncepta praćenja životnog ciklusa, a
poseban naglasak stavlja se na sprečavanje nastanka otpada i uporabu korisnih materijala iz otpada, čime bi se
znatno smanjila količina otpada odloženog na odlagališta.

lako je zbog povećanja životnog standarda kao i načina funkcioniranja potrošačkog društva, izgledan stalni rast
količina komunalnog i sličnog otpada, djelovanjem mjera određenih Strategijom i Planom gospodarenja otpadom,
te odgovarajućim propisima, predviđa se rast količine recikliranog i obrađenog komunalnog otpada, te postupno
smanjivanje količine odloženog i neobrađenog komunalnog otpada, osobito biorazgradivog dijela. Uz to se predviđa
i kontinuirani rast udjela stanovništva obuhvaćenog organiziranim skupljanjem komunalnog otpada. Strateško
opredjeljenje RH je i sanirati i zatvoriti sva postojeća odlagališta otpada, te istovremeno uspostaviti mrežu
županijskih i regionalnih Centara za gospodarenje otpadom (CGO) i time ostvariti cjeloviti sustav gospodarenja
otpadom na području cijele RH. U skladu s obavezama koje je Hrvatska preuzela u pregovorima za pristupanje EU
rok za uspostavu takvog sustava je kraj 2018. godine.

Prema obvezama i odgovornostima u gospodarenju otpadom koje proizlaze iz Zakona o otpadu država je odgovorna
za gospodarenje opasnim otpadom i za spaljivanje i suspaljivanje otpada; županije i Grad Zagreb odgovorni su za
gospodarenje svim vrstama otpada, osim za opasni otpad i spaljivanje, a gradovi i općine odgovorni su za
gospodarenje komunalnim otpadom. Inspekcija zaštite okoliša provodi nadzor nad primjenom propisa u
gospodarenju otpadom. Agencija za zaštitu okoliša (AZO) vodi informacijski sustav gospodarenja otpadom na
temelju podataka koje su joj svi proizvođači otpada i subjekti koji sudjeluju u gospodarenju otpadom obvezni
dostavljati, te izrađuje izvješća o stanju na području gospodarenja otpadom. Fond za zaštitu okoliša i energetsku
učinkovitost osigurava dodatna sredstva za financiranje projekata i programa u području očuvanja, održivog
korištenja, zaštite i unapređenja okoliša.

Planiranje gospodarenja otpadom

Planiranje gospodarenja otpadom podrazumijeva analizu postojećeg stanja, te propisivanje mjera koje je potrebno
provesti kako bi se dosegnuli zadani ciljevi u politici gospodarenja otpadom. Obvezu izrade plana gospodarenja
otpadom imaju županije, Grad Zagreb, gradovi i općine (donose se za razdoblje od osam godina), te proizvođači
otpada koji godišnje proizvedu više od 150 tona neopasnog otpada i/ili više od 200 kilograma opasnog otpada (za
razdoblje od četiri godine). Izvršavanje plana provjerava se godišnje putem izvješća. Planovi moraju definirati
aktualno stanje gospodarenja otpadom, sadržavati projekcije stvaranja pojedinih vrsta otpada, te kroz akcijski plan
aktivnosti ponuditi rješenja za odgovarajuće zbrinjavanje. Prema Planu gospodarenja otpadom RH, do 2007. godine
su trebali biti doneseni svi planovi gospodarenja otpadom županija i gradova/općina, a do 2015. godine treba biti
uspostavljen jedinstveni sustav nadzora. Do kraja 2011. godine, plan gospodarenja otpadom izradile/usvojile su sve
županije osim Grada Zagreba. Nadalje, prema dostupnim podacima AZO do travnja 201 1 . godine, plan gospodarenja
otpadom izradilo/usvojilo je 26 od 127 gradova, te 21 od 429 općina, a također je evidentirano i 2537 planova
gospodarenja otpadom proizvođača otpada (najveći broj tvrtki je s područja Grada Zagreba - 367, Osječko-
baranjske - 261, Splitsko-dalmatinske - 193, Istarske - 159, te Primorsko-goranske županije - 159).

Građevine za zbrinjavanje otpada, prema Zakonu o otpadu, su: regionalni i županijski centri za gospodarenje
otpadom, odlagališta opasnog, neopasnog i inertnog otpada, te građevine namijenjene za spaljivanje otpada
(spalionice). Gradnja građevina namijenjenih obradi, skladištenju i zbrinjavanju otpada od interesa je za RH.



125



//. ANALIZA I OCJENE STANJA, PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



Županija, Grad Zagreb, grad i općina, odnosno izrađivač dokumenata prostornog uređenja, dužan je planirati
lokacije za gradnju tih objekata. Prema dosadašnjem iskustvu, javnost čije je sudjelovanje u postupcima donošenja
planova, programa i konkretnih odluka osnaženo odgovarajućim zakonima, iako načelno prihvaća građevine za
zbrinjavanje otpada kao važne objekte zaštite okoliša, najčešće izražava snažno protivljenje da takva građevina
bude smještena u njezinoj blizini (tzv. nimby učinak: "Not in my Backvard"). Međutim, ako jedinice lokalne i
područne (regionalne) samouprave svojim prostornim planovima ne odrede lokacije predmetnih građevina u roku
određenom posebnim propisom, odluku o tim lokacijama, sukladno Zakonu, na prijedlog ministra, donijet će Vlada
Republike Hrvatske.



Centri za gospodarenje otpadom

Strategijom i Planom gospodarenja otpadom RH predviđena su, uz istovremeno zatvaranje postojećih odlagališta
komunalnog otpada, dva koncepta sustava gospodarenja komunalnim otpadom: tzv. županijski koncept (po jedan
CGO u svakoj županiji) i tzv. regionalni koncept (osam regionalnih i pet županijskih CGO). Ovi koncepti zbrinjavanja
otpada, prema Planu gospodarenja otpadom, napravljeni su dijelom na temelju dostupnih podataka iz (nacrta)
županijskih planova gospodarenja otpadom, a dijelom su rezultat provedenih istraživanja i analiza:



Županijski koncept (izvor : Plan gospodarenja
otpadom RH):



Županija


Lokacija ZCGO


1 Zagrebačka


PTOO-Zagreb istok
(Resnik)

CGO-lokacija odlagališta
nije određena


II Krapinsko-zagorska


nije određeno


III Sisačko- moslavačka


varijante: Cetvrtkovac,
Blatuša, Kurjakana,
Banski Grabovac, Ćore i
Rađenovci


IV Karlovačka


varijante: Lemić brdo,
Babina gora i Okić


V Varaždinska


Motičnjak


VI Koprivničko-
križevačka


Piškornica


VII Bjelovarsko-
bilogorska


nije određeno


VIII Primorsko-
goranska


Marišćina


IX Ličko-senjska


Lički Osik


X Virovitičko-
podravska


Jasenaš


XI Požeško-slavonska


nije određeno


XII Brodsko- posavska


varijante: Sagulje-lvik,
Baćanska, Općine Gornja
Vrba, Podcrkavlje,
Vrpolje i Vrbje


XIII Zadarska


Benkovac (Biljane Donje)


XIV Osječko-baranjska


Antunovac


XV Sibensko-kninska


Bikarac


XVI Vukovarsko-
srijemska


Stari Jankovci


XVII Splitsko
dalmatinska


Lećevica (Kladnjice)


XVIII Istarska


Kaštijun


XIX Dubrovačko-
neretvanska


Badovinje Rupe


XX Međimurska


Pustošija


XXI Grad Zagreb


PTOO-Zagreb istok
(Resnik)

CGO-lokacija odlagališta
nije određena



Regionalni koncept (izvor : Plan gospodarenja
otpadom RH):



Županija


Lokacija RCGO/ZCGO


III Sisačko-
moslavačka


varijante: Cetvrtkovac,
Blatuša, Kurjakana, Banski
Grabovac, Ćore i Rađenovci


XV Sibensko-kninska


Bikarac


XVII Splitsko
dalmatinska


Lećevica (Kladnjice)


XVIII Istarska


Kaštijun


XIX Dubrovačko-

norofua neka


Badovinje Rupe


IV Karlovačka


varijante: Lemić brdo,
Babina gora i Okić


IX Ličko-senjska (35%)


VI Koprivničko-
križevačka


lokacija nije potvrđena


II Krapinsko-zagorska


V Varaždinska


XX Međimurska


VIII Primorsko-
goranska


Marišćina


IX Ličko-senjska (15%)


XII Brodsko-posavska


varijante: Sagulje-lvik,
Baćanska, Općine Gornja
Vrba, Podcrkavlje, Vrpolje i
Vrbje


XI Požeško-slavonska


XIII Zadarska


Benkovac (Biljane Donje)


IX Ličko-senjska (50%)


XIV Osječko-
baranjska


Antunovac


XVI Vukovarsko-
srijemska


X Virovitičko-
podravska


Jasenaš


VII Bjelovarsko-
bi logorska


XXI Grad Zagreb


PTOO-Zagreb istok (Resnik)
CGO-lokacija odlagališta
nije određena


I Zagrebačka



126



//. ANALIZA I OCJENE STANJA, PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



Županije i Grad Zagreb kroz svoje planove gospodarenja otpadom trebaju odrediti sustav gospodarenja na svom
području i definirati lokaciju. Međutim, neovisno o tome potencijalne lokacije CGO-a, kriteriji i smjernice za
njihovu gradnju moraju biti planirane prostornim planovima županija. Konačne lokacije odabiru se nakon obavljenih
istražnih radova i provedenog postupka procjene utjecaja na okoliš koji prethodi postupku izdavanja lokacijske
dozvole. Pregled stanja po županijama na temelju donesenih županijskih planova za gospodarenje otpadom i
županijskih prostornih planova:



Županija


Plan
gospodarenja
otpadom
(službeno glasilo
županije)


Prostorni plan
županije (službeno
glasilo županije)


1. Zagrebačka

Prema Planu gospodarenja otpadom Zagrebačke županije donesenom
2011. godine, osnovu sustava gospodarenja otpadom županije čini
ŽCGO, koji je prema Prostornom planu županije smješten na lokaciji
Tarno (Ivanič-Grad). Alternativna lokacija ŽCGO se nalazi kod naselja
Tedrovec (Općina Brckovljani), te se kroz izmjene i dopune Prostornog
plana županije, koje su u tijeku, očekuje njena potvrda.


28/2011


3/02
6/02 (ispravak)
8/05
8/07
4/10
10/11
14/12 (proč.tekst)
u izradi V. I/D


II. Krapinsko-zagorska

Prema Planu gospodarenja otpadom županija se orijentirala na
regionalni koncept gospodarenja otpadom. Planirano rješenje nije
određeno i Prostornim planom županije.

RCGO sjeverozapadne Hrvatske (razvija se u suradnji Koprivničko-
križevačke, Varaždinske, Međimurske i Krapinsko-zagorske županije)
predviđen je u Koprivničko- križevačkoj županiji na lokaciji Piškornica
(Općina Koprivnički Ivanec).


5/2008


4/02
6/10


III. Sisačko-moslavačka

Plan gospodarenja otpadom predviđa uspostavu ŽCGO, za gradnju
kojeg predlaže 6 potencijalnih lokacija: Blatuša (Topusko/Gvozd),
Kurjakana (Novska), Četvrtkovac (Sunja), Banski Grabovac (Petrinja),
Ćore (Dvor), Rađenovci (Novska), koje su sve navedene i Prostornim
planom županije, uz napomenu da će se najpovoljnija lokacija odrediti
kroz izmjene i dopune Plana gospodarenja otpadom, te da će se na
odabranoj lokaciji moći odobriti izgradnja ŽCGO bez potrebe izmjene
prostornog plana sukladno provedenoj procjeni utjecaja na okoliš.


2/2006


4/01
12/10


IV. Karlovačka

Planom gospodarenja otpadom i Prostornim planom županije
mikrolokacija budućeg CGO određena je na Babinoj gori (područje
Grada Karlovca).


4/2008


26/01
33/01 (ispravak)
36/08
u izradi II. I/D


V. Varaždinska

Planom gospodarenja otpadom i Prostornim planom županije, lokacija
Motičnjak (područje Grada Varaždina) određena je za ŽCGO. Naknadno
se Županija orijentirala na regionalni koncept gospodarenja otpadom,
te je u tom smislu pokrenut postupak izmjene i dopune Plana
gospodarenja otpadom.

RCGO sjeverozapadne Hrvatske (razvija se u suradnji Koprivničko-
križevačke, Varaždinske, Međimurske i Krapinsko-zagorske županije)
predviđen je u Koprivničko- križevačkoj županiji na lokaciji Piškornica
(Općina Koprivnički Ivanec).


9/2008


8/00
29/06
16/09


VI. Koprivničko-križevačka

Planom gospodarenja otpadom i Prostornim planom županije odabran
je regionalni koncept zbrinjavanja otpada.

RCGO sjeverozapadne Hrvatske (razvija se u suradnji Koprivničko-
križevačke, Varaždinske, Međimurske i Krapinsko-zagorske županije)
predviđen je u Koprivničko- križevačkoj županiji na lokaciji Piškornica
(Općina Koprivnički Ivanec).


5/2008


8/01

8/07
u izradi II. I/D
u izradi III. I/D



//. ANALIZA I OCJENE STANJA, PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



VII. Bjelovarsko-bilogorska

Planom gospodarenja otpadom i Prostornim planom županije lokacija
Doline (područje Grada Bjelovara) određena je za ŽCGO.


16a/2007


2/01
13/04
13/04
7/09
u izradi IV. I/D


VIII. Primorsko-goranska

Planom gospodarenja otpadom lokacija Marišćina je određena za
ŽCGO. Prostornim planom županije određene su četiri potencijalne
lokacije centralne zone za gospodarenje otpadom: Dolčina, Marišćina,
Nova i Roj no. U tijeku je izrada novog Prostornog plana u kojem se
obrađuje županijski koncept zbrinjavanja otpada.


17/2007


14/00
12/05
50/06 (ispravak)
8/09
3/11

u izradi novi plan


IX. Ličko-senjska

Planom gospodarenja otpadom i Prostornim planom županije odabran
je županijski koncept zbrinjavanja otpada, te se za potrebe uređenja i
izgradnje ŽCGO određuje lokacija Ostrvica-Lički Osik.


7/2010


16/02
17/02 (ispravak)
19/02 (ispravak)

24/02

3/05

3/06

15/06 (proč.tekst)

19/07

13/10
22/10 (proč.tekst)

19/11


X.Virovitičko-podravska

Prema Planu gospodarenja otpadom u Virovitičko -podravskoj županiji
predviđene su 3 lokacije za Centralno županijsko odlagalište: Jasenaš
(Virovitica), Dabrovica (Suhopolje), Lukavac (Slatina). Prostornim
planom županije određena je lokacija CGO Jasenaš (Grad Virovitica).


3/2007


7a/00
1/04
5/07
1/10

3a/ 10 (proč.tekst)

2/12
4/12 (proč.tekst)
u izradi V. I/D


XI. Požeško-slavonska

Planom gospodarenja otpadom i Prostornim planom županije predviđen
je ŽCGO na lokaciji Vinogradine (kod naselja Alilovci).


18/2007


5/02
5a/02
4/11


XII. Brodsko-posavska

Planom gospodarenja otpadom i Prostornim planom županije predviđen
je ŽCGO na lokaciji Šagulje (područje Grada Nova Gradiška).


15/2008


4/01
6/05
11/08
14/08 (proč.tekst)
5/10
9/12


XIII. Zadarska

Planom gospodarenja otpadom i Prostornim planom županije, lokacija
ŽCGO određena je na području postojećih kamenoloma (Busište 2 i
Busište 3) zapadno od naselja Biljane Donje (područje Grada
Benkovca).


15/2009


2/01

6/04

2/05

17/06

25/09
3/10 (ispravak)
u izradi IV. I/D


XIV. Osječko-baranjska

Planom gospodarenja otpadom i Prostornim planom županije predviđen
je ŽCGO na lokaciji Orlovnjak (područje Općine Antunovac).


15/2006


1/02
4/10


XV. Šibensko-kninska

Planom gospodarenja otpadom i Prostornim planom županije određen
je ŽCGO na lokaciji Bikarac.


15/2007


11/02
10/05
3/06
5/08
6/12
u izradi IV. I/D


XVI. Vukovarsko-srijemska

Prema Planu gospodarenja otpadonn u županiji su predviđene dvije
varijante gospodarenja otpadom: ŽCGO Stari Jankovci i RCGO u
Osječko-baranjskoj županiji. Prostornim planom županije određena je
lokacija ŽCGO Stari Jankovci.


1 1 /2008


7/02
8/02
8/07 (I)
9/07 (ispravak)

9/11 (II)
u izradi III. I/D
u izradi IV. I/D



128



//. ANALIZA I OCJENE STANJA, PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



XVII. Splitsko dalmatinska

Planom gospodarenja otpadom i Prostornim planom županije predviđen
je ŽCGO na lokaciji Kladnjice (područje Općine Lećevica).


1 /2008


1/03

8/04

5/05
5/06 (ispravak)

13/07
u izradi IV. I/D


XVIII. Istarska

Planom gospodarenja otpadom i Prostornim planom županije predviđen
je ŽCGO Kaštijun u Puli.


14/2008


2/02

1/05

4/05
14/05 (proč. tekst)

10/08

7/10
16/11 (proč. tekst)
u izradi IV. I/D


XIX. Dubrovačko-neretvanska

Prema Planu gospodarenja otpadom potencijalna lokacija za gradnju
ŽCGO je Banjevica u Općini Dubrovačko primorje (makrolokacija
navedena prostornim planom). Prema Prostornom planu županije ŽCGO
je predviđen na lokaciji Lučino Razdolje u Općini Dubrovačko primorje
(na širem području naselja Trnovica i Točionik).


8/2008


6/03

3/05

3/06

7/10
1/11 (ispravak)
4/12 (ispravak)
u izradi III. I/D


XX. Međimurska

Prema Planu gospodarenja otpadom i Prostornom planu županije
predviđene su dvije varijante gospodarenja otpadom: RCGO izvan
Međimurske županije i ŽCGO na jednoj od potencijalnih lokacija:
Totovec i Pustošija.

RCGO sjeverozapadne Hrvatske (razvija se u suradnji Koprivničko-
križevačke, Varaždinske, Međimurske i Krapinsko-zagorske županije)
predviđen je u Koprivničko- križevačkoj županiji na lokaciji Piškornica
(Općina Koprivnički Ivanec).


12/2006


7/01 (odluka)
8/01 (prov.odredbe)
23/10
3/11 (proč. tekst)


XXI. Grad Zagreb

Plan gospodarenja otpadom nije donesen. Prostornim planom Grada
Zagreba utvrđuju se: lokacija postrojenja za termičku obradu otpada
(na lokaciji Žitnjak-istok, neposredno uz Centralni uređaj za
pročišćavanje otpadnih voda), te ograničeni vremenski uvjeti
korištenja odlagališta Prudinec. Lokacija centra za gospodarenje
otpadom nije određena. Lokacija za odlaganje ostataka termičke
obrade trebala se, temeljem tada važećeg sporazuma, locirati na
prostoru Zagrebačke županije. U tijeku je izrada ciljanih izmjena i
dopuna Prostornog plana Grada Zagreba u vezi gospodarenja otpadom.


(u svibnju 2009.
godine izrađen je
Prijedlog plana
gospodarenja
otpadom za
razdoblje 2009-
2015)


8/01
16/02

I I / Uj

2/06
1/09
8/09
u izradi VI. I/D
u izradi novi plan



Na kraju treba reći da dinamika gradnje CGO-a postavljena Planom gospodarenja otpadom RH, odnosno uspostava
županijskih i regionalnih CGO-a do kraja 2011. godine, nije ostvarena.



Komunalni i neopasni proizvodni otpad

Sukladno važećoj zakonskoj regulativi razlikuje se više od 800 vrsta otpada, koji po svojstvima može biti inertan,
neopasan i opasan, a po mjestu nastanka komunalni ili proizvodni.

Komunalni otpad je otpad iz kućanstava, te otpad iz proizvodne i/ili uslužne djelatnosti koji je po svojstvima i
sastavu sličan otpadu iz kućanstava. Sastav komunalnog otpada mijenja se ovisno o sredini u kojoj nastaje i ovisi o
mnogim faktorima, kao što su: standard stanovništva, tip naselja, postignuta razina komunalne higijene, svijest
stanovništva i si. Taj se otpad redovito prikuplja i zbrinjava u okviru komunalnih djelatnosti. Neopasni proizvodni
otpad je otpad koji nastaje u proizvodnom procesu u industriji, obrtu i drugim procesima, a po sastavu i svojstvima
se razlikuje od komunalnog otpada. Neopasni proizvodni otpad ne smije imati niti jedno od svojstava opasnog
otpada (npr. eksplozivno, kancerogeno, zapaljivo, itd). Sav proizvodni otpad proizvođač otpada mora predati osobi
koja posjeduje važeću dozvolu za gospodarenje otpadom Zakonom o otpadu zabranjuje se uvoz otpada radi
zbrinjavanja i korištenja u energetske svrhe.

Obuhvat stanovništva i općina/gradova organiziranim skupljanjem komunalnog otpada u stalnom je porastu. S 86% u
2004. godini obuhvat je povećan na 93% u 2008. godini, u 2010. je iznosio čak 96% (izvor: AZO), čime je postignut
Planom predviđeni kvantitativni cilj od 95% za 2015. godinu.



//. ANALIZA I OCJENE STANJA, PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



U Republici Hrvatskoj najveće količine proizvedenog otpada još uvijek završavaju na odlagalištima. Prema
dostupnim podacima (izvor: AZO, broj dokumenta 25-12-624/12, ožujak 2012) za 2010. godinu, na odlagališta
komunalnog otpada ukupno je bilo odloženo 1858127 t otpada, s tim da su najveće količine otpada odložene u
Gradu Zagrebu (18,2%), Splitsko-dalmatinskoj županiji (12,7%) i Zadarskoj županiji (10,4%).

Od 300 službenih odlagališta početkom 2012. godine završena je sanacija 107 odlagališta, u tijeku je sanacija 48
lokacija, a u pripremi sanacije je 146 lokacija odlagališta.

Prema Pravilniku o o načinima i uvjetima odlaganja otpada, kategorijama i uvjetima rada za odlagališta otpada
("Narodne novine", br. 117/2007, 111/11) postojeća odlagališta koja ne zadovoljavaju uvjete iz Pravilnika, moraju
biti sanirana i zatvorena najkasnije godinu dana od dana puštanja u rad centra za gospodarenje otpadom za
područje županije na čijem se području nalaze. Osim toga, sukladno planiranom konceptu gospodarenja otpadom,
na otocima se više ne dopušta trajno odlaganje otpada.

Opasni otpad

Opasni otpad je otpad koji ima neko od svojstava (eksplozivnost, zapaljivost, toksičnost, kancerogenost,
mutagenost, itd.) koja ga čine opasnim i kao takav se mora posebno nadzirati, izdvojeno skupljati i zbrinjavati.
Zakon o otpadu zabranjuje uvoz opasnog otpada, osim u slučaju oporabe, kada se materijalnom oporabom dobiva
novi proizvod ili sirovina koja prestaje biti otpad.

Mreža sabirnih centara za opasni otpad, prema Planu gospodarenja otpadom RH, planirana je u okviru: prostora
postojećih skladišta za opasni otpad koje posjeduju ovlaštene tvrtke; centara za gospodarenje otpadom; te
reciklažnih dvorišta u jedinicama lokalne samouprave za otpad iz kućanstava. U RH ne postoje lokacije uređene za
odlaganje opasnog otpada te se on izvozi (prema podacima AZO tijekom 2010. godine izvezeno je 18937 t), ali je
vjerojatno da se dijelom ipak gospodari na neodgovarajući način.. Naime, iako se bilježi se porast količina
prijavljenog opasnog otpada s 35.543 t u 2005. na 58.432 t u 2008, odnosno 58.321 t u 2010. godini, prema Planu
gospodarenja otpadom RH, odnosno tada raspoloživim podacima i stručnoj analizi, procijenjene količine opasnog
otpada za Hrvatsku iznose oko 213.000 t/g.

Radioaktivni otpad

Način skladištenja i zbrinjavanja radioaktivnog otpada propisan je Zakonom o zaštiti od ionizirajućeg zračenja (NN
64/06). Radioaktivnog otpada iz različitih izvora u Hrvatskoj (medicina, industrija, istraživanja) ima razmjerno
malo i za sada se privremeno skladišti, budući da RH nema odlagalište za tu vrstu otpada. Prema Programu
prostornog uređenja RH („Narodne Novine", broj 50/99), odlaganje nisko i srednje radioaktivnog otpada treba
riješiti na jednoj lokaciji. Na temelju preliminarnih istraživanja Trgovska gora (Sisačko-moslavačka županija) je
utvrđena kao prostor za izgradnju odlagališta, na kojem treba osigurati uvjete za daljnja istraživanja, kojima će se
pokazati konačna (ne)prihvatljivost ove lokacije za smještaj odlagališta. Međutim, izmjenom i dopunom Prostornog
plana Sisačko-moslavačke županije ("Službeni glasnik" broj 12/2010) brisane su odredbe koje se odnose na
zbrinjavanje nisko i srednje radioaktivnog otpada, a određeno je da će se planiranje mikrolokacija građevina od
važnosti za Državu provoditi temeljem detaljnih studijskih i projektnih istraživanja. Uvoz, prerada, skladištenje i
zbrinjavanje radio-aktivnoga otpada koji nije nastao u Republici Hrvatskoj Zakonom je zabranjeno.

ZAKLJUČNO

Daljnjim ulaganjima u razvoj infrastrukture za gospodarenje otpadom, provođenjem odgovarajućih propisa,
informiranjem javnosti, a posebno neprekidnom edukacijom već od najranije dobi u svrhu podizanja razine
ekološke svijesti, doprinijet će se uspostavi efikasnog sustava gospodarenja otpadom, a time i smanjenju količina
otpada koja završe na odlagalištima.

Gospodarenje otpadom uvijek treba započeti mjerama sprečavanja i smanjivanja kako nastanka otpada, tako i
opasnih svojstava otpada. Kod već nastalog otpada treba odabrati optimalnu metodu obrade ili konačnog
zbrinjavanja, koja će proizvesti najmanji rizik za ljudsko zdravlje i okoliš. Odlaganje se smatra najmanje poželjnim
načinom zbrinjavanja otpada, a oporaba otpada recikliranjem, ponovnom uporabom ili obnovom odnosno drugim
postupkom koji omogućava izdvajanje sekundarnih sirovina, ili uporabu otpada u energetske svrhe, predstavlja
jedan od ciljeva gospodarenja otpadom.



130



//. ANALIZA I OCJENE STANJA, PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



11.5. ZAŠTITA I KORIŠTENJE POSEBNIH VRIJEDNOSTI PROSTORA

11.5.1 .Zaštićene prirodne vrijednosti
Značajnost prirodnih vrijednosti

Sukladno Zakonu o zaštiti prirode ("Narodne novine", br. 70/2005, 139/2008 i 57/11) i Strategiji i akcijskom planu
zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti RH ("Narodne novine", broj 143/2008), priroda je definirana kao
sveukupna biološka i krajobrazna raznolikost. Zaštita prirode provodi se očuvanjem biološke i krajobrazne
raznolikosti, dakle nje same, i nužan je preduvjet opstanka čovjeka na ovom planetu. Cilj zaštite prirode je očuvati
što veću raznolikost biotopa životinjskog i biljnog svijeta, postići što prirodniju biološku ravnotežu i stvoriti
krajobraz koji u čovjeku izaziva što snažnije dojmove. Ova tri povezana cilja jasno pokazuju da je zaštita prirode
stvarna i da uzima u obzir osnovne čovjekove potrebe.

Između velikog bogatstva biološke i krajobrazne raznolikosti kojom RH raspolaže, struka je prepoznala neke
vrijednosti od državnog i regionalnog značaja. One su kao takve zaštićene zakonom, prema vrstama i u različitim
kategorijama zaštite (vidi tablice kategorija zaštite). Zaštićenim područjima prepoznata je i obuhvaćena raznolikost
prirodnog bogatstva RH, uvjetovana njezinim položajem na razmeđi nekoliko biogeografskih regija, razvedenošću
reljefa, geološkim, pedološkim, hidrološkim i klimatskim prilikama.

Struktura nacionalnih parkova i parkova prirode dobro ilustrira bogatstvo i raznolikost prirodnih vrijednosti, odnosno
četiri cjeline u koje se Hrvatska može podijeliti prema prirodnim obilježjima. Prepoznaje se tako gorska Hrvatska
kroz planinski prostor s osebujnom vegetacijom i reljefom te krškom hidrografijom i morfologijom, sredozemna
obalna i otočna Hrvatska te Jadransko more kroz jedinstveni uski, rubni primorski prostor, otočnu morfologiju i
akvatorij, i nizinska Hrvatska kroz bogatstvo nizinsko- poplavnih područja.

Nacionalni park Plitvička jezera uvršten je na Listu svjetske baštine (UNESCO), a nakon Parka prirode Velebit koji je
na popisu rezervata biosfere od 1977. godine, u srpnju 2012. godine UNESCO je kao drugi rezervat biosfere u
Hrvatskoj proglasio prekogranični rezervat biosfere Mura - Drava - Dunav, u čijem je obuhvatu sa hrvatske strane RP
Mura-Drava. Na Ramsarskom popisu močvara od međunarodne važnosti, nalaze se PP Kopački rit, PP Lonjsko polje,
posebni rezervat-ihtiološko-ornitološki Delta Neretve-jugo-istočni dio i posebni rezervat - ornitološki Crna Mlaka.

Prosječan postotak površina pod posebnim režimom zaštite unutar zemalja EU iznosi 15%, a u Republici
Hrvatskoj područja zaštićena temeljem Zakona o zaštiti prirode zauzimaju 736.854,74 ha ili 8,36% ukupne
(kopnene i morske) površine RH (stanje na dan 20.08.2012., bez preventivno zaštićenih područja i točkastih
lokaliteta zaštićenih područja, prema podacima Državnog zavoda za zaštitu prirode).

Posebno područje zaštite odnosi se na geobaštinu (zaštićene minerale, sirovine i fosile), koja ponovo pronalazi svoje
mjesto unutar zaštite prirode. Neživa priroda, odnosno geološka i geomorfološka baština RH je vrijedna i bogata, a
posebna joj je vrijednost velika raznolikost na relativno malom prostoru. Ukupni broj zaštićenih objekata prirodnih
vrijednosti, prema podacima DZZP, iznosi 433, na površini od oko 736.422,5 ha površine države.

Ekološka mreža u sustavu prostornog uređenja

Uvidjevši postojeću ugroženost prostora i njegovu sve veću opterećenost urbanim razvojem, produktivnijom
poljoprivredom, infrastrukturnim projektima, pošumljavanjem i neograničenim širenjem turizma, EU je već
osamdesetih godina prošlog stoljeća shvatila važnost očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti. Ambiciozan cilj
zaustavljanja gubitka biološke raznolikosti EU pokušava ostvariti svojim temeljnim propisima: Direktivom o
pticama (Council Directive 79/409/ EEC; 2009/1 47/ EC, prihvaćenom 1979. godine) i Direktivom o staništima
(Council Directive 92/43/EEC, prihvaćenom 1992. godine), cilj kojih je stvaranje ekološke mreže očuvanih
područja u cijeloj Europi - mreže NATURA 2000. Stvaranje mreže NATURA 2000, tog složenog sustava biotopa
životinjskih i biljnih vrsta, predstavlja najambiciozniju inicijativu ikad pokrenutu u cilju očuvanja vrijednih vrsta i
staništa na području svih zemalja članica EU-a. Hrvatska je Uredbom o proglašenju ekološke mreže ("Narodne
novine", broj 109/07) u listopadu 2007. godine proglasila ekološku mrežu RH, koja je prvi korak u prepoznavanju
potencijalnih NATURA 2000 područja. Ta područja, kao i svaka država članica EU-a, nakon pristupanja je dužna
predložiti za njihovo uključivanje u europsku ekološku mrežu. Osim toga, slijedom obveze propisane Direktivom o
staništima (CE 92/43/EEC), Zakonom o zaštiti prirode utvrđena je obveza ocjene prihvatljivosti plana, programa i
zahvata za ekološku mrežu. Navedenim se postupkom ocjenjuje utjecaj plana, programa i zahvata samog ili u
kombinaciji sa drugim planovima, programima ili zahvatima na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke
mreže.

U pogledu korištenja prostora te budućeg razvoja, važno je uočiti i odmah osvijestiti velik postotak pokrivenosti
Republike Hrvatske ekološkom mrežom te njezinu nepravilnu rasprostranjenost na oko 2.677.209 ha površine
države.



131



//. ANALIZA I OCJENE STANJA, PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



Ekološka mreža RH rasprostire se na 47% kopnenog i 38,5% morskog teritorija Republike Hrvatske te
obuhvaća dva koridora: koridor za morske kornjače i koridor Palagruža-Lastovo-Pelješac (područje važno za
selidbu ptica).

Natura 2000

Budući da je Hrvatska po biološkoj raznolikosti jedna od najbogatijih zemalja Europe, njen je doprinos mreži
NATURA 2000 i očuvanju biološke raznolikosti u cijeloj Europskoj uniji ključan. Utvrđenih 788 potencijalnih
NATURA 2000 područja, na 2.093.598 ha površine države treba pomoći spašavanju oko 250 vrsta i 70 stanišnih
tipova koji se pojavljuju u Hrvatskoj, a navedeni su u europskim direktivama.

Prema sadašnjoj statistici, koja nije konačna, postotak površine potencijalnih NATURA 2000 područja iznosi
36,99% kopnenog i 16,58% morskog teritorija RH, što u ukupnoj (kopnenoj i morskoj) površini RH iznosi
29,68% ili 261.7010,25 ha (stanje na dan 20.08.2012., bez točkastih lokaliteta).

U podacima su uračunate realne površine Područja posebne zaštite SPA (Special Protection Areas) iz Direktive o
pticama i predloženih Područja važnosti za zajednicu pSCIs (Sites of Communitv Importance) iz Direktive o
staništima, izuzimanjem površina područja preklapanja (ponavljanja) u više županija odnosno regija (Izvor: DZZP
2012.).

Od ukupne površine zaštićenih područja, 91,06% (670.989,29 ha) je obuhvaćeno potencijalnim NATURA 2000
područjima, dok se 8,94% (65.865,45 ha) nalazi izvan površina potencijalnih NATURA 2000 područja. Udio površine
zaštićenih područja u površini potencijalnih NATURA 2000 područja iznosi 25,64%.

U Republici Hrvatskoj je 2.682.875,70 ha ili 30,43% ukupne (kopnene i morske) površine pod zaštitom
kombiniranom od zaštićenih područja i potencijalnih NATURA 2000 područja.

Preklapanje zaštićenih područja i potencijalnih NATURA 2000 područja iznosi 7,61% ukupne (kopnene i morske)
površine RH, dok se 0,75% državnog teritorija nalazi pod zaštitom temeljem Zakona o zaštiti prirode, a da nije
obuhvaćeno potencijalnim NATURA 2000 područjima. S druge strane, 22,07% državnog teritorija određeno je kao
površina potencijalnih NATURA 2000 područja, a da nije zaštićeno temeljem Zakona o zaštiti prirode.

Natura 2000 u zemljama EU

Vrlo je teško uspoređivati postotak i površine područja Nature 2000 u pojedinim zemljama, jer podatak nije
jednoznačan i usporediv. Različite zemlje imaju različit postotak zaštićenih područja u različitim kategorijama i
Natura 2000 područja, a način/obrazac na koji se ona preklapaju nije uvijek isti.

Slovenija i Bugarska npr. uzimaju se, sa značajnih 35,5% i 34%, kao zemlje s najvećim postotkom nacionalnog
teritorija prekrivenog Natura 2000 područjem. Slijede Slovačka (29%) i Cipar (28%). Interesantno je napomenuti da
sve četiri spomenute zemlje novije članice EU-a. Španjolska i Grčka vrlo su blizu s oko 27% pokrivenosti Naturom
2000, uz napomenu da apsolutnu površinu pokrivenog teritorija zemlje Natura 2000 područjima od oko 139.000
km 2 ima Španjolska.

Slijedi ju Francuska sa oko 25,3% kopnenog teritorija prekrivenog zaštitom u kombinaciji državnih zaštićenih
područja i Nature 2000. Natura 2000 zauzima oko 12,5% površina (68 000 km 2 ) i preklapa se s državnom zaštitom
na oko 4,15% teritorija.

U Mađarskoj je oko 22,5% teritorija pod zaštitom kombiniranom od zaštićenih područja i područja pod Naturom
2000. Natura 2000 prostire se na 21,4% mađarskog teritorija i preklapa se s oko 8,1% područja pod državnom
zaštitom. To ujedno znači da je oko 13,3% državnog teritorija određeno kao Natura 2000 područje, a da nije pod
državnom zaštitom.

U Austriji je oko 27% teritorija pod kombiniranom zaštitom, od čega je Natura 2000 na 14,7% a preklapanje s
državnom zaštitom iznosi oko 10,8%.

U cjelini, postotak zaštićenog kopnenog teritorija EU 27 je oko 25%, što je više od postotka Kine (gotovo 17%) i
SAD-a (oko 13%) ali manje od postotka zaštićenosti Brazila (preko 26 %).

Implementiranjem zaštite Natura 2000 značajno je povećana površina zaštićenih područja u zemljama EU-a.
Danas mreža Natura 2000 prekriva oko 70% površine svih zaštićenih područja u Europskoj uniji.

Sukobi i zapreke u zaštiti prirodnih vrijednosti

Zaštita prirode i njezini rezultati u stvarnosti nažalost nisu na razini očekivanja. Razloga tome je mnogo.
Prvenstveno treba naglasiti nejasno definirane ciljeve i interese na državnoj i lokalnoj razini, iz čega proizlaze i



132



//. ANALIZA I OCJENE STANJA, PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



međusektorski sukobi. Tome svakako doprinosi velika pokrivenost teritorija značajnim prirodnim vrijednostima kao i
granice takvih područja koje nisu jednoznačno određene i prikazane na kartama, snažan pritisak tržišnog
gospodarstva, stalno (neopravdano) širenje građevinskog područja (tzv. urbani 'sprawl'), zauzimanje prostora
infrastrukturnim koridorima, eksploatacija mineralnih sirovina bez privođenja područja svrsi nakon prestanka
korištenja, neuvažavanje prirodnih vrijednosti pri planiranju korištenja obnovljivih izvora energije, nesređeni
imovinsko pravni odnosi te stalno povećanje turističkih kapaciteta. Nažalost, ni prostorno planskom
dokumentacijom u pojedinim slučajevima nije se onemogućilo neprimjereno korištenje vrijednih prirodnih i
kulturnih krajobraza.

Zaštita prirode ne ograničava se, osim toga, samo na zaštićena područja, već se proteže na cjelokupni krajobraz.
Budući da na nivou lokalne samouprave, koja bi trebala aktivno provoditi zaštitu, još uvijek nije razvijena svijest o
potrebi zaštite sveobuhvatne prirode, današnja, regulativom određena zaštita u obliku utvrđivanja posebnih uvjeta
zaštite prirode, samo je formalna, a njezino neprovođenje se ne sankcionira. Potrebno je stoga da državna uprava
spozna svoju odgovornost te da organizirano i planski educira stanovništvo svih starosnih skupina (od predškolske pa
do umirovljeničke dobi), kako bi informirano građanstvo postalo svjesno značaja prirode i njene zaštite, kao jednog
od glavnih temelja daljnjeg, održivog, ekonomskog razvitka zemlje.

Prirodne vrijednosti i prostorno planiranje Z

NJ

Prostorni planovi područja posebnih obilježja (PPPPO) doneseni su za svih osam nacionalnih parkova (NP):

1. PPPPO NP Plitvička jezera („Narodne Novine", broj 34/86) - nap. izrada novog plana je u fazi ponavljanja javne
rasprave

2. PPPPO NP Krka ("Narodne novine", broj 01/90) - nap. izrada novog plana je u tijeku

3. PPPPO NP Paklenica ("Narodne novine", broj 23/2001)

4. PPPPO NP Mljet ("Narodne novine", broj 23/2001)

5. PPPPO NP Risnjak ("Narodne novine", broj 23/2001)

6. PPPPO NP Brijuni ("Narodne novine", broj 45/2001)

7. PPPPO NP Kornati ("Narodne novine", broj 118/2003)

8. PPPPO NP Sjeverni Velebit ("Narodne novine", broj 35/12)

Od jedanaest parkova prirode za četiri su doneseni prostorni planovi, a za ostale kako slijedi:

1. PP PP Učka ("Narodne novine", broj 24/2006)

2. PP PP Kopački rit ("Narodne novine", broj 24/2006)

3. PP PP Lonjsko polje ("Narodne novine", broj 37/10)

4. PP PP Vransko jezero ("Narodne novine", broj 58/12)

5. PP Telašćica ("Službeni vjesnik", broj 11/92) - nap. izrada novog plana je u tijeku

6. PP Medvednica - završen je prijedlog plana za ponovljenu javnu raspravu

7. PP Biokovo - izrađena je stručna podloga zaštite prirode ^

8. -11. PP Papuk, PP Velebit, PP Žumberak-Samobor-sko gorje i PP Lastovsko područje - planovi su u izradi

ZAKLJUČNO |

<

o

Temeljno načelo integralnog pristupa planiranju i uređenju prostora sadrži zaštitu prirode i okoliša kao cd
kontinuiranu i u svim segmentima prisutnu komponentu. Ekološka mreža RH i buduća mreža NATURA 2000 >
područja su jedna od temeljnih polaznih podloga za prostorno planiranje. Očekuje se stoga da se, obzirom na
implementaciju EU direktive u vezi uključenja u europsku ekološku mrežu NATURA 2000 područja, u postupku
donošenja nove Strategije prostornog uređenja i ostalih strateških i provedbenih prostornih planova, ovisno o
njihovoj razini, multidisciplinarno sagleda prostor i njegova cjelovita zaštita, odnosno da se detaljno razrade
prepoznate, definirane vrijednosti prirodnog i kultiviranog (stvorenog) krajobraza te propišu, u prostoru g
primjenjive i konkretne mjere zaštite prirode. U tom smislu treba: h
prostorno planskom dokumentacijom onemogućiti neprimjereno korištenje vrijednih prirodnih i kulturnih �
krajobraza, a kroz PPUG/O detaljnije razmotriti i sagledati problematiku zaštićenih područja i dati primjeren
značaj lokalnim prirodnim vrijednostima, >

- upotpuniti bazu podataka o prostoru i njegovim prirodnim vrijednostima novim istraživanjima i cjelovitom
evidencijom,

poticati izradu i donošenje "krajobraznih osnova" za pojedine prostorne cjeline, |

- usporiti prenamjenu vrijednih prirodnih područja kroz proces urbanizacije i izgradnju infrastrukture i poticati
uvođenje mjera za ublažavanje nepovoljnog djelovanja izgradnje infrastrukture i velikih zahvata kako bi se
ublažio i usporio proces "erozije" prirodnih vrijednosti, g

- zainteresirati javnost, posebno mlađu populaciju, utjecati na njihovo obrazovanje, educirati ih i senzibilizirati g
za problematiku zaštite prirode, ^

- jačati nadzor i uvesti stroge kazne u slučaju nepridržavanja zakonom propisanih mjera zaštite, g

- što prije naći rješenja za provedbu otkupa zemljišta u zaštićenim i prirodno vrijednim područjima, što može
uključiti isplaćivanje određenih poticajnih naknada vlasnicima zemljišta unutar istih, �

- spriječiti napuštanje tradicijskih aktivnosti u krajobrazima koje dovodi do erozije krajobrazne i biološke
raznolikosti. >



133



//. ANALIZA I OCJENE STANJA, PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



Zaštićene prirodne vrijednosti




Izvor podataka: Državni zavod za zaštitu prirode, 2012.



134



//. ANALIZA I OCJENE STANJA, PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



x

'E

>

o

Q_

_r0

(U
••— *
"O

on
o
>
o



L_

o

Q_



c

(U

<T3
N







rO

O 7^






o-


vO




NO


00


O




OJ


sO










ro




ON


CD


CD


in


cS










o c




oT


ON






oT


o"


oj"


o"


o"


o."


CL— C rO


























T ~


D fO >E


C


^ >
























^ (U i-


>


ro C
























D > O




-C ro
























O CL




+j
























CL




l/l
























CD D_


X








sO


ro


vO


O




oj


ro




m


-E cd M o

(B r (1) ?








O




O
O


o


O


O

o


OJ


O


o"


ro
oo"


dio re
ukupi
ovrsi n
j ukup


>�/)

>




















O






o


























3 CL -


CL


























CD Q- ._


X








o


o


O


vO


o


o


o


O


o




rO .2 U t�






NO


NO




ro






ro






ON








o"


d>






o"


o"


o"


o"


o"




cu ^ c i2


c


























o >*> �


>lo
























| E > E


i-

>


























? g. 3


o




























CL




























X








i\


















Sa, ft?

ro C <h „,


cć.






psl




o


LO
O


LD


CD
O


o>


CD
O


CD
O




^ c č .�

.2 o � 8 <>




















o






■D^ O


o


























D CL 3


Cl


































00




ro


LD


00




OJ


o


o>


m










OJ


o-




o>




sO


ro








�T
■i— >




O

c










ro"


ro"


nO"


On"


vO"


ro"


Ol"










t —


TZ


OJ


vO




^J"


O


OJ




oj






CL




^5








ro






OJ








D






^_


OJ


O


00


ro


o.








-o -a








o


o






00




o








^ o


























ro


fC Cl


























lv
























































3 c








00


o.




o






o>






OJ


fC (U




<D

L.




m


ON




ON












sO


c >u






oo"


nO"




oT






T-"






^r"


ovrsi
zašti




o
E




nO

Oj


LD
00
00




00






ro

ON






ro
ro

vO






































o




















= �


























00


ro CL




o






ON




LT)


ro


nO


00


vO


ro


o>


CD _J0




c




Ovi




OJ


o�




'^r


vO


OJ






*"




CL




o


ON




00


ro


ro


O


OJ


oo




(U
CL




o




o


OJ


OJ


00


00


ro


oo






Q

rC

sO








o>


00

ro




OJ


00




ON














o




















'ro'








ro


T-




OJ


00


t-


o






O


•i— >




o
c




nO


00








00


ON


vO


ro


ON


>u




Cl






o


OJ


o>


ON


^J"


vO


OJ




ON
























OJ


00




= 1




D




o.


OJ


OJ


o


OJ


ro


oo






o










ON


ro






o




O








3 o
























00




























IV




























































































00


o-




o






o.






(NI


f's








un


ON




ON
















<U




oo


vo"




oT






cd"








rO




o






LO




00






o.






-C ></)




E






00










o.








-i ^








00










ON






IV


3 N








oi






,!_












rO ro

C 'I— 1
























sO




























i_ ro








OJ




ro


vO




















o-






ro


00


^_


00






~J


> CL

o <o




Q




oT






ro"




00


oo"


vO"


ro"


UD




c




ON


LO


Ol


00


ON




ON


OJ




ro


CL^




Cl




OJ






ON


o.


ro


ON


OJ


oo


(U




O




NO


ro


OJ


00


OJ


ro


00






ro


L_








o>






OJ


o




ON






[s^


CL
























CM
|V










00




OJ




OJ


ro


in


vO


vO








o ■

X <d
^ >U r-
CL •.-










00




ro


00


00


OJ


ro




















































































rO




3 N
























•i— \

>u




























D




























L_




























"O




i i O >u
























O
CL




o c c-

s


E














ro






m




























o 1




























L_




































00




OJ


ON


OJ


ro


OJ


LO


vO


00






.i -C










o-




ro


00


00


OJ


CM






>i/> C




























rO (U




























N >U


















































o




<D








+J


■M
ro








<D

o




c

CL




i

rO
N

rO

I




u

ro

CL

E

ro
c
o


<b

TD
O
_i-

'C
Cl
^


ro
t
0)
N
0)

L.

'on


t
<D
N
<D

L.

E

<D


L.

ro
Cl

'E

ro
c
o


ro



>t/>


N

c �


L.
CL

E

<D

E


(U

^ CU D

ili







(U




"u


L.


o


IO


'5h


i_




o


O L �










ro


rO


L.
+J


O


<D


rO


2 2


CL


CL ro ^






rO




c


CL


IO


CL


u


CL


N


U)


to Cl ro














OJ


ro




in


s�>




00


ON





CD
CL



:D D
i— i—

^ -o

^ 8.

f0 c

O q3
' — '^u
ro 'Z->
N >oo
ro

ro N

ro c
uo >

f >
i_

cu �-
E 5



0 >
C O
ro d



li

ro ro



■�



p



=3



=3



a:



. �■

5 ?



� - a

N ^ ^



■�

o



=c S

C5 CL



G j2



a:



-Q



� i



o



n ^ s e to



cz
cz



3

o
a
>



o
o
>



o
o



135



//. ANALIZA I OCJENE STANJA, PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



Ekološka mreža RH




* Koridor koji nema kontinuiranu strukturu, ali osigurava funkcionalni kontinuitet.



Izvor podataka: Državni zavod za zaštitu prirode, 2012.



136



//. ANALIZA I OCJENE STANJA, PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



od ^3 eu|f JAOd
(eu|eaj) eudn^n



Hy LULSJAOd

[nudn^n n W3 <npn



fousudo^ n ^3 oipn



o



m

>

JTJ

■■■^
TJ

o
<=

-I— �
Oi

Oi

>N
OJ



3



�U
i_

"g

Cl

fi

c



>
o
a.



OJ

.3

OJ



L-

>



2

CD



O
o

* m

i E

CL

'a 1

u



^ -a

? (u

>s = =

^ fi L-
> CL"0

O fi Q

a.

c i-
Cl CL

3 N



LT ? :S



_i CL'



r >— i J—

■ "S



Cl CL Qj



-



N E 3

us —

> Ai 3

rt � a

^> =

Cl > CL



fi 3

c? L "

fi



ouđn>in



3311 d pz

efrrupod puipa
oupojb'unpauj



puzpji e hm pod



e

|

Cl.C



fi

CL



"8



o ^

o -~-



ti

o S
a.

= 5.



N CL

tC OJ



CL ro
-�= 'c

N J5



Ie

"tO

TD 'E?

E's

a! n
on

o Oj



E >

0J =5



_ OJ o



y — on
a> eo �



o S ro

ta >^

u o 2

� E o



o �



5 o =



— o N

eI e

3 a- c



D N to

*a ro to

5 N >



c ro 7

E CL (rt
9- N nh



C3 - 3



cl oj ?j

5 Do^f



■ P &



O CL � CL

^ fsj



cz

CZ



o

G)



>



o

CD
>



o
o



137



//. ANALIZA I OCJENE STANJA, PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



Potencijalna Natura 2000 područja




138



//. ANALIZA I OCJENE STANJA, PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



rujiuAoupis od
0007 Wll VN

3U|PfpU3^Dd
L'ULSJJlOd
ii-im-.b i'i oiirln-un

% n

Htl LULSJAod foudn^n

n 0007 3UniVN
3U|pfpu3}od oipn



% n

HU misjjiod fo^sjoui
n 0007 3UniVN
ou|efpuo}od oipn



% n
HU

LULfJADd foUSUdCHJ

n 0007 JUniVN
9U|pfpu3^od oipn



o

X
E

L.

>
O
CL

=1

01
-�— *
"U

on
o

>
o



(U

nj

"O

O
CL

O
O
O

=>
I-

<



o
o
o



& .E SI

rt ^ CL Q_

r— "i H rt

CL



rt "o



i

"u
c:
ai
-u
o

CL



>
o

CL



O















C








Oj




Hi








"c?




fl


Cl

_T3




c




117





"F"
■O

Cl


D
i_


Cl


.c

_^


CL




tb




C


i_




CL


Cl






IM






Oj




=3


j2i





oj < = rt =



li:



o "n j� cl" 1- ■
rt rt oj -p -



oudn>jn



(VdS)
3uq3sod



pz efcaeuz
po efompod

PU3ZD|p3Jd



rt "u'



rt

CL



o �

S 2 @

� -o C'



O Sf fc



j o ro c >L7 "



cz
cz



3

o

CD

>



o
o
>
cz



o
o



139



//. ANALIZA I OCJENE STANJA, PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



II. 5.2. ZAŠTITA I OČUVANJE OKOLIŠA
Uvod

Potrebe društva za stalnim gospodarskim razvojem i rastom standarda uzroci su rastućeg iskorištavanja potrošnje
prirodnih resursa i velikog opterećenja na okoliš, pa su pitanja zaštite okoliša i održivog razvitka od prvorazrednog
značaja. Zdrav i očuvan okoliš je temeljno ljudsko pravo.

Okoliš je prirodno okruženje organizama i njihovih zajednica uključivo i čovjeka, koje omogućuje njihovo
postojanje i njihov daljnji razvoj: zrak, voda tlo, zemljina kamena kora, energija te materijalna dobra i kulturna
baština kao dio okruženja kojeg je stvorio čovjek; svi u svojoj raznolikosti i ukupnosti uzajamnog djelovanja. Tako
je Zakonom o zaštiti okoliša ("Narodne novine", broj 110/2007) definiran okoliš. Kako je, prema definiciji, okoliš
kompleksna kategorija sastavljena od niza različitih tematskih područja, tako je i zaštita okoliša jedna od
najzahtjevnijih i najsloženijih aktivnosti. Širinom svojih tematskih područja (voda, more. zrak, šume, poljo-
privredno zemljište, biološka raznolikost, kulturna baština, zdravlje i kvaliteta života ljudi), zaštita okoliša zadire
u sve dijelove organizacije ljudskog društva i provodi se putem određenih ovlaštenih sektora.

Uzimajući u obzir međusobnu povezanost i među-utjecaje sastavnica okoliša te činjenicu da okoliš ne poznaje
granice, problemi okoliša globalnog su karaktera. Stoga je, više nego ikada u povijesti narasla svijest o potrebi
zajedničke akcije za njegovo očuvanje. No, rješavanje problema ipak treba započeti na razini pojedinih zemalja,
kako bi se, na temelju harmoniziranog međusektorskog i interdisciplinarnog pristupa, djelovalo na zaštitu okoliša u
cjelini. Očigledno je da postojeće obrasce proizvodnje i potrošnje moramo mijenjati, želimo li sačuvati okoliš za
buduće generacije.

Zakonodavni okvir

Upravni i stručni sustav zaštite okoliša u Hrvatskoj proizlazi iz sustava prostornog uređenja, tako da je već
sedamdesetih godina prošlog stoljeća, pri izradi prostornih planova veoma važno određenje bio utjecaj na, tada
nazivanu, čovjekovu sredinu. Institut studije utjecaja na okoliš institucionalno, pravno i metodološki se normirao
Zakonom o prostornom planiranju iz 1980. godine. Prvi Zakon o zaštiti okoliša donesen je 1994. godine ("Narodne
novine", broj 82/94) zajedno sa Zakonom o prostornom uređenju ("Narodne novine", broj 30/94) . Drugi i sada
važeći Zakon o zaštiti okoliša donesen je 2007. godine. Tijekom vremena, područje zaštite okoliša postaje sve
zahtjevnije te se sektorski osamostaljuje, a od 201 2. godine odvaja se od prostornog planiranja u zasebno
Ministarstvo zaštite okoliša i prirode. U pregovorima o pristupanju u EU okoliš je bio zasebno i veoma opširno
poglavlje (Poglavlje 27). Kako prostorna komponenta ne pripada u pravnu stečevinu (Aquise Comunitaire),
prostorno planiranje i zaštita okoliša se kroz razne programe, mreže i direktive usklađuju kroz europske aktivnosti
koje usmjeravaju razvoj ka teritorijalnoj koheziji.

Analiza i ocjena stanja

Izvještavanje o stanju okoliša se osamdesetih godina nastavlja na praćenje realizacije Programa zaštite i
unapređenja okoline i prostornog uređenja, a posljednje izvješće kojim se daje ocjena ukupnog stanja okoliša
države te procjenjuje učinkovitost primije-njenih mjera zaštite okoliša za promatrano razdoblje 2005.-2008.
godine, izradila je Agencija za zaštitu okoliša RH. Hrvatski sabor je navedeno nacionalno Izvješće o stanju okoliša
u Republici Hrvatskoj prihvatio u lipnju 2012. godine.

Izvješće o stanju okoliša na državnoj razini, izrađeno temeljem Zakona o zaštiti okoliša, izrađeno je za potrebe
praćenja ostvarivanja ciljeva iz dokumenata održivog razvitka i zaštite okoliša, strateških i planskih dokumenata
vezanih uz pojedine sastavnice okoliša te zbog cjelovitog uvida u stanje okoliša. Navedeno Izvješće, temeljeno na
indikatorskom pristupu, obradilo je 230 različitih pokazatelja za sastavnice okoliša, sektorska opterećenja i opća
pitanja zaštite okoliša, te obradilo ocjenu stanja i ostvarenje ciljeva Nacionalne strategije zaštite okoliša (NSZO) i
Nacionalnog plana djelovanja za okoliš (NPDO) u sektorima: prostor i stanovništvo, energetika, industrija,
poljoprivreda, šumarstvo, ribarstvo i akva-kultura, lovstvo, promet, turizam, kemikalije i gospodarenje otpadom.
Nastavno dane su sastavnice okoliša koje su prikazane kao stanje zraka, klimatskih promjena, voda, mora, tla,
biološke raznolikost te odnos okoliša i zdravlja u odnosu na ciljeve NSZO i NPDO. Jedan dio Izvješća postao je
dijelom Europskog izvješća o stanju okoliša (The European environment - state and outlook 2010) još u studenome
2010. godine.

Zaključkom te navođenjem priloga i podataka, Izvješće ističe kao prihvaćeno mišljenje da je opće stanje okoliša u
Hrvatskoj relativno dobro. Prirodni okoliš u Hrvatskoj smatra se ključnim elementom ekonomskog i društvenog
kapitala u smislu gospodarskog razvoja putem turizma. S druge strane, stupanj zaštite okoliša je i dalje na nižoj
razini nego u ostalim razvijenim EU zemljama. U većini europskih zemalja, ulaganja u zaštitu okoliša i tekući
rashodi javnog sektora čine između 0,25 - 0,9% BDP-a u 2009. godini Hrvatska (0,02%), ispod je prosječnog raspona.



140



//. ANALIZA I OCJENE STANJA, PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



Treba biti svjestan da je okolišno zakonodavstvo Europske unije, s čijom se prilagodbom Hrvatska suočila, veoma
opsežno i složeno te se konstantno nadopunjuje i mijenja u skladu s novim saznanjima ili procjenama sadašnjeg i
budućeg stanja okoliša. S obzirom da je naše okolišno zakonodavstvo u značajnoj mjeri usklađeno s europskim te
da su stvoreni preduvjeti za implementaciju, predstoji posao same primjene/ implementacije koji zahtijeva
značajne investicije. Najveće i najzahtjevnije bit će u industriji u kojoj se treba prilagoditi zahtjevima
objedinjenih uvjeta zaštite okoliša (IPPC direktiva) i Pravilniku o Registru onečišćavanja okoliša ("Narodne novine",
broj 35/2008). S tim je u vezi i pridržavanje potpisanog Kvoto sporazuma i Post-Kyoto procesa, u području
gospodarenja vodama, zaštiti Jadrana, zaštiti biološke raznolikosti, gospodarenju otpadom i prilagodbi načelima
održive proizvodnje i potrošnje.

Vezano uz opterećenja iz sektora, gledano u cjelini, napravljeno je niz pomaka, ali s obzirom na neujednačenost u
razini dostupnosti, kakvoći i opsegu podataka i informacija kao i na različitosti u metodologiji obrade i procjene,
te specifičnosti postojećih zakonodavnih okvira među različitim tematskim područjima, procjena stanja pojedinih
sastavnica okoliša i razina utjecaja sektorskih opterećenja na okoliš ne može se dati sveobuhvatno.

U promatranom razdoblju od 2005.-2008. godine očit je porast ulaganja u području zaštite okoliša. U odnosu na
prethodno izvještajno razdoblje, postignut je značajan napredak u postizanju ciljeva određenih u Nacionalnom
planu djelovanja za okoliš.

U području zaštite biološke raznolikosti zamjetni su brojni pozitivni pomaci, vezano uz aktivnosti i projekte
uspostave Natura 2000 područja, uspostavu registara ugroženih svojti i planove upravljanja zaštićenim područjima.

lako je zamjetan napredak u pristupu reguliranja uporabe pa i zaštite tla, kao dugoročno kritičnog resursa RH,
sustavne aktivnosti na zaštiti i unapređenju stanja tla još uvijek su u začetku te napredak ili pogoršanje stanja u
ovom području u cjelini nije moguće realno ocijeniti.

Instrumenti zaštite okoliša

Zaštita okoliša se provodi kroz izradu i donošenje prostornih planova i njihovu primjenu, kao i kroz druge
instrumente zaštite okoliša, propisane Zakonom o zaštiti okoliša, Uredbom o strateškoj procjeni utjecaja plana i
programa na okoliš ("Narodne novine", broj 64/2008), Uredbom o procjeni utjecaja zahvata na okoliš ("Narodne
novine"', broj 64/2008), Uredbom o postupku utvrđivanja objedinjenih uvjeta zaštite okoliša ("Narodne novine",
broj 114/2008) i drugim propisima, a to su strateška procjena utjecaja na okoliš, procjena utjecaja zahvata na
okoliš, ocjena o potrebi procjene utjecaja na okoliš, utvrđivanje objedinjenih uvjeta zaštite okoliša (za
postrojenja) i si. Svrha im je već u ranoj fazi prostornog planiranja sagledati sa svih aspekata mogućnosti,
kvalitete i zahtjeve određenog prostora te ih sukladno tome uskladiti s namjeravanim zahvatima u prostoru.

Strateška procjena utjecaja na okoliš provodi se za plan i program koji se donosi na državnoj i područnoj
(regionalnoj) razini iz područja poljoprivrede, šumarstva, ribarstva, energetike, industrije, rudarstva, prometa,
telekomunikacija, turizma, gospodarenja otpadom i gospodarenja vodama i za prostorni plan županije i Prostorni
plan Grada Zagreba. Strateška procjena provodi se tijekom izrade nacrta prijedloga plana ili programa. Direktiva
2001/42/EZ o procjeni učinaka pojedinih planova i programa na okoliš (Direktiva o strateškoj procjeni) dio je
pravne stečevine Europske Unije i prenesena je u zakonodavstvo RH. Postupak je obvezan kako za sektorske
planove i programe tako i za prostorne planove. Strateška procjena uključuje prepoznavanje mogućih značajnih
utjecaja (sekundarne, kumulativne, sinergijske, stalne, privremene i dr.), te predlaganje mjera zaštite okoliša i
programa praćenja stanja okoliša. Također, u postupku se ocjenjuju varijantna rješenja plana i programa, te se
predlaže ona koja je najprihvatljivija za okoliš. Postupak strateške procjena zahtjeva multidisciplinarni pristup što
podrazumijeva da osim prostorno planerske struke budu uključene i sve ostale odgovarajuće struke iz područja
zaštite okoliša i prirode.

Procjena utjecaja zahvata na okoliš (PUO) je Zakonom propisan postupak procjene mogućih značajnih utjecaja
namjeravanih zahvata na okoliš. U tom se postupku utvrđuje mogući izravni i neizravni utjecaj konkretnog zahvata
na tlo, vodu, more, zrak, šumu, klimu, ljude, biljni i životinjski svijet, krajobraz i kulturnu baštinu, uzimajući u
obzir njihove međuodnose, te propisuju mjere zaštite okoliša koje je nositelj zahvata dužan provoditi prije,
tijekom i nakon korištenja zahvata.

Kad se zahvat odnosi na postrojenje za kojeg se sukladno Zakonu obavezno utvrđuju objedinjeni uvjeti zaštite
okoliša, procjena utjecaja zahvata na okoliš i utvrđivanje objedinjenih uvjeta zaštite okoliša spajaju se u
jedinstveni postupak. Objedinjeni uvjeti zaštite okoliša utvrđuju se za nova postrojenja, u slučaju rekonstrukcije
starih postrojenja te za postojeća postrojenja koja spadaju u jednu od aktivnosti navedenih Dodatku I Uredbe o
postupku utvrđivanja objedinjenih uvjeta zaštite okoliša (takozvana IPPC postrojenja). Direktiva IPPC 2008/1 /EC
prenesena je u hrvatsko zakonodavstvo preko Zakona o zaštiti okoliša ("Narodne novine", broj 110/2007), Uredbe o
informiranju i sudjelovanju javnosti i zainteresirane javnosti u pitanjima zaštite okoliša ("Narodne novine", broj
64/2008) te Uredbe o postupku utvrđivanja objedinjenih uvjeta zaštite okoliša ("Narodne novine", broj 114/2008).



141



//. ANALIZA I OCJENE STANJA, PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



Ukoliko navedeni postupci procjena uključuju i ocjenu prihvatljivosti plana, programa i zahvata za ekološku mrežu,
taj se postupak provodi u okviru postupaka strateške procjene ili procjene utjecaja zahvata na okoliš.

Pojačan interes javnosti za pitanja okoliša na svim razinama i za sve sastavnice okoliša, jačanje organizacija
civilnog društva, posebice na regionalnim i lokanim razinama, poboljšana transparentnost komunikacije nadležnih i
javnih tijela s javnošću i udrugama, u smislu informiranja o stanju i promjenama, poduzetim aktivnostima i
njihovim rezultatima, ali i mogućnosti utjecaja prije donošenja odluka važnih za okoliš, sve su to obilježja
provedbe politike zaštite okoliša i ukupnog održivog razvitka Hrvatske, sukladno Uredbi o informiranju i
sudjelovanju javnosti i zainteresirane javnosti u pitanjima zaštite okoliša ("Narodne novine", broj 64/2008).

U cilju što kvalitetnijeg, lakšeg, financijski isplativijeg i bržeg postizanja postavljenih ciljeva uputno je već u ranoj
fazi izrade studija, procjena i planske dokumentacije uključiti i informirati javnost i zainteresiranu javnost. Samo
upućena, svjesna i obaviještena javnost bit će koristan sugovornik u konstruktivnom rješavanju eventualno nastalih
problema.



Procjene utjecaja na okoliš prema vrsti zahvata:



Procjene utjecaja na okoliš prema vrsti zahvata:


2008


2009


2010


2011


UKUPNO


1.


EKSPLOATACIJA MINERALNIH SIROVINA


22


18


18


24


82


2.


ENERGETSKE GRAĐEVINE


14


5


11


12


42


3.


GRAĐEVINE NA ZAŠTIĆENOM PODRUČJU


3


0


1


1


5


4.


GRAĐEVINE ZA GOSPODARENJE OTPADOM


5


10


2


2


19


5.


GRAĐEVNE CJELINE


16


9


3


3


31


6.


PROIZVODNE GRAĐEVINE


31


24


14


5


74


7.


PROMETNE GRAĐEVINE


15


17


16


14


62


8.


SPORTSKE GRAĐEVINE


2


1


1


1


5


9.


VODNE GRAĐEVINE


19


13


13


8


53


UKUPNO :


127


97


79


70


373



Izvor: Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2012.



Do kraja 201 1 . godine nije završen niti jedan postupak strateške procjene utjecaja plana ili programa na okoliš.
Tijekom 2012. godine završena su 2 prekogranična postupka na državnoj razini. Na državnoj razini u tijeku je 6
postupaka od čega su 3 prekogranična, a na županijskoj razini se provode 4 postupka strateške procjene.

ZAKLJUČNO

Činjenica je da su izazovi s kojima se društvo suočava sve složeniji i da gospodarski razvoj uzrokuje direktne i
ponekad nepovratne učinke na okoliš i prirodne resurse. Prihvaćanje nužnosti održivog razvitka RH, bez obzira na
stanje i probleme pojedinog sektora, može osigurati dugoročnu zaštitu okoliša na državnoj razini, lako je u
proteklih desetak godina na tom području uočen pozitivan pomak, on je još uvijek više na formalnoj nego na
provedbenoj razini. Stoga je u razdoblju koje je pred nama izuzetno važno osigurati da pristup i zahtjevi zaštite
okoliša budu integralni dio strateških i planskih dokumenta gospodarskih sektora i grana koji su izvori opterećenja
na okoliš (industrija, energetika, poljoprivreda, turizam, promet, itd.).

U funkciji cjelovite analize stanja i trendova prostornog razvoja s obzirom na okoliš relevantni su podaci koji se
odnose na onečišćene (crne točke) i sanirane dijelove okoliša te prostorno planersko uključivane u te procese.
Modeli tumačenja prostornih sustava moraju biti interdisciplinarni odnosno takvi da su u stanju uskladiti
međusobne odnose i utjecaje koji čine kako ekološke, tako i gospodarske i društvene procese.

Jednako je važno osigurati sustavno praćenje i nadzor nad provedbom mjera zaštite okoliša zacrtanih njihovim
planskim i razvojnim dokumentima te političku volju i podršku javnosti u implementaciji istih.



142



//. ANALIZA I OCJENE STANJA, PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



II. 5.3. ZNAČAJNOST KRAJOBRAZA



Uvod

Hrvatska, kao malo koja zemlja u Europi, uz utjecaj različitih kulturnih sfera ima raznovrstan reljef i raznolik
krajobraz. Krajobrazi predstavljaju jednu od najvećih prostornih vrijednosti i važnu sastavnicu nacionalnog
identiteta Hrvatske. U prostorno-planskom kontekstu pojam krajobraza označava cjelovitu prostornu, biofizičku i
antropogenu strukturu, u rasponu od potpuno prirodne do pretežno ili gotovo potpuno antropogene strukture
(visoko-urbanizirani ili tehničko-tehnološki prostori,). Krajobraz je dio područja viđen ljudskim okom, čija je narav
rezultat međusobnog djelovanja prirodnih i/ili ljudskih čimbenika a odnosi se na cjelokupni teritorij države.
Vrednovanje krajobraza jedno je od neophodnih polazišta u vrednovanju prostora u cjelini.

Zakonodavni okvir

Zaštita krajobraza temelji se na međunarodnim obavezama, strateškim dokumentima i zakonskoj regulativi.

Hrvatski je Sabor 2002. godine donio Zakon o potvrđivanju Konvencije o europskim krajobrazima ("Narodne novine

- Međunarodni ugovori", broj 12/2002), kojim je potvrdio European Landscape Convention, potpisanu 2000. godine
u Firenci. Hrvatska se tako, među prvim zemljama, obvezala na zaštitu, upravljanje i planiranje krajobraza putem
njegove identifikacije, jačanja svijesti o vrijednostima krajobraza, obrazovanja te međunarodne suradnje.
Konvencija je stupila na snagu u ožujku 2004. godine, nakon što ju je potpisalo i ratificiralo deset država članica
Vijeća Europe.

Strategijom prostornog uređenja RH (t. 4.5.4.3.) i Programom prostornog uređenja RH (t. 5.4.) još je 1997. i 1999.
godine planirana izrada Krajobrazne osnove Hrvatske, kao prostorno planske podloge integralne zaštite,
upravljanja i planiranja prirodnih i kulturno-povijesnih vrijednosti područja zajedničkih obilježja/identiteta
krajobraza. 1999. godine Zavod za prostorno planiranje tadašnjeg Ministarstva izradio je Sadržajnu i metodsku
podlogu Krajobrazne osnove Hrvatske, u čijoj izradi su sudjelovali svi eminentni stručnjaci s tog područja. Međutim
sama Krajobrazna osnova, kao jedna od bitnih prostorno planskih podloga i dugoročan projekt zasnovan na
multidisciplinarnoj suradnji, do danas nije izrađena pa tako ne postoji niti institucionalni okvir vezan za rješavanje
problema krajobraza.

U važećoj zakonskoj regulativi, krajobraz se tretira nedosljedno i nedovoljno:

- U Zakonu o prostornom uređenju i gradnji ("Narodne novine", broj 76/2007) navodi se da je "krajobraz određeno
područje viđeno ljudskim okom, čija je narav rezultat međusobnog djelovanja prirodnih i/ili ljudskih čimbenika"
točno po Konvenciji, ali u ostalim člancima Zakona uočavaju se određene nedosljednosti.

- U Zakonu o zaštiti okoliša ("Narodne novine", broj 110/2007) u pojašnjenju pojmova opisuje se značenje
krajobraza, a zatim se navodi kao sastavnica okoliša i da je šteta nanesena krajobraznim strukturama i šteta
okoliša.

- Zakon o zaštiti prirode ("Narodne novine", br. 70/2005, 139/2008 i 57/11) prepoznaje vrijedne dijelove teritorija
Hrvatske u kojima, osim prirodnih, postoje i uvelike su očuvani i antropogeni elementi. Prema vrstama podijeljeni
su u devet kategorija (strogi rezervat, nacionalni park, posebni rezervat, park prirode, regionalni park, spomenik
prirode, značajni krajobraz, park-šuma i spomenik parkovne arhitekture).

- U okviru Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara ("Narodne novine", broj 69/99 i 151/2003) krajolik ili njegov
dio koji sadrži povijesno karakteristične strukture, koje svjedoče o čovjekovoj nazočnosti u prostoru, prepoznat je
kao entitet i vrsta nepokretnog kulturnog dobra.

Neusklađenost legislative je ozbiljna zapreka pokretanju obaveznom djelovanju u provođenju Konvencije.
Analiza i ocjena stanja

Prostorni izgled Hrvatske rezultat je djelovanja najraznovrsnijih prirodnih datosti kao i mnoštva oblika ljudskog
djelovanja. Velika prirodna i krajobrazna raznolikost te različite povijesne i gospodarske okolnosti rezultirale su
različitim lokalnim tradicijama korištenja prostora. Kako se danas u svijetu krajobrazna raznolikost (landscape
diversitv) sve više uzima kao vrijednost i bogatstvo neke zemlje, nedvojbeno je da Hrvatska to bogatstvo ima.

Krajobrazi Hrvatske u posljednjim desetljećima prolaze bitne promjene uvjetovane političkim, gospodarskim,
socijalnim i vlasničkim zahtjevima investitora, ponajprije u obliku eksplozije građenja. Prostor opterećuje ubrzana
gradnja u i izvan naselja, urbanizacija morske obale, promjene u namjeni površina, tipu izgradnje te fragmentaciji
prostornih cjelina. Praćenje promjene stanja u korištenju prostora i pokrovu zemljišta omogućuje digitalna, ažurna
baza podataka o pokrovu zemljišta prema nomenklaturi CORINE Land Cover (CLC Hrvatske 2000-2006). U zadnjih
10 godina promjene su zabilježene na oko 4 % površine, a najveće promjene u namjeni površina zabilježene su u
povećanju umjetnih površina (8332 ha CLC). lako je očito širenje izgrađenog područja i smanjenje poljoprivrednog



143



//. ANALIZA I OCJENE STANJA, PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



i šumskog zemljišta, isto se ne može potkrijepiti preciznim podacima s obzirom na neodgovarajuću statističku
obradu podataka o zemljištu i nesređenim katastarskim podacima.

Problemi zaštite, upravljanja i planiranja krajobraza uzrokovani su nepostojanjem konzistentnog i kompetentnog
institucionalnog okvira za rješavanje problema krajobraza, nejasne regulative, neodređenim sustavom nadležnosti,
nedostatkom kvalitetne baze podataka o komponentama koje tvore krajobraznu raznolikost, nepostojanjem
prihvaćene metode za identifikaciju, klasifikaciju i kategorizaciju krajobraza, te slijedom toga, nepostojanja
odluke o izradi Krajobrazne osnove RH.

Analitički pristup identifikaciji kultiviranog krajobraza zahtijeva višedimenzionalni, multidisciplinarni i interaktivni
pristup, što je ujedno i stav država članica Vijeća Europe i potpisnica Konvencije o europskim krajobrazima. Da bi
se djelotvornije upravljalo vrijednostima krajobraza i iskoristile mogućnosti koje on nudi za prostorni i gospodarski
razvoj, potrebno je, u skladu s Konvencijom, kroz prostorno plansku dokumentaciju ostvariti postavljene ciljeve.

Aktivnosti

U proteklih desetak godina, u svjetlu pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji i uspostave novog
zakonodavnog i institucionalnog okvira te usklađenja zakonodavstva s propisima Europske unije, iako su se dogodile
značajne promjene u području zaštite krajobraza, sustavne aktivnosti se ne provode već se ostvaruju pojedinia
parcijalna istraživanja, dijelom kao segmenti međunarodnih projekata uglavnom financiranih iz EU fondova
(CORINE Land Cover, GEF, MedPAN South, IPA 2007, COAST). U nastavku se navode neke od provedenih značajnijih
aktivnosti:

- 2006. godine izrađena je Studija valorizacije krajobraza širega područja Limskoga kanala, kao podloga za
redefiniciju planskih dokumenata i izradu Prostornog plana područja posebnih obilježja Limski kanal. Ta studija
osobito je važna jer se smatra metodološkom inovacijom u prostornom planiranju.

Noviji primjer inovativnog pristupa u valorizaciji krajobraza je "Inventarizacija, vrednovanje i planiranje
obalnih krajobraza Dalmacije", podprojekt koji je proveden u sklopu projekta COAST, uz potporu Ureda UNDP-
Globalni fond za okoliš (UNDP-GEF projekt 00050301). U okviru ovog projekta razvijena je metodologija
tipološke klasifikacije i vrednovanja krajobraza, procjene ranjivosti krajobraznih kvaliteta, te analize
pogodnosti smještaja turističke djelatnosti u prostor. Također su dane mjere zaštite krajobraza i njegovog
održivog korištenja. Cjelokupni postupak je testiran na nekoliko odabranih demo lokacija (područje Stona i
Janjine s Malostonskim zaljevom, otok Vis, otok Cres), kako bi se ukazalo na mogućnost korištenja ove metode
kao podrške u donošenju prostorno planerskih odluka.

- Krajobrazna osnova Grada Zagreba (2010. godine) je recentni projekt u okviru kojega je provedena tipologija
krajobraza, izvršena ocjena osjetljivosti i značaja, te analizirani pritisci, a na temelju toga izrađene su i
strateške smjernice za očuvanje karaktera krajobraza.

Održano je nekoliko međunarodnih skupova i radionica na temu krajobraza, uključujući :

- 10. konferencija ECLASA (Europskog udruženja škola za krajobraznu arhitekturu) u Dubrovniku 2000. godine,

- Međunarodna radionica Mreže europskih krajobraznih arhitekata na Hvaru 2005. godine,

- Ljetna škola arhitekture - Konavle,

- Istarska županija pod stručnim vodstvom nevladine udruge "Put" iz Labina provodi projekt 'Eko teensi -
vrednovanje i zaštita krajobraza', od 2005. godine,

- U Tuheljskim Toplicama održana je 2010. godine dvodnevna međunarodna radionica u organizaciji Krapinsko-
zagorske županije i Hrvatske sekcije ECOVAST (Europskog vijeća za sela i male gradove) na kojoj se tematizirala
Zaštita krajolika u funkciji održivog razvitka pod nazivom: Krajolik Hrvatskog zagorja: prošlost, stanje,
perspektive.

ZAKLJUČNO

Prepoznavanje i zaštita kultiviranog krajobraza su potrebni kako bi se odredili način upravljanja prostorom i
mogućnosti unapređenja krajobraza radi zadovoljavajućeg prostornog i gospodarskog razvoja.

Gotovo sve Europske zemlje osnovale su međuresorsko koordinacijsko tijelo za usklađivanje poslova provedbe
Konvencije o europskim krajobrazima, koje usklađuje doprinose svojih sektora, nadsektorskih i intersektor-skih
zadaća i regulira nadležnosti, te utvrđuje metodu izrade, te su izradile Krajobrazne osnove.

Slijedom obaveza iz Konvencije i oslanjajući se na europske prakse potrebno je :

- sustavno pristupiti očuvanju krajobraza kroz međusektorsku suradnju,

- osnovati nacionalni koordinaciju za krajobraz koju bi činili predstavnici nadležnih službi za prostorno uređenje,
zaštitu prirode, zaštitu kulturne baštine te prosvjete i znanosti,



144



//. ANALIZA I OCJENE STANJA, PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



osigurati implementaciju Konvencije o europskim krajobrazima donošenjem nacionalnog programa temeljem
kojeg će se uskladiti postojeći zakoni, jasno razgraničiti odgovornosti i zadaci pojedinih resora shodno
kompetencijama, te osigurati planiranje, zaštitu i gospodarenje krajobraza putem donošenja posebnih mjera,
imenovati nosioca izrade i izraditi Krajobraznu osnovu Hrvatske koja će valorizirati krajobraze Hrvatske kroz
identifikaciju, tipologizaciju i znanstveno-stručno vrednovanje uz sudjelovanje javnosti, a potom izraditi
krajobrazne osnove za lokalne cjeline koje će biti relevantna podloga za izradu prostornih planova,
implementirati Krajobraznu osnovu Hrvatske zajedničkim djelovanjem relevantnih sektora (prostorno
planiranje, zaštita prirode, okoliša i kulture, promet, graditeljstvo, turizam, šumarstvo, poljoprivredu, vodno
gospodarstvo, rudarstvo, energetika, prosvjeta i znanost i dr.),

pokrenuti aktivnosti koje imaju za cilj jačanje svijesti stanovništva o vrijednostima i značaju krajobraza i
provoditi obuku i obrazovanje šire javnosti o području zaštite i očuvanja krajobraza.



11.5.4. ZAŠTITA I OČUVANJE KULTURNIH DOBARA

Republika Hrvatska je bogata raznolikom kulturnom baštinom. Izdvojeno od cjelokupne kulturne baštine, kulturna
dobra su od osobitog interesa za Republiku Hrvatsku i uživaju njezinu zaštitu temeljem Zakona o zaštiti i očuvanju
kulturnih dobara ("Narodne novine" br. 69/99, 151/2003, 157/2003, 87/2009, 88/10, 61/11 i 25/12), kojim su
kulturna dobra definirana kao pokretna, nepokretna i nematerijalna kulturna dobra. Istraživanjem, analizom i
vrednovanjem graditeljske baštine kontinuirano se bavi Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu kulturne baštine, u
suradnji s 19 konzervatorskih odjela, dva ureda i Gradskim zavodom za zaštitu spomenika kulture i prirode u
Zagrebu. Do 2006. godine djelovalo je 12 konzervatorskih odjela nakon čega se formiraju novi konzervatorski
odjeli u Trogiru, Krapini, Imotskom, Sisku, Gospiću, Vukovaru i Bjelovaru.

Visoka vrijednost pojedinačnih nepokretnih kulturnih dobara i kulturno-povijesnih cjelina vrednovana je upisom na
UNESCO-vu Listu svjetske baštine na kojoj je šest hrvatskih lokaliteta: od prvih upisa Starog grada Dubrovnika i
povijesnog kompleksa Splita s Dioklecijanovom palačom 1979. godine, Episkopalnog kompleksa bazilike Eufrazijane
u Poreču i povijesnog središta Trogira 1997., katedrale sv. Jakova u Šibeniku te posljednjeg upisa Strigradskog
polja na otoku Hvaru 2008. g., dok se još 16 kulturnih dobara nalazi na Pristupnoj listi UNESCO-a, s koje se
kulturna dobra nominiraju na Listu svjetske baštine što je značajna baza kulturno-turističkih resursa.

Utvrđivanje svojstava kulturnog dobra te reviziju Registra (javna knjiga kulturnih dobara koju vodi Ministarstvo
kulture) provodi Uprava za zaštitu kulturne baštine u suradnji s konzervatorskim odjelima, a na osnovi zaključaka
Stručnog povjerenstva za utvrđivanje svojstava kulturnog dobra. Nakon dugogodišnjeg rada na stvaranju novog
informatičkog sustava, u ožujku 2012. godine objavljen je na web stranicama Ministarstva kulture online Registar.
Prema navedenom Registru danas je ukupan broj zaštićenih kulturnih dobara 8445, od toga broja je s danom
31.12.2011. godine 5936 zaštićenih nepokretnih kulturnih dobara. Lista kulturnih dobara od nacionalnog značaja
broji 33 nepokretna kulturna dobra, što iznosi 0,5% od ukupnog broja zaštićenih nepokretnih kulturnih dobara. Broj
zaštićenih nepokretnih kulturnih dobara je 5305, odnosno 89,3% udjela, dok je 631 preventivno zaštićenih
nepokretnih kulturnih dobara, udjela od 10,6%. Prema podacima Registra, na cjelokupnom prostoru RH svojstvo
kulturnog dobra (zaštićena i preventivno zaštićena) ima 473 kulturno-povijesnih cjelina, dok je 5463 pojedinačno
zaštićenih kulturnih dobara. Veliki dio kulturno-povijesnih cjelina čine naselja ili dijelovi naselja, osobito na
obalnom pojasu tako da najveći broj zaštićenih cjelina nalazimo na području Splitsko-dalmatinske, Primorsko-
goranske i Istarske županije. Novim Zakonom 1999. godine uvedena je nova kategorija kulturnog dobra - kulturni
krajolik. Obzirom da jedinstvena metodologija valorizacije krajolika nije usvojena u stručnim krugovima, do danas
nije registriran veći broj kulturnih krajolika na području RH, već svega 8.

Također, u postupku registracije, važeći Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara propisuje, uz obaveznu
dokumentaciju, i izvod iz zemljišnih knjiga. Općenito uzevši, uslijed neriješenih imovinsko-pravnih odnosa za
pojedina kulturna dobra, dolazi do zaustavljanja procesa uspostave zaštite na kulturnom dobru, što u praksi
predstavlja veliki problem. Pravna zaštita kulturnih dobara osnova je za sve daljnje radnje na kulturnom dobru u
cilju njihove zaštite i očuvanja. Sredstva za održavanje i očuvanje kulturnih dobara osigurava vlasnik kulturnog
dobra, dok sredstva iz državnog proračuna na temelju nacionalnog programa zaštite i očuvanja kulturnih dobara,
kao dijela Programa javnih potreba u kulturi Republike Hrvatske, raspoređuje Ministarstvo kulture, Uprava za
zaštitu kulturne baštine. Prema podacima, na području Republike Hrvatske u cijelosti je obnovljeno, u razdoblju
od 2007. godine do kraja 2011. godine, 1304 kulturnih dobara (21,9% udjela), dok je 665 kulturnih dobara
uključeno u programe obnove (11,2% udjela), koji se većinom provode kroz višegodišnji period. Navedeni podaci su
tablično prikazani po županijama.

Ugroženim kulturnim dobrima smatraju se nepokretna dobra upisana u Listu svjetske baštine ili u Listu ugrožene
svjetske baštine, kao i kulturna dobra upisana u Registar kojima je položaj ugroženog kulturnog dobra utvrđen
odlukom ministra kulture, a na prijedlog Hrvatskog vijeća za kulturna dobra. Nadležni konzervatorski odjeli su,
temeljem kriterija narušenog stanja kulturnog dobra, izradili liste najugroženijih kulturnih dobara na područjima
njihove nadležnosti, te danas lista broji ukupno 557 kulturnih dobara, odnosno 9,3% udjela. Za navedeni popis
možemo reći da je preliminarna lista obzirom da još uvijek nije potvrđen od strane navedenog Vijeća.



145



//. ANALIZA I OCJENE STANJA, PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



Broj zaštićenih nepokretnih kulturnih dobara, obnovljenih kulturnih dobara i kulturnih dobara u obnovi u
razdoblju od 1995. do 2011. godine:



Županija


Uk.broj
nepokret

-nih
kulturnih

dobara


N
lista


z

lista


P

lista


Obno
-vijena
kultur-
na

dobra


Udjel


Kultur-
na

dobra
u

obnovi


Udjel


Bjelovarsko- bilogorska


1 7R
I / o




167


11


5


2,8 %


18


10%


Brodsko- posavska


a no


4


Oj


Zj


1 ~>

i Z


11 10/


1 Q


1 A. Z 0/

10,0 7o


Dubrovačko- neretvanska


4oo


I


43 I


51


1 /IQ

I 47


jU,j 7o


Z \


4,J 7o


VJI CIU Zagl cu


J7 /




S7S
j / j


22


71 S
z \ j


JU /o




7 7%

1 , / /o


loLCIl or\Cl


Z.07


7


267


22


74


25 6 %


42


14 5 %


Ićarl c\\i7\cVt\

\\CX\ lUVCH-r\Cl


71 R
L I O




198

1 70


70

ZVJ


70


^7 1%

JZ., 1/0


^7

JZ.


14 6 %

1 1 , u /o


knnrivnirkn-kri^pvprka

\\\J yJ 1 IVIII^.r\U r\l IZCTVCl^.r\Cl


177

I ZZ




1 1 1


1 1


7


5 7 %


28


22 9 %


K r n n i n c kn - ~7 7\ a n r c k n
r\l d|JM IdI\U ZdgUl Dl\a


1 RR
I OO




1 7Q

I / 7


Q

7


/


/


J7


7f) 7 %

zu , / /o


Ličko-senjska


217




1 //


>in
40


1 i


C O 0/

3,7 %


~>n
ZU


n o o/
7,Z %


i kn -ha ran "jeka


*}RA

jOO




328


58


76


19 6 %


44


1 1 3 %


1 vJZ-CTo r\vj jluVUI ljr\u


1 74
i / 1




137


37


24


13,7 %


12


6,8 %


Primnr^kn-onra neka

rl 1 1 1 1 \J \ j r\U g u l ul 1 j i\CX


4DR




394


14


27


6 6 %


26


6 3 %


Sisarko-mo^lavarka

jijuv-r\u i i ivjjiuvuv-i\u


7^7

Z J /




209


28


42


17,7 %


50


21,1 %


Splitsko-dalmatinska


959


2


844


115


382


39,8 %


69


7,1 %


Sibensko-kninska


296


1


278


18


31


10,4%


39


13,1 %


Međimurska


58


3


42


16


/


/


9


15,5%


Varaždinska


195


6


179


16


56


28,7 %


52


26,6 %


Virovitičko-podravska


94




77


17


/


1


7


7,4%


Vukovarsko-srijemska


182




156


26


72


39,5 %


22


12,1 %


Zadarska


275


9


234


41


28


10,1 %


36


13,1 %


Zagrebačka


267




219


48


21


7,8%


35


13,1 %


UKUPNO


5936


33


5305


631


1304


21,9%


665


11,2%



Izvor: Ministarstvo kulture, 2012.



Broj i udjel ugroženih kulturnih dobara po županijama na prostoru Republike Hrvatske :



Županija


broj registriranih
kulturnih dobara


broj ugroženih
kulturnih dobara


Udjel
ugroženih
k.d.


Bjelovarsko-bilogorska


178


47


26,4 %


Brodsko-posavska


108


12


11,1 %


Dubrovačko-neretvanska


488


77


15,7%


Grad Zagreb


597


25


4,1 %


Istarska


289


76


26,2%


Karlovačka


218


29


13,3%


Koprivničko- križevačka


122


15


12,2%


Krapinsko-zagorska


188


15


7,9%


Ličko-senjska


217


22


10,1%


Osječko-baranjska


386


45


11,6%


Požeško-slavonska i Virovitičko-podravska


174+ 94


25


9,3%


Primorsko-goranska


408


32


7,8%


Sisačko- moslavačka


237


10


4,2%


Splitsko-dalmatinska


959


16


1,6%


Sibensko-kninska


296


28


9,4%


Varaždinska i Međimurska


195+58


16


6,3%


Vukovarsko-srijemska


182


19


10,4%


Zadarska


275


14


5,1%


Zagrebačka


267


36


13,4%


UKUPNO


5936


557


9,3%



Izvor: Ministarstvo kulture, 2012.



146



//. ANALIZA I OCJENE STANJA, PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



U skupinu ugroženih kulturnih dobara na području teritorija RH možemo ubrojiti i većinu arheoloških nalazišta,
etnološku kulturnu baštinu, industrijsku baštinu i fortifikacijske građevine, dvorce kao i veći broj kulturno-
povijesnih cjelina zbog zapuštenosti ili neadekvatnih intervencija prijašnjih godina.



Broj konzervatorskih podloga za prostorne planove (od 2007.-201 1.) po godinama:



Županija


2007.


2008.


2009.


2010.


2011.


UKUPNO


Bjelovarsko-bilogorska


/


/


/


1


/


1


Brodsko-posavska


6


12


15


13


1


47


Dubrovačko-neretvanska


1


4


5


4


2


16


Grad Zagreb


5


5


1


2


/


13


Istarska


4


4


8


10


8


34


Karlovačka


1


1


5


3


/


10


Koprivničko- križevačka


/


/


1


/


/


1


Krapinsko-zagorska


2


1


1


2


/


6


Ličko-senjska


/


/


1


/


/


1


Osječko-baranjska


18


27


23


15


14


97


Požeško-slavonska


10


2


1


/


/


13


Primorsko-goranska


8


1


1


1


1


12


Sisačko- moslavačka


/


/


1


/


1


2


Splitsko-dalmatinska


7


10


16


3


6


42


KO Trogir


/


2


/


1


/


3


KO Imotski


/


1


/


1


/


2


Sibensko-kninska


1


1


3


/


/


5


Međimurska


/


/


/


/


/


/


Varaždinska


1


2


/


/


/


3


Vi ro vi t i č ko - pod ra vs ka


1


2


/


/


/


3


Vukovarsko-srijemska


1


/


1


/


/


2


Zadarska


1


14


19


2


1


37


Zagrebačka


4


6


7


1


/


18


UKUPNO


71


95


109


59


34


368



/zvor: Ministarstvo kulture, 2012.



Konzervatorske podloge se izrađuju na zahtjev jedinica lokalne samouprave, a prema važećim propisima ugrađuju
se u sve vrste prostornih planova. One uključuju inventarizaciju prostora svih zaštićenih kulturnih dobara kao i onih
koja se predlažu za zaštitu, njihovu valorizaciju, te sustav mjera zaštite. U slučaju da nadležno tijelo ne izradi
konzervatorsku podlogu, dužno je, na zahtjev donositelja dokumenta prostornog uređenja, utvrditi sustav mjera
zaštite nepokretnih kulturnih dobara koja se nalaze u obuhvatu plana. U skladu sa važećim propisima, pri izradi
planova koriste se predložene konzervatorske mjere zaštite, preporuke i smjernice za zaštitu kulturne baštine u
donesenim prostorno-planskim dokumentima, u cilju povećanja iskorištenosti kulturne baštine kao važnog
elementa turističkog i gospodarskog razvoja područja za koja se donose prostorni planovi. U razdoblju od 2007.
godine do kraja 2011. godine izrađeno je ukupno 368 konzervatorskih podloga za dokumente prostornog uređenja,
a brojni su planovi doneseni uz suglasnost nadležnih konzervatorskih odjela. U tom razdoblju uočeno je da
određeni broj dokumenata prostornog uređenja dostavljenih na suglasnost u konzervatorske odjele nema razrađen
sustav mjera zaštite nepokretnih kulturnih dobara. Stoga se uvjeti zaštite definiraju na osnovi nepotpunih
podataka. Obzirom na broj JLS u Hrvatskoj te ukupni broj prostornih planova, razvidan je problem ispunjavanja
propisanih zahtjeva u organizacijskom, kadrovskom i financijskom smislu.

U razmatranom razdoblju (2007.-2011.) najveći razvojni projekt u Hrvatskoj bila je izgradnja mreže autocesta,
drugih prometnica i plinovoda. Sukladno Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturne baštine i Pravilniku o arheološkim
istraživanjima, građevinskim radovima prethodile su stručne podloge s prikazima već registriranih arheoloških
nalazišta kao i pregled terena kako bi se utvrdili položaji dosad nepoznatih arheoloških nalazišta. Svi novootkriveni
lokaliteti su upisani u Listu preventivno zaštićenih dobara Republike Hrvatske. U pojedinim slučajevima, kod
nailaska na iznimno važna nalazišta, trase prometnica bile su izmaknute. Takvi lokaliteti uključeni su u turističku
ponudu kraja u kojem se nalaze (npr. stancija Peličeti u Istri). Na području RH u razdoblju od 2007. do kraja 2011.
Prema podacima Ministarstva kulture izvedeno je više od 1500 sustavnih i zaštitnih arheoloških istraživanja, koja su
financirana iz državnog proračuna, proračuna lokalne samouprave, kao i od strane privatnih investitora (fizičke i
pravne osobe).



147



//. ANALIZA I OCJENE STANJA, PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



Nadležni konzervatorski odjeli, temeljem Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara i ostalih propisa,
sudjeluju i donose rješenja o posebnim uvjetima građenja te prethodna odobrenja u postupcima izdavanja
lokacijske i građevinske dozvole kao i veliki broj stručnih mišljenja na upite i zahtjeve vlasnika i korisnika
kulturnih dobara. Nadalje, MGIPU i MK zajednički su uključeni u rad na različitim projektima vezanim za prostorni
razvoj i uređenje s drugim državnim tijelima i nevladinim organizacijama, sve u cilju uspostave integralnog
procesa i standardiziranja postupaka povezivanja prostornog planiranja i zaštite i korištenja ukupne nacionalne
kulturne baštine.



11.5.5. OBALNO PODRUČJE
Uvod

Definicija obalnog područja kao prostorno-planske kategorije određuje se kao područje ili pojas na kojem se
primjenjuju posebne mjere i kriteriji uređenja i korištenja prostora. Određeno je dokumentima prostornog
uređenja-prostornim planovima. Na razini države Strategija i Programom prostornog uređenja Republike Hrvatske
određuju obalno područje kao prostor posebnih obilježja definiran s 3 km u dubinu kopna ili do 50 m nadmorske
visine i obuhvaća oko 790 naselja. Ta definicija ima analitičko-smjernični karakter i obvezuje na promatranje i
istraživanje tog područja kako bi se kroz prostorne planove pobliže analizirale konkretno definirale prostorno-
funkcionalne cjeline uz obalu.

Zakonodavni okvir

Izričita fizička granica obalnog dijela teritorija Republike Hrvatske kao specifične prostorne cjeline nacionalnog
interesa određena je kao:

- Zaštićeno obalno područje (ZOP) određeno je Zakonom o prostornom uređenju iz 2004. god. i to: 1000 m u
kopno i 300 m u more te sve otoke u cjelini. Time je uspostavljena posebna prostorna cjelina. Ta je definicija
potvrđena Zakonom o prostornom uređenju i gradnji ("Narodne novine" br.76/07). Ukupna površina tako određenog
zaštićenog područja je 4.639 km 2 od čega kopneni dio 1.401 km 2 a otoci 3.238 km 2 . Linija ZOP-a određena je na
topografskim podlogama unificirano i cjelovito za cijelo obalno područje od strane Državne geodetske uprave i
unesena u sve prostorne planove.

- Pomorsko dobro definirano kao nacionalno dobro na kojem se ne može steći vlasništvo i koje pripada RH, a
određeno je Zakonom o pomorskom dobru koji određuje minimalnu širinu kopna od 6 m od crte koja je vodoravno
udaljena od crte srednjih viših visokih voda. Međutim granica pomorskog dobra određuje se posebnim postupkom
za pojedine obalne situacije gdje postoje prostorno-funkcionalne cjeline uz obalu i gdje se planira gradnja ili drugi
načini korištenja prostora. U pripremi je izrada posebnog propisa s jedinstvenom definicijom i kartiranjem
pomorskog dobra za cijelo obalno područje s definiranim iznimkama gdje se ono i dalje utvrđuje posebnim
postupkom.

- Otoci za koje je donesen poseban Zakon o otocima i Nacionalni Program razvitka otoka koji obuhvaća niz mjera
različitog karaktera potaknut prije svega potrebom revitalizacije otoka i poboljšanja uvjeta života na njima.

Kao područja od posebnog interesa za državu Zakon o prostornom uređenju određuje i područja uz državnu granicu
što se odnosi djelom na cijelo obalno područje (morska granica i granica županija) te zaštićene povijesne cjeline
kojih je najviše na obalnom području.

Analiza i ocjena stanja

Obalna područja najgušće su naseljeni i najintenzivnije korišteni prostori na Zemlji. Takvo koncentriranje
stanovništva nije slučajno jer ova područja imaju mnoge usporedne prednosti za život ljudi. Prirodni izvori i
pogodni uvjeti obalnih područja osnova su za brojne, u njima koncentrirane gospodarske djelatnosti. Mnogi obalni
resursi su kategorija zajedničkog / javnog dobra, što otvara mogućnost konflikta oko njihova korištenja, problem
korištenja preko granica održivosti, i si.

Jadransko obalno područje jedan od najvrednijih i najosjetljivijih dijelova prostora RH. lako je već desetljećima
izloženo brojnim negativnim utjecajima ljudskih djelatnosti, zahvaljujući geografskim osobitostima i povijesnim
okolnostima još uvijek je, u ekološkom pogledu, u daleko boljem stanju od najvećeg dijela Sredozemnog mora.
Ipak, neke gospodarske i druge aktivnosti predstavljaju sve veći pritisak na okoliš u kojem djeluju, što postupno
vodi njegovoj umanjenoj kvaliteti ili vrijednosti. Među najznačajnije i najuočljivije posljedice svakako ubrajamo
vizualno narušavanje vrijednosti krajolika (dužobalno širenje naselja, opožarena područja, obalne cestovne
prometnice), čestu ugroženost kulturne baštine neprimjerenim gradnjama, gubitak ili umanjenje vrijednosti
poljoprivrednog i šumskog tla, razgrađivanje tradicionalnih načina življenja, preopterećenje obnovljivih morskih
resursa, uništenje staništa i drugo, umanjenje vrijednosti poljoprivrednog i šumskog tla, razgrađivanje
tradicionalnih načina življenja, preopterećenje obnovljivih morskih resursa, uništenje staništa i drugo.



148



//. ANALIZA I OCJENE STANJA, PROVEDBE I TRENDOVA RAZVOJA U PROSTORU



(Z



Značajni problemi zaštite okoliša, a time i održivog razvitka priobalnog područja i mora su pretjerana gradnja u
obalnom području koja često ima lošu komunalnu opremljenost kao i prostorno planiranje u kojem prevladava
urbanizam vlasničkih parcela bez provedene urbane komasacije. Nadalje, to je nedostatak uređaja za
pročišćavanje urbanih i industrijskih otpadnih voda, izlov i prelov ribljeg fonda a posebno značajan utjecaj ima
proces bespravne izgradnje u nekim područjima. Taj proces prati i nedostatak političke volje u brojnim JLS da se
suprotstavljaju takvoj gradnji i pored svih donesenih strateških dokumenata prostornog uređenja (PPŽ i PPU JLS
G/O). Turizam je glavni pokretač gospodarskih aktivnosti na priobalnom području i za određene obalne i otočne
zajednice ima cijeli niz pozitivnih gospodarskih učinaka. No, uz pozitivne učinke, turizam nosi i veliko opterećenje
za morski okoliš i obalni prostor. Svaki od navedenih problema nosi ozbiljne rizike za okoliš uz moguće značajne
ekonomske i socijalne posljedice. �

73

ZAKLJUČNO S

CD

Razvojni pritisci na obalnom području uz nedostatak integriranog upravljanja obalnim prostorom, rezultirali su
problemskim pojavama od kojih se izdvajaju: |

nekontrolirano širenje gradnje duž obalne crte i privatizacija pomorskog dobra te smanjivanje/ gubitak �
cjelovitosti i kvalitete obalnog krajolika; g
nepravilan izbor lokacija i neprimjerena/ bespravna gradnja na obalnoj crti i u uskom obalnom pojasu, te K
gubitak javnog obalnoga pojasa;

nekvaliteta izgradnje i infrastrukturnog uređenja naselja, osobito turističkih i rekreacijskih lokacija;
narušavanje biološke raznolikosti i integriteta osobito vrijednih obalnih kopnenih i morskih ekosustava;
potreba egzaktnog utvrđivanja granice pomorskog dobra;

potreba redefiniranja zakonske granice ZOP-a obzirom na granice naselja i prirodne uvjete;

nedostatak informacijskog sustava za prikupljanje i obradu podataka radi praćenja održivoga razvitka u

obalnim i otočnim područjima i mogućnosti rješavanja konfliktnih stanju u iskorištavanju mora i kopna.

Mjere za očuvanje obalnog i otočnog područja od neprimjerene urbanizacije ne provode se u željenom opsegu i
dinamici. I dalje se koncentrira gradnja na kontaktnoj liniji kopno-more i privatizira pomorsko dobro, što ukazuje
na nužnost učinkovitije kontrole provođenja prostornih i urbanističkih planova. Primjerice znatnu očuvanost
prirodne obale moguće je postići racionalnijim korištenjem postojećih 300-ak turističkih zona i odmjerenim
aktiviranjem samo dijela od oko 350 planiranih turističkih zona. Svi prostorni planovi JLS nisu rađeni na načelima
održivog razvoja, a programi održivog razvoja, iako doneseni za sve otočne skupine, nisu u cjelini ugrađeni u novu
generaciju dokumenata prostornog uređenja. Zbog nastavka nepoželjnih trendova, Vlada RH donijela je 2004.
Uredbu o uređenju i zaštiti zaštićenog obalnog područja mora, kojom se intenzivira kontrola i očuvanje obalnog i
otočnog područja od neprimjerene gradnje. Spomenuta uredba ugrađena je u Zakon o prostornom urenenju i
gradnji 2007. godine, u kojem je posebno obrađeno zaštićeno obalno područje mora. Savjet za prostorno
uređenje RH je 2009. godine donio kriterije za planiranje turističkih predjela uz more te se ocjena njihove
provedbe tek očekuje. j|

Unatoč pokušajima, posljednjih desetljeća izostalo je planiranje i provođenje cjelovitog upravljanja obalnim

područjem. Odluke o zahvatima u moru, na otocima i u obalnom kopnenom pojasu često su donošene bez dovoljne �

stručne, znanstvene i društvene procjene kako na lokalnoj tako i na državnoj razini. Uzrok takvog stanja je često g

nepostojanje sektorskih planskih podloga za izradu prostornih planova - iako većina sektora ima obvezu snimati g

stanje, pratiti trendove i donositi svoje razvojne planove/ programe. Nadalje, neki sektori žele da se njihovi ^

planovi provode direktno ili da se rade u sklopu postupka izrade prostornih planova - što značajno poskupljuje i �

usporava postupak izrade i donošenja prostornih planova. Kvalitetno očuvanje i zaštita priobalnog područja, g

otoka i mora moguća je samo na osnovi multidisciplinarnog vrednovanja društvenih, gospodarskih i ekoloških -

osobitosti dijelova priobalja (i mora), te sukladno stručnim analizama treba poticati razvijanje određenih g

aktivnosti primjerenih pojedinim prostorima. h

73

o
o
>



o
o

M

>



149



///. ANALIZA IZRADE I PROVEDBE DOKUMENATA PROSTORNOG UREĐENJA



III. ANALIZA IZRADE I PROVEDBE DOKUMENATA PROSTORNOG UREĐENJA

ULI. ORGANIZACIJA, USPOSTAVA I PROVEDBA SUSTAVA PROSTORNOG UREĐENJA

Prostorno uređenje temelji se na sveobuhvatnoj prirodi prostornog planiranja u odnosu na planiranje pojedinih
gospodarskih područja, na uvažavanju opće prihvaćenih načela zaštite prostora, znanstvenih i stručnih spoznaja i
najbolje prakse te na poštivanju međunarodnih smjernica i dokumenata u području prostornog uređenja.

Prostornim uređenjem podržava se održivi razvitak na način da se na temelju praćenja, analize i ocjene razvoja
pojedinih djelatnosti i osjetljivosti prostora, osigura kvaliteta životnog i radnog okoliša, ujednačenost standarda
uređenja pojedinih područja, učinkovitost gospodarenja energijom, zemljištem i prirodnim dobrima, očuvanje
prostorne osobnosti i dugoročna zaštita prostora kao osnova zajedničke dobrobiti i pretpostavka za lokalnu
konkurentnost.

Sustav prostornog uređenja čine subjekti, dokumenti, akti i postupci kojima se osigurava praćenje stanja u
prostoru, određivanje uvjeta i načina izrade, donošenja i provođenja dokumenata prostornog uređenja te uređenje
građevinskog zemljišta.

///. 1.1. Subjekti prostornog uređenja

Zakon o prostornom uređenju i gradnji ("Narodne novine" br. 76/2007, 38/2009, 55/11,90/11 i 50/12, u daljnjem
tekstu Zakon ili ZPUGj uređuje sustav prostornog uređenja i gradnju, nadležnosti tijela državne vlasti i tijela
jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave u upravnim i drugim postupcima, te upravni i inspekcijski
nadzor. Prostornim se uređenjem ostvaruju pretpostavke za unaprjeđenje gospodarskih, društvenih, prirodnih,
kulturnih i ekoloških polazišta održivog razvitka u prostoru kao osobito vrijednom i ograničenom nacionalnom
dobru na načelu integralnog pristupa prostornom planiranju.

Učinkovitost prostornog uređenja Države osiguravaju Hrvatski sabor i Vlada Republike Hrvatske te predstavnička i
izvršna tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, donošenjem dokumenata prostornog uređenja i
drugih dokumenata određenih Zakonom. Stručnu utemeljenost navedenih dokumenata osiguravaju nadležna tijela
državne uprave i tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ustrojena, odnosno osnovana za
obavljanje stručnih poslova prostornog planiranja, te pravne osobe osnovane i registrirane za izradu tih
dokumenata i ovlašteni arhitekti koji samostalno obavljaju stručne poslove prostornog planiranja.

Hrvatski sabor

Hrvatski Sabor kao vrhovno zakonodavno tijelo u Republici Hrvatskoj, osim donošenja dokumenata prostornog
uređenja i drugih dokumenata određenih Zakonom, između ostalog prati i razmatra stanje u prostoru i ostvarenje
prostornog razvoja te utvrđuje i donosi odgovarajuća polazišta za prostorno uređenje države. U djelokrugu rada
Odbora za prostorno uređenje i graditeljstvo, kao radnog tijela Hrvatskog sabora, su poslovi utvrđivanja i praćenja
provođenja prostorne politike, a u postupku donošenja zakona i drugih propisa Odbor ima prava i dužnosti
matičnoga radnog tijela u područjima koja se odnose na:

- promicanje uređenja prostora u svrhu učinkovitijeg korištenja, gospodarenja i zaštite prostora

- usklađivanje djelatnosti na zaštiti prostornih resursa

- usklađivanje regionalnoga prostornog razvoja

- zaštićena područja od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku i izgradnju građevina od važnosti za Republiku
Hrvatsku

- korištenje i zaštitu graditeljske baštine

- uvjete i način izrade, donošenja i provođenja dokumenata prostornog uređenja

- sustav praćenja stanja u prostoru (informacijski sustav prostornog uređenja i izvješća o stanju u prostoru)

- uređenje građevinskog zemljišta

- druga pitanja prostornog uređenja

- graditeljstvo

U Saboru RH među ostalim djeluju i drugi odbori koji također, iako neki u manjoj mjeri, utječu na održivi razvoj u
prostoru i prostorno uređenje države.

Vlada RH

Sustav izvršne vlasti čine Vlada RH i tijela državne uprave (provedba propisa, inspekcijski nadzor te upravni i
stručni poslovi). U obavljanju izvršne vlasti Vlada određuje, usmjerava i usklađuje provedbu politika i programa te
u tu svrhu predlaže i donosi strategije, daje smjernice, donosi akte te poduzima druge mjere potrebne za uređenje
odnosa iz područja svoje nadležnosti. Vlada predlaže Hrvatskom saboru zakone i druge akte te državni proračun i
završni račun, provodi zakone i druge odluke Hrvatskoga sabora, donosi uredbe za izvršenje zakona, vodi vanjsku i
unutarnju politiku, usmjerava i nadzire rad državne uprave, brine o gospodarskom razvitku zemlje, usmjerava
djelovanje i razvitak javnih službi te obavlja druge poslove određene Ustavom i zakonom.



150



///. ANALIZA IZRADE I PROVEDBE DOKUMENATA PROSTORNOG UREĐENJA



Savjet za prostorno uređenje i razvoj

U cilju osiguravanja uvjeta za ravnomjerniji prostorni razvoj Države, te stručne i znanstvene utemeljenosti
dokumenata prostornog uređenja i drugih dokumenata u području prostornog uređenja, Vlada je, temeljem Zakona
o prostornom uređenju, osnovala Savjet prostornog uređenja Države ("Narodne novine" br. 44/2008 i 83/2008), koji
je djelovao do kraja izvještajnog razdoblja. Za predsjednika savjeta imenovan je Stjepo Butijer, a za članove
Matija Salaj, akademik Ante Vulin, Miljenko Domijan, prof.d.sc. Mladen Obad Šćitaroci, mr.sc. Helena Knifić
Schaps prof.dr., sc. Ivan Rogić i prof.dr.sc. Srećko Pegan. Savjet je, sukladno navedenom Zakonu, davao mišljenja,
prijedloge i ocjene o prijedlozima dokumenata prostornog uređenja državne i regionalne razine i drugih
dokumenata određenih istim, preporuke o pojedinim pitanjima iz područja prostornog uređenja te obavljao i druge
poslove. Rad i stavovi Savjeta za prostorno uređenje države iskazani su u dokumentima upućenim i prihvaćenim na
Vladi Republike Hrvatske:

Prijedlog prijeko potrebnih mjera za unapređenje politike uređenja prostora, Zagreb, 2005.

Procjena stanja u prostoru i preporuke za unapređenje uređenja prostora Republike Hrvatske, Zagreb, 2006.

Izvješće o radu 2004.-2007., Zagreb, 2007.

Izvješće o radu u 2008., Zagreb, 2008.

Kriteriji za planiranje turističkih predjela obalnoga područja mora, Zagreb, 2009.
Kriteriji i smjernice za planiranje golfskih igrališta, Zagreb, 2010.
Smjernice i kriteriji za arhitektonsku vrsnoću građenja, Zagreb, 2010.
Izvješće o radu u 201 1 ., Zagreb, 201 1 .

Zbornik radova i Zaključci znanstveno-stručnog skupa Perspektive prostornog razvoja Republike Hrvatske,
Zagreb, 2011.

Obavijanje djelatnosti prostornog uređenja za državu, županije i Grad Zagreb

Djelatnost prostornog uređenja, sukladno Zakonu o prostornom uređenju i gradnji ("Narodne novine" br. 76/2007,
38/2009, 55/11, 90/11 i 50/12), obavljaju Hrvatski zavod za prostorni razvoj za Državu i zavodi za prostorno
uređenje za županije, odnosno Grad Zagreb, osnovani kao javne ustanove.

Hrvatski zavod za prostorni razvoj nije osnovan već je do kraja 2011. godine šire područje zaštite okoliša,
prostornog uređenja i graditeljstva bilo u nadležnosti tadašnjeg Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i
graditeljstva (u nastavku MZOPU). Prema Uredbi o unutarnjem ustrojstvu MZOPU ("Narodne novine" broj 30/2005),
za djelatnost prostornog uređenja prioritetno su bile zadužene Uprava za prostorno uređenje i Zavod za prostorno
planiranje.

Uprava za prostorno uređenje obavljala je upravne i stručne poslove provođenja politike prostornog uređenja,
izdavala lokacijske dozvole za zahvate u prostoru od važnosti za Republiku Hrvatsku, pratila stanje u području
provođenja dokumenata prostornog uređenja, obavljala poslove međunarodne suradnje, sudjelovala u izradi i
davala stručna mišljenja, tumačenja i upute za provedbu Zakona i propisa, te obavljala i druge poslove koje je
odredio pomoćnik ministra ili ministrica. U Upravi za prostorno uređenje bili su ustrojeni Sektor za prostorno-
plansku dokumentaciju i Sektor za zahvate od važnosti za Republiku Hrvatsku.

Zavod za prostorno planiranje u okviru MZOPU bio je zadužen za izradu i praćenje provođenja Strategije i
Programa prostornog uređenja Republike Hrvatske i drugih dokumenata prostornog uređenja koje donosi Hrvatski
sabor, te Programa unaprjeđenja stanja u prostoru Republike Hrvatske, izradu prostorne osnove korištenja
prostora Republike Hrvatske i Izvješće o stanju u prostoru Republike Hrvatske.

Zavod je obavljao i stručno analitičke poslove iz područja prostornog planiranja i uređivanja prostora te osiguravao
financijska sredstava za izradu dokumenata koji su mu u nadležnosti, kao i za istraživanja nužnih za njihovu
izradu. U okviru svojih nadležnosti Zavod je imao zadaću obavljati sljedeće poslove: uspostavljati i voditi
informacijski sustav o prostoru te dokumentaciju o prostoru i prostornom planiranju Republike Hrvatske,
sudjelovati u pripremi i međunarodnim projektima iz područja prostornog planiranja i izradi posebnih programa od
interesa za Republiku Hrvatsku, koordinirati prostorno planske komponente regionalnog prostornog razvoja kao i
planiranja urbanih prostora te koordinirati, pripremati i izrađivati prostorne planove područja posebnih obilježja,
sudjelovati u stručnoj pripremi za izdavanje suglasnosti na prostorne planove te sudjelovati u radu Komisija i
stručnih Povjerenstava, odgovarati na upite iz djelokruga svog rada, surađivati na stručnoj pripremi dokumentacije
za potrebe izdavanja lokacijskih dozvola te sudjelovati u izradi stručnih podloga za izradu Zakona i propisa iz
područja prostornog uređenja kao i drugih poslove koje odredi ravnatelj Zavoda ili ministar. Zavod je obavljao
stručne poslove za potrebe rada Savjeta prostornog uređenja Republike Hrvatske.

Od siječnja 2012. godine djelatnost prostornog uređenja na razini države obavlja Ministarstvo graditeljstva i
prostornoga uređenja. Zakonom o prostornom uređenju i gradnji utvrđeni su poslovi Zavoda za prostorno uređenje
županija, odnosno Grada Zagreba, koji izrađuju i prate provedbu dokumenata prostornog uređenja područne
(regionalne), odnosno razine Grada Zagreba, izrađuju izvješće o stanju u prostoru, vode registre podataka u okviru
informacijskog sustava prostornog uređenja, pripremaju polazišta za izradu, odnosno stavljanje izvan snage



151



///. ANALIZA IZRADE I PROVEDBE DOKUMENATA PROSTORNOG UREĐENJA



prostornih planova užih područja, izdaju mišljenja u postupku izrade i donošenja dokumenata prostornog uređenja
u skladu s važećim Zakonom te izrađuju prostorne planove gradova i općina i urbanističke planove uređenja te
obavljaju stručno analitičke poslove iz područja prostornog uređenja ako mu izradu tih planova, odnosno
obavljanje poslova, povjeri Ministarstvo ili županijska skupština.

Nadležnost jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave

Prema ZPUG-u, prostorno uređenje u nadležnosti jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave obuhvaća
osobito usmjeravanje prostornog razvoja jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave sa specifičnim
ciljevima i smjernicama za prostorno uređenje u skladu s polazištima i smjernicama iz dokumenata prostornog
uređenja državne razine, donošenje dokumenata prostornog uređenja područne (regionalne) i lokalne razine,
prihvaćanje izvješća o stanju u prostoru, propisivanje detaljnijih mjerila i uvjeta, kojima se određuju namjena
površina i prostorni razmještaj građevina u prostoru u odnosu na očuvanje i korištenje prirode te prirodnih i
kulturnih vrijednosti i dobara lokalnog značenja, zaštitu okoliša i na zaštitu od prirodnih i drugih nesreća,
planiranje zahvata u prostoru županijskog i lokalnog značenja, provođenje mjera za ostvarivanje dokumenata
prostornog uređenja područne (regionalne) i lokalne razine, provođenje mjera aktivne zemljišne politike i
uređenja građevinskog zemljišta i vođenje registra podataka iz informacijskog prostornog uređenja u skladu sa
Zakonom.

Iznimno, za županije te velike gradove, određene prema posebnom zakonu, prostorno uređenje obuhvaća i
izdavanje lokacijskih dozvola, potvrda parcelacijskog elaborata, rješenja o utvrđivanju građevne čestice, rješenja
o uvjetima građenja, potvrda glavnog projekta, rješenja o izvedenom stanju, potvrda izvedenog stanja, te
uporabnih dozvola i dozvola za uklanjanje.

Ostali subjekti prostornog uređenja

Za pitanja prostornog uređenja bila su posredno, u okviru svoje nadležnosti, zadužena i ostala ministarstva koja su
u većoj ili manjoj mjeri surađivala sa MZOPU, državne institucije te pravne osobe osnovane i registrirane za izradu
dokumenata prostornog uređenja te ovlašteni arhitekti koji samostalno obavljaju stručne poslove prostornog
planiranja uz prethodno pribavljenu suglasnost Ministarstva za obavljanje tih poslova, sukladno Pravilniku o
uvjetima i mjerilima za davanje suglasnosti za obavljanje stručnih poslova prostornog uređenja ("Narodne
novine" broj 118/2009).



///. 1 .2. Regulativa prostornog uređenja

Republika Hrvatska ima dugu tradiciju prostornog planiranja, ali promjenom političkog sustava 1990. godine
temeljito su se izmijenili ciljevi, smjernice te pristup planiranju. Uslijedile su, osim političkih, i gospodarske
promjene kroz slijedeći niz godina. Uvažavajući sva ta događanja, u travnju 1994. godine donesen je Zakon o
prostornom uređenju ("Narodne novine" broj 30/94), koji se mijenjao i dopunjavao 1998., 2000., 2002. i 2004.
godine ("Narodne novine" br. 68/98, 61/2000, 32/2002 i 100/2004). Ovim Zakonom uređena su temeljna načela
hrvatskog pravnog poretka u području prostornog uređenja, a njegova struktura bila je utemeljena na načelima
supsidijarnosti na lokalnoj i područnoj (regionalnoj) razini što je zahtijevalo dobro osposobljene i iskusne stručne
izrađivače prostornih planova i administrativni kapacitet (tijela državne uprave i jedinica lokalne samouprave). Ta
pretpostavka nije ispunjena zbog nedovoljne mogućnosti za osposobljavanje nove administracije i manjka
zadovoljavajuće obučenog tadašnjeg kadra.

Zakon je podržao sveobuhvatni integrirani pristup planiranja, u kojem se prostorno planiranje vodi kroz sustavnu i
formalnu hijerarhiju planova na tri razine (nacionalna, županijska i lokalna), naglasio održivi razvoj i zaštitu
okoliša u području prostornog uređenja i time zadovoljio jedan od glavnih ciljeva EU politike. U strukturi i praksi
Zakon je bio u tranzicijskoj fazi i imao je određena manjkava rješenja, a u potpunosti su mu nedostajale odredbe
o upravljanju i uređenju građevinskog zemljišta. Iz tog razloga gradovima i općinama nedostajala su osnovna
pravna sredstva, odnosno ključni instrumenti provedbe planova na lokalnoj razini, kao što su preraspodjela
zemljišta, naknada i kontrola uređenja zemljišta - urbana komasacija, urbana obnova te osiguranje lokalne javne
infrastrukture.

Na temelju Zakona o prostornom uređenju doneseno je više podzakonskih propisa od kojih se posebno izdvaja
Uredba o uređenju i zaštiti zaštićenog obalnog područja iz 2004. godine, kojom je utvrđeno zaštićeno obalno
područje mora koje obuhvaća sve otoke, pojas kopna u širini od 1000 metara i pojas mora u širini od 300 metara
od obalne crte, te kojom su po prvi puta određena zajednička pravila i uvjeti za planiranje tog područja od
posebnog interesa za Republiku Hrvatsku. Navedena Uredba danas nije na snazi, ali njene odredbe su zbog važnosti
propisane sadašnjim i važećim Zakonom o prostornom uređenju i gradnji.

Daljnjom analizom Zakona o prostornom uređenju zaključeno je da istome nedostaje suvremena interakcija s
posebnim zakonima i interesima na nacionalnoj razini, osobito za područje zaštite okoliša, a niti nacionalno
zakonodavstvo o gradnji nije u cjelosti bilo vezano uz taj Zakon. Osim toga planiranje državne i regionalne



152



///. ANALIZA IZRADE I PROVEDBE DOKUMENATA PROSTORNOG UREĐENJA



infrastrukture nije bilo precizno određeno, postupci planiranja nisu bili dovoljno pravno uređeni, a informacijski
sustav o prostoru je bio fragmentiran te je dostupnost informacijama i podacima o prostoru bila nedovoljna.
Obavezna izrada detaljnih prostornih planova za određena područja ocijenjena je nepotrebnom, a i broj
provedbenih planova na lokalnoj razini činio se prevelik posebno s gledišta ograničenih financijskih i stručnih
kapaciteta, što je rezultiralo usporavanjem razvoja u prostoru. Primjena instrumenta lokacijske dozvole u praksi
nije na odgovarajući način bila povezana s gradnjom, a dvostruki upravni postupci s građevinskom dozvolom
otežavali su i produljivali ostvarivanje i provedbu prostornih planova, koji nisu bili prepoznati kao sredstvo za
podržavanje i provedbu razvoja Strategije, već su služili samo za administriranje prostorom. U Zakonu o
prostornom uređenju nedostajao je i pojmovnik.

Zakon o gradnji ("Narodne novine" br. 175/2003 i 100/2004), u primjeni od 1. siječnja 2004. godine, nastavio je
svojim odredbama započeto sustavno uređivanje područja gradnje na načelima europskog usklađivanja tehničkog
zakonodavstva i stvorio je osnove za poboljšanje sigurnosnih i zdravstveno-ekoloških svojstava građevina, a osobito
za izjednačavanje prava osoba smanjene pokretljivosti. Postizanje zadovoljavajućih energetskih svojstva građevina
nije još u potpunosti usklađeno, lako je tim Zakonom, osobito novelom iz 2004. godine znatno pojednostavljen
postupak izdavanja građevinske dozvole, uveden diferencirani postupak za nezakonito izgrađene građevine, a
pojedinim odredbama unapređuje se i inspekcijski nadzor, sustav prostornog uređenja i gradnje još uvijek nije
djelovao kao zajednička osnova zaštite prostora i graditeljske obnove prostora Republike Hrvatske, niti su u Zakon
ugrađeni svi zahtjevi europskih načela dobre gradnje.

Obzirom da je 2007. godine istodobno u postupku izrade i donošenja bio nacrt Prijedloga Zakona o zaštiti okoliša,
kojim se nastojao učiniti značajan korak k usklađivanju s pravnom stečevinom EU-a na području zaštite okoliša, a
time posredno i na područje prostornog uređenja i gradnje rješenjima jedinstvenih upravnih postupaka u
planiranju dokumenata za koje je propisana strateška procjena utjecaja na okoliš, kao i u građevina za koje je
propisan postupak procjene utjecaja na okoliš i objedinjenih uvjeta zaštite okoliša, ocijenjeno je da postoje uvjeti
za izradu novog zakona.

Od 1. listopada 2007. godine u primjeni je Zakon o prostornom uređenju i gradnji ("Narodne novine" br.
76/2007, 38/2009, 55/11, 90/11, 50/12 - u daljnjem tekstu Zakon ili ZPUG) kojim se uređuje sustav prostornog
uređenja i gradnja, nadležnosti tijela državne vlasti i tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave u
upravnim i drugim postupcima, te upravni i inspekcijski nadzor. Donošenjem ovog Zakona i pripadajućih
podzakonskih akata, Republika Hrvatska dobiva jedinstveni Zakon kojim je objedinjena problematika prostornog
uređenja i gradnje.

Ovim Zakonom uređuju se:

- osnovni ciljevi, načela i uloga sustava prostornoga uređenja i upravnog područja gradnje,

- osnovni pojmovi i prostorni pokazatelji koji se rabe u upravnom području prostornog uređenja i gradnje,

- uvjeti koje moraju ispunjavati službenici ovlašteni za vođenje postupaka i izdavanje akata u vezi s provedbom
prostornih planova i građenjem,

- osnovni uvjeti koje moraju ispunjavati odgovorne osobe koje u svojstvu zaposlenika obavljaju stručne poslove
prostornog uređenja i građenja,

- uvjeti za obavljanje poslova ispitivanja građevina i istraživanja bitnih za projektiranje, građenje i održavanje
građevina,

- osnovni zahtjevi i drugi uvjeti koje moraju ispunjavati građevni proizvodi i građevine,

- subjekti prostornoga uređenja i njihova prava i obveze u pogledu osiguranja prostornog uređenja,

- sustav praćenja stanja u prostoru (informacijski sustav prostornih podataka i izvješće o stanju u prostoru),

- zaštićena područja od posebnog interesa za Državu (zaštićeno obalno područje mora, zaštićene prirodne
vrijednosti i kulturno-povijesne cjeline) i osnovni uvjeti njihove zaštite,

- sustav dokumenata prostornog uređenja (razine, namjena, sadržaj, značaj, financiranje izrade, međusobna
usklađenost, postupka izrade donošenja i sudjelovanja javnosti u tome, dostupnost),

- provođenje dokumenata prostornog uređenja (lokacijska dozvola, parcelacija građevinskog zemljišta i rješenje
o utvrđivanju građevne čestice),

- uređenje građevinskog zemljišta (cilj, obaveza, radnje i radovi uređenja, mogućnost građenja u građevinskom
području, privremena zabrana građenja do donošenja detaljnijeg plana, obveza prodaje zemljišta od strane
države, te jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, predaja zemljišta u vlasništvo jedinice lokalne
samouprave, pravo prvokupa, ugovor o financiranju uređenja građevinskog zemljišta i urbana komasacija),

- građenje, uporaba, održavanje i uklanjanje građevina (sudionici u gradnji, projektiranje građevina, dozvole i
akti na temelju kojih se može pristupiti građenju, početku uporabe i uklanjanju građevina - građevinska
dozvola, potvrđivanje glavnog projekta, rješenje o uvjetima građenja, uporabna dozvola, potvrda izvedenog
stanja, rješenje o izvedenom stanju, uređenje gradilišta, upis građevina u katastarski operat),

- nadzor nad provedbom Zakona (urbanistička inspekcija, građevinska inspekcija, upravni nadzor i kaznene za
prekršaje) i

- postupni prijelaz iz dosadašnjeg sustava prostornog uređenja i gradnje u novi.



153



///. ANALIZA IZRADE I PROVEDBE DOKUMENATA PROSTORNOG UREĐENJA



Provedba ZPUG-a u praksi ukazala je na određene nedostatke i uvjetovala je njegove izmjene i dopune:

(1) Zakon o prostornom uređenju i gradnji prvi puta je mijenjan i dopunjavan 2009. godine radi usklađenja sa
Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine" broj
109/2007) kojim su bila ukinuta općinska, gradska i županijska poglavarstva, a njihove ovlasti povjerene
neposredno izabranim općinskim načelnicima, gradonačelnicima i županima pa je sukladno tome prava i ovlasti
koja su prema ZPUG-u imala županijska, gradska, odnosno općinska poglavarstva trebalo propisati kao prava i
ovlasti župana, gradonačelnika, odnosno predstavničkog tijela JLS.

(2) Drugom izmjenom i dopunom 2011. godine ZPUG je, između ostalog, usklađivan s novim Zakonom o općem
upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/2009) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2010. godine.

(3) Tijekom primjene ZPUG-a, kroz postupke izrade i donošenja dokumenata prostornog uređenja, kroz brojne
prvostupanjske i drugostupanjske upravno - pravne postupke izdavanja akata za provođenje tih dokumenata, akata
za građenje i uporabu građevina te kroz postupke upravnog i inspekcijskog nadzora, uočene su određene nejasnoće
i nedostaci koji su negativno utjecali na njegovu provedbu. U svrhu otklanjanja istih uslijedila je treća izmjena i
dopuna ZPUG-a koja je u primjeni od 10. kolovoza 2011. godine ("Narodne novine" broj 90/11). Jedan od uočenih
problema vezan je uz institute za postupanje s nezakonito izgrađenim zgradama (rješenje o izvedenom stanju i
potvrda izvedenog stanja), čijom primjenom nije bilo moguće ozakoniti značajan broj zgrada, a time i riješiti
stanje u prostoru u onoj mjeri zbog čega su i ustanovljeni. U tu svrhu, istovremeno sa navedenim izmjenama i
dopunama Zakona, donesen je i Zakon o postupanju sa nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine" broj
90/11) koji je pojednostavio postupak ozakonjenja nezakonito izgrađenih zgrada. Nadalje, trećom izmjenom i
dopunom ZPUG-a uvedeno je i stavljanje zabilježbe u zemljišne knjige akta na temelju kojeg se građevina smije
rabiti i (oborive) predmjeve da se građevina koja je upisana bez takve zabilježbe smatra građevinom izgrađenom
bez akta na temelju kojeg se može pristupiti građenju, odnosno bez akta za uporabu, s time da se može dokazati
suprotno.

(4) Četvrta, posljednja izmjena i dopuna ZPUG-a uslijedila je godinu dana kasnije, u svibnju 2012. ("Narodne
novine" broj 50/12), kao posljedica nerazumijevanja prethodno spomenutog (oborivog) predmjeva te se brišu
odredbe kojima je isto propisano. Ta tzv. pozitivna zabiljezba, osim toga, unijela je dosta veliku pomutnju na
tržištu nekretnina.

Temeljem ZPUG-a su nastali ili su naslijeđeni i brojni podzakonski propisi - pravilnici i uredbe - kojima su
detaljnije riješena određena pitanja iz područja prostornog uređenja i područja gradnje, od kojih je za izradu
prostornih planova najznačajniji Pravilnik o sadržaju, mjerilima kartografskih prikaza, obveznim prostornim
pokazateljima i standardu elaborata prostornih planova ("Narodne novine" br. 106/98, 39/2004, 45/2004 i
163/2004). Taj Pravilnik svoja polazišta veže uz postupak standardiziranja pojedinih elemenata prostorne
strukture značajnih za sadržaj prostornih planova i koji je započeo još sredinom 80-tih godina. Sam Pravilnik
donesen je tek 1998. godine. Međutim, nedovršenost ostale regulative u područjima koja sadrže osnovne elemente
i prostorne pokazatelje potrebne u izradi prostornih planova (katastar nekretnina i državna izmjera), kao i drugih
područja koja su tada započela s izradom odgovarajućih propisa, normativa i kategorizacija na temelju prostornih
pokazatelja, utjecala je na stvarnu primjenu Pravilnika u praksi. Osim toga, novi propisi doneseni posljednjih
nekoliko godina, osobito u vezi s institucionalnom pripremom za pridruživanje Republike Hrvatske Europskoj uniji,
uvjetovali su prilagodbu i usklađenje regulative u pojedinim područjima, osobito u području zaštite okoliša. Zbog
svega toga pristupilo se izradi novog Pravilnika 2009. godine, koji je i donesen 2010. godine, ali uskoro stavljen van
snage zbog neprimjenjivosti koje proizlaze iz neusklađenosti istoga sa važećom zakonskom regulativom.

Zbog izmijenjenih okolnosti, a i činjenice da Pravilnik nije rađen i prilagođen (metodološki i sadržajno) GIS
zahtjevima, očekuje se u narednom razdoblju izrada novog Pravilnika o sadržaju, mjerilima kartografskih prikaza,
obveznim prostornim pokazateljima i standardu elaborata prostornih planova.

ZAKLJUČNO

Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja koja se može pohvaliti dugom tradicijom prostornog planiranja. Međutim, u
današnje doba, kada su se procesi globalizacije gospodarstva i trgovine, liberalizacije međunarodnih tokova
kapitala uz rast nadnacionalnih korporacija ubrzali, Hrvatska se sve više suočava sa istim problemima kao i
europske zemlje. Uvažavajući tu činjenicu, naše zakonodavstvo iz oblasti prostornog uređenja i gradnje treba dati
odgovarajuće okvire za ostvarenje usvojenih načela održivog razvitka koji se između ostalog temelje i na
prostornom razvitku, planerskoj organizaciji korištenja prostora, zaštiti prostora, prostornoj preobrazbi naselja te
zaštiti interesa budućih generacija.

Važno je istaknuti da su od 1994. godine, kada je donesen Zakon o prostornom uređenju ("Narodne novine" br.
30/94, 68/98, 61/2000, 32/2002 i 100/2004), sve do važećeg Zakona o prostornom uređenju i gradnji ("Narodne
novine" br. 76/2007, 38/2009, 55/11, 90/11 i 50/12), sve županije, gradovi i općine u Hrvatskoj su, do svibnja
2012. godine, donijele prostorne planove druge generacije.



154



///. ANALIZA IZRADE I PROVEDBE DOKUMENATA PROSTORNOG UREĐENJA



Kako su kroz višegodišnju primjenu ZPUG-a u praksi jasno definirani problemi u (1) planiranju i uređenju prostora -
od postupka izrade i donošenja dokumenata prostornog uređenja do provedbe istih, zatim u (2) projektiranju i
građenju kojima se ostvaruju sigurnosna, zdravstveno-ekološka i energetski učinkovita svojstva građevina uz
primjenu europskih načela, te u (3) području stručnog upravnog i inspekcijskog (urbanističkog i građevinskog)
nadzora, ocjenjuje se da je došlo vrijeme za izradu novog/novih Zakona, na način da se, primjenjujući dosadašnja
znanja i iskustva, učini kvalitetan pozitivan pomak u određenju različitih interesa u strogo određenim okvirima
koje čini prostor kao temeljno nacionalno dobro, uvažavajući pri tome temeljna načela sustava prostornog
uređenja usklađena sa trendovima EU.

Povijesni pregled regulative prostornog uređenja 1961. - 2011 .



Godina R.b. Naziv propisa



1961.


1.




2.


1962.


3.


1964.


4.


1966.


5.


1973.


6.


1980.


7.


1981.


8.


1982.


9.




10.


1983.


11.


1984.


12.


1985.


13.




14.




15.



1987.

1988.
1991.



1992.



1993.
1994.



1995.



16.
17.

18.

19.

20.

21.

22.

23.

24.

25.
26.
27.
28.
29.
30.

31.
32.
33.

34.
35.



Zakon o urbanističkom i regionalnom prostornom planiranju (NN br. 21/61, 40/64)

Uredba o provođenju Zakona o urbanističkom i regionalnom planiranju (NN broj 41/61)

Uputstvo o prijavi za građenje objekata zemljoradnika u neušorenim selima (NN broj 2/62)

Zakon o urbanističkom i regionalnom prostornom planiranju - pročišćen tekst (NN br. 46/64, 29/66)

Zakon o urbanističkom i regionalnom prostornom planiranju - pročišćen tekst (NN br. 39/66, 18/69)

Zakon o prostornom uređenju i korištenju građevinskog zemljišta (NN broj 14/73)

Zakon o prostornom planiranju i uređivanju prostora (NN br. 54/80, 16/86, 18/89, 47/89, 34/91,

61/91, 49/92, 59/93, 14/94)

Pravilnik o mjerilima topografskih odnosno katastarskih podloga za izradu prostornih planova (NN
br. 37/81, 36/85)

Pravilnik o objektima koji su od važnosti za Republiku (NN broj 45/82)

Pravilnik o prostornim standardima, urbanističko-tehničkim uvjetima i normativima za sprečavanje
stvaranja arhitektonsko-urbanističkih barijera (NN broj 47/82)

Pravilnik o mjerama zaštite od elementarnih nepogoda i ratnih opasnosti u prostornom
planiranju i uređivanju prostora (NN br. 29/83, 36/85, 42/86)
Pravilnik o izradi studije o utjecaju na okolinu (NN broj 31/84, 14/90)
Pravilnik o sadržaju i načinu izrade prostornih planova (NN broj 1/85)

Pravilnik o prostornim standardima i normativima te urbanističko-tehničkim uvjetima za planiranje
mreže objekata fizičke kulture (NN broj 36/85)

Zaključci o mjerama i aktivnostima u oblasti planiranja, uređivanja, korištenja i zaštite prostora i
građevinskog zemljišta te sprečavanja uzurpacije poljoprivrednog zemljišta, šuma i šumskog
zemljišta (NN broj 2/85)

Smjernice za sređivanje stanja u oblasti uređivanja prostora i zemljišne politike (NN broj 2/85)
Pravilnik o načinu izrade i sadržaju prostornih planova, te o geodetskim podlogama za izradu
prostornih planova (NN broj 3/87)
Zakon o naseljima (NN broj 54/88)

Pravilnik o prostornim standardima, normativima te urbanističko-tehničkim uvjetima za planiranje
mreže športskih objekata (NN broj 38/91)

Uredba o prostornom planiranju i uređivanju prostora za vrijeme ratnog stanja ili u slučaju
neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske (NN broj 55/91)
Zakon o postupanju s objektima građenim protivno prostornim planovima i bez odobrenja za
građenje (NN broj 20/92)

Uredba o prostornom uređenju u ratom zahvaćenim područjima Republike Hrvatske (NN br. 44/92,
77/92)

Uredba o načinu utvrđivanja visine naknade za narušene vrijednosti i potencijal prostora (NN broj
45/92)

Pravilnik o prostornim standardima, urbanističko - tehničkim uvjetima i normativima za
sprečavanje stvaranja arhitektonsko - urbanističkih barijera (NN broj 47/92)
Uputa o obrascima za prijavu namjere za gradnju (NN broj 49/92)

Uredba o prostornom uređenju u ratom zahvaćenim područjima Republike Hrvatske (NN broj 59/93)

Uredba o prostornom uređenju u ratom zahvaćenim područjima Republike Hrvatske (NN broj 14/94)

Zakon o prostornom uređenju (NN br. 30/94, 68/98, 35/99, 61/2000, 32/2002)

Pravilnik o službenoj iskaznici urbanističkog inspektora (NN broj 57/94)

Pravilnik o izdavanju suglasnosti za upis u sudski registar pravnih osoba koje obavljaju stručne

poslove prostornog uređenja (NN broj 93/94)

Pravilnik o određivanju zahvata u prostoru za koje se ne izdaje lokacijska dozvola (NN broj 93/94)
Uredba o određivanju građevina od važnosti za Republiku Hrvatsku (NN broj 96/94)
Zakon o prestanku važenja Zakona o postupanju s objektima građenim protivno prostornim
planovima i bez odobrenja za građenje (NN broj 33/95)

Uredba o određivanju građevina od važnosti za Republiku Hrvatsku (NN broj 90/95)

Pravilnik o određivanju zahvata u prostoru za koje se ne izdaje lokacijska dozvola (NN broj 89/95)



155



///. ANALIZA IZRADE I PROVEDBE DOKUMENATA PROSTORNOG UREĐENJA



1998. 36. Zakon o grobljima** (NN br. 18/98, 50/12)

37. Pravilnik o vođenju grobnog očevidnika i registra umrlih osoba** (NN broj 143/98)

38. Zakon o Hrvatskoj komori arhitekata i inženjera u graditeljstvu (NN broj 47/98)

39. Uredba o javnoj raspravi u postupku donošenja prostornih planova (NN broj 101/98)

40. Pravilnik o uvjetima koje mora ispunjavati županijski odnosno Gradski zavod za prostorno
uređenje za obavljanje poslova izrade prostornih planova (NN broj 104/98)

41. Pravilnik o sadržaju, mjerilima kartografskih prikaza, obveznim prostornim pokazateljima i
standardu elaborata prostornih planova (NN br. 106/98, 39/2004, 45/2004, 163/2004 - ne važi
stupanjem na snagu Pravilnika o općinama koje mogu donijeti prostorni plan uređenja općine
smanjenog sadržaja i sadržaju, mjerilima kartografskih prikaza i obveznim prilozima toga
plana NN broj 135/10)

1999. 42. Pravilnik o nostrifikaciji projekata* (NN br. 98/99, 29/2003)

43. Pravilnik o određivanju zahvata u prostoru za koje se ne izdaje lokacijska dozvola (NN broj 98/99)

44. Pravilnik o službenoj iskaznici inspektora u urbanističkoj inspekciji (NN broj 122/99)

45. Pravilnik o izdavanju suglasnosti za upis u sudski registar pravnih osoba koje obavljaju stručne
poslove prostornog uređenja (NN broj 127/99)

2000. 46. Pravilnik o uvjetima i mjerilima za davanje ovlaštenja za kontrolu projekata* (NN br. 2/2000,

89/2000)

47. Pravilnik o materijalno - tehničkim uvjetima za rad građevinskih inspektora i nadzornika* (NN

broj 2/2000)

48. Pravilnik o uvjetima i načinu vođenja građevnog dnevnika* (NN broj 6/2000)

49. Uredba o određivanju građevina od važnosti za Republiku Hrvatsku (NN br. 6/2000, 68/2003)

50. Pravilnik o načinu obavljanja inspekcijskog nadzora građevinske inspekcije* (NN br. 9/2000,
99/2002)

51. Pravilnik o kontroli projekata* (NN broj 89/2000)

2002. 52. Pravilnik o službenim iskaznicama službenika inspekcija u Ministarstvu zaštite okoliša i prostornog

uređenja (NN broj 15/2002)

53. Pravilnik o vrsti i sadržaju projekta za javne ceste* (NN broj 53/2002)

54. Pravilnik o grobljima** (NN broj 99/2002) - Ministarstvo za javne radove, obnovu i graditeljstvo
(prestao važiti Pravilnik o uređenju groblja i sahrani umrlih NN broj 2/62)

2003. 55. Zakon o komunalnom gospodarstvu** (NN br. 26/2003 - pročišćeni tekst, 82/2004, 110/2004 -

Uredba, 178/2004, 38/2009, 79/2009, 49/11)

2004. 56. Pravilnik o određivanju zahvata u prostoru za koje se ne izdaje lokacijska dozvola (NN br.

86/2004, 138/2004)

57. Pravilnik o tehničkom pregledu građevine* (NN broj 108/2004)

58. Uredba o uređenju i zaštiti zaštićenog obalnog područja mora (NN broj 128/2004)

59. Odluka o općinama koje mogu donijeti prostorni plan uređenja sa smanjenim sadržajem (NN broj
163/2004)

2005. 60. Pravilnik o službenoj iskaznici inspektora urbanističke inspekcije Ministarstva zaštite okoliša

prostornog uređenja i graditeljstva (NN broj 1 /2005)
61. Pravilnik o osiguranju pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i smanjenom
pokretljivosti* (NN br. 151/2005, 61/2007)

2006. 62. Pravilnik o davanju i oduzimanju suglasnosti za obavljanje stručnih poslova prostornog uređenja

(NN br. 21/2006, 53/2006)
63. Pravilnik o načinu utvrđivanja obujma građevine za obračun komunalnog doprinosa** (NN br.
136/2006, 135/10, 14,11, 55/12)

(prestao važiti Pravilnik o načinu utvrđivanja obujma građevine za obračun komunalnog doprinosa
NN broj 23/2000)

2007. 64. Zakon o prostornom uređenju i gradnji (NN br. 76/2007, 38/2009, 55/11, 90/11, 50/12)

Stupio na snagu 1.10.2007. osim članka 204. stavka 3. i 4. koji stupa na snagu danom prijama RH
u Europsku uniju, a prestali su važiti Zakon o prostornom uređenju NN br. 30/94, 68/98, 61/2000,
32/2002, 100/2004 i Zakon o gradnji NN br. 175/2003, 100/2004
65. Uredba o određivanju zahvata u prostoru i građevina za koje Ministarstvo zaštite okoliša,
prostornog uređenja i graditeljstva izdaje lokacijsku i/ili građevinsku dozvolu (NN br.
116/2007, 56/11)

2008. 66. Pravilnik o stručnom ispitu te upotpunjavanju i usavršavanju znanja osoba koje obavljaju

poslove prostornog uređenja i graditeljstva (NN br. 24/2008, 141/2009, 23/11, 129/11)
(prestao važiti Pravilnik o stručnom ispitu te upotpunjavanju i usavršavanju znanja osoba koje
obavljaju poslove graditeljstva NN broj 82/2005)

67. Pravilnik o uvjetima koje moraju ispunjavati zavodi za prostorno uređenje za obavljanje
djelatnosti prostornog uređenja (NN br. 24/2008, 19/10)

68. Pravilnik o davanju i oduzimanju suglasnosti za obavljanje stručnih poslova prostornog uređenja
(NN broj 24/2008)

69. Pravilnik o uvjetima i mjerilima za osobe koje provode energetske preglede i energetsko
certificiranje zgrada* (NN br. 113/2008, 89/2009)



156



///. ANALIZA IZRADE I PROVEDBE DOKUMENATA PROSTORNOG UREĐENJA



70. Zakon o arhitektonskim i inženjerskim poslovima i djelatnostima u prostornom uređenju i
gradnji (NN br. 152/2008, 49/11)

Vidi članak 76. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija NN
br. 124/2009

2009. 71. Pravilnik o suglasnosti za započinjanje obavljanja djelatnosti građenja* (NN broj 43/2009)

(Pravilnik o uvjetima i mjerilima za davanje suglasnosti za započinjanje obavljanja djelatnosti
građenja NN br. 89/2006, 139/2006)

72. Pravilnik o potrebnim znanjima iz područja upravljanja projektima* (NN broj 45/2009)

73. Pravilnik o jednostavnim građevinama i radovima* (NN br. 21/2009, 57/10, 126/10, 48/11)
(prestao važiti Pravilnik o jednostavnim građevinama i radovima NN br. 101/2007, 93/2008)

74. Zakon o postupanju i uvjetima gradnje radi poticanja ulaganja* (NN br. 69/2009, 128/10)

75. Pravilnik o uvjetima i mjerilima za davanje suglasnosti za obavljanje stručnih poslova
prostornog uređenja (NN broj 118/2009)

2010. 76. Pravilnik o energetskom certificiranju zgrada* (NN br. 36/10, 135/1 1)

(prestao važiti Pravilnik o energetskom certificiranju zgrada NN br. 113/2008, 91/2009)

77. Pravilnik o produženju razdoblja stručnog usavršavanja znanja osoba koje obavljaju poslove
prostornog uređenja i graditeljstva (NN br. 87/10, 23/11)

78. Pravilnik o načinu obračuna površine i obujma u projektima zgrada* (NN br. 90/10, 111/10,
55/12)

79. Pravilnik o sadržaju i obveznim prostornim pokazateljima izvješća o stanju u prostoru (NN br.
114/10, 141/10)

80. Pravilnik o službenoj iskaznici i znaku urbanističkog inspektora (NN broj 126/10)

81. Pravilnik o općinama koje mogu donijeti prostorni plan uređenja općine smanjenog sadržaja i
sadržaju, mjerilima kartografskih prikaza i obveznim prilozima toga plana (NN broj 135/10)

82. Pravilnik o sadržaju, mjerilima kartografskih prikaza, obveznim prostornim pokazateljima,
standardu elaborata i obveznih priloga prostornih planova (NN broj 148/10)

201 1. 83. Pravilnik o prestanku važenja Pravilnika o sadržaju, mjerilima kartografskih prikaza,

obveznim prostornim pokazateljima, standardu elaborata i obveznih priloga prostornih
planova (NN broj 9/11)
84. Zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama* (NN broj 90/11)
85. Uredba o naknadi za zadržavanje nezakonito izgrađenih zgrada u prostoru* (NN broj 101/11)

Napomena : Propisi napisani podebljano su na snazi
* Propisi iz područja gradnje
** Propisi iz područja komunalnog gospodarstva



III. 1.3. DOKUMENTI PROSTORNOG UREĐENJA

Temeljna načela koja se primjenjuju u postupku planiranja prostora su:

ravnomjeran gospodarski, društveni i kulturni razvoj države, uz njegu i razvijanje regionalnih prostornih
osobitosti,

održivi razvoj i racionalno korištenje i zaštita prostora,
zaštita temeljnih vrijednosti prostora,
zaštita i unapređenje stanja okoliša,

zaštita spomenika kulture i osobito vrijednih dijelova prirode.

Postupak planiranja prostora u pravilu znači:

usuglašavanje interesa korisnika prostora i prioriteta djelovanja u prostoru,

usuglašavanje prostornog uređenja pojedinih dijelova prostora Države,

povezivanje prostora Države s europskim prostornim ustrojem,

javnost i slobodan pristup podacima i dokumentima značajnim za prostorno uređenje,

uspostava sustava informacija o prostoru u svrhu planiranja, korištenja i zaštite prostora.

Temeljna načela prostornog planiranja ostvaruju se dokumentima prostornog uređenja kojima se određuje
svrhovita organizacija, korištenje i namjena prostora, te mjerila i smjernice za uređenje i zaštitu prostora države /
županije / Grada Zagreba / velikih gradova / gradova / općina. Dokumenti prostornog uređenja imaju snagu i
pravnu prirodu podzakonskog propisa.

Dokumenti prostornog uređenja s obzirom na namjenu jesu strateški i provedbeni, a s obzirom na razinu donošenja
dijele se na :

dokumente prostornog uređenja državne razine, a to su Strategija prostornog uređenja RH, Program
prostornog uređenja RH i prostorni planovi područja posebnih obilježja, ukoliko su propisani ZPUG-om,
dokumente prostornog uređenja područne (regionalne) razine, a to su prostorni plan županije, odnosno Grada
Zagreba te prostorni planovi područja posebnih obilježja, ako je obveza njihove izrade i donošenja određena
tim planovima, te



157



///. ANALIZA IZRADE I PROVEDBE DOKUMENATA PROSTORNOG UREĐENJA



dokumente prostornog uređenja lokalne razine, a to su prostorni plan uređenja velikoga grada / grada /
općine, urbanistički plan uređenja i detaljni plan uređenja.

Temeljem odredbi ZPUG-a i propisima donesenim na temelju ZPUG-a (Pravilnik o sadržaju, mjerilima kartografskih
prikaza, obveznim prostornim pokazateljima i standardu elaborata prostornih planova i Uredba o javnoj raspravi u
postupku donošenja prostornih planova), definirani su obvezni dokumenti prostornog uređenja, sadržaj, način
izrade i postupak njihovog donošenja.

Izrada dokumenata praćenja stanja u prostoru u ZPUG-u je propisana kao stalna četverogodišnja obveza na svim
razinama s ciljem uspostave kontinuiteta prostornog planiranja.



III. 1.3.1. Dokumenti prostornog uređenja na državnoj razini

Sukladno Zakonu o prostornom uređenju ("Narodne novine" br. 30/94, 68/98, 61/2000, 32/2002 i 100/2004) kao i
danas važećem Zakonu o prostornom uređenju i gradnji ("Narodne novine" br. 76/2007, 38/2009, 55/11, 90/11 i
50/12), temeljni dokumenti gospodarenja prostorom, prostornog razvoja i planiranja na razini Države su Strategija
prostornog uređenja i Program prostornog uređenja Republike Hrvatske.

Strategija prostornog uređenja Republike Hrvatske je usvojena u Zastupničkom domu Sabora Republike Hrvatske
dana 27. lipnja 1997. godine i predstavlja temeljni državni dokument za usmjerenje razvoja u prostoru, koja na
osnovu ciljeva prostornog razvoja utvrđenih Zakonom o prostornom uređenju i gradnji i u skladu s ukupnim
gospodarskim, društvenim i kulturnim razvojem, te u vezi s drugim temeljnim državnim razvojnim i strateškim
dokumentima određuje dugoročne zadaće prostornog razvoja, strateška usmjerenja razvoja djelatnosti u prostoru i
polazišta za koordinaciju njihovih razvojnih mjera u prostoru.

Zakon o prostornom uređenju i gradnji određuje Strategiju kao dokument prostornog razvoja (ne više prostornog
uređenja), a donosi ju Hrvatski sabor za 8-godišnje razdoblje.

lako su načela, ciljevi i usmjerenja Strategije iz 1997. godine još uvijek jednim dijelom i danas aktualni, s obzirom
na činjenice i procese u proteklih 15 godina kao i aktualne uvjete EU (posebno u konceptu ostvarenja europskih
regionalnih politika), Strategiju u cijelosti treba preispitati. Prije svega u odnosu na promijenjenu demografsku
sliku Hrvatske, na sustav mreže naselja, na odnos prema slabo naseljenim prostorima i prostorima s poteškoćama u
razvoju, zatim na implementaciju EU direktive u vezi uključenja ekološke mreže RH u europsku ekološku mrežu
NATURA 2000 područja, na važnost integralnog (intermodalnog) prometa, na nove velike gospodarske lokacije, na
ojačanje zaštitne funkcije poljodjelstva, na nova urbana pravila, na strateški okvir razvitka turizma, na vodno
gospodarstvo i dr. Izrada nove Strategije prostornog uređenja prioritetni je zadatak struke i znanstvenika u
slijedećem četverogodišnjem razdoblju.

Program prostornog uređenja Republike Hrvatske je donesen u Zastupničkom domu Sabora Republike Hrvatske
dana 7. svibnja 1999. godine i objavljen u "Narodnim novinama" broj 50/99. Program je utvrdio mjere i aktivnosti
za provođenje Strategije prostornog uređenja RH i odredio u skladu sa Strategijom temeljna pravila, kriterije i
uvjete prostornog uređenja na državnoj, područnoj (regionalnoj) i lokalnoj razini. Strategija i Program prostornog
uređenja čine jedinstveni dokument prostornog uređenja, kojeg donosi Hrvatski državni sabor.

Strategija prostornog uređenja Republike Hrvatske i Program prostornog uređenja Republike Hrvatske, kao osnovni
dokumenti prostornog razvoja Republike Hrvatske doneseni su krajem devedesetih, a nakon toga, unatoč zakonske
obveze novi dokumenti nisu doneseni. Donošenjem novog Zakona o prostornom uređenju i gradnji ("Narodne
novine" br. 76/2007, 38/2009, 55/11, 90/11 i 50/12) ukida se obveza izrade Programa mjera i ostaje samo obveza
izrade izvješća o stanju u prostoru, kao četverogodišnjeg dokumenta praćenja stanja u prostoru na državnoj,
područnoj (regionalnoj) i lokalnoj razini.

Prostorni plan područja posebnih obilježja (PPPPO) uz poštivanje smjernica Strategije i zahtjeva Programa,
uvažavanjem prirodnih, krajobraznih i kulturnopovijesnih vrijednosti te uvjeta zaštite okoliša i prirode, razrađuje
ciljeve prostornog uređenja na području posebnih obilježja i određuje organizaciju, zaštitu, namjenu i uvjete
korištenje prostora. Prostorni plan područja posebnih obilježja donosi se obvezno za područje nacionalnog parka i
parka prirode te za područja određena Strategijom ili prostornim planom županije.



III. 1.3. 2. Dokumenti prostornog uređenja na područnoj (regionalnoj) razini

Prostorni planovi županija (PPŽ) , uz poštivanje ciljeva prostornog uređenja određenih Zakonom o prostornom
uređenju, smjernica i zadaća iz Strategije, Programa i drugih razvojnih dokumenata te uvažavanjem specifičnih
potreba koje proizlaze iz regionalnih osobitosti, prirodnih, krajobraznih i kulturnopovijesnih vrijednosti i mjera



158



///. ANALIZA IZRADE I PROVEDBE DOKUMENATA PROSTORNOG UREĐENJA



zaštite okoliša iz postupka strateške procjene utjecaja na okoliš određenih prema posebnim propisima, razrađuje
ciljeve prostornog uređenja i određuje racionalno korištenje prostora i u skladu u najvećoj mogućoj mjeri sa
susjednim županijama, prostorni razvoj i zaštitu prostora.

Prostorni plan županije određuje osobito: sustav središnjih naselja regionalnog značenja, odgovarajuću regionalnu
gospodarsku strukturu županije, osnovu ekološki održive namjene prostora s razmještajem gospodarskih
djelatnosti, smjernice za očuvanje i unapređenje krajobraznih, prirodnih i kulturno-povijesnih vrijednosti,
prihvatljivu upotrebljivost područja pogodnih za rekreaciju, osnovu gospodarski i okolišno održive razvojne
prometne, javne i druge infrastrukture i usluga, a osobito održivo korištenje voda i mineralnih sirovina, osnove
prometne, javne, komunalne i druge infrastrukture otoka u detaljnijem mjerilu, mjere zaštite okoliša iz postupka
strateške procjene utjecaja na okoliš određenih prema posebnim propisima, kriterije i uvjete za planiranje
zahvata u prostoru županijskog značenja, smjernice za izradu dokumenata prostornog uređenja lokalne razine,
program mjera za provedbu osnove prostornog razvoja županije i druge elemente od važnosti za županiju.

U skladu s ovim planom izrađuju se i donose dokumenti prostornog uređenja užeg područja, a to su prostorni
planovi uređenja gradova i općina, urbanistički planovi uređenja i detaljni planovi uređenja. PPŽ i PPUO/G
određuju Zakonom propisan minimum prostorno planske dokumentacije.

Prostorni plan područja posebnih obilježja regionalne razine ( PPPPO regionalne razine ) je prostorni plan čija
se obveza izrade određuje prostornim planom županije.

Prema Zakonu o zaštiti prirode, dijelovi prirode koji su utvrđeni ili proglašeni zaštićenima na temelju ovog Zakona
su strogi rezervat, nacionalni park, posebni rezervat, park prirode, regionalni park, spomenik prirode, značajni
krajobraz, park-šuma i spomenik parkovne arhitekture. Nacionalni park i park prirode proglašava Hrvatski sabor
zakonom, a stroge i posebne rezervate proglašava Vlada Republike Hrvatske uredbom na prijedlog Ministarstva
nadležnog za poslove zaštite prirodne baštine. Regionalni park, značajni krajobraz i park-šumu koji se nalaze na
području županije ili Grada Zagreba proglašava županijska skupština ili Gradska skupština Grada Zagreba uz
prethodno pribavljenu suglasnost Ministarstva i središnjeg tijela državne uprave nadležnog za poslove
poljoprivrede i šumarstva. Spomenik prirode i spomenik parkovne arhitekture koji se nalaze na području županije
ili Grada Zagreba proglašava županijska skupština ili Gradska skupština Grada Zagreba uz prethodnu suglasnost
Ministarstva. Zaštićena područja koja se nalaze na području dvije ili više županija, proglašava Vlada uredbom na
prijedlog nadležnog Ministarstva.

Prema obvezi izrade PPPPO regionalne razine na području svih županija planirana je izrada 45 PPPPO-a od čega je
doneseno pet, a u izradi su četiri prostorna plana posebnih obilježja regionalne razine. Za ovu vrstu planova
potrebno je kroz zakonsku regulativu definirati nositelje izrade plana i način financiranja njihove izrade.

Prostorni plan uređenja velikog grada, grada ili općine (PPUG/O) utvrđuje osobito: osnovu naseljenosti uključivo
površine naselja, urbanu obnovu postojećih izgrađenih područja te sanaciju degradiranih urbanih i ruralnih
područja, razmještaj djelatnosti u prostoru sa smjernicama i prioritetima za postizanje ciljeva prostornog
uređenja, osnovu s prikazom poljoprivrednih i šumskih zemljišta, vodnih izvora i vodnogospodarskih sustava,
područja mineralnih sirovina, prirodnih i kulturnopovijesnih i krajobraznih vrijednosti te ugroženih područja,
osnovu prometne, javne, komunalne i druge infrastrukture, zahvate u prostoru lokalnog značenja te uvjete za
provedbu prostornog plana s granicama građevinskih područja.

Prostorni plan uređenja velikog grada, grada ili općine mora biti usklađen s PPŽ-om što znači da se ovim
prostornim planom ne prenose već se detaljnije razrađuju i konkretiziraju odredbe PPŽ-a koje proizlaze kao
obveza iz plana šireg područja, kao što se određuju i drugi elementi koji su od važnosti za uređenje, korištenje i
zaštitu područja velikog grada, grada ili općine.

Generalni urbanistički plan (GUP)

Generalni urbanistički plan donosio se, temeljem Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine" br. 30/94,
68/98, 61/2000, 32/2002 i 100/2004.) za naselja u kojima je sjedište županija, Grad Zagreb te druga naselja koja
imaju više od 15.000 stanovnika. Zakon o prostornom uređenju i gradnji iz 2007. briše obavezu izrade GUP-a i
ostavlja ih na snazi najdulje deset godina od dana stupanja na snagu Zakona tj. do 1. listopada 2017. Međutim, do
kraja kolovoza 2012. godine na snazi je 41 Generalnih urbanističkih planova koji su prošli jednu ili više izmjena i
dopuna. Obzirom da su se u praksi GUP-ovi pokazali kao potrebna razina prostornog plana između planskih
određenja PPUG-a i UPU-a, treba razmisliti o njihovom ponovnom uvođenju u zakonsku regulativu.

Urbanistički plan uređenja (UPU) donosi se obvezno za neizgrađene i neuređene dijelove građevinskog područja
naselja i neizgrađena izdvojena građevinska područja izvan naselja te za dijelove tih područja planiranih za urbanu
obnovu.

Velika afirmacija urbanističkog plana uređenja je nastala donošenjem Uredbe o uređenju i zaštiti zaštićenog
obalnog područja mora ("Narodne novine" broj 128/2004), kojom je određeno da u ZOP-u, u smislu članka 45. a.



159



///. ANALIZA IZRADE I PROVEDBE DOKUMENATA PROSTORNOG UREĐENJA



Zakona o prostornom uređenju, ako nije donesen urbanistički plan uređenja, ne može se graditi nova,
rekonstruirati, odnosno zamijeniti postojeća pojedinačna ili više građevina na građevnoj čestici ili prostornoj
cjelini izgrađenog dijela građevinskog područja naselja površine veće od 5000 m 2 . Urbanistički plan uređenja
detaljnije određuje prostorni razvoj naselja ili dijela naselja s osnovom prostornih i funkcionalnih rješenja, uvjeta
i oblikovanja pojedinih prostornih cjelina naselja.

Urbanistički plan uređenja određuje načine i oblike korištenja i uređenja javnih i drugih prostora. Pri tome valja
voditi računa da treba razgraničiti javno od privatnog. Potrebno je označiti područja posebnih ograničenja u
načinu korištenja kao što su na primjer sačuvane oblikovne vrijednosti područja naselja, zaštićena područja ili
posebno vrijedne ili osjetljive gradske i seoske sredine.

Urbanističkim planom uređenja treba omogućiti realizaciju sadržaja namjene koja je definirana planovima šireg
obuhvata, odnosno utvrditi optimalne prostorne, sadržajne i oblikovne mogućnosti prostora stvaranjem preduvjeta
za artikulaciju i afirmaciju prostora.

Detaljni plan uređenja (DPU) u skladu s prostornim planom uređenja velikog grada, grada ili općine odnosno
urbanističkim planom uređenja detaljno razrađuje uvjete za gradnju i uređenje pojedinih zahvata u prostoru,
osobito u odnosu na njihovu namjenu, položaj, veličinu, opće smjernice oblikovanja i način priključivanja na
komunalnu infrastrukturu te određuje mjere za zaštitu okoliša, prirodnih, krajobraznih, kulturnopovijesnih i drugih
vrijednosti.

Detaljni plan uređenja donosi se obvezno za dijelove naselja na kojima je određeno provoditi urbanu komasaciju,
te prema Zakonu o grobljima.

Kada je riječ o provedbenim dokumentima prostornog uređenja bitne promjene je donijela Izmjena i dopuna
Zakona o prostornom uređenju i gradnji ("Narodne novine" broj 90/11), budući da je istom određeno da se za
neizgrađene i neuređene dijelove građevinskog područja naselja i neizgrađena i neuređena izdvojena građevinska
područja izvan naselja te za dijelove tih područja planiranih za urbanu obnovu obvezno donosi urbanistički plan
uređenja ili detaljni plan uređenja. Na području za koje je donesen urbanistički plan uređenja ne može se donijeti
detaljni plan uređenja niti određivati obveza njegova donošenja, osim u svrhu provođenja urbane komasacije.

Jednako tako odredom članka 78. Zakona o prostornom uređenju i gradnji, određeno je da se odlukom o izradi
provedbenog dokumenta prostornog uređenja može odrediti uži ili širi obuhvat tog dokumenta od obuhvata
određenog dokumentom prostornog uređenja šireg područja te se može odrediti obuhvat provedbenog dokumenta
prostornog uređenja i za područje za koje obuhvat nije određen dokumentom prostornog uređenja.



III. 1.3. 3. Provođenje dokumenata prostornog uređenja
1. Suglasnost MZOPU / MGIPU

Zakonom o prostornom uređenju i gradnji ("Narodne novine" broj 76/2007) propisano je da prije donošenja
prostornog plana županije odnosno Grada Zagreba, prostornih planova područja posebnih obilježja, svih prostornih
planova unutar ZOP-a i prostornih planova čiji se dijelovi nalaze unutar tog područja, nositelj izrade je dužan
pribaviti suglasnost Ministarstva. Novelom Zakona iz kolovoza 2011. godine određen je rok od četiri mjeseca od
završetka javne rasprave u kojem nositelj izrade dostavlja Ministarstvu zahtjev za suglasnost na prostorni plan, te
je obveza pribavljanja suglasnosti Ministarstva određena za sve strateške dokumente prostornog uređenja tj. prije
donošenja prostornog plana županije odnosno Grada Zagreba, prostornog plana područja posebnih obilježja,
prostornog plana uređenja velikog grada, grada ili općine te provedbenog dokumenta prostornog uređenja za
izdvojeno građevinsko područje izvan naselja, unutar ZOP-a ili čiji se dio nalazi unutar tog područja.

U postupku izdavanja suglasnosti Ministarstvo, na temelju prethodno pribavljenog mišljenja Zavoda za prostorno
uređenje županije, provjerava usklađenost prostornog plana s Zakonom i propisima donesenim na temelju tog
Zakona, odnosno s dokumentima prostornog uređenja državne, područne (regionalne) odnosno lokalne razine.
Ministarstvo je dužno izdati, odnosno odbaciti izdavanje suglasnosti na prostorni plan te navesti razloge za
odbijanje i prijedloge za otklanjanje nepravilnosti. Ako Ministarstvo u zadanom roku ne izda niti odbaci izdavanje
suglasnosti, smatra se da je suglasnost izdana.

Za prostorne planove unutar ZOP-a i planove čiji se dijelovi nalaze unutar tog područja koji do dana stupanja na
Zakona o prostornom uređnji i gradnji iz 2007. godine nisu dobili suglasnost Ministarstva propisanu Zakonom o
izmjenama i dopunama Zakona o prostornom uređenju (�Narodne novine� broj 100/2004) morali su se uskladiti s
odredbama Zakona kojima se uređuje ZOP. Odluku o usklađenju donosilo je općinsko, odnosno gradsko vijeće bez
provođenja javne rasprave, a po ishođenoj suglasnosti Ministarstva. Prostorni plan unutar ZOP-a i planovi čiji se
dijelovi nalaze unutar područja za koji nije data suglasnost Ministarstva, prestali su važiti 1. travnja 2008. godine.



160



///. ANALIZA IZRADE I PROVEDBE DOKUMENATA PROSTORNOG UREĐENJA



2. Lokacijska dozvola

Donošenjem Zakona o prostornom uređenju 1994. godine, poštivajući dotadašnju tradiciju izdavanja dozvola, ali
vodeći računa o nekim novim ekonomskim i gospodarskim čimbenicima uvedeno je niz novina, od kojih je najveća
novina, uz uspostavljanje nove strukture dokumenata prostornog uređenja, bila lokacijska dozvola.

Kada je riječ o lokacijskoj dozvoli bitna izmjena Zakona o prostornom uređenju bila je 1998. godine kojom je
ukinuta obveza izdavanja lokacijske dozvole na područjima za koje je donošen detaljni plan uređenja. Za zahvate
u prostoru na takvim područjima izdavao se izvod iz plana i temeljem istog građevinska dozvola.

Jednako tako bitna značajka u provođenju dokumenata prostornog uređenja, u odnosu na lokacijsku dozvolu bilo
je donošenje Pravilnika o određivanju zahvata u prostoru za koje se ne izdaje lokacijska dozvola ("Narodne novine"
broj 98/99) kojim je određeno da se lokacijska dozvola ne izdaje za gradnju obiteljske kuće. Promjenom Zakona o
prostornom uređenju 2004. god. i donošenjem novog Pravilnika o određivanju zahvata u prostoru za koje se ne
izdaje lokacijska dozvola ("Narodne novine" br. 86/2004 i 138/2004), ponovo se za obiteljsku kuću izdavala
lokacijska dozvola.

Donošenjem Zakona o prostornom uređenju i gradnji značaj i uloga lokacijske dozvole ostaje nepromijenjen, ali je
postupak izdavanja iste izmijenjen u želji za ubrzanjem i racionalizacijom istog. Uveden je novi akt - rješenje o
uvjetima građenja čija je uloga dvojaka. On je u isto vrijeme akt provedbe dokumenata prostornog uređenja te
kao takav zamjenjuje lokacijsku dozvolu, ali i akt na temelju kojeg se smije pristupiti građenju određenih
građevina, dakle zamjenjuje građevnu dozvolu odnosno potvrdu na glavni projekt. Rješenje o uvjetima građenja
izdaje se za zgrade čija građevinska (bruto) površina nije veća od 400 m 2 , zgrade za obavljanje isključivo
poljoprivrednih djelatnosti čija građevinska (bruto) površina nije veća od 600 m 2 . Nadalje, sukladno Pravilniku o
jednostavnim građevinama i radovima ("Narodne novine" br. 21/2009, 57/10, 126/10 i 48/11), određene su
jednostavne građevine i radovi čijem građenju, odnosno izvođenju se može pristupiti bez rješenje o uvjetima
građenja, potvrđenog glavnog projekta i građevne dozvole.

3. Uvjerenje o izgrađenosti do 15. veljače 1968.

Zakonom o prostornom planiranju i uređenju prostora ("Narodne novine SRH" broj 54/80) regulirano je da će
građevinski inspektor odrediti rušenje objekata koji se gradi ili je izgrađen bez građevinske dozvole samo ako je
izgrađen poslije 15. veljače 1968. godine. Dakle, uvođenjem datuma 15. veljače 1968. godine omogućena je tzv.
"opća legalizacija" te je za navedene građevine potrebno ishoditi dokaz da su građene prije navedenog datuma.

Jednako tako sukladno odredbi članka 330. Zakona o prostornom uređenju i gradnji ("Narodne novine" br. 76/2007,
38/2009, 55/11, 90/11 i 50/12) određeno je da se građevina izgrađena do 15. veljače 1968. godine smatra
izgrađenom na temelju pravomoćne građevinske dozvole, odnosno drugoga odgovarajućeg akta nadležnoga
upravnog tijela. O vremenu evidentiranja takve građevine uvjerenje izdaju katastarski ured, odnosno Središnji
ured Državne geodetske uprave na temelju podataka s kojima raspolažu (katastarski operat, katastarski plan,
posjedovni list, Hrvatska osnovna karta, snimke iz zraka) koji se smatraju dokazom da je neka građevina izgrađena
do 15. veljače 1968. godine.

Ako katastarski ured, odnosno Središnji ured Državne geodetske uprave ne raspolažu podacima na temelju kojih se
može izdati uvjerenje tada isto izdaje nadležno upravno tijelo. Sastavni dio tog uvjerenja je snimka postojećeg
stanja građevine i preslika katastarskog plana s ucrtanom građevinom ili geodetski situacijski nacrt stvarnog stanja
(situacija) za izgrađenu građevinu na građevnoj čestici koji je podnositelj zahtjeva dužan priložiti uz zahtjev za
izdavanje toga uvjerenja.

4. Akti za građenje

Sukladno odredbama Zakona o prostornom uređenju i gradnji ("Narodne novine" br. 76/2007, 38/2009, 55/11,
90/11 i 50/12) građenju građevina može se postupiti na temelju tri različita akta a to su: rješenje o uvjetima
građenja, potvrda glavnog projekta i građevinske dozvole. O rješenju o uvjetima građenja vidi pod 2. Lokacijska
dozvola. Građevinska dozvola se izdaje za gradnju velikih infrastrukturnih građevina koje su određene Uredbom o
određivanju zahvata u prostoru i građevina za koje ovo Ministarstvo izdaje lokacijsku i/ili građevinsku dozvolu
("Narodne novine" br. 116/2007 i 56/11) i građevina koje se nalaze na području dviju ili više županija i Grada
Zagreba. Dakle, građevinsku dozvolu izdaje samo Ministarstvo, dok se za sve ostale zahvate u prostoru izdaje
potvrda na glavni projekt.

Ostali akti vezani uz građenje i uporabu su bili ili jesu: građevinska dozvola, rješenje o uvjetima građenja, potvrda
glavnog projekta, rješenje za građenje, građevna dozvola, lokacijska dozvola kojom se dozvoljava građenje,
građevna dozvola za jednostavne građevine, rješenje o uvjetima uređenja prostora, uporabna dozvola, potvrda
tijela nadležnog za poslove graditeljstva da je zaprimilo završno izvješće nadzornog inženjera, uvjerenje za
uporabu, potvrda upravnog tijela nadležnog za poslove graditeljstva da se za uporabu građevine ne izdaje akt za
uporabu, dozvola za upotrebu, rješenje o izvedenom stanju i potvrda izvedenog stanja.



161



///. ANALIZA IZRADE I PROVEDBE DOKUMENATA PROSTORNOG UREĐENJA



5. Akti za uporabu

Stupanjem na snagu Zakona o prostornom uređenju i gradnji određeno je da se:

za izgrađenu građevinu na temelju građevinske dozvole, odnosno drugoga odgovarajućeg akta nadležnog tijela
izdanog do 19. lipnja 1991. godine ne izdaje uporabna dozvola,

za izgrađenu građevinu na temelju građevinske dozvole izdane od 20. lipnja 1991. godine do dana stupanja na
snagu ovoga Zakona umjesto uporabne dozvole nadležno upravno tijelo na zahtjev investitora odnosno
vlasnika građevine izdaje uvjerenje za uporabu kojim se utvrđuje da je građevina izgrađena u skladu s
građevinskom dozvolom u pogledu vanjskih gabarita i namjene.

Nadalje, izgrađena zgrada čija građevinska (bruto) površina nije veća od 400 m 2 i zgrada za obavljanje isključivo
poljoprivrednih djelatnosti čija građevinska (bruto) površina nije veća od 600 m 2 mogu se početi koristiti, odnosno
staviti u pogon, te se može izdati rješenje za obavljanje djelatnosti prema posebnom zakonu, nakon što investitor
nadležnom upravnom tijelu dostavi za tu zgradu završno izvješće nadzornog inženjera o izvedbi građevine.

Građevine za koje je Ministarstvo izdalo lokacijsku dozvolu mogu se početi koristiti, odnosno staviti u pogon, te se
može izdati rješenje za obavljanje djelatnosti prema posebnom zakonu, nakon što Ministarstvo izda za tu
građevinu uporabnu dozvolu. Ostale građevine, osim jednostavnih građevina određenih u Pravilniku o jednostavnim
građevinama i radovima ("Narodne novine" br. 21/2009, 57/10, 126/10 i 48/11), mogu se početi koristiti, odnosno
staviti u pogon, te se može izdati rješenje za obavljanje djelatnosti prema posebnom zakonu, nakon što nadležno
upravno tijelo, koje je izdalo potvrdu glavnog projekta, izda za tu građevinu uporabnu dozvolu.

Odredbom članka 257. Zakona o prostornom uređenju i gradnji, određeno je da uporabnu dozvolu izdaje
Ministarstvo za izgrađenu građevinu za koju je izdalo građevinsku dozvolu, a nadležno upravno tijelo za izgrađenu
građevinu za koju je izdalo potvrdu glavnog projekta. Uporabnu dozvolu izdaje Ministarstvo odnosno nadležno
upravno tijelo, nakon što se tehničkim pregledom utvrdi da je građevina izgrađena u skladu s građevinskom
dozvolom, odnosno potvrđenim glavnim projektom, a osobito glede ispunjavanja bitnih zahtjeva za građevinu.
Nadalje, uporabna dozvola za građevinu za koju se prema posebnim propisima utvrđuju objedinjeni uvjeti zaštite
okoliša, u dijelu koji se odnosi na te uvjete, prestaje važiti u roku i pod uvjetima određenim tim propisom.



III. 1 .3.4. Dokumenti praćenja stanja u prostoru
Izvješće o stanju u prostoru

Izvješće o stanju u prostoru i Program mjera za unapređenje stanja u prostoru dokumenti su čija je izrada do 2007.
godine bila propisana Zakonom o prostornom uređenju ("Narodne novine" br. 30/94, 68/98, 61/2000, 32/2002 i
100/2004). Donošenjem novog Zakona o prostornom uređenju i gradnji ("Narodne novine" br. 76/2007, 38/2009,
76/2007, 90/11 i 50/12) ukida se obveza izrade Programa mjera i ostaje samo obveza izrade izvješća o stanju u
prostoru, kao četverogodišnjeg dokumenta praćenja stanja u prostoru na državnoj, područnoj (regionalnoj) i
lokalnoj razini.

Svrha izrade izvješća je dobivanje sveobuhvatnog pregleda prostornog razvoja i prostornog planiranja sa sustavom
prostornog uređenja. Cilj izrade izvješća je predvidjeti prostorno razvojne trendove temeljene na postojećim
uvjetima, prikazati instrumente prostornog planiranja te učinkovite mjere što su ih nadležna tijela poduzela u
određenom razdoblju na svim razinama planiranja. Izvješće sadrži polazišta, analizu i ocjenu stanja, provedbe i
trendova razvoja u prostoru, analizu provedbe dokumenata prostornog uređenja i drugih dokumenata i prijedloge
za unaprjeđenje razvoja s osnovnim preporukama za naredno razdoblje razmatra ga Hrvatski sabor, odnosno
predstavnička tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave a objavljuje se u "Narodnim novinama",
odnosno u službenom glasilu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Posljednje pripremljeno Izvješće o stanju u prostoru iz 2003. trebalo je na razini države dati sveobuhvatan pregled
prostornog razvoja i sustava prostornog planiranja kao i učinkovitost mjera što su ih poduzela nadležna tijela te
predvidjeti moguće razvojne trendove u prostoru. Međutim, navedeno izvješće Hrvatski sabor nije usvojio tako da
ono predstavlja samo izvor podataka toga razdoblja. Odgovornost nadležnih službi u slučaju nedonošenja i
neobjavljivanja dokumenata praćenja stanja u prostoru nije propisana, pa se zakonski rokovi u većini slučaja ni ne
poštuju.



162



///. ANALIZA IZRADE I PROVEDBE DOKUMENATA PROSTORNOG UREĐENJA



ZAKLJUČNO

Slijedom navedenog, očito je da je tijekom vremena dolazilo do promjena dokumenata prostornog uređenja. U
odnosu na lokacijsku dozvolu i obvezu za što je ista potrebna, a za što nije, treba nastaviti na promišljanju
potrebe izdavanja lokacijske dozvole, ali imajući na umu obvezu procjene utjecaja na okoliš i prirodu, sve
propise koji se vežu uz sadašnji institut lokacijske dozvole (Zakon o poljoprivrednom zemljištu, Zakon o
šumama, Zakon o vodama, itd.) kao i problematiku Pravilnika o jednostavnim građevinama i radovima ("Narodne
novine" br. 21/2009, 57/10, 126/10 i 48/1 1 ).

U cilju racionalizacije izdavanja akata za gradnju treba detaljnije definirati zahvate u prostoru i u odnosu na iste
definirati složenost i zahtjevnost građevinske dozvole i uporabne dozvole uvažavajući utjecaje i problematiku
drugih čimbenika u procesu građenja, slijedeći pri tome temeljna načela sustava prostornog uređenja,
usklađena sa trendovima EU. U konačnici, usporedo sa razvojem GlS-portala Ministarstva, treba razvijati sustav
e-dozvole kao jednog i jedinstvenog akta za građenje na području cijele države.

Uspostavom informatičkog sustava prostornog uređenja na nivou cijele države i uspostavom NIPP-a (Nacionalna
infrastruktura prostornih podataka), stvoriti će se pretpostavke za sustavno ažuriranje baze podataka GlS-a
prostornim planovima (PPŽ, PPU JLS G/O, PPPPO za NP i PP, GUP i UPU većih gradova) i drugim relevantnim
podacima (npr. zahvati u prostoru od državnog značaja, izdani akti, posebni uvjeti, provođenje dokumenata
prostornog uređenja, katastarski podaci, podaci o šumskom i poljoprivrednom zemljištu, državnoj imovini i drugi
metapodaci iz ostalih sektora), odnosno omogućiti će se kontinuirano praćenje stanja u prostoru putem e-servisa.

III. 1.4. ANALIZA I OCJENA STANJA SUSTAVA PROSTORNOG UREĐENJA

III. 1.4.1. Analiza sustava prostornog planiranja

Sustav prostorno - planske dokumentacije određen je Zakonom o prostornom uređenju i gradnji ("Narodne novine"
br. 76/2007, 38/2009, 55/11, 90/11 i 50/12), a ustrojen je na temelju administrativno-teritorijalne podjele
zemlje. Do kraja 2011. godine sve županije (njih 20 i Grad Zagreb) donijele su županijske prostorne planove, a
prostorne planove uređenja općina/gradova do lipnja 2012. godine donijele su sve jedinice lokalne samouprave,
njih 556, uključujući Grad Zagreb. Do sredine 2012. godine doneseno je 904 UPU-a (760 u izradi) i 1014 DPU-a (184
u izradi).

U uvjetima ograničenih materijalnih i stručnih mogućnosti postojeća prostorno planska dokumentacija, iako sadrži
odredbe za korištenje i zaštitu prostora i okoliša, više ne odgovara u cijelosti novim okolnostima, a osobito
potrebama nužne integracije elemenata održivog razvoja u prostorni razvoj Republike Hrvatske temeljem načela
EU (neprilagođenost planskih koncepcija novim inicijativama, subjektima i vlasničkim odnosima, novi pristup
održivom iskorištavanju resursa, potreba implementacije područja Natura 2000, promjene značenja i funkcija
glavnih infrastrukturnih sustava, itd.). Osim toga, sporost i problemi u pripremi, izradi ili izmjeni i dopuni
dokumenata prostornog uređenja kao glavnih instrumenata za osiguranje integralnog gospodarskog razvoja,
upravljanja i zaštite prostora na lokalnoj razini su dobar indikator nedovoljnog prioriteta u provedbi tih aktivnosti i
jedan od glavnih faktora neučinkovitosti razvoja prostora.

U postupku izrade i donošenja prostornih planova, u odnosu na stanje u prostoru, uočava se slijedeće:

još uvijek prisutan problem dominacije uskog sektorskog planiranja umjesto interdisciplinarnog pristupa
planiranju prostora kao i neusklađenost sektorskih politika i ciljeva;

upravno-teritorijalni ustroj države koji se odražava na prostorno planiranje na način da je u zakonskoj obvezi
izrada (pre)velikog broja prostornih planova, a sa urbanističkim i detaljnim, potrebna su veća materijalna
sredstva i vrijeme. Izrada UPU-a i DPU-a pokreće se najčešće temeljem parcijalnih interesa;
ograničenost upravno-teritorijalnim uređenjem države utječe na istraživanje određenih regionalnih
(prostornih) razvojnih problema i pojava;

nedovoljno odnosno nepravovremeno uključivanje državnih institucija i drugih subjekata u izradu prostornih
planova kao i neefikasnost postupanja nadležnih tijela i pravnih osoba u izdavanju velikog broja podataka,
posebnih uvjeta i mišljenja u zakonskom roku od 30 dana;

problem broja i kvalitete stručnih kadrova u izradi planova, gdje često odabir financijski najpovoljnijeg
izrađivača plana ne jamči zadovoljavajući nivo kvalitete izrade plana;

nedostatna primjena prostornih standarda u urbanističkom planiranju s pozicije vrsnoće građenja, radi
očuvanja identiteta prostora i pronalaženja ravnoteže između urbane obnove i krajobraznih vrijednosti;
nedovoljan kontinuitet praćenja i reagiranja na pojave i procese u prostoru, što je rezultiralo
nepravovremenom i nedovoljnom zastupljenošću zakonske regulative za neke razmjerno novije ili naglašeno
isplative djelatnosti (dopunskih /alternativnih i obnovljivih izvora energije);

nezadovoljavajuća institucionalna organiziranost stručnog i istraživačkog kadra u području prostornog
planiranja kao elementa potpore provođenju politike prostornog uređenja (ne postoji znanstvena ili
institucija agencijskog tipa za prostorno planiranje).



163



///. ANALIZA IZRADE I PROVEDBE DOKUMENATA PROSTORNOG UREĐENJA



ZAKLJUČNO

Obzirom na sve navedeno, nameće se izrada treće generacije prostornih planova koja u današnjim novim
okolnostima osobito zahtijeva generalnu promjenu strukture dokumenata prostornog planiranja s obzirom na
namjenu, a sve u svrhu racionalizacije i učinkovitosti sustava prostornog uređenja. Obzirom da su se u praksi, za
naselja veća od 10 000 stanovnika, GUP-ovi pokazali kao potrebna razina prostornog planiranja između planskih
određenja PPUG-a i UPU-a, treba razmisliti o njihovom ponovnom uvođenju u zakonsku regulativu. Obavezu izrade
urbanističkog plana uređenja ili detaljnog plana uređenja, obzirom na njihov sadašnji utvrđeni preveliki broj,
trebalo bi propisati samo za neuređena i neizgrađena građevinska područja koja se privode namjeni.

Izrada prostorno-planske dokumentacije, uz strukturne promjene, neophodno zahtijeva:

konačno i obvezno uvođenje geodetskih, katastarskih i orto-foto podloga, odnosno uvođenje GlS-a gdje se
geopozicioniranjem i topografskom obradom podataka mogu precizno odrediti prostorno-planski podaci (i
postojeći i planirani),

preispitivanje planova zbog mogućih promjena administrativnih granica obzirom na neusklađenost
teritorijalnih granica i granica katastarskih općina, ponegdje i granica JLS, što u konačnici rezultira drugačijim
prostornim pokazateljima,

ažuriranje podataka o demografskim kretanjima i procjena budućih demografskih procesa,

usklađenje sa državnim i županijskim strategijama razvoja i drugim razvojnim i operativnim planovima JLS,

reguliranje obveze donošenja prostornih planova obzirom na rok, vrstu, faznost i kontinuitet,

donošenje stručnih kriterija / prostornih i urbanih standarda za prostorno i urbanističko planiranje u svrhu

osiguranja kvalitete i vrsnoće prostorno-planske dokumentacije,

usklađenje sa nacionalnom ekološkom mrežom koja je propisana Uredbom o proglašenju ekološke mreže, a
obuhvaća ekološki važna područja od međunarodne važnosti (Natura 2000). Uvjete za zaštitu područja
vrijednih dijelova prirode izvan zaštićenih područja, temeljem posebnog propisa, potrebno je propisati kroz
PPUG/O na način da budu, kao i uvjeti zaštite prirode za zaštićena područja, dostatno obrađeni i primjenjivi,
redefinirati granicu Zaštićenog obalnog područja (ZOP-a) obzirom na prirodne uvjete, a izgradnju u ZOP-u
utvrditi poštujući osnovne kriterije određene Protokolom o integralnom upravljanju obalnim područjima
Sredozemlja (Madrid 2008.), koji Hrvatska nije ratificirala, ali je neizravno u obvezi njegove primjene budući
da ga je Europska Unija već ratificirala,

analizu mogućnosti korištenja dopunskih/alternativnih i obnovljivih izvora energije, te usvajanje
odgovarajućih opredjeljenja koja bi bila temelj za stvaranje posebnih prostorno-planskih pretpostavki za
realizaciju takvih građevina,

usklađenje sa načelima europske razvojne politike i održivog razvoja kao univerzalnog zahtjeva na kojem se
temelje osnovni ciljevi - teritorijalna, socijalna i gospodarska kohezija.



III. 1.4.2. Analiza sustava prostornog uređenja

Zaštita jednakovrijednih uvjeta života utemeljena je Ustavom Republike Hrvatske i znači da u svim regijama treba
osigurati jednake mogućnosti za stanovanje, posao i obrazovanje, opskrbu dobrima i uslugama te dobre uvjete
okoliša i rekreacije, što ovisi i o različitim regionalnim uvjetima, tradiciji i vrijednostima. Hrvatska pokazuje veliku
različitost snaga i slabosti svojih regija, pa prostorna politika mora prepoznati ciljeve u razvoju, uravnoteženju i
zaštiti prostora u skladu s tim regionalnim razlikama.

Europska razvojna politika slijedi održivi razvoj kao univerzalan zahtjev na kojem se temelje njezini osnovni
ciljevi, a to su gospodarska, teritorijalna i socijalna kohezija. Takva generalna strategija prenosi se u područje
prostornog razvoja na način da okolišu prihvatljiv održivi razvoj treba temeljiti na čvrstoj i uravnoteženoj
prostornoj strukturi.



Snage i prednosti sustava prostornog uređenja :

Budući da prostorni plan da ima pravnu snagu podzakonskog propisa te da je to integralni dokument kojim se
uređuju sva prostorno- razvoj na i zaštitna pitanja, planovi imaju sve pretpostavke da osiguraju čvrstoću
strateških postavki, usklađeno djelovanje aktera, učešće javnosti i pravnu sigurnost;

Sustav prostornog uređenja u RH je decentraliziran. Prostorni planovi su izrađeni za sve razine upravljanja (od
regionalne do lokalne), što omogućuje uvid u bitne prostorno razvojne projekcije i podatke;
Planovi određuju prostor i uvjete za lociranje raznih namjena, a sustav omogućava prilagodbu potrebama
putem izmjene i dopune planova;

Usprkos brojnim pritiscima na prostor, sustav je uspio očuvati i zaštititi njegove važne prirodne i kulturne
vrijednosti;

Postoji institucionalni ustroj koji tematski i prostorno pokriva područje države na svim razinama.



164



///. ANALIZA IZRADE I PROVEDBE DOKUMENATA PROSTORNOG UREĐENJA



Hrvatska se, kao i većina drugih zemalja u tranziciji, susreće s problemima koji nastaju kada se opće prihvaćena
načela i ciljevi trebaju provoditi na nižim razinama, do lokalne, što je posebno vidljivo kada je neophodno
usklađivanje sektorskih, inače samostalnih politika. Kako na planiranje, to se odnosi i na usklađivanje regulative i
drugih mjera koji bi zajedno trebali činiti sustav za održivo gospodarenje i upravljanje prostorom. Analizirajući
politiku prostornog uređenja, uočen je niz slabosti i nedostataka:



Još uvijek dominira usko sektorsko planiranje i nedovoljno se primjenjuje integrirani pristup prostornom c
uređenju zbog čega su sektorske politike i ciljevi često neusklađeni i međusobno suprotstavljeni; 5
Gospodarski ciljevi i aktivnosti su nedovoljno usklađeni s prostornim planiranjem i zaštitom okoliša, te 8
nedostaje mjerljivost učinaka određenih zahvata u prostoru; o
Prostorno uređenje je nedovoljno povezano s urbanim politikama i regionalnim razvojem. Primjerice, nema
osmišljene provedbe urbane obnove; ™
Prostorni pokazatelji nisu metodološki usklađeni s pokazateljima EU-a za teritorijalnu koheziju i urbani razvoj;
Nedostaju referentna pravila, kriteriji, standardi i norme u prostornom uređenju i urbanizmu; |
Nedostaju definicija javnog interesa i instrumenti njegove provedbe u postupcima i zahvatima uređenja
prostora; g
Zakonska regulativa za neke razmjerno novije ili naglašeno isplative djelatnosti je manjkava (eksploatacija
mineralnih sirovina, voda, vjetroelektrane, fotonaponske elektrane, marikultura i drugo); ™
Nadležne administracije na svim razinama su nezadovoljavajuće organizirane i kadrovski ekipirane. Kod izrade
planova javlja se problem broja i kvalitete kadrova. Lokalna tijela su nedovoljno osposobljena za vođenje
procesa planiranja i za provedbu planova. Kao rezultat, planove izrađuju brojni biroi koji nemaju dovoljno
znanja i iskustva tako da vidljivo opada kvaliteta planova, kako u konceptualnom i kreativnom, tako i u
elaboracijskom smislu;

Stručni i istraživački rad u području prostornog planiranja, kao potpora provođenju politike prostornog
uređenja, je nezadovoljavajuće organiziran (ne postoji znanstvena ili institucija agencijskog tipa za prostorno
planiranje). Hijerarhijski ustroj, (pre)velik broj, sadržajna složenost te čvrstoća planskih odredbi kao i
složenost procedura izrade i donošenja planova doživljavaju se kao komplicirani, a često i kao prepreka
razvojnim aktivnostima;

Nedostatna je provedba instrumenata uređenja građevinskog zemljišta kao što su: izvlaštenje (osim za objekte
od interesa za državu), urbana komasacija, uređenje zemljišta kao preduvjet gradnji i drugo;
Usprkos zakonskih odredbi i provedbi mjera za uklanjanje bespravnih građevina, sustav nije uspio spriječiti
daljnju bespravnu gradnju, nekontrolirano širenje građevinskih područja, posebno u jadranskim županijama, i
nastavak apartmanizacije obale;

Nedostaju instrumenti, propisi i norme za provedbu zemljišne politike, a metodologije izrade planova su
nedorečene;

S gledišta gospodarskog razvitka planovi se rade bez jasnih programa i u pravilu uključuju namjere i interese
koji često nisu sagledani sa svih aspekata;

Planovi se često rade pod pritiskom različitih grupnih ili pojedinačnih interesa pri čemu se ignoriraju već
prihvaćena načela i pravila struke. |

H

Mogućnosti i prilike djelovanja: S

<

Razvitak Republike Hrvatske usmjeren je na internacionalizaciju i globalizaciju uglavnom gospodarskih i
ekoloških pitanja. Na toj osnovi sve je očitija potreba za međusektorskom suradnjom koja kao bitan faktor g
usklađivanja strateških i razvojnih usmjerenja države, treba uključiti politiku prostornog uređenja;
Izgradnja kvalitetnih cesta i prometne infrastrukture omogućit će aktiviranje slabije razvijenih područja, P
posebno ruralnih, gorsko-planinskih i pograničnih, smanjujući regionalne disparitete i pozitivno djelujući na h
policentričnu mrežu naselja. Istovremeno, međutim, treba očekivati koncentraciju kapaciteta duž i unutar
prometnih koridora; 5
Pristupanje Hrvatske Europskoj uniji trebalo bi pozitivno djelovati na različite aspekte prostornog uređenja,
od idejno-koncepcijskih, preko stručno-metodoloških, do provedbeno-financijskih; g
Ulazak EU zahtijeva uspostavu učinkovitog informacijskog sustava prostornog uređenja, povezanog s drugim
sektorskim sustavima, primarno onih s izravnim prostornim učincima. Osim interoperabilnosti, taj će sustav
trebati udovoljiti zahtjevima javne dostupnosti podataka; �
Pristupanjem u EU neuređene zemljišne knjige i katastar koji, prema sadašnjoj ocjeni, dodatno usporavaju
provedbu planske dokumentacije, dovest će se u uredno i ažurno stanje.

>


Opasnosti i prijetnje >

o
o

Ulaganje velikog truda i sredstava za izradu planova koji nisu realno utemeljeni i učinkoviti, a za čiju
provedbu nema dovoljno instrumenata niti financijskih mogućnosti; g
Nastavak koncentracije stanovništva i ekonomskih aktivnosti u nekoliko većih gradova mogu dovesti do
njihovog nekontroliranog rasta, kritičnih situacija s prometnog, infrastrukturnog i zdravstvenog aspekta,
društvenih tenzija, te daljnje stagnacije i pražnjenja ruralnih, otočkih i drugih depriviranih prostora; o



165



///. ANALIZA IZRADE I PROVEDBE DOKUMENATA PROSTORNOG UREĐENJA



Širenje naselja bez dovoljne planske i zemljišne pripreme uz skupu infrastrukturu ugrožava kvalitetu tih
naselja, krajobrazne vrijednosti i identitet prostora, uz zagađenje okoliša i stvaranje problema u prometu;
Neselektivan izbor vrsta i kapaciteta djelatnosti, lociranje funkcija neprimjereno značajkama prostora,
formiranje monofukcionalnih struktura, uvođenje tehnologija neprimjerenih okolišu, sve to dovodi u pitanje
provedbu načela održivog razvoja;

Sve veći utjecaj pojedinačnih interesa u korištenju prostora, a posebno pritisak izgradnje na obalno područje,
može dovesti do gubljenja temeljnih vrijednosti prostora i do izostanka željenih gospodarskih učinaka;
Nekontrolirani ekonomski pritisci često se 'maskiraju' i predstavljaju kao razvojne ili investicijske mogućnosti,
proglašavajući prostorno planiranje zaostalom i blokirajućom politikom;

Racionalnom i svrhovitom korištenju prostora prijete "točkaste" intervencije, "ad hoc" planiranje bez dovoljno
sagledane cjelovitosti i kumulativnih učinaka;

ZAKLJUČNO

Analizirajući sustav prostornog uređenja u odnosu na učinke u prostoru, kroz njegove mogućnosti, slabosti, prilike,
okolnosti i prijetnje ali uzimajući u obzir i druge nepovoljne socijalno-društvene okolnosti i pojave, možemo
zaključiti da stanje u prostoru obilježava:

nepovoljna demografska slika koja i dalje ima tendenciju pada prirodnog rasta stanovništva, starenja i
smanjivanja udjela aktivnog stanovništva u ukupnom broju stanovnika, naročito u graničnim i manje
razvijenim područjima u kojima dosadašnje mjere za unapređenje regionalnog razvoja i pomoć demografsko
ugroženim područjima još uvijek nisu ostvarile potreban učinak;

neučinkovitost modela policentričnog razvoja središnjih i drugih naselja i nedovoljno istaknuta uloga manjih i
srednjih gradova u formiranju cjelovitog urbanog sustava Hrvatske;

jačanje interesa izgradnje i ulaganja na osobito vrijednim prostorima (obala) i područjima uz gradove što
dovodi do velikih razlika u razvojnoj dinamici i opterećenosti prostora;

nedovoljno promišljena funkcionalna i sadržajna preobrazba pojedinih područja u korištenju i namjeni
zemljišta (tranzicija namjene) i nedovoljno korištenje postojećih potencijala u izgrađenim zonama (urbana
obnova, transformacija, modernizacija);

neprovođenje aktivne zemljišne politike koja je uzrokovala manipulacije sa građevinskim zemljištem;
relativna očuvanost resursa poljoprivrednih površina, šuma, voda i vrijednih dijelova prirode i kulturne
baštine uz uočene probleme neiskorištenosti i zapuštenosti;
neravnomjernost razvoja prometne i energetske infrastrukture;
dugotrajni postupci (ne)rješavanja problema gospodarenja otpadom;

bespravna gradnja objekata i drugih zahvata u prostoru (npr. eksploatacija mineralnih sirovina) zbog
nedosljedne provedbe zakonske regulative i neučinkovitosti mjera kojima se sankcionira takva pojava;
nepostojanje strategije gospodarenja zemljišnom imovinom i nekretninama u vlasništvu države, područne
(regionalne) i lokalne samouprave, kao važnog potencijalnog razvojnog resursa.

Daljnjim sustavnim mijenjanjem zakonodavnog i institucionalnog okvira treba težiti ostvarenju glavnih ciljeva
uređenja prostora koji će pridonijeti njegovu održivom razvoju, a to su:

ukloniti posljedice pravnog nereda i razviti kulturu odnosa u prostoru;

osigurati javni interes i kontinuirano usklađivanje suprotstavljenih interesa u prostoru;

osigurati primjenu prostornih mjera u skladu s demografskom politikom;

poticati funkcionalno povezivanje područja (makro-regija) koje nadilazi administrativne granice;
osigurati edukaciju i istraživačke djelatnosti te uspostaviti promocijske djelatnosti u vezi s kvalitetom
prostorno-planskih rješenja;

efektivno prihvatiti i primijeniti načela i polazišta (EU) teritorijalne kohezije, urbanog razvoja i stanovanja,

koja su ugrađena u referentne europske dokumente;

poticati učinkovito sudjelovanje javnosti u odlučivanju o uređenju prostora.



166



///. ANALIZA IZRADE I PROVEDBE DOKUMENATA PROSTORNOG UREĐENJA



1 1 1.1. 5. Uređenje građevinskog zemljišta

Pod pojmom uređenja građevinskog zemljišta, najkraće rečeno, podrazumijeva se sustav konkretnih
organizacijskih, financijskih i imovinskopravnih javnopravnih instrumenata kojima se osigurava (omogućava)
izgradnja i rekonstrukcija infrastrukture nužne za građenje, rekonstrukciju i uporabu zgrada u skladu s prostornim
planovima te za život u naselju.

Zakonodavni okvir

Neposredno prije i neko vrijeme nakon osamostaljenja Republike Hrvatske uređenje građevinskog zemljišta u
navedenom smislu bilo je uređeno Zakonom o građevinskom zemljištu ("Narodne novine" br. 54/80, 42/86, 41/88,
48/88 - pročišćeni tekst, 16/90. i 53/90.), Zakonom o eksproprijaciji ("Narodne novine" br. 10/78, 5/80, 30/82,
46/82 - pročišćeni tekst, 28/87, 39/88 i 73/91), Zakonom o komunalnim djelatnostima ("Narodne novine" br.
15/79, 18/79 i 26/93) i Zakonom o prostornom planiranju i uređivanju prostora ("Narodne novine" br. 54/80,
16/86, 18/89, 34/91, 61/91 i 59/93). Sustav uređenje građevinskog zemljišta prema tim zakonima temeljio se na
društvenom vlasništvu građevinskog zemljišta, te općini kao nosiocu prava korištenja (i raspolaganja), prava i
obveza uređenja tog zemljišta.

Zamjena "starog" sustava uređenja građevinskog zemljišta tekla je postupno i usporedno sa zamjenom instituta
starog društveno-ekonomskog sustava utemeljenog na društvenom vlasništvu i udruženom radu s novim sustavom
utemeljenom na vlasništvu pravnih subjekata i slobodnom poduzetništvu. Ova zamjena počinje i odvija se
ograničavanjem odnosno gašenjem pojedinih imovinsko- pravnih instrumenata korištenja i raspolaganja
građevinskim zemljištem u društvenom vlasništvu, prije svega, donošenjem Zakona o zabrani prijenosa prava
raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike odnosno u vlasništvo
fizičkih i pravnih osoba ("Narodne novine" broj 53/90), Zakona o izvlaštenju ("Narodne novine" broj 9/94) i konačno
donošenjem Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96) čijim stupanjem na
snagu prestaje važiti Zakon o građevinskom zemljištu. Od tog trenutka pa do stupanja na snagu Zakona o
prostornom uređenju i gradnji ("Narodne novine" broj 76/2007.) - u daljnjem tekstu ZPUG, mogućnost rješavanja
imovinsko-pravnih odnosa u svrhu uređenja građevinskog zemljišta u naselju svedena je na institute građanskog
prava uređene Zakonom o obveznim odnosima i Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (ugovorno
stjecanje vlasništva nekretnina i drugih stvarnih prava).

Zamjena organizacijskih instrumenata "starog" sustava uređenja građevinskog zemljišta započinje donošenjem
Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine" broj 30/94) i uvođenjem novog organizacijskog instrumenta
uređenja građevinskog zemljišta. To je program mjera za unapređenje stanja u prostoru kojega na temelju
Izvješća o stanju u prostoru donose predstavnička tijela Republike Hrvatske, županija, gradova i općina svake dvije
godine, a nakon novele Zakona iz 2004. svake četiri godine. Uređenje građevinskog zemljišta prema definiciji
Zakona o prostornom uređenju obuhvaća pripremu zemljišta za izgradnju (izrada prostornih planova, imovinsko-
pravne radnje i drugo), te izgradnju komunalnih i telekomunikacijskih instalacija, objekata i uređaja individualne i
zajedničke potrošnje.

Prestankom važenja Zakona o građevinskom zemljištu gase se osnovni instrumenti financiranja uređenja
građevinskog zemljište - naknada za dodijeljeno zemljište i renta za povećanu vrijednost zemljišta, a novi
instrument financiranja uređenja građevinskog zemljišta u dijelu koji se odnosi na izgradnju određenih objekata i
uređaja komunalne infrastrukture, tj. komunalni doprinos uvodi se Zakonom o komunalnom gospodarstvu
("Narodne novine" broj 36/95) čijim stupanjem na snagu prestaje važiti Zakon o komunalnim djelatnostima i način
financiranja uređen tim Zakonom. Zakonom o komunalnom gospodarstvu uvodi se i program izgradnje objekata i
uređaja komunalne infrastrukture koji predstavlja novi organizacijski instrument uređenja građevinskog zemljišta.
Ova dva nova instrumenta uvedena Zakonom o komunalnom gospodarstvu, uz određene izmjene, ostaju do danas,
dok je program mjera za unapređenje stanja u prostoru zbog neispunjavanja očekivane uloge i nepotrebnog
administrativnog otežavanja donošenja novih prostornih planova te preklapanja s programom izgradnje objekata i
uređaja komunalne infrastrukture u dijelu koji se odnosi na planiranje uređenja građevinskog zemljišta,
donošenjem ZPUG-a napušten.

Uređenje građevinskog zemljišta u naselju danas uređeno je Zakonom o prostornom uređenju i gradnji ("Narodne
novine" br. 76/2007, 38/2009, 55/11,90/11 i 50/12j, Zakonom o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" br.
36/95, 109/05-Uredba, 21 /2006-Odluka Sabora RH, 70/97, 128/99, 57/2000, 129/2000, 59/2001, 26/2003-
pročišćeni tekst, 82/2004 i 178/2004) i Zakonom o izvlaštenju ("Narodne novine" br. 9/94, 35/94-ispravak,
112/2000-odluka USRH, 114/2001 i 79/2006).



Obveza, cilj, sadržaj, i organizacija uređenja građevinskog zemljišta

Prema odredbama ZPUG-a uređenje građevinskog zemljišta je obveza jedinice lokalne samouprave te obuhvaća
sljedeće radnje i radove:



167



///. ANALIZA IZRADE I PROVEDBE DOKUMENATA PROSTORNOG UREĐENJA



- osiguranje sredstava za uređenje građevinskog zemljišta u proračunu jedinice lokalne samouprave i iz
drugih izvora,

- pribavljanje projekata i druge dokumentacije, rješavanje imovinskopravnih odnosa u skladu s ZPUG-om i
posebnim zakonom i ishođenje akata potrebnih za provedbu radova u svrhu uređenja građevinskog zemljišta,

- građenje u svrhu proširenja i/ili poboljšanja komunalne i druge infrastrukture sukladno posebnim propisima,
ako ZPUG-om nije određeno drukčije,

- sanaciju terena (odvodnjavanje, izravnavanje, osiguranje zemljišta i si.),

- poticanje i organizaciju suradnje u svrhu koordinacije gradnje pravnih osoba s javnim ovlastima i drugih
subjekata u čijem je djelokrugu prema posebnim propisima građenje građevina prometne, elektroopskrbne i
telekomunikacijske infrastrukture te zdravstvenih, obrazovnih, upravnih i drugih javnih građevina potrebnih za
život i rad u jedinici lokalne samouprave.

ZPUG ne sadrži instrument kojemu bi svrha bila organizirani pristup uređenja građevinskog zemljišta več se u tom
pogledu oslanja na program izgradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture koji je uređen ZKG-om. Isto
tako ZPUG, uz iznimku ugovora o financiranju uređenja građevinskog zemljišta, ne sadrži instrument kojemu bi
svrha bila osiguranje financijskih sredstava za uređenje građevinskog zemljišta već se u tom pogledu oslanja na
proračun jedinice lokalne samouprave i propise kojima se uređuje njihova financiranje, te druge posebne propise
kojima se uređuje građenje određene infrastrukture.

Važno je reći da se prilikom uređenja pojedinih dijelova građevinskog zemljišta ili građenja pojedinih građevina,
prema odredbama članka 124. ZPUG-a, mora voditi računa o redoslijedu uređenja tako da se omogući trenutačna i
konačna usklađenost i funkcionalna povezanost tih dijelova. Nove građevine i uređaji komunalne infrastrukture ili
njihovi novi dijelovi te druge infrastrukturne građevine ne mogu se priključivati na postojeće građevine i uređaje
komunalne infrastrukture, odnosno druge infrastrukturne građevine koje kapacitetom ili drugim obilježjima ne
udovoljavaju novim građevinama i uređajima odnosno njihovim dijelovima.

Značenje uređenja građevinskog zemljišta u faktičnom - tehničko tehnološkom smislu proizlazi iz činjenice da u
današnje vrijeme zgrade nije moguće graditi niti rabiti bez određene infrastrukture (pristupnog puta,
vodovoda, kanalizacije, struje) niti je bez te infrastrukture moguć život u naselju. Značenje uređenja građevinskog
zemljišta u formalno - pravnom smislu proizlazi iz odredbi ZPUG-a kojima se uređuje (ne)mogućnost građenja u
građevinskom području, odnosno (ne)mogućnost izdavanja lokacijske dozvole, rješenja o uvjetima građenja i
rješenja o izvedenom stanju na zemljištu koje nije uređeno do određene razine u skladu s prostornim planom na
temelju kojeg se izdaje ta dozvola odnosno rješenje. Naime, prema odredbama članka 125. ZPUG-a, lokacijska
dozvola, rješenje o uvjetima građenja, rješenje o izvedenom stanju i potvrda izvedenog stanja za zgrade na dijelu
građevinskog područja za koji je prema ZPUG-u propisana obveza donošenja urbanističkog plana uređenja ili
detaljnog plana uređenja može se izdati samo za građenje na uređenoj građevnoj čestici (pristup s prometne
površine, odvodnja otpadnih voda i propisani broj parkirališnih mjesta) u skladu s urbanističkim planom uređenja,
odnosno detaljnim planom uređenja ili čije je uređenje započeto na temelju programa gradnje građevina i uređaja
komunalne infrastrukture prema posebnom zakonu na način da su izvedeni barem zemljani radovi u skladu s
navedenim planom. Isto tako, prema odredbama članka 126. ZPUG-a, lokacijska dozvola, rješenje o uvjetima
građenja, rješenje o izvedenom stanju i potvrda izvedenog stanja za zgrade na dijelu građevinskog područja za
koji tim Zakonom nije propisana obveza donošenja urbanističkog plana uređenja ili detaljnog plana uređenja,
može se izdati samo za građenje na uređenoj građevnoj čestici (pristup s prometne površine, odvodnja otpadnih
voda i propisani broj parkirališnih mjesta) u skladu s prostornim planom na temelju kojega se izdaje dozvola
odnosno rješenje ili čije je uređenje započeto na temelju programa gradnje građevina i uređaja komunalne
infrastrukture prema posebnom zakonu na način da su izvedeni barem zemljani radovi u skladu s navedenim
planom. Međutim, ova pravila ne odnosi se na izdavanje lokacijske dozvole i rješenja o uvjetima građenja za
građenje zamjenskih građevina i za rekonstrukciju postojećih građevina jer je za pretpostaviti da su ove izgrađene
na uređenom zemljištu.

Instrumenti uređenja građevinskog zemljišta prema ZPUG-u

U svrhu omogućavanja učinkovitijeg uređenje građevinskog zemljišta ZPUG-om iz 2007. godine u hrvatski pravni
sustav uveo se jedan novi prostorno-planerski instrument - zabrana izdavanja dozvola i drugih akata, jedan novi
instrument financiranja uređenja građevinskog zemljišta - ugovor o financiranju uređenja građevinskog zemljišta
i četiri nova imovinskopravna instrumenata - obveza prodaje zemljišta, predaja zemljišta u vlasništvo jedinice
lokalne samouprave, pravo prvokupa i urbana komasacija. Na taj način izvlaštenje više nije jedini administrativni
instrument rješavanja imovinsko-pravnih odnosa u svrhu uređenja građevinskog zemljišta.

Od svih naprijed navedenih instrumenata, svojom složenošću i učinkovitošću, ističe se urbana komasacija koja je
uređena odredbama članka 137. do 176. ZPUG-a i čija je provedba od interesa za Republiku Hrvatsku. Urbana
komasacija provodi se radi preoblikovanja čestica građevinskog zemljišta u području komasacije u građevne
čestice, uz istodobno sređivanje vlasničkih i drugih stvarno-pravnih odnosa na tom zemljištu, tako da se vlasnicima
nekretnina, čije se čestice zbog svoje površine, oblika, položaja, neodgovarajućeg pristupa na javnu površinu i/ili
drugih razloga nisu mogle bez komasacije racionalno urediti i koristiti, te jedinici lokalne samouprave



168



///. ANALIZA IZRADE I PROVEDBE DOKUMENATA PROSTORNOG UREĐENJA



omogući građenje, uporaba, odnosno uređenje građevinskog zemljišta u skladu s detaljnim planom uređenja.
Provedba postupka komasacije i područje komasacije određuje se prostornim planom uređenja općine ili grada ili
urbanističkim planom uređenja, a područje komasacije je obuhvat detaljnog plana uređenja u skladu s kojim se
komasacija provodi. Predmet komasacije su sva zemljišta na području komasacije osim:

- građevnih čestica izgrađenih u skladu s važećim detaljnim planom uređenja,

- neizgrađenih čestica koje imaju oblik i površinu određenu važećim detaljnim planom uređenja,

- izgrađenih čestica koje se promjenom oblika i površine mogu uskladiti s važećim detaljnim planom uređenja
(dio ove čestice koji prema važećem detaljnom planu uređenja ne čini građevnu česticu, predmet je
komasacije) i

- čestica na kojima su izgrađene građevine bez građevinske dozvole odnosno drugog odgovarajućeg akta u skladu
s detaljnim planom uređenja koje se promjenom oblika i površine mogu uskladiti s tim planom.

Rješenjem o komasaciji odlučuje se o:

- izvlaštenju građevina i trajnih nasada koji se nalaze na zemljištu koje je predmet komasacije i drugim
prethodnim pitanjima značajnim za provedbu komasacije, dodjeljivanju građevnih i drugih čestica,

- dodjeli zemljišta potrebnog za formiranje izgrađenih građevnih čestica,

- naknadama koje se plaćaju u postupku komasacije i

- prelaganju stvarnih prava i tereta na zemljištu koje je predmet komasacije, a čija svrha nije prestala
provedbom komasacije.

Pravomoćnošću rješenja o komasaciji prestaje vlasništvo i druga stvarna prava na zemljištu koje je predmet
komasacije te se stječe vlasništvo zemljišta i druga stvarna prava na tom zemljištu prema tom rješenju, a
zemljišta namijenjena detaljnim planom uređenja općoj uporabi prema tom rješenju postaju javno dobro u općoj
uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave.

ZAKLJUČNO

Uređenje građevinskog zemljišta u naselju danas je uređeno Zakonom o prostornom uređenju i gradnji ("Narodne
novine" br. 76/2007, 38/2009, 55/11, 90/11 i 50/12j, Zakonom o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" br.
36/95, 109/05-Uredba, 21 /2006-Odluka Sabora RH, 70/97, 128/99, 57/2000, 129/2000, 59/2001, 26/2003-
pročišćeni tekst, 82/2004 i 178/2004) i Zakonom o izvlaštenju ("Narodne novine" br. 9/94, 35/94-ispravak,
112/2000-odluka USRH, 114/2001 i 79/2006).

Zakonom o prostornom uređenju i gradnji otklonio se niz uočenih pravnih manjkavosti i neprimjerenost određenih
instrumenata u području prostornog uređenja. U hrvatski pravni sustav uveo se instrument urbane komasacije i
drugi učinkoviti instrumenti uređenja građevinskog zemljišta nužni za provođenje urbanističkih planova. Jasno se
odredila obveza izrade urbanističkog plana uređenja kao uvjeta za izgradnju i uređenje neizgrađenih dijelova
građevinskog područja i obnovu izgrađenih dijelova tog područja, te se jasno propisala obveza uređenja građevne
čestice u skladu s tim planom kao uvjetom za izdavanje lokacijske dozvole i rješenja o uvjetima građenja. Za
građenje zgrada, u pravnom području urbanističkog planiranja i uređenja naselja, izlazi se iz tranzicijskih pravnih
okvira i stvaraju se pretpostavke za smislenu i racionalnu izgradnju i uređenje naselja kakva postoji u razvijenim
zemljama Europske unije. Stvaranju europskog pravnog ozračja u području urbanističkog planiranja i uređenja
naselja svakako doprinosi i prenošenje nadležnosti za izdavanje dozvola odnosno akata potrebnih za građenje i
uporabu građevina te obavljanje drugih poslova s tim u vezi sa države na županije i velike gradove, te povećavanje
uloge i odgovornosti ovlaštenih arhitekata i inženjera u postupcima izdavanja tih dozvola i drugih akata.

III. 1.6. Zemljišna politika

Zemljišna politika je sastavni dio ukupne razvojne politike države i neophodan uvjet za ostvarivanje politike
uređivanja prostora. Osnovni ciljevi zemljišne politike su u funkciji ostvarivanja racionalnog korištenja i očuvanja
poljoprivrednih i šumskih zemljišta, racionalnog korištenja građevinskog zemljišta i racionalnog korištenja
prirodnih i radom stvorenih vrijednosti.

lako se i u važećim propisima u području prostornog uređenja i korištenja građevinskog zemljišta omogućava
vođenje primjerenije zemljišne politike, oni se još uvijek ne provode zadovoljavajuće. Ta se ocjena prvenstveno
odnosi na utvrđivanje i provođenje politike uređenja građevinskog zemljišta, a potom na korištenje i zaštitu
građevinskog zemljišta, osiguranje uvjeta za očuvanje, razvitak i razumno korištenje prirodnih i radom stvorenih
vrijednosti, posebno zemljišta u gradskim i ostalim naseljima s gradskim obilježjima, zatim uz državne i županijske
ceste, morsku obalu, obale rijeka, jezera i druga dobra javnog interesa.

Nezadovoljavajuće provođenje zakonskih propisa, kao i nepostojanje ili neprovođenje prostornih i urbanističkih
planova u zadnjih desetak godina dovelo je do različitih uzurpacija zemljišta. Karakteristična je izgradnja i širenje
naselja na poljoprivrednim površinama, bespravna gradnja uz državne i druge ceste i na morskom obalnom pojasu,
te u turističkim zonama. Prema dosadašnjim analizama stanja u prostoru, takvih degradiranih područja je mnogo,
a posebno u velikim gradovima i u obalnom području. Ostvarivanje politike korištenja prostora u skladu s javnim



169



///. ANALIZA IZRADE I PROVEDBE DOKUMENATA PROSTORNOG UREĐENJA



interesima društvenog razvoja odgovarajuće je riješen u određenoj mjeri prvenstveno donošenjem odgovarajućih
dokumenata prostornog uređenja, a donošenjem ZPUG-a 2007. godine razvilo se zakonodavstvo koje značajnije
regulira ili utječe na korištenje zemljišta. Uvođenje novih pravnih instrumenata (zabrana izdavanja dozvola i
drugih akata), instrumenata financiranja uređenja građevinskog zemljišta (ugovor o financiranju uređenja
građevinskog zemljišta), novih imovinskopravnih instrumenata (obveza prodaje zemljišta, predaja zemljišta u
vlasništvo jedinice lokalne samouprave, pravo prvokupa i urbana komasacija uz postojeće izvlašćenje), kao i
trajno osiguravanje financijskih sredstava za planiranje, uređenje i zaštitu prostora, predstavljaju obveze za JLS
koje proizlaze iz ustavnih i zakonskih rješenja. Međutim, današnje zakonodavstvo koje regulira ili utječe na
korištenje zemljišta omogućava, ali i dalje teško osigurava dugoročnije promjene i smislenu etapnu gradnju
gradova i drugih naselja.

U dosadašnjem razdoblju uglavnom se nije uspjelo obuhvatiti dodatne vrijednosti, koje nastaju zbog izmijenjenih
lokacijskih značajki uložene infrastrukturne opreme pojedinih zemljišta u gradovima, a nedostaje i sredstava za
vođenje dugoročne i sustavne zemljišne politike. Instrumenti porezne politike mogu, s umanjivanjem
transakcijskih troškova i preglednošću postupaka pri prometu nekretnina, osigurati učinkovitije djelovanje tržišta
nekretnina, posebice zemljišta.

Ključni izvor sredstava, koja omogućuju sustavno vođenje zemljišne politike, je porez na vlasništvo nekretnina
odnosno zemljišta, a posebno onih koja su u prostornim planovima uređenja gradova i općina utvrđena
neizgrađenim građevinskim zemljištem.

Sustav zemljišne administracije u RH

Nužan preduvjet za ostvarivanje osnovnih ciljeva zemljišne politike, odnosno za djelotvornu zemljišnu politiku je
jedinstvena i ažurna evidencija o svim oblicima korištenja zemljišta (osobito zemljišne knjige i katastar). Sadašnje
evidencije nisu dovoljno u funkciji prostornog uređenja, niti se njima prate promjene stvarnog stanja i korištenja
nekretnina, već su izvorno u funkciji poreznih organa. Takvo stanje u proteklom periodu otežavalo je rad
nadležnih tijela za prostorno uređenje, imovinsko-pravne poslove i graditeljstvo. Zbog toga je na razini Hrvatske
2003. godine pokrenut postupak uređivanja, usklađivanja i ažuriranja svih propisanih evidencija, posebno
evidencije zgrada i zemljišta, kako bi JLS pomoću osmišljenog korištenja propisanog instrumentarija, mogle
kreirati i provoditi zemljišnu politiku u svim njenim aspektima.

Hrvatski sustav registriranja nekretnina i prava na njima zasniva se na dva registra: katastru i zemljišnoj knjizi. Taj
sustav ima višestruke zadaće, a najvažnije su uspostava sigurnosti u pravnome prometu nekretnina i zaštita prava
upisanih u registre. Zato katastar i zemljišne knjige ubrajamo u temeljne registre na kojima počiva pravna država.
U skladu sa Zakonom o državnoj izmjeri i katastru nekretnina ("Narodne novine" br. 16/2007 i 124/10). Državna
geodetska uprava je nadležna i odgovorna za poslove i podatke katastra zemljišta i katastra nekretnina.

Katastarski podaci koji se danas održavaju u nekim katastarskim uredima u velikoj mjeri su nastali još u vrijeme
Austro-Ugarske Monarhije (porezni katastar iz 19-og stoljeća), stoga Državna geodetska uprava u okviru reforme
katastra i zemljišnih knjiga započetoj 2001. godine kontinuirano radi na poboljšanju kvalitete katastarskih
podataka putem prevođenja katastarskih planova iz papirnatog oblika u digitalni oblik.

Rast tržišta nekretnina uvijek stvara snažan pritisak na katastar i zemljišne knjige, stoga je 2003. godine Vlada
Republike Hrvatske putem Ministarstva pravosuđa i Državne geodetske uprave u okviru Nacionalnog programa
sređivanja zemljišnih knjiga i katastra (skraćenog naziva Uređena zemlja) započela realizaciju Projekta sređivanja
zemljišnih knjiga i katastra. Osnovni cilj projekta je izgradnja učinkovitog sustava zemljišne administracije
implementacijom odgovarajuće tehnologije i izradom poslovnih procesa, odnosno stvaranje Zajedničkog
informacijskog sustava zemljišnih knjiga i katastra (ZIS). U okviru tog projekta izgrađeni su kapaciteti DGU-a za
uspostavu i provedbu jedinstvenog nacionalnog katastarskog sustava u ruralnim i urbanim područjima.

Isto tako, putem servisa Vlade Republike Hrvatske HITRO-HR Državna geodetska uprava osigurala je elektronički
servis alfanumeričkih podataka e-Katastar za cijelo područje Republike Hrvatske. Nadogradnjom alfa-numeričkih
podataka grafičkim podacima katastra u razdoblju 2013.-2015. godine postupno će se uspostaviti jedinstveni
elektronički servis katastra.

ZAKLJUČNO

U srpnju 2012. godine Državna geodetska uprava putem Preglednika Geoportal (središnje mjesto pristupa
prostornim podacima) objavila je katastarske planove u digitalnom obliku koji su transformirani službenim
državnim parametrima (7P) u novi datum i novu projekciju (HTRS96/TM). U okviru Projekta uspostave integriranog
sustava zemljišnoknjižne administracije Vlada Republike Hrvatske do prosinca 2015. godine planira dovršiti
reformu zemljišnih knjiga i katastra njihovim integriranjem u Zajednički informacijski sustav zemljišnih knjiga i
katastra (ZIS). Cilj projekta je stvaranje učinkovite i moderne zemljišne administracije, osiguranje potpune pravne
sigurnosti u pravnom prometu nekretnina, zaštita prava vlasništva, transparentnost i dostupnost sustava svim
zainteresiranim korisnicima, uz poslovnu komercijalizaciju sustava.



170



///. ANALIZA IZRADE I PROVEDBE DOKUMENATA PROSTORNOG UREĐENJA



III. 1.7. INFORMACIJSKI SUSTAV PROSTORNOG UREĐENJA REPUBLIKE HRVATSKE (ISPU)
Razvoj ISPU

Informacijskim sustavom vezanim uz podatke o prostoru prvenstveno se podrazumijeva Geografski informacijski
sustav (Geographic Information Svstem - GIS). GIS je alat za učinkovitu podršku upravljanju prostorom i provođenje
zemljišne politike. Nužni preduvjeti za razvoj Geoinformacijskog sustava prostornih planova kao važnog dijela
složenijeg Informacijskog sustava prostornog uređenja Republike Hrvatske, ostvareni su donošenjem Zakona o
prostornom uređenju ("Narodne novine" br. 30/94 i 68/98.) i Pravilnika o sadržaju, mjerilima kartografskih prikaza,
obveznim prostornim pokazateljima i standardu elaborata prostornih planova ("Narodne novine" broj 106/98). Tim
se propisima naručitelje i izrađivače prostornih planova obvezalo da ih izrađuju u digitalnom formatu pomoću GIS
računalnih programskih paketa. Tako je započeo proces izrade potpuno nove generacije dokumenata prostornog
uređenja (i u tehnološkom i u sadržajnom smislu), od regionalne do lokalne i urbane razine. Do danas ih je
izrađeno više od 4.500.

Na osnovama tako stvarane digitalne prostorno-planske dokumentacije Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog
uređenja i graditeljstva (MZOPUG) je 2004. godine započelo razvoj GlS-a prostornih planova Jadranske Hrvatske
(GIS PPJH) u suradnji s jadranskim županijskim Zavodima za prostorno uređenje i geoinformatičkom tvrtkom
Gisdata d.o.o. iz Zagreba. Područje Jadranske Hrvatske, koje čini 7 jadranskih županija, odabrano je zato što ima
najveći razvojni potencijal u Republici Hrvatskoj (posebice područje ZOP-a). Ovo područje je već danas, a
zasigurno će i sljedećih desetljeća biti, najzanimljiviji poduzetnički i graditeljski prostor u zemlji koji će trajno
dobivati na vrijednosti, osobito nakon ulaska Hrvatske u Europsku Uniju. Veliki dio prostornih podataka i
informacija u navedenom GIS-u od ključne je važnosti za efikasno i odgovorno upravljanje tim vrijednim
područjem, a njegova temeljna svrha je bila stvaranje kvalitetne baze podataka za izradu Prostornog plana
područja posebnih obilježja Hrvatski Jadran (u tijeku pripremni radovi).

Uspostava GlS-a Prostornih planova Jadranske Hrvatske (PPJH) započela je 2004. godine kroz više razvojnih
stupnjeva i do sada je uglavnom dovršena sadržajna struktura sustava. Sustav je preko posebno uređenog
korisničkog sučelja interno dostupan zaposlenicima Ministarstva, a kada se u GIS-u PPJH ugradi baza podataka o
donesenim prostornim planovima, prostorni planovi županija, prostorni planovi uređenja JLS (gradova i općina),
prostorni planovi nacionalnih parkova i parkova prirode, urbanistički planovi uređenja (i GUP-ovi) većih gradova,
kartografske i druge podloge, foto-dokumentacija, statistički podaci popisa stanovništva, stanova i ostalog, sustav
će biti otvoren i određenom broju drugih korisnika (mjerodavna ministarstva, županijski Zavodi za prostorno
uređenje, javne i znanstvene ustanove i javna poduzeća), lako se sve navedeno očekivalo tijekom 2010. godine,
uspostava sustava još je u tijeku.

Sadržajna struktura GlS-a PPJH:

GIS Prostornih planova Jadranske Hrvatske
(slično i GIS Panonske Hrvatske - samo dio PPU JLS)

1. modul: Informacije o planovima u Sustavu

Proces donošenja Planova

Proces GIS obrade i ugradnje Planova

Cjeloviti Planovi

2. modul: Prostorni planovi županija

Vektori - odabrane teme (oko 110 tema)

Karta 1 - Namjena; Karta 2 - Infrastruktura; Karta 3 -

Zaštita

Rasteri - geopozicionirani

Karta 1 - Namjena; Karta 3 - Zaštita

Cjeloviti Planovi - svi tekstovi i kartografski prikazi
elaborata

3. modul: Prostorni planovi uređenja JLS (gradova i

općina)

Vektori - odabrane teme (oko 70 tema)

Karta 1 - Namjena; Karta 2 - Infrastruktura; Karta 3 -

Zaštita

Rasteri - geopozicionirani

Karta 1 - Namjena; Karta 3 - Zaštita

Cjeloviti Planovi - svi tekstovi i kartografski prikazi
elaborata

4. modul: PPPPO Nacionalnih parkova i Parkova prirode

Rasteri - geopozicionirani

Cjeloviti Planovi - svi tekstovi i kartografski prikazi
elaborata

5. modul: Urbanistički planovi (GUP i UPU većih naselja)
Rasteri - geopozicionirani



Cjeloviti Planovi - tekstovi i kartografski prikazi elaborata

6. modul: Prostorna podjela - vektori

Administrativna podjela - SRPJ (županije, gradovi, općine,

naselja)

Zaštićeno obalno područje mora (ZOP)

Karte i podloge

Ceste

7. modul: Karte i druge podloge - rasteri

geopozicionirani

Karte - TK200, TK100, TK25-nova i TK25-stara, HOK5 (boja

i sivo)

Digitalni ortofoto

Corine - pokrov (korištenje) zemljišta 2000.

Digitalni model reljefa (boja i sivo)

Satelitski snimak

8. modul: Podaci iz Popisa 2001. i druga statistika

Stanovništvo

Stanovi

Turizam

9. modul: Multimedija - rasteri, slike, tablice i ostalo

Aerofotogrametrijske snimke

Podaci iz prostornih planova (tablice)

Građevinska područja većih naselja iz PPU

Turističke zone - usklađenje PPZ sa ZOP-om

Obalno područje u PP bivših općina

Projekt - Brijuni Rivijera

Kamenolomi u PPU JLS

Internet veze - MZOPUG i Zavodi



171



///. ANALIZA IZRADE I PROVEDBE DOKUMENATA PROSTORNOG UREĐENJA



Od 2008. godine MZOPUG razvija i GIS Prostornih planova Panonske Hrvatske (13 županija i Grad Zagreb) sa
sadržajnom strukturom sličnom GIS-u Jadranske Hrvatske. Oba sustava se temelje na jedinstvenoj bazi geo-
pozicioniranih prostornih i planskih podataka.

Donošenjem Zakona o prostornom uređenju i gradnji ("Narodne novine" br. 76/2007, 38/2009, 55/11, 90/11 i
50/12), uspostavljeni su novi odnosi između brojnih subjekata iz djelokruga prostornog planiranja i prostornog
uređenja. Zakon iz 2007. godine prvi puta detaljno određuje što je Informacijski sustav prostornog uređenja
(ISPU), njegov sadržaj i način uspostave, vođenja i održavanja, koje su obveze dostave podataka i informacija te
pristup javnosti tom sustavu. Zakonom se jasno razdvajaju nadležnosti između Zavoda za prostorno planiranje
(budućeg Državnog zavoda za prostorni razvoj) koji uspostavlja ISPU na razini države i jedinica područne
(regionalne) i lokalne samouprave koje su obvezne razvijati informacijski sustav za svoje područje i utvrđenu
razinu podataka. Razvoj, održavanje i vođenje ISPU-a, od razine države do razine županija i JLS gradova/općina,
provodi se prema Programu razvoja ISPU kojeg predlaže Ministarstvo (Zavod), a donosi Vlada Republike Hrvatske.

Svrha, cilj i sadržaj

ISPU se uspostavlja za potrebe trajnog praćenja stanja u području prostornog uređenja sa svrhom cjelovitog
upravljanja zaštitom prostora, te radi izrade Izvješća o stanju u prostoru i praćenja provedbe Strategije prostornog
uređenja, Programa prostornog uređenja i drugih dokumenata prostornog uređenja.

Konačni cilj razvoja ovoga sustava je objedinjavanje svih mjerodavnih podataka u jedinstvenu i ažurnu GIS bazu
podataka povezanu s izvornim bazama GlS-a županijskih Zavoda za prostorno uređenje, koja će biti brzo i
razumljivo dostupna kroz web-sučelje. Njeni ovlašteni korisnici biti će sve službe MGIPU, mjerodavna tijela javne
vlasti i znanstvene i stručne institucije. Veliki dio podataka u sustavu bit će dostupan i najširoj javnosti.

ISPU sadrži registre podataka o prostoru i druge registre podataka i informacija u vezi s prostornim uređenjem, a
osobito sadrži podatke i informacije o: (1) stvarnom korištenju zemljišta s listom prostornih pokazatelja, (2)
osnovnoj namjeni prostora/ površina određenoj u dokumentima prostornog uređenja, (3) uvjetima i ograničenjima
korištenja prostora utvrđenih prostornim planovima, (4) javnoj, komunalnoj i drugoj infrastrukturi, (5) upravnim i
drugim aktima nadležnih tijela donesenim u svrhu provedbe dokumenata prostornog uređenja, (6) planovima i
programima u izradi ili onima koji su doneseni u svrhu zaštite prostora. ISPU se vodi kao informacijski sustav
sastavljen od većeg broja dislociranih, međusobno usklađenih i povezanih informacijskih sustava tematskih
područja i potpodručja, a za to se određuju nadležni referentni centri u županijama.

Ocjena stanja

Stanje na uspostavi ISPU do kraja 2011. godine nije na očekivanoj razini. U razdoblju od 2004. do kraja 2011.
godine razvijan je GIS prostornih planova RH, koji još uvijek nije u potpunoj funkciji. U skladu s aktualnim
organizacijskim i informatičkim rješenjima sličnih sustava i u svrhu bržeg aktiviranja raspoloživih potencijala s
mogućim koristima, predlaže se prioritetno intenzivirati uspostavu i korištenje geoinformacijskog sustava
prostornih podataka vezano uz sve aktivnosti MGIPU.

Pri tome treba naglasiti sljedeće:

iako su doneseni svi PPŽ i u arhivu Ministarstva prikupljene značajne količine prostornih podataka, dobiveni
rezultati su neujednačeni i vrlo ih je teško bez značajnih prilagodbi u tehničkom smislu koristiti kao građu
nacionalne baze podataka;

sustavna ugradnja u GIS baze podataka o prostornim planovima (PPŽ, PPU JLS G/O, PPPPO za NP i PP, GUP i
UPU većih gradova) i drugim relevantnim podacima (npr. Izvješća o stanju u prostoru, zahvati u prostoru od
državnog značaja, provođenje dokumenata prostornog uređenja, katastarski podaci, podaci o šumskom i
poljoprivrednom zemljištu, državnoj imovini i dr.), kao ni njihovo ažuriranje, ne prate planirane rokove;

realizacija georeferenciranih baza podataka prostornih planova uređenja općina i gradova, te sustavno
ažuriranje podataka u bazama županijskih Zavoda za prostorno uređenje (ZPU) nije na zadovoljavajućoj razini,
a u nekim JLS aktivnosti nisu niti započele zbog nedostatka financijskih sredstava;

nedostaju stručno osposobljeni djelatnici u Ministarstvu, većini županijskih ZPU i jedinicama lokalne uprave i
samouprave, koji bi u budućem ISPU morali imati značajnu ulogu;

nedovoljna suradnja i koordinacija između JLS i ZPU, te ZPU i Ministarstva radi uključivanja u ISPU i korištenja
zajedničkih podataka, računalnih resursa i standarda.

ZAKLJUČNO

Na ubrzavanje aktivnosti na daljnjem razvoju ISPU, koje je nužno, utjecat će novi način rada i djelovanja
Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja koje će ubuduće postupno prenositi, pored ostalog, zadaće na
razvoju GlS-a prostornih planova RH te prikupljanje i obradu geoinformacijskih prostorno-planskih podataka na
razini županija i jedinica lokalne samouprave na županijske zavode za prostorno uređenje, a zadržati, kroz



172



///. ANALIZA IZRADE I PROVEDBE DOKUMENATA PROSTORNOG UREĐENJA



djelovanje Hrvatskog zavoda za prostorni razvoj, prikupljanje i obradu geoinformacijskih prostorno-planskih ^
podataka na razini Države ili regija (Jadranska Hrvatska, Panonska Hrvatska i drugo). �

co<
m

Za potrebe izrade nove prostorno-planske dokumentacije potrebno je: �

d

- za podlogu pribaviti od Državne geodetske uprave nove digitalne ortofotokarte D0F5 (uključujući D0F2, H0K5 i
TK25);

- izrađivati dokumentaciju prema (za sada) važećem Pravilniku o sadržaju, mjerilima kartografskih prikaza, ^
obveznim prostornim pokazateljima i standardu elaborata prostornih planova ("Narodne novine" br. 106/98,
39/2004, 45/2004 i 163/2004), ali koji će sukladno okolnostima zahtijevati novu izmjenu; �

- radi vođenja baze prostornih podataka, zakonskom regulativom propisati da su županijski zavodi, gradovi i g
općine dužni izrađenu prostorno plansku dokumentaciju dostavljati Ministarstvu / Državnom zavodu za prostorni ^
razvoj, u digitalnom obliku uz primjenu službenog koordinatnog sustava Republike Hrvatske. c

CD

Nadalje, MGIPU će kroz rad i djelovanje budućeg Hrvatskog zavoda za prostorni razvoj i trajno razvijanje ISPU RH
stvarati kvalitetnu bazu prostorno-planskih georeferenciranih podataka s kojima će mjerodavno sudjelovati u
razmjeni, pristupu i korištenju prostornih podataka između brojnih subjekata Nacionalne infrastrukture prostornih
podataka (NIPP-a) u Republici Hrvatskoj, kao i u razmjeni metapodataka sa zemljama članicama Europske Unije. ^


m

INSPIRE DIREKTIVA I NACIONALNA INFRASTRUKTURA PROSTORNIH PODATAKA �

NJ

INfrastructure for SPatial Information (INSPIRE) je direktiva 2007/2/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća Europske
Unije od 14. ožujka 2007. godine, koja je stupila na snagu 15. svibnja 2007. godine. INSPIRE direktiva daje
smjernice za NIPP-ove unutar država članica EU, a zahtijeva harmonizaciju postojećih prostornih podataka.

Osnovna načela INSPIRE direktive:

prostorni podaci se pohranjuju, raspoloživi su te se održavaju na najprikladnijoj razini,

omogućiti kombiniranje prostornih podataka iz različitih izvora diljem Europske Unije i njihovo zajedničko
korištenje između različitih korisnika i aplikacija,

prostorni podaci prikupljeni na jednoj razini državne vlasti dijele se s drugim državnim tijelima,
prostorni podaci moraju biti raspoloživi pod uvjetima koji ne ograničavaju bezrazložno njihovu širu uporabu,
omogućiti lako otkrivanje raspoloživih prostornih podataka, ocijeniti njihovu prikladnost za ostvarenje cilja i
saznati uvjete koji se primjenjuju za njihovu uporabu.

Osnovne komponente INSPIRE direktive čine metapodaci, interoperabilnost prostornih podataka i usluga, mrežne
usluge (otkrivanje, pregledavanje, preuzimanje, transformacija i pozivanje), zajedničko korištenje prostornih
podataka i usluga, koordinacija te mjere nadzora i izvještavanja.

NACIONALNA INFRASTRUKTURA PROSTORNIH PODATAKA (NIPP)

Prostorni podaci su se stoljećima interpretirali i vizualizirali na analognim kartama koje su nam do nedavno bile
glavno pomoćno sredstvo prilikom percepcije, razumijevanja objekata i događaja u prostoru i orijentacije u j|
prostoru. Pojavom i razvojem GlS-a i prostornih baza podataka otvorile su se nove mogućnosti upravljanja
prostornim podacima, kao i svijest o potrebi njihove standardizacije. Stoga Nacionalnu infrastrukturu prostornih
podataka (NIPP) definiramo kao skup mjera, normi, specifikacija i usluga koje imaju za cilj omogućiti učinkovito
prikupljanje, vođenje, razmjenu i korištenje georeferenciranih prostornih podataka u državnim tijelima, g
gospodarstvu, nekomercijalnom i javnom sektoru i akademskoj zajednici. �

H
m

Implementacija INSPIRE Direktive i NIPP-a obuhvaća uspostavu sustava metapodataka, skupova prostornih �
podataka, usluga prostornih podataka i mrežnih tehnologija, sporazume o razmjeni, pristupu i korištenju g
prostornih podataka i mehanizme koordinacije i nadzora te primjenu stanardiziranih procesa i procedura. Prostorni -
podaci obuhvaćeni NIPP-om su hidrografski podaci, podaci o prometnicama, podaci o zaštićenim i štićenim g
područjima ili objektima, prostorno-planski podaci, podaci o zaštiti okoliša, podaci iz georeferenciranih registara
(katastara) koji se vode po posebnim propisima, georeferencirani statistički podaci, geološki, pedološki i drugi
specijalizirani georeferencirani podaci i zemljišno-knjižni podaci. Tijela NIPP-a čine Vijeće NIPP-a, Odbor NIPP-a i
radne skupine, u koja su uključeni predstavnici ovog Ministarstva. >



ZAKLJUČNO 3

>

Uspostava hrvatske Nacionalne infrastrukture prostornih podataka i informacijskih servisa nacionalnog geoportala m
jedan je od ciljeva MGIPU, definiran Strateškim planom za razdoblje 2012.- 2014. godine. Pokazalo se nužnim
osmisliti i implementirati efikasan sustav prikupljanja, obrade i distribucije prostornih informacija kako bi tijela
državne i regionalne uprave, lokalne samouprave, kao i svi drugi stvaratelji podataka o prostoru, izrađivali podatke
iz svog djelokruga rada u standardiziranom obliku i time omogućili njihovu razmjenu na unaprijed dogovoreni način g
čime bi se ostvarila ažurnost, izbjeglo dupliciranje te osigurala dostupnost svima kojima su potrebni, uključujući
svu zainteresiranu javnost. Koordinacija izrade, korištenja i razmjene prostornih baza podataka na svim razinama
utvrdit će se Zakonom o Nacionalnoj infrastrukturi prostornih podataka, čija je izrada u tijeku. o



173



///. ANALIZA IZRADE I PROVEDBE DOKUMENATA PROSTORNOG UREĐENJA



III. 1.8. UKLJUČIVANJE I SUDJELOVANJE JAVNOSTI U PROSTORNOM PLANIRANJU



U procesu prostornog planiranja bitnu ulogu ima zakonska obveza sudjelovanja javnosti i to u postupcima izrade i
donošenja prostornih planova. Osim toga, javnost ima pravo pristupa informacijama, odnosno podacima o prostoru
kojima raspolažu Ministarstvo i nadležna tijela.

U postupku donošenja prostornih planova, još uvijek je javna rasprava temeljni oblik uključivanja i sudjelovanja
javnosti te ostvarivanje prava i potreba svih korisnika prostora. Kroz povijest regulative prostornog uređenja može
se pratiti i razvoj instituta javne rasprave kao dio postupka donošenja prostornih planova, lako su svi dosadašnji
propisi o prostornom uređenju određivali način izrade i donošenja prostornih planova uz postupak javne rasprave,
upućenost i sudjelovanje javnosti nije bilo dovoljno naglašeno. Prema Zakonu o prostornom uređenju iz 1994.
godine, postupak provođenja javne rasprave utvrđivao se statutom općine, grada, odnosno županije, ovisno o
prostornom planu koji se donosi. Izmjenama i dopunama Zakona o prostornom uređenju 1998. godine uvode se
odredbe na temelju kojih se uređuje jedinstven način i postupak donošenja prostornih planova na teritoriju
Republike Hrvatske, te slijedom toga, iste godine nastaje i Uredba o javnoj raspravi u postupku donošenja
prostornih planova. Uredbom se određivao način i postupak provođenja prethodnih i javnih rasprava, ali također se
određivalo i tko sudjeluje u tim u postupcima. Stupanjem na snagu Zakona o prostornom uređenju i gradnji 2007.
godine (u daljnjem tekstu: ZPUG) prestala je važiti navedena Uredba, a postupak prethodne i javne rasprave u
procesu izrade i donošenja prostornih planova određen je u samom ZPUG-u.

Donošenjem ZPUG-a nastojalo se jače i svjesnije uključiti javnost u rješavanje pitanja zaštite prostora a time i
njenog sudjelovanja u postupcima donošenja dokumenata prostornog uređenja. ZPUG-om je propisano da Država i
tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave moraju obavješćivati javnost, omogućiti i poticati
njezino sudjelovanje razvijanjem društvene povezanosti i jačanjem svijesti o potrebi zaštite prostora. Dokumenti
prostornog uređenja u svim fazama izrade, donošenja i važenja, osim onog sadržaja koji je prema posebnom
zakonu povjerljive naravi, moraju biti dostupni na uvid javnosti u sjedištu nositelja izrade. Odluka o izradi
prostornog plana i provođenja javne rasprave obvezno se objavljuju u javnim glasilima, sukladno ZPUG-u.

Javna rasprava kao dio procesa donošenja prostornih planova svojim sudionicima - nadležnim tijelima, udrugama i
građanima, kroz javni uvid i javno izlaganje omogućava iznošenje mišljenja, prijedloga i primjedbi na prijedlog
prostornog plana. Sva iznesena očitovanja se obrađuju o čemu se sastavlja izvješće o javnoj raspravi, a ukoliko
određeni prijedlozi i primjedbe nisu prihvaćeni, ili su tek djelomično prihvaćeni, svim sudionicima dostavlja se
pisana obavijest s obrazloženjem o razlozima neprihvaćanja. Osim u postupku donošenja prostornih planova, javna
rasprava prisutna je i u njihovoj provedbi, odnosno u postupku izdavanja pojedinačnih akata prostornog uređenja
(lokacijska dozvola), te kada se provodi procjena utjecaja zahvata na okoliš i ocjena prihvatljivosti zahvata za
ekološku mrežu postupcima određenim posebnim propisima o zaštiti okoliša i o zaštiti prirode, a za koje je od
siječnja 2011. godine nadležno novoustrojeno Ministarstvo zaštite okoliša i prirode.

Treba još napomenuti da je Republika Hrvatska u prosincu 2007. godine ratificirala Aarhušku konvenciju o pristupu
informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša, koja je donesena u
lipnju 1998. godine u danskom gradu Aarhusu. Ona predstavlja međunarodni pravni okvir u području zaštite okoliša.
Tim se dokumentom utvrđuju prava u vezi s okolišem kao pouzdana osnova za uključivanje građana u politike
okoliša i održivi razvoj koji se može postići jedino uključivanjem svih sudionika u društvu. Usmjerena je na
demokratsku suradnju javnosti s tijelima javne vlasti te utire put novom postupku sudjelovanja javnosti u
dogovaranju i provedbi međunarodnih sporazuma. Provedbom Aarhuške konvencije kroz pristup informacijama,
omogućeno je sudjelovanje javnosti kod donošenja odluka i pristup pravosuđu u pitanjima okoliša.

Odredbe Aarhuške konvencije i direktiva EU prenijete su u hrvatsko zakonodavstvo kroz Zakon o potvrđivanju
Konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima
okoliša ("Narodne novine" broj 01/2007j, Zakon o zaštiti okoliša ("Narodne novine" broj 1 10/2007;, Zakon o pravu
na pristup informacijama ("Narodne novine" broj 172/2003), Uredbu o informiranju i sudjelovanju javnosti i
zainteresirane javnosti u pitanjima zaštite okoliša ("Narodne novine" broj 64/2008,) , Uredbu o procjeni utjecaja
zahvata na okoliš ("Narodne novine" broj 64/2008 ) i Uredbu o strateškoj procjeni utjecaja plana i programa na
okoliš ("Narodne novine" broj 64/2008).

ZAKLJUČNO

U skladu sa hrvatskim zakonodavstvom te načelima Aarhuške konvencije potrebno je svoj zainteresiranoj javnosti :

omogućiti pristup informacijama o svim namjeravanim i izvršenim zahvatima u prostoru na proaktivan i
transparentan način;

omogućiti sudjelovanje zainteresirane javnosti u odlučivanju o zahvatima u prostoru i intervencijama u
(izgrađenu) okolinu;

osigurati mogućnost pravodobne i efektivne pravne zaštite u slučajevima kršenja prava na pristup
informacijama i prava na sudjelovanje u odlučivanju o pitanjima razvoja (izgrađene) okoline.



174



///. ANALIZA IZRADE I PROVEDBE DOKUMENATA PROSTORNOG UREĐENJA



Obrazovanje i pristup informacijama



Posebne institucije i stručni timovi-planeri specijalizirani za planiranje prostora u integralnom smislu pristupa
problematici ne postoje. Za pojedine segmente ili teme postoje sektorske institucije i eksperti (promet,
energetika, ribarstvo, zaštita mora, pomorstvo i si.).

U tom smislu postoji sustav edukacije kroz obrazovni sustav (srednje i visoke škole, poslijediplomski studiji i
specijalističko obrazovanje). Prostorno planiranje i urbanizam dio su programa Arhitektonskog fakulteta a nastavni
programi na drugim učilištima obuhvaćaju teme vezane za obalno područje (promet, turizam, krajobraz,
poljoprivreda, vode i drugi aspekti).

Savjet prostornog uređenja RH dao je poseban naglasak, u svom izvješću za 2007. godinu, edukaciji stručnjaka te
sugerira osnaživanje prostornog planiranja na fakultetu i potrebu drugih oblika edukacije. Jednako tako Savjet je u
tijeku svog rada upozoravao na potrebu posvećivanja veće pažnje kvaliteti prostornih rješenja. U cjelini gledano
sektorska specijalizirana znanja pokrivaju sve aspekte ali se javlja potreba osposobljavanja za sveobuhvatno
promatranje prostora i planiranje razvoja u prostoru istovremeno prožeto s ekološkim aspektima.

Edukacija se provodi kroz tečajeve i brojne seminare, simpozije. Važnu ulogu imaju publikacije (primjerice
redovite edicije "Ekološka revija", "Hrvatske vode" i si.), zbornici sa simpozija (za otočku problematiku, nacionalne
parkove i parkove prirode obalnog područja i drugi) te brojna literatura autora koji se posvećuju nekom području
ili problematici. Osobito je bogata literatura i znanstveni radovi na temu mora i podmorja te zaštite kulturne
baštine. Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Agencija za zaštitu okoliša, Fond za
energetsku učinkovitost, te druge resorne institucije redovito su izdavale i izdaju publikacije i periodična izvješća.
PAP-RAC redovito izdaje publikacije na temu obalnog područja osobito izvješćujući o aktualnim međunarodnim
inicijativama i dokumentima.

Sredstva javnog informiranja, kako tiskana tako i elektronska, vrlo često i kontinuirano prate i izvješćuju javnost,
najčešće na temu ekološki osjetljivih projekata, akcidenata, zaštite i prezentiranja vrijednosti prostora.

U praksi se osobito pokazuje nedostatnost i potreba osposobljavanja i edukacije lokalnih čelnih struktura za
vođenje politike prostornog uređenja, razvoja i zaštite okoliša.

Paralelno, kroz različite programe udruga ili obrazovnih i kulturnih institucija, provode se tematske radionice i
edukacija koristeći međunarodnu potporu i fondove kao npr. CARDS projekt. Značajnu ulogu u edukaciji
stanovništva različite dobi imaju udruge civilnog društva koristeći sredstava državnog proračuna koja se dodjeljuju
temeljem natječaja Ministarstava, a odnose se na zaštitu okoliša i prirode.

Informiranost javnosti o svim aspektima obalnog područja je zadovoljavajuća i vrlo brzo se unapređuje koristeći
suvremena komunikacijska sredstva. 0 svim aktivnostima prostornog planiranje i zaštite okoliša redovito se
organiziraju konferencije za medije.

Informiranost o cjelovitosti i među utjecajima različitih faktora na obalnom području naročito dolazi do izražaja
prilikom izrade sektorskih strategija ili planiranja nekih zahvata u prostoru, pokretanja projekata, lako procedure
donošenja odluka o nekim zahvatima u prostoru u načelu dobro funkcioniraju i u pravilu su javnosti dostupne
informacije postoji potreba za unapređenje funkcioniranja međuresorne koordinacije. Poseban problem čini
suradnja i informiranost između lokalnih jedinica međusobno i može se ocijeniti nedostatnom, upravo na obalnom
području i prilikom planiranja obalnih turističkih i drugih kapaciteta.

U svim resorima postoje uredi ili službe za odnose s javnošću - glasnogovorništva koja daju građanima ili javnim
glasilima odgovore na sve upite. Redovito se o svim važnijim pitanjima organiziraju konferencije za sredstva
javnog informiranja. Svi službeni usvojeni akti i dokumenti (primjerice prostorni planovi) dostupni su javnosti a
nadležni uredi dužni su ih dati na uvid i rastumačiti građanima.

Sva ministarstva imaju web-stranice i redovito objavljuju sve propise, relevantne dokumente i podatke.



175



///. ANALIZA IZRADE I PROVEDBE DOKUMENATA PROSTORNOG UREĐENJA



III. 1.9. Istraživanje prostora

Potreba za istraživanjem prostora i izrade određene prostorne dokumentacije kojima će se sagledati i predložiti
rješenja problema razvoja pojedinih područja i sustava istaknuta je u Programu PURH, u cilju stvaranja stručne i
znanstvene osnove za praćenje stanja u prostoru, optimalno korištenje prostora u smislu održivog razvoja i
ostvarivanje složenih gospodarskih i infrastrukturnih sustava od važnosti za državu.

PPŽ-om / PPGZ-om definiraju se tematska područja za istraživanje, koja se temelje na aktualnim problemima
razvoja pojedinih područja i sustava uz određeno proširenje sadržaja sa specifičnim lokalitetima ili procesima koji
obilježavaju pojedinu županiju, a posebno su naglašene specifične potrebe pojedinih prostora i/ili izrijekom
navedeni naslovi studija s planom realizacije. Zajedničko je većini PPŽ da su navedena istraživanja određena u
svrhu pripreme ocjene stanja i praćenja pojava u prostoru u okviru dokumenata Izvješća o stanju, kojima JLS
predlažu mjere za rješavanje problema pojedinih konfliktnih situacija u prostoru, a najčešće za izradu daljnje
prostorno planske dokumentacije.

U većini županijskih planova određena su tematska područja za istraživanje:

izvorišta pitke vode i vodozaštitna područja s ciljem praćenja kvalitete, stanja zaštite, potencijalnog
ugrožavanja i onečišćenja,

poplavna područja s ciljem praćenja promjena i zaštite u slučaju potencijalnog ugrožavanja ljudi, imovine i
okoliša,

eksploatacija mineralnih sirovina (nadzemna i podzemna postojeća, napuštena i planirana eksploatacijska
polja) s ciljem praćenja korištenja i sanacije te pravodobne intervencije radi zaštite prostora,
zaštita i očuvanje prirodnih i kulturno-povijesnih obilježja i vrijednosti prostora, biološke i krajobrazne
raznolikosti s ciljem cjelovite prosudbe vrijednosti, praćenja stanja, načina korištenja te potencijalnog
ugrožavanja i onečišćenja kao i značenja pojedinog zaštićenog dijela prirode,

infrastruktura i građevine od važnosti za državu i županije s ciljem praćenja dinamike realizacije izgradnje,
ravnomjernijeg povezivanja područja te istraživanja alternativnih pravaca,

demografska kretanja s ciljem praćenja trendova te sagledavanja moguće neravnoteže i predlaganja mjera,
razvoj kontinentalnog turizma s ciljem revitalizacije napuštenih tradicijskih sela i unapređenja gospodarskog
stanja u ruralnim područjima,

građevinska područja naselja s ciljem praćenja načina korištenja i predlaganja eventualnih promjena u smislu

racionalnog dimenzioniranja i korištenja,

lokaliteti i odlagališta neopasnog i opasnog otpada te

pogranična, otočka, brdska i manje razvijena područja s ciljem praćenja stanja, pojava i procesa te učinaka
provedenih mjera.

Ostala područja i lokaliteti nisu zastupljeni u većem broju županija i odraz su posebnih zahtjeva i obilježja
određenih županija, kao npr:

razminiranja s ciljem definiranja miniranih prostora s utvrđenom listom prioriteta i posebni oblici zaštite
(sklanjanje ljudi, zone ugroženosti, zaštita od rušenja i zaštita od požara karakterističnih za područja koja su
pretrpjela štetu od neposrednog ratnog djelovanja,
posebni infrastrukturni objekti i

planske cjeline zajedničkih obilježja koje će se detaljnije razmatrati u prostornim planovima područja
posebnih obilježja, itd.

ZAKLJUČNO

Proces prilagodbe sustava prostornog uređenja standardu i praksi EU traži sustavno praćenje i istraživanje prostora
i procesa koji bi morali rezultirati odgovarajućim pokazateljima usporedivim s istim pokazateljima drugih zemalja.

Uz kritičku primjenu određenih EU standarda, potrebno je formirati sustav istraživanja koja bi rezultirala
prostornim standardima za pojedine djelatnosti u prostoru. U tom je procesu naročito važna suradnja s JLS,
osobito istraživanja u svrhu dobivanja podataka i formiranja pokazatelja, kao i kritičkih procjena predloženih
kriterija i formiranja zasebnih cjelina na regionalnoj razini.



176



///. ANALIZA IZRADE I PROVEDBE DOKUMENATA PROSTORNOG UREĐENJA



III. 2. PROVEDBA STRATEGIJE PROSTORNOG UREĐENJA RH

Strategija prostornog uređenja Republike Hrvatske, donesena u Zastupničkom domu Sabora Republike Hrvatske 27.
lipnja 1997. godine, jest temeljni državni dokument za usmjerenje razvoja u prostoru koja na osnovu ciljeva
prostornog razvoja utvrđenih Zakonom o prostornom uređenju i gradnji i u skladu s ukupnim gospodarskim,
društvenim i kulturnim razvojem, te u vezi s drugim temeljnim državnim razvojnim i strateškim dokumentima
određuje dugoročne zadaće prostornog razvoja, strateška usmjerenja razvoja djelatnosti u prostoru i polazišta za
koordinaciju njihovih razvojnih mjera u prostoru.

Zakon o prostornom uređenju i gradnji određuje da je Strategija dokument prostornog razvoja (ne više prostornog
uređenja), kojeg donosi Hrvatski Sabor za 8-godišnje razdoblje.

Ciljevi Strategije PURH

Strategija prostornog uređenja RH iz 1997. godine se odredila prema tri osnovne zadaće prostornog uređenja:
gospodarenju prostorom, zaštiti prostora i upravljanju prostorom.

Strategijom su predložena načela prostornog uređenja:

načelo održivosti u prostoru,
načelo zaštite vrijednosti prostora,
načelo nacionalne integracije prostora,
načelo međunarodne integracije prostora,
načelo razvitka i poboljšanje životnih uvjeta,
načelo suglasja javnog i privatnog interesa i

načelo vodoravne i okomite integracije sudionika u prostornoj politici.

Strategija je jasno odredila opće i posebne ciljeve i usmjerenja prostornog uređenja:

osnaživanje policentričnog modela razvitka koji uključuje mrežu gradova, prometne pravce i opremljenost
infrastrukturom,

podupiranje ubrzanog, ali održivog razvitka sukladno zahtjevima zaštite i nacionalnim interesima,
zaštitu prirodne i kulturne baštine kao nacionalni prostorni identitet,

iskorištenje sredozemnog i podunavskoga položaja Hrvatske za unutrašnju konsolidaciju i međunarodnu
integraciju,

očuvanje fizičke i ekološke cjelovitosti područja i resursa,

razvitak infrastrukturnih sustava za funkcionalnu integraciju hrvatskog teritorija i uključivanje u europske
mreže i razvijanjem integralnoga prometa,

smanjivanje širenja velikih gradova, a posebnost dati srednjim i manjim gradovima,

diferenciranje posebnih cjelina nacionalne važnosti kao što su područja očuvane biosfere (Lika, Gorski kotar,
nacionalni parkovi, parkovi prirode) i područja s ograničenjima u razvitku (ruralna, brdska, uz državnu
granicu, otoci).

lako su načela, ciljevi i usmjerenja Strategije iz 1997. godine još uvijek najvećim djelom i danas aktualni, s
obzirom na činjenice i procese u proteklih 15 godina kao i aktualne uvjete EU članstva (posebno u konceptu
ostvarenja europskih regionalnih politika), neke njezine dijelove treba preispitati. To se prije svega odnosi na:
promijenjenu demografsku sliku Hrvatske, sustav mreže naselja, odnos prema slabo naseljenim prostorima i
prostorima s poteškoćama u razvoju, zatim na implementaciju EU direktive kojom se ekološka mreža RH uključuje
u europsku ekološku mrežu NATURA 2000, na ulogu integralnog (intermodalnog) prometa, na nove velike
gospodarske lokacije, ojačanje zaštitne funkcije poljodjelstva, nova urbana pravila i prostorne standarde, strateški
okvir razvitka turizma, vodno gospodarstvo i dr.

Provedba Strategije PURH

(1) Strategijom PURH je utvrđena povoljna mreža i raspored gradova kao preduvjet za policentrični razvoj države.
Međutim, primjećuje se neučinkovitost modela policentričnog razvoja središnjih i drugih naselja, zaostajanje
funkcionalnog osnaživanja srednjih i manjih gradova te lokalnih središta kao i neracionalno korištenje prostora za
razvoj naselja odnosno izgradnju. Navedeni problemi posebno se odnose na infrastrukturne objekte u naseljima,
odvodnju i predtretman otpadnih voda te zbrinjavanje otpada.

Čitav niz razvojnih potencijala Republike Hrvatske nije dovoljno iskorišten. Neprimjerena je prostorno- razvoj na i
gospodarska orijentacija u odnosu na glavne europske prostorne sustave, te je nedovoljno istaknuta uloga gradova
u formiranju cjelovitog urbanog sustava Hrvatske, kao i važnost njihove međusobne suradnje. Stručna javnost se
slaže da je premalo istražena aglomeracijska preobrazba naselja u području velikih gradova Zagreba, Splita, Rijeke
i Osijeka te konurbacijski procesi na području drugih urbanih središta, kao i pritisci suburbanizacijskih procesa na
prostor unutar prostorno razvojnih koridora i koridora prometnica. Strateško usmjerenje na prioritetno korištenje
već zauzetog prostora i postojećih kapaciteta u izgrađenim zonama nije dovoljno iskorišteno (urbana obnova,
transformacija, modernizacija).



177



///. ANALIZA IZRADE I PROVEDBE DOKUMENATA PROSTORNOG UREĐENJA



(2) Suprotno strateškim načelima racionalnog i održivog razvitka, često primjećujemo prekomjernu i ekstenzivnu
upotrebu vrijednih prostora koja se očituje kao nedovoljno promišljena funkcionalna i sadržajna preobrazba
pojedinih područja u korištenju i namjeni zemljišta (tranzicija namjene) i neracionalno upravljanje prostorom.
Nekritično i dugoročno opasno širenje građevnih područja na prostoru poljoprivrednog i zaštićenoga zemljišta,
posljednjih godina naročito je potencirano nepostojanjem jasne definicije javnog i privatnog interesa u prostornim
zahvatima i njihovog međusobnog nesuglasja.

Građevinska područja neko su vrijeme praktično bila, a i sada su najčešće, jedini razlog i sadržaj izmjena
prostornih planova općina i gradova, dok je urbanizam kao disciplina zapostavljen iako je dobro poznato da se tek
urbanističkom razradom naselja osigurava uravnotežena i usklađena naseljska struktura, zadovoljenje potreba
stanovništva te optimalno lociranje funkcija u očuvanom prostoru i zdravom okolišu.

(3) Turizam kao djelatnost od strateškog nacionalnog interesa zahtijeva cjelovit pristup ne samo kroz regulativu,
nego i kroz odgovarajuće analize te strategijske i planske interpretacije načelnih stavova. Nažalost, posljednjih
petnaestak godina dozvolilo se da profiterski shvaćena i arhitektonski uglavnom nevrijedna turistička izgradnja,
uglavnom nezakonita, zauzme velike površine jadranske obale i degradira obalne prostore. U planiranju razvoja
turizma u prostoru vidljivo je da je oslabljen autoritet Strategije PURH. U interesu prostorno-planske politike
turizma kao razvojne gospodarske djelatnosti, konkurentne na europskom i svjetskom tržištu, nužno je strateški
postaviti stručno prihvatljive i dugoročno održive kriterije za prostorni razvoj turizma u Hrvatskoj (na obali,
kontinentalni, urbani, lovni, Iječilišni, kongresni turizam, itd.), kroz različite oblike koordinacije upravnih i stručnih
tijela, te usklađivanjem prostornih mogućnosti i vrijednosti sa Strategijom razvoja turizma koja je trenutno u
izradi. Problematiku ZOP-a i izgradnje u ZOP-u treba redefinirati poštujući osnovne kriterije određene
Protokolom o integralnom upravljanju obalnim područjima Sredozemlja (Madrid 2008.), koji Hrvatska nije
ratificirala, ali je neizravno u obvezi njegove primjene budući da ga je Europska Unija već ratificirala.

(4) Temeljem strateških opredjeljenja dio osnovnih ciljeva konsolidacije prostorne strukture države i povezivanja
njenih dijelova realiziran je izgradnjom autocesta, na području energetske i telekomunikacijske mreže te dijelom
u vodoopskrbi. Uz to dobro je razvijena mreža pa i kapaciteti morskih i zračnih luka ali uz nužnost modernizacije.

Međutim, prisutna je neuravnoteženost u cestovnom i željezničkom prijevozu, odnosno zapostavljanje željeznice i
javnog putničkog prometa. Presporo je unapređenje regionalnog i lokalnog prometnog povezivanja, dotrajala je i
manjkava infrastrukturna opremljenost prostora, osobito u opskrbi pitkom vodom i odvodnji otpadnih voda koja
utječe i na onečišćenje voda, tla i zraka, što povećava pritiske na okoliš.

Bitno poboljšano prometno povezivanje ali i interes za neke prostore aktualne u svjetskim razmjerima (npr. obala
mora, atraktivni prirodni predjeli) otvorili su i otvaraju mnoga područja za razvojne inicijative i ulaganja koja
često nisu u skladu s općim strateškim usmjerenjima. Istovremeno, uz prometno razvojne koridore pojačava se
koncentracija gradnje te migracije iz ruralnih prostora u urbane s koncentracijama funkcija u gradovima (osobito
velikim).

(5) Usmjerena revitalizacija ruralnih područja je jedna od važnijih planskih preporuka Strategije i Programa PURH.
Međutim, planovi nižih razina u tom dijelu nisu detaljno razradili smjernice te je došlo do depopulacije ruralnih
područja koja su ostala izvan suvremenih razvojnih tokova, opremljena nedostatnom i zastarjelom
infrastrukturom. Ruralni prostor Hrvatske danas uglavnom obilježava:

- zapuštenost ruralnih prostora i značajno iseljavanje stanovništva tih područja u gradove,

- značajna ugroženost kulturnog krajolika zbog utjecaja područja većih naselja i proširene gradnje izvan
građevinskih područja,

- strukturna i tehnološka degradacija poljoprivrede kao posljedica usitnjenosti i velikog broja malih i pretežno
ostarjelih poljoprivrednih gospodarstava ( problem zemljišne politike),

- smanjivanje ukupno dostupnog poljoprivrednog zemljišta zbog urbanizacijskih procesa i napuštanja
poljoprivredne djelatnosti te strukturnih promjena u poljoprivredi.

Dakle, nužan je novi integralni prostorno-planski pristup koji će sveobuhvatno vrednovati ruralni prostor radi
njegovog korištenja i zaštite, u skladu sa odrednicama Strategije ruralnog razvoja RH 2008.-2013. godine.

(6) Strategija PURH, u vrijeme svog nastajanja 90-tih godina, nije razmatrala neka danas aktualna pitanja. Zbog
nedovoljne orijentiranosti na dugoročna pitanja, ona nije dovoljno pripremila sustav planiranja za davanje
odgovora na prostorne pritiske kao što su: interesi za izgradnju marina, bavljenje marikulturom, izgradnja
vjetrolelektrana, fotonaponskih elektrana i drugih oblika obnovljivih izvora energije, eksploatacija mineralnih
sirovina, korištenje vode i vodnih resursa, i slično. Isto tako, Strategija ne korespondira s neravnomjernom
socijalno-gospodarskom razvijenosti zemlje, tehnološkim stagniranjem i zamjetnim nazadovanjem gospodarskog i
socijalnog razvoja, osobito u bivšim industrijskim područjima i područjima od posebnog državnog interesa.



178



///. ANALIZA IZRADE I PROVEDBE DOKUMENATA PROSTORNOG UREĐENJA



(7) Nemogućnost dosljednog provođenja Strategije i Programa prostornog uređenja RH bez jasno izražene političke
podrške, kao i druge okolnosti vezane na dosadašnji razvoj Republike Hr